„Koristim tvitove kako bih se izrazio, neki ljudi koriste svoju kosu da bi se izrazili, ja koristim Twitter“… „“Twitter je ratna zona, kada se uskoči u ratnu zonu, to je kao da si u areni,“ neke su od izjava Elona Muska o Twitteru od prije nekoliko godina, iz vremena kada još nije imao dovoljno novaca za kupovinu te društvene mreže.
Sada, kao najbogatiji čovjek na svijetu, Musk želi Twitter u svom vlasništvu kako bi, tvrdi, omogućio potpunu slobodu govora za koju kaže da je presudna za demokraciju, čovječanstvo i civilizaciju. Muskova kupovina Twittera izazvala je lavinu političkih reakcija s oduševljenjem na desnici i zgranutošću na ljevici, kao i analize koje pokušavaju proniknuti krije li se iza svega zaista želja za slobodnim izražavanjem ili neka skrivena igra s političkom i(li) poslovnom pozadinom.
Zašto sumnjati da je Musk iskren jer i do sada ne radi ništa drugo nego, procjenjuju njegovi poklonici, spašava čovječanstvo s korporacijama kojima upravlja – električnim automobilima i baterijama korporacije Tesla spasit će Zemlju jer će se smanjiti emisije štetnih plinova, raketama tvrtke SpaceX poslat će milijune ljudi na Mars i tako našu vrstu sačuvati od ovisnosti o samo jednom planetu, a elektrodama Neuralink spojit će ljudski mozak na računalo te tako ljude učiniti digitalno besmrtnima da možda zauvijek mogu objavljivati po društvenim mrežama, recimo na Facebooku ili Twitteru.
Apsolutist slobode govora
Drskom vizionarskom upornošću i čestim udaranjima kontre uspio je u projektima na koje su svi odmahivali rukom, riskirao je mnogo puta i uglavnom uspijevao te sada na ulazu u zrele godine – u lipnju puni pedesetprvu – želi pomoći širenju slobodne misli i ukidanju cenzure upravo na Twitteru koji među društvenim mrežama ima možda i najveći utjecaj na politička i ekonomska zbivanja u SAD-u.
Plemenita namjera, reklo bi se isprva, jer Musk kaže da Twitter kupuje zato što se zalaže za apsolutnu slobodu govora, a ne zbog zarade, no što ako prevlada nečiji politički ili ekonomski interes i što ako sve postane više nalik na mračnije internetske kvartove poput anonimnih chan i kun ili dark web stranica na kojima zbog nepostojanja ikakve kontrole bujaju pozivi na brutalnost i ekstremizam.
S Twittera su, primjerice, zbog poziva na nasilje i širenja dezinformacija suspendirani, među ostalima, bivši predsjednik Donald Trump, njegov bivši savjetnik Steve Bannon (nakon što je pozvao na odrubljivanje glava direktora FBI-ja C. Wraya i doktora Anthonija Faucija) te teoretičar zavjera Alex Jones (nakon što je oružani napad na osnovnu školu Sandy Hook iz 2012. godine u kojemu je poginulo dvadesetoro prvašića proglasio obmanom).
Ako se svi oni vrate na Twitter i nastave šokirati po starom, zašto ne bi i drugi objavljivali skriveni iza lažnih imena štogod im padne napamet, kao što se to radi na chan kanalima? Musk najavljuje da će to spriječiti ukidanjem anonimnosti, odnosno traženjem da svi mogu objavljivati na Twitteru jedino pod pravim imenom.
Takva bi mjera omogućila pravosudnim i policijskim institucijama brzo lociranje onih koji eventualno krše neki zakon, no što ako netko ipak i dalje objavljuje s lažnim profilom? Primjerice, Facebook i sada traži da se korisnici registriraju pod legalnim imenom, što relativno dobro funkcionira u Sjedinjenim Državama, ali ne uvijek u Hrvatskoj gdje se pod raznoraznim pseudonimima objavljuje sve i svašta, posebice u komentarima ispod novinarskih tekstova.
I s Facebookom i Twitterom je, barem za sada, slična situacija jer su filteri za takozvane velike jezike (engleski, španjolski, njemački, japanski…) postavljeni striktno, upozoravaju na prostote, psovke i uznemirujuće složenice te smanjuju doseg uznemirujućim objavama. No velike društvene mreže, kako se zasad čini, nemaju baš vremena baviti se manjim jezicima te ćete u objavama na hrvatskom pronaći gadarije koje neće odmah biti sklonjene jednostavno zato što računalo umjetne inteligencije za naše jezične bravuroze nema dovoljno usavršene automatske filtere.
Neka su tržišta premala i nisu isplativa za visinu ulaganja u izradu takvih algoritama zaštite pa su zato česte rasprave s pitanjima na kome bi zapravo trebala biti odgovornost za takvo stanje; na svjetskoj korporacijskoj društvenomrežnoj platformi ili pak na domaćem portalu na kojemu u komentarima sve pršti od vulgarnosti i mržnje.
Direktna demokracija bez političara
Ako Musk kupi Twitter ponajprije će ga usuglašavati s američkim zakonima, jer se ipak radi o američkoj korporaciji, a tek potom s ostalima. Europska unija već je upozorila Muska da će, sukladno novim EU pravilima, trebati predočiti kako radi Twitterov algoritam, no čak i da isti bude objavljen, što je Musk najavio, za sada zapravo ne postoji mogućnost direktne stručne provjere kompliciranog sustava koji određuje što se nekom korisniku pojavljuje na ekranu, a što potire.
Stvarni uvid u algoritme Twittera, Facebooka, Instagrama i drugih društvenih mreža, koji su strogo skrivana poslovna tajna, bio bi moguć tek nakon što bi američki Kongres donio zakon o tome, što je malo vjerojatan čin gotovo na granici nacionalizacije tih tvrtki, a takvi se potezi u Sjedinjenim Državama poduzimaju prilično rijetko.
Elon Musk je na Twitteru inače izuzetno aktivan s desetcima milijuna pratitelja i proteklih dana jasno daje do znanja da njegovi politički stavovi naginju desnici, što je zabrinulo analitičare, nevladine organizacije i političare s ljevice koji šalju prosvjedna pisma i traže od velikih svjetskih oglašivača da bojkotiraju društvenu mrežu ako se na njoj počnu pod Muskovom palicom pojavljivati poruke mržnje i dezinformacije. Musk na kritike spretno odgovara porukama poput – „krajnja ljevica mrzi svakoga, uključujući i samu sebe… ali nisam ljubitelj niti krajnje desnice… imajmo manje mržnje i više ljubavi.“
Takve izjave o političkim ideologijama možda mogu zabaviti ili zbuniti široku publiku, ali isto tako trebaju biti stavljene u širi kontekst koji nas potiče na pitanje – hoće li Musk koji se danas zalaže za apsolutnu slobodu govora sutra jednostavno promijeniti mišljenje i postati najtvrđi cenzor?
Naime, prije četiri godine Musk je nabrajao kako je socijalist i kako će biti potrebno uvesti univerzalni temeljni dohodak jer će roboti preuzeti mnoge poslove te neće biti dovoljno radnih mjesta za ljude. No sada je, kaže, bliži političkoj desnici zato što smatra da se, kako je prikazao u ilustraciji na Twitteru, ljevica agresivno pomicala ulijevo, a desnica pitomo stajala na istom mjestu.
Tvrdeći da je od izbijanja velike recesije 2008. godine ljevica zabrazdila prema woke pokretu Musk je izazvao salve oduševljenja kod američkih konzervativaca, osobito u utjecajnim medijima poput Fox Newsa.
Koliko je Musk zainteresiran za značajna politička pitanja govori i njegov stav da buduća ljudska kolonija na Marsu treba uvesti direktnu demokraciju, a ne reprezentativnu kakvu uglavnom koristimo na planetu Zemlji. Neće tamo postojati političari već će zakone donositi građani-kolonizatori, recimo većinom od 60 posto, a ukidat će ih s otprilike 40 posto glasova, predložio je Musk u intervjuu 2016. godine pojasnivši da bi zakoni imali rok trajanja i u slučaju da ne valjaju jednostavno bi nestali.
Stavove o direktnoj demokraciji na Crvenom planetu ponovio je i u nedavnom opširnom TED razgovoru u kojemu je, među ostalim, mladima isprva prorekao ugodnu digitalnu budućnost na Zemlji, da bi malo kasnije ukazao kako nam je višeplanetarno bivanje neophodno zbog moguće apokalipse na matičnom planetu.
Kada vjerovati Musku?
Kada dakle vjerovati Musku? Kada kaže da će nam svima biti lijepo ili da nam slijedi smak, je li kontradiktoran zato što privlači pažnju ili se namjerava baviti politikom, želi li možda samo reklamirati vlastite tvrtke i gdje je u svemu tome famozna puna sloboda govora?
Musk kao jedan od najpriznatijih današnjih vizionara svakako ima puno pravo iznositi stavove i ideje, kao što se uostalom prije stotinjak godina Nikola Tesla nije libio naširoko lamentirati kada bi bio upitan o prognozama za budućnost. No, najveća razlika je vjerojatno u novcu i utjecaju jer Južnoafrikanac Elon je ipak poslovno sposobniji od Ličanina Nikole te mu bogatstvo munjevito raste, osobito u posljednje dvije godine, što zorno prikazuje i sljedeći grafikon.
O superbogatom Musku pišu se knjige i prepričavaju anegdote, njegova je popularnost poput kakvog holivudskog glumca (90 milijuna pratitelja na Twitteru) i čini se da sasvim uživa u toj ulozi jer ga se sluša ma o čemu govorio.
U njegovom pohodu na velike poslovne uspjehe treba spomenuti i famoznu “PayPal mafiju” za koju legenda veli da drma cijelom Silicijskom dolinom, te njegove turbulentne privatne korijene. Rođen je i odrastao u Južnoj Africi od majke Maye, koja se u mladosti natjecala za Miss Južne Afrike, i oca Errola, bogatog inženjera, mornara i pilota. Roditelji su se rastali kad je Elonu bilo deset godina, mama je u Kanadi i Americi postala popularni model i autor knjiga sa životnim savjetima, a tata se skrasio s udovicom koja je već imala troje djece. S pokćerkom, od koje je stariji 42 godine, Elonov tata je nedavno dobio bebu što je naravno izazvalo veliku pažnju jer se ipak radi o skandalu u obitelji Musk. Otac Errol je, među ostalim, jednom prilikom zapucao na provalnike u njegovoj kući u Johannesburgu i ubio trojicu, a na sudu je oslobođen jer je, zaključeno je, sve učinio u samoobrani.
Sposoban poduzetnik
Blistavi sin Elon, usamljen u djetinjstvu s dijagnozom u blažem spektru autizma, kao ambiciozni je mladić nakon završenog studija u Pensilvaniji stigao u sjevernu Kaliforniju na daljnje školovanje na sveučilište Stanford, no više mu se svidjela mogućnost osnivanja internetske tvrtke i započinjanja vlastitog posla u 24. godini.
Početni kapital od skoro trideset tisuća dolara dobio je od oca, tvrtka je dobro poslovala u drugoj polovici devedesetih kada je internet naglo rastao te je prodana uz dobru zaradu i Elonov račun podebljala za 22 milijuna dolara. Odmah je milijun spiskao na kupovinu superautomobila McLaren F1 s kojim je bio prepoznatljiv u vožnjama po Silicijskoj dolini, osnovao je novu tvrtku X.com te se uskoro spojio sa startupom koji je imao ured u blizini i tamo postao direktor.
Startup se zvao PayPal i u njemu je, među ostalima bio i Peter Thiel, još jedan vrlo ambiciozan mladić desno libertarijanskih pogleda na svijet s dobrim njuhom za poslovne prilike. Musk, Thiel i još nekolicina momaka, dobrim dijelom pristiglih sa Stanforda, postali su jezgra “PayPal mafije”, grupe iz koje su ponikli osnivači startupova kao što su YouTube, LinkedIn i Yelp te financijaši s velikim utjecajem koji će godinama kasnije podržavati političke kampanje i kojima će se, kada mu zatreba pomoć oko kupovine Twittera, obratiti i Elon Musk.
Svjedoci iz vremena početaka PayPala prepričavaju kako je Musk na jednoj krivini sletio i razbio superauto McLaren te potom suvozaču priznao da auto uopće nije osiguran za slučaj nezgode. Zgranutom suvozaču, Peteru Thielu, bio je to znak da Musk možda i nije skroz pouzdan, a uskoro će njih dvojica ući u sukob oko poslovne politike iz koje će naš junak Elon izvući deblji kraj. Naime, tražio je da tvrtka promijeni ime u XPayPal što se nekima nije svidjelo jer im se činilo da ubacivanje slova X može biti protumačeno kao koketiranje s internetskom pornografijom te su počeli smišljati kako direktora skinuti s trona.
Prilika se ukazala kada je friško vjenčani Musk s prvom suprugom odletio na medeni mjesec što je nadzorni odbor tvrtke iskoristio i uvalio otkaz odsutnom direktoru, a na njegovo mjesto postavio Thiela. Obojica će poslije na svojim udjelima u vlasništvu lijepo zaraditi od prodaje PayPala tvrtki eBay te nastaviti ulagati; Thiel primjerice u Facebook gdje će postati prvi veći dionik i važan poslovni savjetnik Marku Zuckerbergu. Musku će se pak svidjeti ideja u koju će investirati nekoliko milijuna dolara i koja će, s ličkim prezimenom Tesla, postati jedna od najvrjednijih korporacija na svijetu.
Serijske poslovne uspješnice
Maštajući o proizvodnji električnog automobila, dvojica kalifornijskih inženjera Martin Eberhard i Marc Tarpenning osnovali su startup nadjenuvši mu naziv Tesla Motors, u čast izumitelju čije ime manje-više štuju svi u Silicijskoj dolini. Elon Musk prepoznao je dobru ideju i u Teslu uložio nekoliko milijuna dolara, daljnjim potezima preuzeo tvrtku od originalnih osnivača te uporno u idućih skoro dva desetljeća, nekoliko puta na ivici bankrota, uzdizao tvrtku do sadašnjeg svjetskog uspjeha.
Usput je osnovao niz drugih tvrtki, među ostalim SpaceX, koji sada već redovito šalje rakete i satelite u zemaljsku orbitu te bombastično najavljuje skorašnji ljudski pohod na Mars. Osim poslovnim uspjesima Musk se, među ostalim, nakitio i napuštanjem prve supruge s kojom ima petoricu sinova, zatim s dva braka s jednom holivudskom glumicom, jednom bebom iz veze s jednom pjevačicom, jednim djetetom rođenim od surogat majke te još ponekim ljubavnim uspjehom, primjerice s Amber Heard koja se baš ovih dana nateže na sudu s bivšim suprugom Johnnyjem Deppom.
Musk je dakle sveprisutan u svim medijima, i ozbiljnim poslovnima i tračerskim žutima, a sada je njegovo ime uvučeno i u rat u Ukrajini jer Starlink sustav Muskove kompanije SpaceX omogućuje besplatni internet i dijeli tisuće specijalnih prijemnika za priključenje na satelitsku mrežu u ratom poharanoj državi. Zahvaljujući tom sustavu pripadnici sporne ukrajinske vojne postrojbe Azov u opkoljenom Mariupolju još uvijek imaju vezu s ostatkom svijeta i uredno objavljuju video poruke na web stranicama.
Na taj se način uređaji Muskove tvrtke koriste i u vojne svrhe, a cijela je operacija plaćena od strane američke Vlade. Iako je u Ukrajini ratno stanje, sateliti ne cenzuriraju ruske internetske stranice zbog, kako kaže Musk, slobode govora. „Neke Vlade (nije ukrajinska) tražile su da blokiramo ruske izvore informacija, no to nećemo učiniti sve dok nam netko ne priprijeti pištoljem,“ napisao je slikovito na Twitteru Musk i zaključio – „oprostite što sam apsolutni zagovornik slobode govora.“
Prijatelji stari gdje ste
Možda vam se učini kako se ovdje Musk zasluženo diči beskompromisnim stavovima, no situacija je zapravo vrlo kompleksna jer ne govorimo tek o hirovima nekog bogataša nego o razini slobode govora svih nas koja je izvan dosega pojedine države, vlade, demokratske institucije, Europske unije ili Ujedinjenih naroda.
Muskovi sateliti na visini od 550 kilometara iznad zemlje prenose internet, usluga je dostupna i u Hrvatskoj, no kojim zakonima podliježe sadržaj koji primate na taj način? Ako se Musk zalaže za apsolutnu slobodu govora, je li onda i za nesmetano rasparčavanje pedofilskih sadržaja putem satelitskog interneta koji kontrolira kroz privatnu tvrtku? Slična je situacija i s Twitterom jer se radi o korporaciji koja je prisutna u cijelom svijetu, dakle nadnacionalni poslovni entitet koji pod privatnom kontrolom objavljenim sadržajem možda može utjecati na političke odluke u pojedinoj državi.
Tko dakle može biti siguran da Elon Musk neće kao vlasnik Twittera potpasti pod nečiji ideološki i drugi utjecaj? S obzirom na to da nema dovoljno love za kupiti Twitter, krenuo je žicati investitore koji bi priskočili i tu se opet pojavljuju stari dobri prijatelji, moćnici od kojih su neki već pokazivali koju političku stranku i ideologiju preferiraju.
Pomoć Musku u kupovini Twittera, prema dostupnim podacima, već je s milijardu dolara obećao Larry Ellison, vlasnik Oraclea koji je među ostalim dobro zaradio i na dionicama Tesle. Ellison također sve više milijuna daje i republikanskim kandidatima za izborne kampanje, a jedan skup podrške Donaldu Trumpu u njegovoj kući izazvao je negodovanja uposlenika u njegovoj korporaciji. Musku će u pomoć oko Twittera s osamsto milijuna uskočiti i investicijski fond Sequoia Capital, odnosno Roelof Botha jer se, kao dva zemljaka Južnoafrikanca, poznaju još iz zajedničkih dana u PayPalu.
Fali još samo Thiel
Na listi onih koji će Elonu posuditi za shopping zasad nema najmoćnijeg političkog igrača iz “PayPal mafije”, Petera Thiela, no Wall Street Journal špekulira da je on ipak uključen u cijeli proces. Thiel je godinama blizak s Donaldom Trumpom i najviđenijim republikancima, rado govori na neo-konzervativnim konferencijama te financira brojne izborne kampanje među kojima je pravi hit posljednja za J.D. Vancea, friškog lica i uzdanice nove desnice iz savezne države Ohio koji se među ostalim izdvajao i koketiranjem s podrškom pokretu QAnon.
Oko kupovine Twittera bit će još mnogo zavrzlama jer cijeli proces trajat će mjesecima i pitanje je hoće li do transakcije uopće doći. Musk već najavljuje da bi, nakon što u privatnom vlasništvu skroji Twitter kako je naumio, tvrtku ponovno izlistao na burzi, što bi moglo značiti da se iza svega možda ipak krije tek poslovni interes za zaradom.
Naime, situacija na burzi nije povoljna, dionice tehnoloških tvrtki ovih dana brzo gube na vrijednosti te je Musk možda odlučio kupiti nešto dok još ima prilično na računu i dovoljno prijatelja koje može zovnuti za posudbu. Jedna od posljednjih njegovih izjava o Twitteru ovih dana je najava da će, ako postane vlasnik, ukinuti suspenziju Trumpa.
„Trajne suspenzije bit će ekstremno rijetke i bit će rezervirane za botove, prijevare i spamove,“ najavio je možda budući vlasnik Twittera.
