Predsjednik Republike Zoran Milanović, sudjelujući na otvaranju 15. sajma poslova Job Fair na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, iznio je netočnu tvrdnju o dostupnosti pobačaja za vrijeme njegovog premijerskog mandata. Milanović je, odgovarajući na novinarsko pitanje o tome zašto njegova Vlada nije donijela novi zakon o pobačaju, rekao da su se držali zakona iz sedamdesetih koji je “razuman, za razumne ljude” te da nisu htjeli raditi “više politike nego što to samo po sebi jest”.
Dodao je kako bi on, za vrijeme svog mandata, sigurno nešto poduzeo, ali nije bilo potrebe za tim jer se ta usluga mogla dobiti.
“Nakon što sam otišao s položaja političkog počelo se nešto mijenjati. Zadnjih šest, sedam godina imamo novonastalo stanje, govorim o tome da imate ginekološke klinike u javnim bolnicama u kojima svi ginekolozi imaju priziv savjesti. To nije bilo tako 2015. Tad je počelo biti. Bile su naznake, ali to tako nije bilo “, rekao je Milanović.
Godinama javne bolnice ne rade pobačaje
Rasprava o institutu priziva savjesti na pobačaj, čije ukidanje godinama traže nevladine organizacije koje se bave ženskim reproduktivnim pravima, u posljednjih se tjedan dana intenzivirala nakon što je u javnosti odjeknuo slučaj trudnice Mirele Čavajde kojoj su zagrebačke bolnice odbile napraviti pobačaj na koji ima zakonsko pravo.
Milanović, koji je obnašao dužnost predsjednika Vlade RH od prosinca 2011. do siječnja 2016. godine, nije u pravu kada tvrdi da za vrijeme njegove vlade nije postojao problem bolnica u kojima ne postoji nijedan ginekolog koji radi pobačaje.
Primjerice, u tekstu objavljenom na portalu Jutarnjeg lista u listopadu 2014. godine može se naći informacija kako su svi ginekolozi zaposleni u zagrebačkom KB-u Sveti Duh uložili priziv savjesti te da nijedan od njih na obavlja pobačaj na zahtjev žene. Kako je pisao Jutarnji, Sveti Duh tako je postao peta javna bolnica (uz Našice, Vinkovce, Knin i Požegu) koja ne obavlja pobačaje, s tim da je u to vrijeme u splitskoj bolnici, kojoj gravitira cijela županija, pobačaj obavljao samo jedan liječnik.
KBC Sveti Duh je zbog toga potpisao sporazum s KBC Sestre Milosrdnice po kojem će pacijentice koje zatraže pobačaj, nakon obavljenog pregleda, biti upućene na zahvat u Sestre Milosrdnice, što je izazvalo nezadovoljstvo kod ginekologa zaposlenih u toj bolnici budući da su morali odrađivati tuđi posao. Potvrdili su to i ondašnja sanacijska ravnateljica te ustanove Vesna Šerić i specijalist ginekolog Dubravko Lepušić koji su na tematskoj sjednici saborskog Odbora za ravnopravnost spolova zatražili od Ministarstva zdravlja da to pitanje riješi na drugi način (Jutarnji list).
Problem stariji od 2014. godine
Pravo na priziv savjesti liječnici u Hrvatskoj stječu 2003. godine Zakonom o liječništvu koji je donijela tadašnja SDP-ova vlast. U članku 20. tog zakona stoji:
“Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja, liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke”
Na temelju tog zakona Skupština Hrvatske liječničke komore 2006. godine donosi Kodeks liječničke etike i deontologije u čijem članku 2. stoji:
“Liječnik ima pravo na priziv savjesti, ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno obavijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke”.
Nakon zakonskih izmjena iz 2003. godine pozivanje na priziv savjesti postaje sve češće, što potvrđuje i istraživanje Ženske mreže Hrvatske iz 2005. godine koje je pokazalo da se u najmanje osam od 33 javnih bolnica tada nije obavljao zahvat prekida trudnoće (1, 2).
Novinarka Nataša Škaričić koja je dugo pratila zdravstvo u tekstu objavljenom na portalu Lupiga pisala je kako postoje indicije da se pobačaj prije devedesetih često obavljao izvan bolničkih ordinacija, a smatralo se da se ta praksa i povećala nakon izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1993. godine i Pravilnika o radu zdravstvenih djelatnika izvan punog radnog vremena iz 1994. godine.
Te su izmjene omogučile profesorima medicine otvaranje privatnih klinika i ordinacija uz mogućnost da i dalje ostanu zaposlenici javnog sektora. Time je, navodi novinarka, započela drenaža pacijentica iz javnog u privatni sektor, a istovremeno se javljaju i prvi prizivi savjesti u ginekologiji u javnim bolničkim ustanovama.
Jutarnji list proveo je svježe istraživanje koje pokazuje da nezakonita praksa obavljanja pobačaja u privatnim klinikama koje za to nemaju zakonske uvjete ipak nije tako raširena. Od 52 privatne ordinacije koje su nazvali diljem zemlje, pokušavajući dogovoriti pobačaj u ranoj fazi trudnoće, u samo jednoj nisu dobili odbijenicu.
