“Svjetska zdravstvena organizacija započela je izradu Globalnog ugovora o pandemiji, koji bi SZO-u dao apsolutnu moć nad globalnom bio-sigurnošću, kao što je moć implementacije digitalnih identiteta/putovnica za cjepivo, obveznih cijepljenja, ograničenja putovanja, zatvaranja, standardizirane medicinske skrbi i više”, stoji u uvodu teksta rubnog portala Logično.com naslovljenog “Digitalna tiranija i QR kod. Ugovor SZO o pandemiji stražnja su vrata svjetskoj tiraniji”. (arhivirano ovdje)
Logično.com je taj članak prenijelo s kanadskog portala Global Research (arhivirano ovdje), poznatom po širenju teorija zavjera pa su se na njihovim stranicama mogle pročitati priče da Izrael planira aneksiju velikih dijelova Jordana, Egipta, Saudijske Arabije i Iraka, američka vojska s neba baca teške metale zbog kojih ljudi obolijevaju od raka ili astme te da nebodere Svjetskog trgovinskog centra nisu srušili putnički zrakoplovi već su razneseni u kontroliranim eksplozijama.
Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter
Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.
U uvodu članka portala Logično.com činjenično je točno da je započeo proces pregovaranja država članica o izradi međunarodnog ugovora ili sporazuma o pandemijama, no ti pregovori još nisu rezultirali nikakvim nacrtom ili konkretnim prijedlogom pa se ne može zaključiti da bi on, kao što se navodi, “SZO-u dao apsolutnu moć nad globalnom bio-sigurnošću, kao što je moć implementacije digitalnih identiteta/putovnica za cjepivo, obveznih cijepljenja, ograničenja putovanja, zatvaranja, standardizirane medicinske skrbi i više”.
O netočnim navodima da će Svjetska zdravstvena organizacija dobiti diktatorske ovlasti Faktograf je već ranije pisao. (1,2)
Od “sporazuma o pandemijama” postoji samo pregovaračko tijelo
Podsjetimo, prvog prosinca 2021. godine, 194 članice Svjetske zdravstvene organizacije postigle su konsenzus o pokretanju postupka izrade nacrta konvencije, sporazuma ili drugog međunarodnog instrumenta te pregovora o njemu na temelju ustava SZO. Potom je osnovano pregovaračko međuvladino tijelo koje izvješće o napretku pregovora o sporazumu treba podnijeti na sjednici Svjetske zdravstvene skupštine 2023. godine, dok je okvirni plan da se taj sporazum donese do 2024. godine.
Izvršni direktor WHO-ovih programa za izvanredna stanja dr. Mike Ryan na konferenciji za medije nakon ovogodišnje Svjetske zdravstvene skupštine održane krajem svibnja objasnio je ulogu WHO-a u procesu postizanja tog sporazuma.
“Pregovaračko međuvladino tijelo će provoditi rasprave i dogovore vezane za sporazum, a ne tajništvo WHO-a u Ženevi. To su 194 države članice WHO-a, koje će u taj dijalog uključiti civilno društvo i druge zainteresirane. Ne radi se o oduzimanju suvereniteta državama već okupljanju država u rješavanju zajedničkih problema… Pokušaj postizanja tog sporazuma vode države članice i nema govora o gubitku suvereniteta ili igre globalnih snaga u preuzimanju svijeta”, kazao je Ryan.
Najavljena široka javna rasprava
Proces pregovaranja o tom sporazumu sredinom svibnja komentirao je generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Ghebreyesus koji je kazao da se niti jedna država neće odreći suvereniteta radeći na potencijalnom sporazumu članica SZO-a te istaknuo da predstavnici država, a ne SZO, rade na ugovoru.
“Proces vode države članice u međuvladinom pregovaračkom tijelu (INB) u kojem su zastupljene sve regije svijeta. INB je sada započeo dvogodišnji proces koji uključuje i globalnu javnu raspravu sa svim zainteresiranim stranama. To predstavlja priliku svijetu da zajednički planira, brže detektira patogene, šire dijeli podatke i kolektivno učinkovitije odgovara na sljedeću nepoznatu bolest ili poznate patogene”, kazao je Tedros Ghebreyesus uoči ovogodišnje Svjetske zdravstvene skupštine.
“Želim biti kristalno jasan. Agenda SZO-a je javna, otvorena i transparentna. SZO snažno podržava prava pojedinaca. Strastveno zagovaramo svačije pravo na zdravlje i sve ćemo učiniti da osiguramo ispunjavanje tih prava”, rekao je glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije te ponovio da su pregovori o sporazumu, koji bi trebao biti finaliziran 2024. godine, tek na početku.
Ciljevi sporazuma o pandemijama
Europsko vijeće na svojim internetskim stranicama navodi kako bi se međunarodnom konvencijom, sporazumom ili drugim međunarodnim instrumentom o pandemijama poduprli i u fokus stavili sljedeći aspekti: rano otkrivanje i sprečavanje pandemija, otpornost na buduće pandemije, odgovor na sve buduće pandemije, posebno osiguravanjem univerzalnog i pravednog pristupa medicinskim rješenjima kao što su cjepiva, lijekovi i dijagnostika, jači međunarodni zdravstveni okvir sa SZO-om kao koordinacijskim tijelom za globalna zdravstvena pitanja te pristup „jedno zdravlje”, kojim se povezuje zdravlje ljudi, životinja i našeg planeta.
Smatraju da se “takvim instrumentom može poboljšati međunarodna suradnja u nizu prioritetnih područja, kao što su nadzor, upozorenja i odgovor, ali i općenito povjerenje u međunarodni zdravstveni sustav”.
“Ovaj Ugovor o pandemiji, ako se provede, promijenit će globalni krajolik i lišiti vas i mene nekih od naših najosnovnijih prava i sloboda. Ne dajte se zabuniti, Sporazum SZO o pandemiji izravan je napad na suverenitet država članica SZO-a, kao i izravan napad na vašu tjelesnu autonomiju”, navodi u tekstu citat Petera Koeniga portal Logično.hr.
Kao što smo već objasnili, netočno je da u ovom trenutku postoji “Ugovor o pandemiji”. Ne postoji čak niti nacrt, a ni prijedlog takvog ugovora, a ono što postoji je samo pregovaračko međuvladino tijelo koje bi tek sljedeće godine trebalo podnijeti izvješće o napretku pregovora, dok je okvirni plan da se sporazum donese 2024. godine. Jasno je da, ako ugovor ne postoji, onda se ne može ni provesti pa se ne može niti zaključiti da će provedba nepostojećeg ugovora “promijeniti globalni krajolik i lišiti vas i mene nekih od naših najosnovnijih prava i sloboda”.
Netočno je i da je “Sporazum SZO o pandemiji izravan napad na suverenitet država članica SZO-a, kao i izravan napad na vašu tjelesnu autonomiju” jer taj sporazum niti ne postoji, o njemu pregovaraju i u njegovom donošenju sudjelovat će sve članice Svjetske zdravstvene organizacije i morat će ga potvrditi u svom pravnom sustavu.
Države članice ne moraju ratificirati dokumente
Ana Vračar, koja se u BRID-u i People’s Health Movementu bavi međunarodnim zdravstvom, ranije je za Faktograf objasnila da u kontekstu WHO klasifikacija “pravno obvezujuć” nosi veću težinu od većine dokumenata koje organizacija redovito donosi na svojim zasjedanjima. Ti dokumenti obvezuju članice WHO-a da postupaju u skladu s onime što je izglasala skupština organizacije. Dokumenti koji se donose u skladu s različitim člancima statuta WHO uvode se na različite načine – neki se uvode kroz standardni proces ratifikacije na lokalnoj razini, a neki postaju obvezujući automatski po donošenju. Važno je napomenuti da u svim tim slučajevima države članice zadržavaju pravo da te dokumente ne ratificiraju, odnosno ne provode.
“WHO takve dokumente donosi relativno rijetko, što ustvari znači da su smjernice i odluke koje ona objavljuje u najbolju ruku savjetodavne. To može biti ozbiljan problem, jer kada WHO donese neku progresivnu i korisnu odluku, ali bez težine pravno obvezujućeg dokumenta, njena provedba se svodi na dobru volju zemalja članica – a puno zemalja članica nema dobru volju, nego dobre odnose s industrijom”, dodaje Vračar.
“Ugovor o pandemiji su ‘stražnja vrata’ prema ‘svjetskoj i digitalnoj tiraniji’. Označava kraj ‘predstavničke demokracije'”, stoji u tekstu Logično.com.
Uz tekst na Logično.com objavljena je i snimka razgovora Michela Chossudovskyija i Petera Koeniga s već spomenutog kanadskog portala Global Research u kojem se netočno povezuje donošenje spomenutog sporazuma s mogućnošću uvođenja protupandemijskih mjera od strane SZO-a bez dozvola država, a sve kako bi bogata svjetska elita još više zaradila.
Bez dokaza se tvrdi da je Svjetska zdravstvena organizacija alat “svjetske vlade” u uspostavi “globalne kontrole” i da sve vlade svjetskih država rade za tu globalnu elitu te da se informacije o ljudima prikupljaju preko QR kodova.
U cijelom tekstu, kao i u snimci intervjua, preuveličava se moć Svjetske zdravstvene organizacije, kao i njezina mogućnost djelovanja u državama članicama. Nema nikakvog dokaza da je još uvijek nepostojeći “ugovor o pandemiji” put koji “na stražnja vrata” vodi “prema svjetskoj i digitalnoj tiraniji” i da označava “kraj predstavničke demokracije” jer nema nikakvih naznaka da bi sporazumom o pandemijama Svjetska zdravstvena organizacija mogla dobiti ovlasti koje bi bile jače od ovlasti Vlada pojedinih država, a kao što smo ranije spomenuli, sporazume države moraju ratificirati i provoditi. “Predstavnička demokracija” ne može ukinuti međunarodnim sporazumima jer je upisana u Ustave država, a njih, uglavnom, mogu mijenjati samo parlamenti.