“Nisam pratila suđenje Depp protiv Heard, ono je pratilo mene”, piše Amanda Hess u svom članku u New York Timesu i nema točnijeg opisa suđenja koje je tjednima okupiralo američku, ali i svjetsku javnost.
Za cijeli je kontekst potrebno otići malo u povijest. Amber Heard je Johnnyja Deppa prvi put javno optužila za obiteljsko nasilje u svibnju 2016., nekoliko godina nakon početka njihove veze za koju se smatra da je počela krajem 2011. ili početkom 2012. godine.
Nekoliko dana nakon što je predala papire za razvod, Heard je Deppa optužila za nasilje te zatražila i dobila privremenu zabranu prilaska. Deppovi odvjetnici su vrlo brzo nakon toga reagirali i objavili izjavu u kojoj su naveli da Heard laže te “pokušava osigurati financijsko rješavanje njihova spora insinuirajući da je zlostavljana”.
Par se nakon toga sporazumno rastao, Heard je povukla zahtjev za trajnom zabranom prilaska te su Depp i Heard čak objavili i zajedničku izjavu u kojoj navode da niti jedna (kontradiktorna) izjava koju su kazali jedno o drugome nije bila istinita; Heard je također obećala da će sedam milijuna dolara koje je dobila u brakorazvodnoj parnici podijeliti Američkoj udruzi za građanska prava (eng. American Civil Liberties Union; ACLU) i Dječjoj bolnici Los Angeles.
Preokret dolazi s #metoo pokretom. U 2017. pojavljuju se vijesti o Harveyju Weinsteinu, zlostavljanju u Hollywoodu i poniženjima koje je velik broj glumica morao preživjeti. Nakon toga, u prosincu 2018. Heard objavljuje kolumnu u Washington Postu pod naslovom Progovorila sam o seksualnom nasilju – i iskusila društveni bijes. To se mora promijeniti. U toj kolumni Heard, između ostaloga, piše i sljedeću rečenicu: “I onda sam, dvije godine kasnije, postala lice koje je predstavljalo nasilje u obitelji” (eng. Then two years ago, I became a public figure representing domestic abuse.).
Zbog tih (na engleskom jeziku) 11 riječi kolumne za koju je na kraju ispalo da ju Heard nije niti napisala, Johnny Depp ju je tužio za klevetu. Tvrdio je da je iz kolumne jasno da je to on, iako ga Amber Heard nikada nije imenovala.
Također, Depp je odlučio Heard tužiti u saveznoj državi Virginiji, gdje se nalazi sjedište Washington Posta, a ne u saveznoj državi Kaliforniji, gdje su i on i Heard rezidenti. Razlog za to vjerojatno leži u činjenici da Kalifornija ima poprilično jake tzv. ‘anti-SLAPP’ zakone, koji štite pravo osobe na Prvi amandman (sloboda govora), bez straha od prijetnji tužbama.
Super-zvijezde i Hollywood
Suđenje Depp protiv Heard i njihov odnos nemoguće je analizirati bez Hollywooda i ‘zvjezdanog’ statusa protagonista, pogotovo Deppa. Imidž koji Depp ima u očima svojih vjernih obožavatelja bio je ključan pri njegovom preuzimanju narativa. Odvojiti imidž glumca od ‘stvarne’ osobe nije jednostavno, oni su neodvojivo povezani.
Johnny Depp, poznati je glumac s jakom bazom fanova, što je pogotovo bilo vidljivo tijekom ovoga suđenja. Publika ima osjećaj da ga poznaje godinama; iako je ogromnu količinu novca zaradio u franšizi Pirata s Kariba, Depp je poznat kao i ‘otkačeni’ glumac iz filmova poput Edwarda Škarorukog. Prati ga i status cool glumca koji se družio sa slavnim gonzo novinarom Hunterom S. Thompsonom i nonšalantno svirao s poznatim glazbenicima.
Lana Pukanić, urednica feminističkih portala Muf i Krilo, vjeruje da je “dio javnosti/publike uvjeren da je Johnny Depp otprilike isti kao Kapetan Jack Sparrow, čije se gifove nije moglo izbjeći posljednjih tjedana – da je zločesti dečko zlatnog srca, zanesenjak kojeg ispod neprilagođene površine veže osjećaj časti. To je uobičajena romantizacija loših (ali zapravo dobrih) dečkiju, i jako je utjecala na recepciju njegove priče”.
Slika Deppa kao zlostavljača nepomirljiva je s njegovom slikom stvorenom kroz uloge; njemu je ovo suđenje bilo potrebno kako bi (po)vratio svoj zvjezdani status, učvrstio bazu fanova i Hollywodu pokazao da iza sebe još uvijek ima srčane obožavatelje. Depp je, dakle, pobijedio i prije izricanja presude.
Amber Heard je, s druge strane, mlada glumica koja je vezu s Deppom započela kao još neprofilirana glumica koja je iza sebe imala tek nekoliko uloga. Ona nije super-zvijezda, a poznata je velikim dijelom upravo kroz vezu s Deppom, odakle – barem djelomično – potječe ideja da je taj odnos zaslužan za njen uspjeh i da se Heard okoristila i Deppom i njihovom vezom.
“Ponašanja koja čine Deppa šarmantnim, poput desetljetne ovisnosti, diskreditirale bi žene u njegovoj poziciji. Ono što je kod glumaca simpatična, vječna adolescencija, kod njihovih bi kolegica bilo opasno luđaštvo: upitno je koliko bi glumica koja pijana napada paparazze zadržala skrbništvo nad sobom i djecom (kao što pokazuje slučaj Britney Spears) ili ostvarila dugogodišnju karijeru”, kazala nam je magistra rodnih studija Natalija Stepanović.
Tijekom cijelog suđenja nije se problematizirao odnos starijeg glumca i mlađe glumice, tako čest u Hollywoodu, koji sa sobom donosi određenu dinamiku i odnose moći. Stepanović kaže da se o odnosima moći općenito malo govori: “#Metoo je nemoćan bez strukturnih promjena. Sve dok su glumicama dodijeljene uloge lijepih pomoćnica u 20-ima i 30-ima (a onda eventualno majki protagonista od kojih su starije otprilike 15 godina), nema nade da se dogodi neki značajni obrat. Glumice jedva ispregovaraju, kao što slučaj Margot Robbie, zvijezde koje je počela u sličnim ulogama kao Heard i koja si je pribavila manje oskudni kostim u reprizi uloge Harley Quinn, bolje radne uvjete i kameru koja im se ne zavlači pod suknju – i to ako su producentice”.
Pitanje reprezentacije
Mnogi su odluku sutkinje Penney Azcarate da se suđenje prenosi javno, na YouTubeu, okarakterizirali kao jednu od najgorih odluka koje su mogle biti donesene. Heardini odvjetnici pokušali su isključiti kamere sa suđenja, tvrdeći da je pažnja usmjerena na suđenje već preintenzivna i prije njegova javnog prenošenja. Sutkinja je, pak, svoju odluku pravdala velikom medijskom zainteresiranošću i velikim brojem medijskih upita i zahtjeva koje je sudnica zaprimala.
Pukanić smatra da su “streamanje suđenja, posljedični (99 posto ‘anti-Amber’ i ‘pro-Johnny’) memeovi sa suđenja te njihovo neizbježno prelijevanje natrag u sudnicu, jer su porotnici imali slobodan pristup internetu, bez sumnje onemogućili pravednost cijelog postupka, a i mogućnost pravedne presude”.
Upute koje je sutkinja davala porotnicima da ne prate suđenje kada izađu iz sudnice ukazuju na nerazumijevanje funkcioniranja društvenih medija. Je li u tim tjednima dok je trajalo suđenje uopće bilo moguće ignorirati ga? Ili nas je ono, kao što je to napisala Hess, pratilo na svakom (digitalnom) koraku?
I Stepanović smatra da je medijski interes bio presudan za ishod ovog slučaja. “Podrška za #MeToo, pokret iz 2017. koji je omogućio javno iznošenje brojnih svjedočanstava o zlostavljanju u javnost je jenjala i to je, uz činjenicu da društvene mreže nisu poznate po nijansiranom pristupu ovakvim problemima, odredilo ishod suđenja”.
Osim toga, kaže Stepanović, javne persone sudionika suđenja “pogodne su za medijska iskrivljenja: s jedne strane imamo Deppa, koji je 40 godina glumio čudaka sa zlatnim srcem, a s druge Heard, s par uloga ‘zgodne žene’ i par članaka iza sebe te apsolutno užasnim nastupom pred sudom”. Stepanović dodaje i da su simpatije javnosti bile jasno podijeljene od početka. Kompanije su se, pak, brzo svrstale uz publiku.
Ovakva podjela je automatski onemogućila da čujemo Heard, ističe Stepanović, “i da uzmemo u obzir da bi neke od njezinih optužbi mogle biti istinite, kakvima su i proglašene u prvoj, londonskoj parnici iz 2020. Ne želim tvrditi da je Heard lišena krivnje, ali tvrdim da joj je platforma oduzeta i prije no što se bilo kakva krivnja s Deppove strane mogla ustanoviti. Kako je suđenje odmicalo, javnost, apsolutno uvjerena da je Heard nasilna psihopatkinja, bila je sve manje spremna priznati (po mom mišljenju vrlo izglednu) mogućnost Deppova zlostavljačkog ponašanja”.
Heard nije ni bila ‘idealna žrtva’, što se od žena često očekuje, a način na koji se njihov ovisnički i zlostavljački odnos tjednima putem streama na pladnju servirao zainteresiranoj publici postao je zvonom za uzbunu svim žrtvama nasilja u obitelji.
Mediji i društvene mreže
Ne treba ignorirati ni ulogu medija koji su kapitalizirali na medijskoj pažnji i velikoj zainteresiranosti publike za suđenje. Primjerice, nedavni izvještaj kojega je objavio Vice pokazao je da je konzervativni medij Daily Wire potrošio desetke tisuća dolara za promociju oglasa i videa koji su pristrani, tj. protiv Heard. Argument koji često čujemo jest da se publici samo daje ono što ona želi.
Međutim, kao što nam je Helena Popović, docentica na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kazala kada smo problematizirali izvještavanje medija o tragedijama poput one nestanka Mateja Periše, “‘argument’ medija/novinara – da zapravo samo publikama daju što žele, krajnje je površan, možda sadrži i dozu prezira prema publikama, a svakako je i nepromišljen ako ga razmatramo iz pozicije novinarske profesije.” Prema Popović, ovaj argument o serviranju vijesti koje čitatelji žele „zapravo znači odricanje od vlastite profesije i važne uloge koji novinari imaju u društvu“.
Veću ulogu odigrale su pak društvene mreže, posebno jedna – TikTok. Za one – a takvih je sve više – koji svoje informacije dobivaju samo s društvenih mreža, dakle kratke, fragmentirane i vrlo često jednostrane, postoji velika opasnost da će biti izloženi samo jednoj strani priče, jednom narativu.
Iako naizgled zvuči nebitno, (re)prezentacija je sve. To je bilo i poprilično jasno u načinu na koji je dvoje glumaca bilo prikazivano. Suđenje koje se ticalo toga je li Heard oklevetala Deppa u spomenutih 11 riječi kolumne pretvorio se u neugodne prizore iz bračnog života i de facto suđenje Heard.
Igre memeova
Dok se Depp uglavnom smješkao i mirno sjedio u svojoj stolici u sudnici, fotografije Amber Heard koje su se dijelile uglavnom su prikazivale njeno lice u grimasama. Čak i kada članci u medijima nisu bili jasno određeni kao za ili protiv određene stranke, sama oprema članaka odabirom fotografije sugerirala je nešto, iako članak sam možda nije bio određen za jednu stranu.
Na TikToku hešteg #IStandWithAmberHeard ima 29,1 milijun pregleda, dok hešteg #justiceforjohnnydepp ima čak 20,6 milijardi pregleda. Neke ‘pro-Johhny Depp’ objave na Twitteru imale su više lajkova nego što Amber Heard ima pratitelja na toj mreži (Rolling Stone). Memeovi, fotografije i videi o Heard preplavili su internet, uz heštegove poput ‘sponzoruša’, ‘lažljivica’, ‘Amber govno’ (eng. AmberTurd, igra riječima na njeno prezime Heard) ili ‘mePoo’ (aluzija na Deppovo svjedočenje u kojem je tvrdio da je Heard obavila veliku nužnu na njihovom krevetu i ismijavanje MeToo pokreta).
Govorilo se i o botovima koji diktiraju diskurs o suđenju. Kako piše BBC, izraelska firma Cyabra koja prati dezinformacije koje se šire online prostorom, tjednima je pratila ovaj slučaj. Oni su analizirali račune koji su širili memeove, videe i objavljivali komentare o slučaju te pokušali procijeniti radi li se o autentičnim komentatorima ili ne.
“Ono što nas je začudilo jest da je gotovo 11 posto razgovora koji su se vodili oko suđenja vođeno od strane lažnih računa, što je veoma visoka brojka”, kazao je glasnogovornik te firme Rafi Mendelsohn za BBC. “Da vam pružimo neki kontekst, obično viđamo oko tri do pet posto razgovora koji uključuju lažne račune”, dodao je.
Od rasplesanog odvjetničkog para koji komentira suđenje do marketinške stručnjakinje iz Kazahstana, veliki broj pregleda mogao je dobiti bilo koji komentator, jer su zbog TikTokova algoritma šanse da će nešto što je objavio netko s malim brojem pratitelja postati viralno veće nego na drugim platformama (CNN).
Čija pobjeda?
Iako su tehnički oboje ‘pobijedili’ jer je porota odlučila i da je Deppov odvjetnik oklevetao Heard, ali je njoj dodijeljena manja naknada, jasno je da je Depp uspio povratiti svoj ugled.
Bez obzira što su nas brojni videi pokušali uvjeriti u suprotno, Pukanić kaže da “Johnnyja Deppa ni na jedan stvaran način nije briga za tu njegovu vojsku. Njegova stvarnost ne može biti dalja od njihove”. Stepanović dodaje da je “pozitivan image nepotreban sa zaleđem kapitalizma i patrijarhata, ali je Deppu svakako pomogao, kao i strateški izbor svjedoka. Naravno da navijamo za zgodnog dečka supermodela Kate Moss, a ne bismo za najboljeg prijatelja pjevača Marilyna Mansona koji je optužen za zlostavljanja od niza žena”.
Međutim, i Marilyn Manson kojega je niz žena, uključujući i bivšu djevojku Evan Rachel Wood, optužilo za zlostavljanje najavio je pokretanje tužbi, ističe Pukanić i dodaje: “A to su samo zvijezde. Pratiti reakcije na ovo suđenje još je više zastrašujuće i obeshrabrujuće za ‘obične’ žrtve nasilja, pogotovo kad vide s kolikom se strašću ljudi obrušavaju na Heard jer se ne ponaša onako kako misle da se žrtva treba ponašati. Ukratko, ovo je suđenje samo još jednom potvrdilo spornu rečenicu zbog koje je Depp tužio Heard – da je gnjev s kojim se suočavaju žene koje progovore o nasilju ogroman. Nakon ovoga će biti još veći”, zaključuje Pukanić.
Istoga je uvjerenja i Stepanović. “Moj, priznajem, duboko pesimističan stav je da ovo suđenje, koje bi potencijalno moglo dopustiti ljudima svih rodova da iznesu svoje priče (jer apsolutno mislim da muškarci mogu biti žrtve, a žene nasilnice) i prepoznaju patrijarhat kao silu koja nameće rodne uloge koje nas tjeraju na šutnju, najavljuje backlash protiv #MeToo pokreta. Uz to što je razotkrivalo duboku toksičnost jednoga odnosa koja je, smatra, dolazila s obiju strana, ono je pokazalo koliko se muškarcima lako oprašta (pijano nasilje i prijateljstvo sa, da se eufemistično izrazim, problematičnim osobama). Žene, s druge strane, moraju biti savršene da bi ih se čulo – a često ni to nije dovoljno”, zaključuje Stepanović.
Napomena: Na jednom mjestu u članku je bilo pogrešno navedeno da je Amber Heard tužena zbog 11 rečenica u kolumni koju je objavila. Radi se o 11 riječi. Ispravak je unesen 15. lipnja 2022.
