“U Ukrajinu se iz Europe uvoze stotine tisuća tona oružja da bi rat u Ukrajini trajao do posljednjeg Ukrajinca, ali se iz Ukrajine ‘ne može’ izvesti jedna tona pšenice u Europu”, piše na fotografiji koja se širi među korisnicima Facebooka.
Od čitateljice Faktografa također smo dobili upit da provjerimo zašto se u Ukrajinu mogu uvoziti velike količine oružja sa Zapada, dok se ne može izvoziti pšenica. Činjenica je da se u Ukrajinu uvozi oružje kao pomoć protiv ruske agresije, no nije točno da Ukrajina, usprkos blokadi svojih luka, u svijet ne izvozi pšenicu alternativnim kanalima.
Kako se unosi oružje u Ukrajinu?
Zapadne sile su, prema pisanju BBC-ja 15. lipnja, do tada ukrajinskoj vojsci dostavili oružje i streljivo u vrijednosti oko 8 milijardi dolara, a američki predsjednik Joe Biden 30. lipnja najavio je i novu američku tranšu vrijednu 800 milijuna dolara.
Prema izvještaju BBC-ja, do polovice lipnja je u Ukrajinu poslano oko 66 tisuća tona vojnog materijala. Koordinacija prebacivanja oružja u Ukrajinu odvija se iz baze američke vojske u njemačkom gradu Stuttgartu. Posao obavljaju vojnici iz 26 država, a sudjeluje i manji tim vojnika i časnika iz Ukrajine.
Britanski časnik, brigadir Chris King, otkrio je da se vojna pomoć Ukrajini šalje zračnim, cestovnim, željezničkim i morskim putevima na različite lokacije. Američki kontraadmiral Duke Heinz je, pak, kazao da zapadne sile ne prebacuju oružje preko granice, već je to zadatak ukrajinske vojske.
“Ukrajinci uzmu opremu u Poljskoj i drugim zemljama. Oni odlučuju kako će je prebaciti preko granice”, kazao je Heinz, a BBC u članku dodaje da od granice do prve linije bojišnice oprema može stići u roku 48 sati. Iz izvještaja i snimki s ukrajinske bojišnice jasno je da su zapadne sile uspjele prebaciti veliku količinu oružja u tu državu.
Ukrajina je u lipnju izvezla najmanje 104 tisuće tona pšenice
S druge strane, nije točan navod iz objave na Facebooku da Ukrajina ne može izvoziti pšenicu, no točno je da je zbog blokade njihovih crnomorskih luka, taj izvoz otežan i bitno smanjen. Ukrajinsko ministarstvo poljoprivrede, prema pisanju Reutersa od 27. lipnja, izvijestilo je da je u prvih 22 dana lipnja, u odnosu na lipanj prošle godine, izvoz žitarica iz Ukrajine pao za 44 posto, na 1,1 milijun tona.
Između ostalog, Ukrajinci su u 22 dana lipnja izvezli 104 tisuće tona pšenice, 978 tisuća tona kukuruza i 24 tisuće tona ječma. No, dodaje se i da je Ukrajina, prije početka ruske invazije u veljači ove godine, mjesečno izvozila i do 6 milijuna tona žitarica. Izvoz u svibnju bio je oko 1,7 milijuna tona, a Reuters objašnjava kako se pad dogodio jer je Ukrajina prije ruske invazije većinu svojih proizvoda izvozila preko morskih luka, a sada su se morali prebaciti na željeznički ili cestovni transport preko zapadne granice ili riječni promet kroz male dunavske luke.
Jedan od načina na koji su Ukrajinci zaobišli blokade svojih luka je i izvoz preko rumunjske luke Constanta. Ona ima najbrži europski terminal za pretovar žitarica, a od početka ruske invazije 24. veljače, Ukrajinci su preko nje izvezli oko milijun tona, piše Associated Press. Žitarice iz Ukrajine se u luku dopremaju uglavnom Dunavom. Isporuka ukrajinskih žitarica iz Constante u narednim mjesecima mogla bi se smanjiti jer počinje žetva u Rumunjskoj i drugim državama koje također izvoze preko Constante pa će manje logističkih kapaciteta ostati na raspolaganju za ukrajinski izvoz.
Izvoz žitarica preko zapadne granice Ukrajine
Krajem lipnja ukrajinski ministar infrastrukture Oleksandr Kubrakov rekao je da Ukrajina za 50 posto svakog mjeseca povećava izvoz žitarica preko zapadnih granica. Tvrdi da rade na novim rutama za izvoz poljoprivrednih proizvoda, a posebno se to odnosi na puteve preko granica s Poljskom, Slovačkom, Mađarskom, Rumunjskom i Moldavijom.
Ukrajinci tvrde da još uvijek u svojim skladištima imaju 20 milijuna tona žitarica od prošle žetve koje ne mogu izvesti zbog blokade luka, a alternativni pravci još nisu u dovoljnoj mjeri razvijeni kako bi apsorbirali te količine. Problem im predstavlja činjenica da brzo moraju “počistiti” silose jer neće imati gdje skladištiti ovogodišnji urod.
Sve to pokazuje da je netočno da se iz Ukrajine “ne može izvesti ni jedna tona pšenice” jer Ukrajina u smanjenom obliku i od početka ruske invazije izvozi žitarice u svijet alternativnim pravcima.
Europska unija ne treba ukrajinsku pšenicu
Pitanje može li Ukrajina izvesti pšenicu u Europu manje je bitno jer je Europska unija jedan od najvećih svjetskih proizvođača i izvoznika žitarica.
Europska komisija u lipnju je procijenila da će države EU u naredne dvije godine povećati izvoz žitarica za 30 posto kako bi se smanjio udar na svjetskom tržištu zbog smanjene ponude iz Ukrajine. Očekuje se da će u sezoni 2022./23. izvoz pšenice iz EU porasti na 40 milijuna tona, dok je procjena da će izvoz sezone 2021./22. biti oko 33 milijuna tona. Procjenu su povećali jer očekuju “veću globalnu potražnju zbog manje ponude iz Ukrajine”. U sezoni 2022./23. očekuje se proizvodnja 131,3 milijuna tona pšenice, što je povećanje za 1,3 milijuna tona u odnosu na raniju sezonu.
Prema procjeni Europske komisije u sezoni 2022./23. države EU će na raspolaganju imati 145,5 milijuna tona pšenice, dok joj je za domaću potrošnju potrebno 92,5 milijuna tona. Na temelju tih podataka može se zaključiti da Europskoj uniji uvoz pšenice iz Ukrajine nije potreban jer sama proizvede dovoljno za svoje potrebe.
Najviše pogođene siromašne države Afrike i Azije
Dok stanovnici Europske unije, kao što pokazuju podaci, ne trebaju strahovati od nestašice pšenice i njezinih prerađevina, glad bi zbog ruske invazije na Ukrajinu i nestabilnosti cijena te nemogućnosti dobave, mogla zavladati u drugim dijelovima svijeta.
Kao što je Faktograf ranije pisao, ruski i ukrajinski izvoz predstavljaju čak 30 posto svjetske trgovine pšenicom, 32 posto trgovine ječmom i 40 posto svjetske trgovine kukuruzom. Koliko će ratna zbivanja na teritoriju Ukrajine trajati, nitko ne može predvidjeti. A o njima i te kako ovisi i buduća proizvodnja kao i isporuka poljoprivrednih proizvoda iz “žitnice Europe” koja mahom hrani zemlje Afrike i Azije. O ukrajinskom izvozu najviše ovise države poput Čada, Egipta, Somalije i Libanona.
Egipat, Turska, Bangladeš, Pakistan, Sudan polovicu ili više od polovice pšenice za svoje potrebe uvoze iz Rusije ili Ukrajine, a posljedice ratnih zbivanja i te kako osjećaju jer im zbog blokade ukrajinskih luka hrana nije dostavljena. Zbog straha od nestašice hrane, neke države su posegle i za zabranom izvoza pšenice i drugih poljoprivrednih proizvoda.
Indijska zabrana izvoza pšenice
Zbog količina koje proizvodi, najviše je u svjetskim medijima odjeknula indijska zabrana izvoza pšenice. Indijski ministar trgovine Piyush Goyal branio je odluku argumentom da zabrana neće bitno utjecati na globalna tržišta jer Indija nije veliki svjetski izvoznik pšenice.
Indija je zabranu uvela 13. svibnja nakon što je neuobičajeno vruće vrijeme za to doba godine utjecalo na slabiji prinos te su lokalno cijene porasle. I dok je Indija drugi najveći proizvođač pšenice na svijetu, njezin izvoz čini samo jedan posto svjetskog tržišta jer ogromnu količinu ostavlja za sebe. No, prije uvođenja zabrane, Indija je planirala izvoz rekordnih 10 milijuna tona pšenice ove godine, u usporedbi s dva milijuna prošle godine.
Takve zabrane izvoza, uz rat u Ukrajini, stvaraju nesigurnost na svjetskom tržištu koje potom reagira rastom cijena što sve više ljudi dovodi u opasnost da nemaju pristup osnovnim prehrambenim proizvodima.
Zašto je nakon ruske invazije porasla cijena pšenice na svjetskom tržištu?
U svojoj analizi iz lipnja, Deutsche Welle je pokušao objasniti glavne razloge za porast cijene pšenice na svjetskim tržištima nakon ruske invazije na Ukrajinu. Cijena pšenice godinama je bila na oko 200 eura za tonu, a potom je naglo skočila na 400 eura. No, od oko 785 milijuna tona godišnje proizvodnje pšenice, samo oko četvrtine se proda na svjetskom tržištu, dok se ostatak potroši u državama koje su je proizvele.
Iako je pšenica uglavnom lokalni proizvod, cijene se određuju na posebnim svjetskim trgovinskim platformama, tzv. burzama sirovina (commodities exchanges), a iznos ovisi o omjeru ponude i potražnje. Za trgovinu pšenicom najvažnije su dvije burze, Chicago Board of Trade (CBOT) i Euronext u Parizu.
Za proizvođače, trgovce i prerađivače pšenice cijene s tih burzi služe kao orijentir za određivanje cijena svojih proizvoda. Takve burze nude i “klađenje” na buduće cijene, odnosno osiguravanje ugovora u budućnosti, što dovodi do pojave špekulanata koji traže zaradu kroz skokove cijena.
U svibnju je i francuski Le Monde pokušao “rekonstruirati” zašto je došlo do rekordne cijene pšenice od 438 eura za tonu, zabilježene 16. svibnja. Prema Agritelu, tvrtki za analizu tržišta poljoprivrednih proizvoda, nekoliko je događaja utjecalo na očekivanje smanjene ponude pšenice i stvorilo neravnotežu na svjetskom tržištu. Kao prvi razlog za povećanje cijene pšenice na svjetskim tržištima navode slabiju žetvu prošle sezone u Sjevernoj Americi i povećanu potražnju zbog rasta broja stanovnika na Zemlji. Na to se nadovezala ruska invazija na Ukrajinu čime je dodatno smanjena ponuda, potom indijski embargo na izvoz pšenice, ali i suša u Francuskoj koja je ugrozila nasade.
Analitičar Agritela Nathan Cordier je objasnio da u normalnoj godini na Rusiju i Ukrajinu zajedno “otpada više od trećine globalnog izvoza” pšenice, a taj postotak dolazi čak do “60 posto u razdoblju od srpnja do listopada”. Dodao je da je ruski predsjednik Vladimir Putin odlučio uvesti restrikcije na izvoz pšenice na svjetsko tržište kako bi kontrolirao potrošačke cijene u svojoj državi, dok se Ukrajina susreće s dva problema: smanjenjem proizvodnje i, već spomenutim, problemom blokade luka i izvoza alternativnim pravcima. Navodi podatak da je čak 95 posto ukrajinskog izvoza prije rata išao preko morskih luka koje su sada “izvan funkcije”.
Zbog šoka izazvanog ratom u Ukrajini, mnogi su se okrenuli velikoj indijskoj proizvodnji pšenice, ali rekordno topli ožujak i travanj smanjit će prinose s očekivanih 110 do 115 milijuna tona na 95 milijuna tona. Takva situacija izazvala je paniku u samoj Indiji, strahuju da neće imati dovoljno pšenice za svoje potrebe pa su vlasti uvele embargo na izvoz. Nakon te vijesti, cijena pšenice na europskoj burzi je dosegla rekordnih 438,25 eura za tonu.
Zaključno, zbog suše se u Francuskoj očekuje pad prinosa. Njihova proizvodnja se u 2021. godini popela na 35,5 milijuna tona, što je čak 27 posto proizvodnje u EU. Dok Francuskoj zbog manje proizvodnje ne prijeti nestašica hrane, zabrinutost oko kvalitete njihove žetve također se odrazila na više cijene na svjetskim burzama. Uz to, treba spomenuti i da su cijene goriva porasle proteklih mjeseci, zbog čega su porasli i drugi troškovi poljoprivredne proizvodnje, što se odrazilo i na krajnju cijenu.
Tko je kriv za manje isporuke državama koje trebaju hranu?
I dok se situacija sa pšenicom i pristupom hrani u siromašnijim državama, uglavnom Afrike i Azije, sve više komplicira, a analitičari upozoravaju da bi mogla eskalirati i dovesti do političkih nemira i pobuna, Rusija i Zapad se svađaju tko je odgovoran za pad izvoza žitarica iz “žitnice Europe”.
Dok zapadni političari optužuju Rusiju za korištenje hrane kao oružja, iz Moskve im stiže odgovor da su zapravo sankcije protiv Rusije krive za nestašicu na svjetskom tržištu i rast cijena. Predsjednik Afričke unije Macky Sall početkom lipnja izrazio je zabrinutost zbog toga što su ruske banke isključene iz međunarodnog sustava plaćanja SWIFT kao dio sankcija.
No, Europska unija odgovara da je samo dio ruskih banaka isključen iz tog sustava, a da se poljoprivredni proizvodi i dalje mogu plaćati preko drugih banaka. Naglasili su i da se sankcije odnose samo na bilateralnu trgovinu između država članica EU i Rusije, dok ostale države mogu trgovati poljoprivrednim proizvodima s Rusijom.
Rusija očekuje rekordni izvoz pšenice
Sudeći prema izjavi zamjenice ruskog premijera Viktorije Ambramčenko od 15. lipnja, procjenjuje se da će Rusija u sezoni 2021./22. izvesti 32 milijuna tona pšenice, a da će se to u narednoj sezoni popeti na 39,5 milijuna tona.
Kao glavne države uvoznice ruske pšenice za narednu sezonu navela je Tursku, Egipat, države sjevera Afrike i Saudijsku Arabiju te dodala kako sa “prijateljskim zemljama” razgovaraju o načinu plaćanja. Sudeći prema tim izjavama, očito je da Rusija, bez obzira na zapadne sankcije, i dalje izvozi pšenicu u svijet, no plaćanje je otežano zbog izbacivanja velikih banaka iz sustava SWIFT.
ISPRAVAK (04.07.2022): Izvorno je u ovom članku greškom stajalo da su zemlje Zapada u Ukrajinu do 15. lipnja 2022. izvezle oružja i vojne opreme u vrijednosti osam milijuna dolara. Zapravo se radi o osam milijardi dolara.
