Ocjena točnosti

Postoji li Hrvatska pravoslavna crkva?

Davor Dretar (Domovinski pokret) u Saboru je s Borisom Miloševićem (SDSS) raspravljao o postojanju Hrvatske pravoslavne crkve. Takva vjerska zajednica u Hrvatskoj nije priznata.
HINA/ Edvard ŠUŠAK/ es

„Poštovani, zastupnik Milošević, nazvao je Hrvatsku pravoslavnu crkvu nepostojećom. Hrvatska pravoslavna crkva postoji i može je svatko od nas obići u Domjanićevoj ulici u Zagrebu“, ustvrdio je Davor Dretar, saborski zastupnik Domovinskog pokreta reagirajući na izlaganje Borisa Miloševića, saborskog zastupnika SDSS-a.

U svom istupu Milošević je upozorio kako je Hrvatska pravoslavna crkva u prošlosti postojala samo za vrijeme Nezavisne države Hrvatske (NDH) te „nije nastala voljom pravoslavnog stanovništva, već voljom ustaškog režima“. Podsjećajući na povijesti te „crkve“ i nastojanje da se ona oživi, Milošević je upozorio da se na takve inicijative ne nasjeda te je ocijenio kako se može zaključiti da su obredi koje ta „crkva“ obavlja – „provokacije bez ikakvog iskrenog vjerskog utemeljenja“.

„Prije neka dva mjeseca sam govorio o Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj koja je često bila tema jednog od naših kolega kao tema za pljuvanje. I tada sam naglasio da se negira njeno postojanje, da se proglašava neprijateljskim njeno djelovanje, da se osporava potpisani ugovor s Vladom iako je taj ugovor identičan ugovorima Vlade s drugim vjerskim zajednicama. Istaknuo sam da se nasuprot tome stalno zaziva nepostojeća Hrvatska pravoslavna crkva, a jedan od više samoproglašenih arhiepiskopa nepostojeće crkve, a ima ih više koji pretendiraju da budu arhiepiskopi, je prije nekoliko dana održao nekakav obred za pokojnog Germogena, čelnu osobu crkve koju je osnovao svojim ukazom Ante Pavelić. Tom je prilikom, na tom improviziranom obredu, isticana neupitna državnost NDH koja je, eto, osnovala samostalnu hrvatsku pravoslavnu crkvu, koja je na prvom crkvenom obredu, kako je istaknuto, izrekla molitvu za državnog vođu Antu. Tom prilikom je rečeno da je ta crkva i njeno vodstvo uspostavljalo mir i blagostanje, ljubav i pravovjerje pravoslavlja u Hrvatskoj. Rečeno je da je 6. lipnja 1945. mitropoliten Grermogen svečano ustoličen za patrijarha, (…) na kraju da je tom vrhu crkve i svećenstvu suđeno i da su pogubljeni u ime vjere kao mučenici. Ni riječi o zločinima nad pravoslavnim življem, logorima, rasnim zakonima, činjenici da je veliki broj svećenika i episkopa Srpske pravoslavne crkve pobijen, a da su ostali protjerani. Na tim temeljima je Germogen s Pavelićem gradio crkvu na čiju tradiciju se sada pozivaju oni koji su držali taj obred i koji bi sada obnovili tu crkvu“, među ostalim je kazao Milošević.

Crkva koju su osnovali ustaše

Točna je tvrdnja da je Hrvatsku pravoslavnu crkvu osnovao Ante Pavelić u doba NDH (1, 2, 3).

„Hrvatska pravoslavna crkva kao ‘samosvojna (autokefalna)’ osnovana je Zakonskom odredbom poglavnika Ante Pavelića od 3. travnja 1942., a dva mjeseca kasnije donesen je i Ustav HPC-a. U njemu između ostalog stoji da patrijarha HPC-a imenuje poglavnik, kojemu ovaj polaže i prisegu. Za prvog čovjeka hrvatskih pravoslavaca ustaše su postavili ruskog svećenika, koji je nakon Oktobarske revolucije napustio svoju domovinu i nastanio se u jednom fruškogorskom manastiru“, objasnio je povjesničar Hrvoje Klasić u tekstu u kojem je u svijetlu prošlogodišnjih previranja među pravoslavnim vjernicima u Crnoj Gori pisao i o ulozi HPS.

Kako u tom tekstu navodi Klasić, dolazak Germogena u Zagreb 29. travnja 1942. u novinama “Hrvatski narod” zabilježen je riječima: „Danas u 11 sati prijepodne primio je Poglavnik u svome dvoru na Radićevom trgu Njegovu preosvećenost arhiepiskopa Germogena iz manastira Hopovo u Sriemu. Na ulazu dvora bio je postrojen počastni vod Poglavnikovog Tjelesnog Sdruga (PTS) koji je Njegova preosvećenost pregledala i pozdravila pozdravom ‘Za dom’, na što je ustaški vod odzdravio ‘Spremni’“.

U prošlosti je HPC postojala samo za vrijeme NDH i nije nastala voljom pravoslavnog stanovništva već voljom ustaških vlasti, podsjetio je Klasić.

„S obzirom na to da plan rješavanja ‘srpskog pitanja’ protjerivanjem, otpremanjem u koncentracijske logore i masovnim ubijanjem ne samo što nije bio riješen nego je rezultirao jačanjem pokreta otpora, ustaše, na inicijativu agenata Trećeg Reicha u Zagrebu, posežu za novom strategijom. Srba će se u Hrvatskoj riješiti tako što će im zabraniti upotrebu nacionalnog imena, ali će im dopustiti upražnjavanje pravoslavne vjere“, napisao je Klasić podsjećajući da je ubrzo po osnivanju NDH sva imovina SPC-a oduzeta, velik dio svećenstva poubijan ili prognan, a dobar dio pravoslavnih vjernika zbog straha za vlastiti život prešao na katoličku vjeru.

HPC je doživjela sudbinu NDH. U svibnju 1945. godine prestala je postojati te je veći dio svećenika koji su u njoj djelovalo uhićen te im je suđeno. Tako je Germogen optužen za „primanje položaja, imena i naslova mitropolita zagrebačkog, kasnije tzv. HPC stvorene po zločincu Paveliću, zbog nasilnog prevođenja i tjeranja Srba u članstvo tzv. HPC, za raspirivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje te održavanje tijesnih političkih i prijateljskih veza s vrhovnim funkcionerima okupatora“. Presuda je donesena „u ime naroda Jugoslavije“, a Germogen i njegovi suradnici osuđeni su na smrt strijeljanjem.

Obnova

U Hrvatskoj se s vremena na vrijeme pokušava obnoviti HPC. Tako ju je 2010. godine pokušala obnoviti tada još neregistrirana udruga Hrvatska pravoslavna zajednica (1, 2, 3). Ta je udruga osnivačku skupštinu održala u siječnju 2017. godine, a prema podacima Ministarstva pravosuđa i uprave u registar udruga upisana je početkom ožujka 2017. godine.

Udruga je, prema podacima iz registra „osnovana u cilju revitalizacije Hrvatske pravoslavne crkve nestale u II svjetskom ratu te duhovnog razvitka i unapređenja kvalitete života – pojedinaca kroz učenje o pravoslavlju kao takvom“.

Prema podacima iz registra, udruga je 19. siječnja 2017. imala dvije skupštine – osnivačku i izbornu. Za predsjednika je izabran Aleksandar Radoev Ivanov, i to na mandat od šest godina, koji mu ističe u siječnju 2023. godine. Bugarin Radoev Ivanov ujedno je i arhiepiskop službeno nepriznate crkve koja je najavljivala da će zatražiti registraciju vjerske zajednice. No, ta crkva nije registrirana i ne vodi se u registru vjerskih zajednica (1, 2).

Prije dvije godine udruga Hrvatska pravoslavna zajednica, otvorila je u Domjanićevoj ulici prostor za bogoslužje. Iako je riječ o nepriznatoj zajednici, u tom se prostoru, prema podacima s mrežnih stranica crkve nekoliko puta tjedno obavlja liturgija. Na tim mrežnim stranicama objavljen je i govor s „komemoracije za sv. Germogena“ koja je održana 1. srpnja.

Raskol

Za kraj, dodajmo i kako bugarski državljanin Ivanov nije jedini koji se predstavlja kao arhiepiskop Hrvatske pravoslavne crkve. Andrija Škulić, koji se predstavlja kao Bonifacije, “arhiepiskop zagrebački i metropolit Hrvatske pravoslavne crkve”, sebe smatra jedinim pravim poglavarom hrvatskih pravoslavaca.

“Mi nismo neka šarlatanska, nego Sveta HPC koju ne vodi bugarski turist, nego Hrvat pravoslavac!”, rekao je Škulić 2017. za tjednik Express.

U istom članku novinar Saša Paparella donosi i izjavu Ive Matanovića, jedan od izvornih inicijatora obnove Hrvatske pravoslavne crkve i osnivača udruge hrvatskih pravoslavnih vjernika. On se pak ograđuje od oba samoproglašena arhiepiskopa.

“Naivno sam nasjeo obojici, Ivanov i Škulić su mi se uvukli u HPC, preuzeli Crkvu i sebe proglasili episkopima! Kad sam vidio tko su, ogradio sam se od njih i oni od mene. Škulić je nepismen čovjek, prvo je sebe proglasio trapistom, fratrom, pa pravoslavnim đakonom, a mene je i prevario za novac!”, kaže Matanović.

U Hrvatskoj, dakle, postoji ne jedna, nego čak dvije neformalne Hrvatske pravoslavne crkve, ali nijedna nema status vjerske zajednice, a obje baštine nasljeđe ustaške NDH.

 

Ispravak: U originalnom tekstu pogreškom je kao ime ulice navedena Damjanićeva, umjesto Domjanićeve ulice.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.