Vijeće za promet, telekomunikacije i energiju (Vijeće za energiju) Europske unije održat će izvanredan sastanak u petak, 9. rujna. Ministri i ministrice sastat će se kako bi razmijenili mišljenja o mogućim hitnim mjerama za ublažavanje visokih cijena energije i trenutačnom stanju u vezi s pripremama za sljedeću zimu.
Uoči izvanrednog sastanka Vijeća za energiju, Europska konfederacija sindikata (ETUC) objavila je kako je prosječni godišnji račun za energiju sada veći od mjesečne plaće slabo plaćenih radnika u većini država članica EU-a.
Iz analize Europskog sindikalnog instituta (ETUI), neovisnog istraživačkog centra ETUC-a, proizlazi da je oko 9,5 milijuna zaposlenih ljudi već imalo poteškoća s plaćanjem računa za energiju i prije no što je kriza započela. Sada su, pak, troškovi plina i električne energije diljem Europe porasli za 38 posto u usporedbi s prošlom godinom.
Razlog je to zbog kojeg radnici koji zarađuju minimalnu plaću u 16 članica EU moraju izdvajati ekvivalent mjesečne plaće ili više kako bi u svojim domovima zadržali upaljeno svjetlo ili uključeno grijanje. U 2021. godini s tim su se problemom suočavali radnici na minimalnoj plaći u osam država članica EU.
Prema ETUC-ovim podacima, broj dana koje osoba na minimalnoj plaći treba raditi kako bi platila račun za energiju drastično je porastao u nekim zemljama. Ističu Estoniju (+26 dana), Nizozemsku (+20 dana), Češku (+17 dana) i Latviju (+16 dana).
U četiri zemlje – Slovačkoj, Grčkoj, Češkoj, Italiji – prosječni godišnji račun za energiju također je sada veći od mjesečne plaće radnika koji zarađuje prosječnu plaću.
ETUC pritom napominje kako se analiza, odnosno dobiveni podaci, odnose na cijenu energenata u srpnju ove godine. U međuvremenu kriza se nastavila produbljivati zbog daljnjeg povećanja cijene energenata i drugih osnovnih stvari poput hrane.
Uvođenje poreza na višak profita, ograničavanje cijena plina
Europska komisija priprema mjere za zaštitu građana i industrije od sve većih cijena plina i struje koje izazivaju gospodarske potrese u Europskoj uniji. Prema informacijama do kojih je došao Politico, EU je na putu da uvede povijesne intervencije na energetskom tržištu kako bi obuzdala rast cijena. Tako se razmatra i uvođenje poreza na višak profita, kao i ograničavanje cijena plina.
Hrvatska također priprema mjere pomoći građanima i poduzećima. Nakon konzultacije s koalicijskim partnerima, ali i socijalnim partnerima, Vlada bi mjere pomoći trebala predstaviti u četvrtak.
“Na stranačkim tijelima iznesene su konture paketa mjera koji će biti pravedan, snažan i sveobuhvatan. Tiče se cijene struje i plina, koji će također limitirati rast cijena određenih proizvoda, omogućiti da hrvatski građani tijekom jesenske i zimske sezone imaju dovoljno plina i struje te da to budu u stanju financijski iznijeti”, kazao je Andrej Plenković, predsjednik Vlade u ponedjeljak nakon sjednice šireg predsjedništva HDZ-a.
Kako se prije donošenja vladinih mjera s trenutnom krizom nose građani Hrvatske pokazalo je ETUC-ovo istraživanje. Hrvatska je među 16 zemalja EU u kojima radnici na minimalnoj plaći trebaju izdvojiti ekvivalent minimalne plaće ili više kako bi pokrili godišnji trošak za energente (prema srpanjskim cijenama u svakoj državi članici). Tako radnik na minimalnoj plaći u Hrvatskoj za pokriće godišnjeg troška energije treba raditi 37 dana, jednako kako i radnici na minimalcu u Latviji i Belgiji. U Češkoj radnik na minimalnoj plaći troškove energije može pokriti s 65 dana rada, u Grčkoj i Estoniji s 54 dana rada. S druge strane, u Francuskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj trošak energije može se pokriti s mjesečnom minimalnom plaćom.
Hrvati među onima koji trebaju najduže raditi
No, u praksi su ti podaci još porazniji. Naime, u analizi se trošak energenata stavljao u odnos s bruto minimalnim plaćama u svakoj od promatranih zemalja, a ne primanjem kojeg radnik dobije na ruke.
ETUC navodi i podatke o troškovima energije u usporedbi s prosječnim neto primanjima u svim državama članicama s dostupnim podacima. Radnik s prosječnom plaćom u Hrvatskoj godišnji trošak energije, prema cijenama iz srpnja ove godine, pokriva s 27 radnih dana. Više trebaju raditi tek radnici u Slovačkoj i Italiji (cijeli mjesec), Češkoj (33 dana) i Grčkoj (36 dana).
Pritom treba napomenuti kako je ETUC izračun radio uključujući svih 365 dana u godini, a ne samo radne dane. Najmanje radnih dana na trošak energije odlazi radnicima u Litvi (11), Luksemburgu (14), Austriji i Poljskoj (po 17).
„Milijuni zaposlenih ljudi već su se borili s plaćanjem svojih računa prije ove krize, a sada se od njih traži da plate vrtoglave troškove energije s plaćama čija vrijednost pada. Kada vaš račun iznosi više od mjesečne plaće, ne postoji pametan trik za uštedu novca koji će pomoći. Te su cijene sada jednostavno nedostupne milijunima ljudi“, poručila je Esther Lynch, zamjenica glavnog tajnika ETUC-a.
Ona ističe kako iza brojki iznesenih u analizi stoje stvarni ljudi koji moraju donositi sve teže odluke o tome mogu li sebi priuštiti paljenje grijanja ili kuhanja toplih obroka djeci.
„U međuvremenu izvršni direktori i dioničari energetskih kompanija uživaju rekordnu dobit na svojim računima“, kazala je Lync ističući kako je to nemoralno te se „političari moraju uhvatiti ukoštac s ovom krizom prije nego li ona odnese živote ove zime“.
Vrijeme je, kako poručuje Lynch, za pravedno povećanje plaća, ograničavanje cijena energije, porez na višak profita i hitne isplate najsiromašnijim kućanstvima. ETUC je čelnike EK pozvao da poduzmu odlučnu akciju kako bi zaustavili neodrživo povećanje cijena energije u Europi kroz plan od šest točaka.
Planom se traži povećanje plaća kako bi se zadovoljilo povećanje troškova života, što znači podržavanje kolektivnog pregovaranja. Nadalje, traži se povećanje minimalnih plaća kako bi se osigurala njihova adekvatnost, kao i ciljana hitna novčana pomoć za slabo plaćene ljude koju prati i zabrana isključenja energije. Traži se i ograničenje troškova računa za energiju za građane te porez na višak dobiti koju ostvaruju energetske tvrtke.
ETUC traži i nacionalne kao i europske mjere potpora protiv krize kako bi se zaštitili prihodi i radna mjesta u industriji, uslugama i javnom sektoru.