Pero Kovačević je kao ekspert za hrvatsko nacionalno zakonodavstvo pred Međunarodnim kaznenim sudom za počinjene ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Den Haagu gostovao nakon obljetnice “Oluje” u programu televizije N1 te je tamo iznio podatak da su tijekom Oluje i neposredno nakon nje ubijena 44 srpska civila.
Kovačević se poziva na podatke oko kojih je, kako navodi, postignut sporazum u Haagu tijekom suđenja generalima Gotovini, Markaču i Čermaku. Naveo je kako je tužiteljstvo u Den Haagu tvrdilo da je u “Oluji“ ubijeno oko 320 pripadnika srpske nacionalne manjine, ali da je dokazima utvrđeno i usuglašeno da je bila riječ o 44 ubojstva koja su počinili pripadnici oružanih, odnosno redarstvenih snaga Hrvatske.
“Prema evidenciji DORH-a, oni raspolažu s 47 ubojstava, a razlika je što su ta tri počinili pripadnici tzv. vojske RSK (…) DORH je od 47 ubojstava procesuirao 22 i kažnjena su 33 počinitelja. To su službeni podaci“, kazao je Kovačević.
Podsjetio je kako brošura HHO-a pod nazivom “Vojna operacija ‘Oluja’ i poslije” u kojoj se govori o 667 ubojstava nije prihvaćena kao dokaz na suđenju te konstatirao kako je ona nepouzdana zbog studenata koji su na njoj radili. Kovačević je rekao kako se svaki zločin treba kazniti, ali da je vrijeme da se prestane s licitiranjem brojki stradalih koje dolazi iz Beograda. “Kad je riječ o Oluji, meni je tu nejasno zašto se Vlada ponaša tako umjesto da izađe javno, napravi neki okrugli stol i pozove sve aktere da se opet svake godine ne ponavlja ista priča”, rekao je.
Šimpraga: Zločini nisu procesuirani
Od vojno-redarstvene akcije “Oluja“ prošlo je 27 godina. No, do danas nisu procesuirani svi zločini počinjeni tijekom i nakon “Oluje“ nad civilnim stanovništvom. Na to je upozorila Anja Šimpraga, potpredsjednica Vlade prije desetak dana tijekom komemoracije za civilne žrtve u selu Plavnom i njegovom zaseoku Grubori, pored Knina.
Zbog ubojstva šestero srpskih staraca u Gruborima dva puta sudilo se Frani Drlji i Boži Krajini, bivšim pripadnicima Antiterorističke jedinice Lučko, no njih su dvojica na oba suđenja na zagrebačkom Županijskom sudu oslobođena krivnje zbog nedostatka dokaza. Presuda je postala pravomoćna u listopadu 2019. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud jasno je naveo da se zločin u Gruborima pokušao zataškati (1, 2).
Na komemorativnom skupu u Gruborima, Šimpraga je istaknula kako je procesuiranje ratnih zločina ispit zrelosti za državu (1, 2).
“Procesuiranje ratnih zločina nije samo pitanje istine, pravde i zadovoljštine obitelji žrtava, već ispit zrelosti za nas i našu državu da pokaže da stoji iza riječi koje slušamo – da ratni zločin ne zastarijeva, da su sve žrtve iste i da su svi ljudi ravnopravni”, poručila je tada Šimpraga, navodeći kako u 27 godina od „Oluje“ zločini protiv civilnog stanovništva nisu procesuirani.
Podaci Državnog odvjetništva te još više Documente – centra za suočavanje s prošlošću, čiji se podaci poklapaju s nalazima HHO-a, potvrđuju Šimpragin navod o tome da svi zločini protiv civilnog stanovništva nisu procesuirani.
Različita kvalifikacija
Poklapaju li se službeni podaci o stradalim civilima srpske nacionalne manjine tijekom i neposredno nakon “Oluje” s onima koje je iznio Kovačević pokušali smo saznati u DORH-u.
Pitali smo ih koliko je ukupno evidentirano ubojstava za vrijeme i nakon akcije Oluja, koliko je počinitelja otkriveno i procesuirano te koliko su oni ubojstava počinili, koliko je ubojstava neriješeno, odnosno počinitelji tih ubojstava nisu otkriveni. Nadalje, zanimalo nas je koliko je pripadnika hrvatskih oružanih snaga procesuirano zbog kaznenog djela ratnog zločina za vrijeme i neposredno nakon Oluje i koliko su te osobe ubojstava počinile. Pitali smo i vode li se još uvijek kriminalistička istraživanja zbog zločina počinjenih za vrijeme i nakon akcije Oluja, koliko je otvorenih istraga te koliko je osoba stradalo u tim zločinima.
Puna tri tjedna, i nekoliko podsjetnika, trebala su Državnom odvjetništvu, odnosno Martini Mihordin, glasnogovornici DORH-a, da odgovori na naš upit.
DORH nas je uputio na Podatke o prijavama, procesuiranim slučajevima i žrtvama kaznenih djela ratnih zločina i postupke u vezi kaznenih djela za vrijeme i nakon operativne akcije “Oluja” objavljene u travnju 2011. godine, kao i njihovu nadopunu objavljenu u kolovozu 2017. godine.
Dio koji se odnosi na istraživanje broja žrtava u vezi i neposredno nakon vojno-redarstvene akcije “Oluja” u izviješću iz 2011. prenosimo u cijelosti:
„Kad se govori o broju žrtava za vrijeme oružanih sukoba, često se ne razlikuju žrtve rata i žrtve kaznenih djela ubojstava, odnosno žrtve kaznenih djela ratnih zločina. Kako se podaci državnog odvjetništva razlikuju od podataka u medijima i izjavama pojedinaca, to državno odvjetništvo na osnovu dostupnih podataka nastoji utvrditi koliko je žrtava kaznenih djela od ukupnog broja stradalih osoba.
– ukupno je evidentirano ubojstvo 47 osoba,
– od čega je zbog ubojstva 21 osobe procesuirano 33 počinitelja,
– dok počinitelji ubojstava 26 žrtava nisu otkriveni.
Zbog kaznenog djela ratnog zločina za vrijeme i neposredno nakon “Oluje” procesuirano je 10 osoba (pripadnika hrvatskih oružanih snaga), kojima se stavlja na teret ubijanje 11 osoba.
U nadležnim državnim odvjetništvima u tijeku su kriminalistička istraživanja u 24 ratna zločina počinjena u vezi navedene akcije ‘Oluja’ a izvršenjem kojih zločina je stradalo 156 osoba.
Dakle, za sada su na osnovu prijava policije i istraživanja u evidencije državog odvjetništva uneseni podaci o 214 smrtno stradalih osoba, koje su stradale bilo kao žrtve kaznenog djela ubojstva bilo kao žrtve kaznenog djela ratnih zločina”.
Nejasno sročeni podaci sugeriraju, dakle, kako je ukupan broj do 2011. godine evidentiranih žrtava 214, od kojih je 47 klasificirano pod “obična” ubojstva, a 167 žrtava stradalo je su uslijed zločina koji su klasificirani kao “ratni zločini” .
Iako Haški sud nije u procesu protiv Gotovine prihvatio kao dokazni materijal brošuru HHO-a, na stranicama DORH-a se navodi:
“Najpotpuniji podaci objavljeni su u publikaciji Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava ‘Vojna operacija Oluja i poslije – Izvještaj’ od 2001. godine. Prema toj publikaciji ukupan broj žrtava je 677. Publikacija nema razdvojene žrtve rata od žrtava ratnih zločina. Navedene su žrtve podijeljene u tri grupe i to:
– UN Sektor jug – 410 osoba koje su izgubile život,
– UN Sektor Sjever – 191 osoba izgubila život te
– ubijene i nestale osobe u izbjegličkoj koloni – 76 žrtava.
Državno odvjetništvo u svojim evidencijama ima ukupno 114 osoba s ovih popisa”.
DORH navodi i podatke tadašnje Uprave za zatočene i nestale Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti
“Prema evidencijama Uprave, ekshumirano je 679 osoba, dok se još 563 osobe vode kao nestale. Ta Uprava također ne vodi posebno u evidencijama žrtve rata i žrtve kaznenih djela ratnih zločina”.
Zaključno se navodi kako je “Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zatražilo od nadležnih državnih odvjetništava, provođenje potrebnih mjera i radnji kako bi preko policije ili na druge načine, utvrdilo pod kojim okolnostima su stradale osobe koje se navode u pojedinim popisima i na taj način točno utvrdio mogući broj žrtava koje su posljedica ubojstava ili počinjenih kaznenih djela ratnih zločina”.
U nadopuni iz 2017. se navodi kako su u međuvremenu zaprimljene četiri kaznene prijave protiv poznatih počinitelja te su pokrenuti postupci protiv 11 počinitelja od čega je protiv sedam okrivljenika podignuta optužnica.
DORH nas je u odgovoru izvijestio kako je u međuvremenu od spomenutih 11 počinitelja protiv četvorice okrivljenika obustavljen kazneni postupak, petorica okrivljenika su oslobođena optužbe, dok su protiv dvojice okrivljenika donesene osuđujuće presude. Dodaju kako sada “nadležna državna odvjetništva provode izvide u odnosu na 29 zločina”.
Dvije osuđujuće pravomoćne presude za ratne zločine
Podatke o pravomoćnim presudama DORH nema. Kada je riječ o zbivanjima tijekom i nakon „Oluje“ te podatke ima Documenta.
U proteklih 27 godina hrvatsko pravosuđe pokrenulo je četiri kaznena postupka za ratne zločine nad krajinskim Srbima i to protiv ukupno devetero pripadnika hrvatskih vojnih i policijskih postrojbi. Suđenja su rezultirala s dvije osuđujuće pravomoćne presude, za zločine u Prokljanu i Mandićima te za zločin u Kijanima kod Gračaca (prvostupanjska presuda donesena je u ožujku 2019., a potvrđena u srpnju 2021.). U dva kaznena postupka, za zločine u Prokljanu i Mandićima te u Gruborima, donesene su oslobađajuće presude (1, 2, 3, 4, 5).
