Unatoč tome što je, pet godina nakon što je počela njegova izrada, u saborskom Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku predstavljen Strateški okvir razvoja mentalnog zdravlja do 2030. godine, jasnih znakova da će uskoro biti pomaka na tom polju nema.
Dokumentu koji je u javno savjetovanje pušten u ožujku ove godine struka i nevladin sektor, iako pozdravljaju njegovo usvajanje, ipak zamjeraju niz propusta; od toga da je neambiciozan te da je pisan za pretpandemijsko doba do toga da ne predviđa izdvajanje dodatnih sredstava za provedbu zacrtanih ciljeva.
Razlozi su to za sumnju da će strategija, baš kao i ona prijašnja za razdoblje od 2011. do 2016. godine, ostati mrtvo slovo na papiru. Podsjetimo, prva Nacionalna strategija zaštite mentalnog zdravlja, na čije se donošenje Hrvatska obvezala u procesu pristupanja Europskoj uniji, donesena je u rujnu 2010. godine te je napisana šturo, na oskudnih 25 stranica.
Dva akcijska trogodišnja plana, koje je strategija predviđala, nikad nisu donesena.
Hrvatsku su, u međuvremenu, zadesili pandemija, potresi i inflacija, a pritom je teret pružanja psihološke pomoći građanima u zajednici pao uglavnom na nevladin sektor koji je ionako opterećen povećim obujmom posla.
Ciljevi
Ovoga puta bi trebalo biti drugačije. Naime, u predstavljenom se dokumentu spominju konkretni ciljevi koji se odnose na poboljšanje mentalnog zdravlja.
Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter
Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.
Plan je da do 2030. godine mentalni poremećaji, u odnosu na današnjih šest, čine pet posto u ukupnom pobolu. Stopa suicida planira se smanjiti za 10 posto, a stopa hospitalizacije radi mentalnih poremećaja za 5 posto.
Broj odgojno-obrazovnih djelatnika predškolskih ustanova, učeničkih domova i škola za koje je provedena edukacija o prepoznavanju problema mentalnog zdravlja sa sadašnjih 2.350 planira se povećati na 10.000, a do 2030. godine planira se provesti i devet javno zdravstvenih kampanja protiv stigme osoba s mentalnim poremećajem.
Cilj je i da se do 2030. godine 50 posto školske populacije (te 30 posto odrasle populacije) obuhvati programom za rano otkrivanje mentalnih poremećaja (screening) u cilju pravodobnog liječenja u okviru primarne zdravstvene zaštite.
Nadalje, sa sadašnjih 1.793.746 dana bolovanja zbog mentalnih poremećaja trebali bi doći do brojke koja je manja od milijun. Broj prisilno hospitaliziranih osoba (koji je u 2021. iznosio 1.020) trebao bi do 2030. biti manji od 900.
U narednih osam godina također bi se trebalo uspostaviti 30 mobilnih timova za pružanje pomoći u kojima bi sudjelovalo 30 peer radnika (djelatnika s osobnim iskustvom).
Zasad bez akcijskih planova
Do ispunjenja navedenih ciljeva trebalo bi doći ispunjavajući mjere iz sveukupno četiri akcijska plana, međutim, oni još nisu predstavljeni javnosti.
Kako je na nedavno održanoj tribini u organizaciji Hrvatskog saveza udruga za mentalno zdravlje i Zaklade Solidarna izjavila Danijela Štimac Grbić, voditeljica Odjela za mentalno zdravlje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) uključena u izradu strategije, jedan dio akcijskih planova je gotov, a drugi dio još u izradi.
U tijeku je i formiranje povjerenstva u okviru kojeg će biti donesene i mjere za prevenciju suicida.
Na pitanje znači li to da financijski plan za provođenje strategije može biti upogonjen tek u 2024. godini, Štimac Grbić dodala je da je, uzevši u obzir tempo izrade planova, optimalno očekivati da će se to dogoditi krajem iduće godine.
Drugim riječima, mjere iz Strateškog okvira trebale bi se početi provoditi gotovo šest godina nakon što je oformljeno povjerenstvo koje ih je osmislilo, što je tempo koji svakako ne odgovara hitnosti situacije.
“Prema procjeni opterećenja bolestima za Hrvatsku, mentalni poremećaji su na četvrtom mjestu među vodećim skupinama, iza kardiovaskularnih i malignih bolesti te ozljeda. Četvrtina ukupnih bolno opskrbnih dana registrira se za hospitalizacije osoba s dijagnozom mentalnih poremećaja te su prema korištenju dana bolničkog liječenja vodeća skupina bolničkog pobola. 80 posto svih hospitaliziranih zbog mentalnih poremećaja dolazi kroz bolnički hitni prijem, posve neprepoznato od strane primarne zdravstvene zaštite”, podsjetila je Štimac Grbić za vrijeme predstavljanja Strateškog okvira saborskom Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku.
Gorući problem
Stanje je posebno alarmantno među mladima.
Prema rezultatima UNICEF-ovog izvještaja Stanje djece u svijetu 2021, oko 44 tisuće adolescenata u dobi 10 do 19 godina u Hrvatskoj ima nekih problema s mentalnim zdravljem. Statistika Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo bilježi da od 2011. značajno raste udjel mladih osoba u dobi od 16 godina s depresivnim tegobama.
Psihijatar Ivan Begovac iz KBC-a Zagreb primjećuje kako dominiraju pokušaji suicida, poremećaji anksioznosti i poremećaji jedenja.
“To nije navedeno u ovom dokumentu, ali 50 posto mentalnih poremećaja razvije se do 14 godine, a 75 posto do 24 godine. Uz to, imamo podatke MUP-a o povećanju nasilja u obitelji i kaznenih djela na štetu maloljetnika. I prije pandemije postojao je problem nedovoljnog broja dječjih psihijatara. Projekcija je da bi trebalo biti 120, a 45 nas je. Nedovoljni su stacionarni uvjeti, ali i prostorni uvjeti pa tako imamo nestašicu kreveta za dječju psihijatriju”, rekao je Begovac.
O tom je problemu Faktograf pisao prije pola godine kada su nam iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu, jedine psihijatrijske zdravstvene ustanove u državi koja ima Odjel s primjenom mjera odvajanja i ograničavanja za djecu do 18. godine života, potvrdili da rade punim kapacitetom.
Usporedbom prva tri mjeseca 2022. godine s prva tri mjeseca prošle godine vidljiv je porast hospitaliziranih za 35 posto, s tim da je tek 30 do 40 posto liječenih iz Zagreba, dok je ostatak iz ostalih županija.
Zbog pritiska na bolnicu u Kukuljevićoj ulici Grad Zagreb je, kako je na Odboru potvrdila saborska zastupnica i psihijatrica Ivana Kekin, apelirao da se omoguće kapaciteti u kliničko bolničkim centrima u ostalim gradovima.
“Međutim, tu za sada nismo vidjeli ni tračak političke volje”, kazala je Kekin.
Kekin je također, uz profesora Begovca, tijekom sjednice naglasila kako je neetično raditi screening školske djece budući da je jasno da nedostaje kapaciteta da se svima kojima je pomoć potrebna uistinu i pomogne.
Uvođenje mobilnih timova
Kao najveći nedostatak predstavnici struke i civilnog sektora navode kako sustav nije moguće poboljšati bez zapošljavanja dodatnih stručnjaka kojih u ovom trenutku nedostaje.
Netom usvojeni državni proračun, istaknuli su na nedavno održanoj tribini, ne omogućuje uvid u poveznice između proračunskih stavki i mjera u strateškom okviru. Tom prilikom zamjenica Pučke pravobraniteljice Tatjana Vlašić istaknula je da se teret provođenja strategije nikako ne bi smio prebaciti na lokalne zajednice radi neujednačene teritorijalne razvijenosti te da država mora biti ta koja će osigurati okvir.
Dunja Skoko Poljak, načelnica Sektora za javno zdravstvo Ministarstvo zdravstva, na sjednici Odbora kazala je da će “sigurno biti dovoljno financijskih sredstava od strane svih tijela državne uprave koji će u akcijskim planovima biti nositelji određenih aktivnosti”.
Jedan od glavnih noviteta koji u područje zaštite mentalnog zdravlja uvodi strategija, 30 mobilnih timova koji, dolazeći u kuće pacijenata, smanjuju ovisnost osoba narušenog mentalnog zdravlja o bolničkom sustavu, trebali bi biti dio Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO).
“Već smo imali provedene pilot projekte iz kojih možemo izvući i najbolju praksu. Temeljem tih iskustava tražili smo i mogućnost financiranja iz EU fondova. Čekamo odgovore EK da vidimo možemo li ići u taj oblik financiranja”, rekla je Skoko Poljak.
Provedeni pilot projekt na koji se referiraju iz Ministarstva zdravstva provodio se godinu dana sa Trimbos Institutom za mentalno zdravlje i ovisnost iz Nizozemske, a završen je u travnju 2017. godine.
Preporuke koje su iz njega proizašle Hrvatska dosad nije implementirala, iako se na to obvezala.
Administrativno nasilje
Taj je posao, u međuvremenu, preuzeo nevladin sektor.
Udruga Ludruga bila je nositelj EU projekta Uspostava mobilnih timova peer podrške u zajednici za osobe sa psihosocijalnim teškoćama za koji je natječaj bio raspisan još 2017. godine.
Kako nam priča dopredsjednica udruge Ksenija Kapelj, pokušaj civilnog društva (projekt se provodio u suradnji sa šest drugih udruga) da uspostavi takvu vrstu usluge obilježen je klasičnim birokratskim nasiljem.
Naime, nakon što su dvije godine čekali rezultate, projekt je ocijenjen maksimalnim brojem bodova te im je odobren maksimalni iznos sredstava. Tijekom projektne prijave i budžetiranja projekta udruga je zatražila mišljenje nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku o isplati minimalnog džeparca volonterima kako bi im pokrili neke troškove, o čemu su naknadno dobili pozitivno mišljenje.
“Više od šest mjeseci od dana predaje prvog ZNS-a stiže nam odobrenje istog i tek tada saznajemo da su nam odbijeni troškovi za volontere”, kaže Kapelj.
Nadležnom Ministarstvu predstavnici Ludruge podnijeli su prigovor na provedbu Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, na proizvoljno tumačenje pravnih propisa, manjkavu komunikaciju s PT1, probijanje zakonskih rokova za obradu ZNS-a te na kašnjenje isplata.
Kako priča Kapelj, u 18 mjeseci provedbe promijenilo se nekoliko referenata zaduženih za administrativno praćenje, a neki od njih nisu bili nimalo senzibilizirani niti zainteresirani za područje mentalnog zdravlja.
“Administrativno nasilje kojem smo bili izloženi rezultiralo je maksimalnim iscrpljivanjem svih naših kapaciteta, kako financijskih tako i ljudskih. U konačnici projekt je odrađen, ali nismo tražili nikakvo produljenje. U jednom trenutku smo uplaćivali svoje novce i posuđivali od drugih organizacija civilnog društva (poput Zaklade Solidarna), kako bi gurali program dalje. Partneri koji su bili s nama u projektu također nisu htjeli tražiti produljenje upravo radi te birokracije. Tako smo 500.000,00 kuna ostavili u državnoj blagajni, neutrošenih, jer nam nije bila omogućena prenamjena sredstava na vrijeme”, kaže.
Kapelj ističe kako je premijera Andreja Plenkovića prije dvije godine, na jednom od susreta Hrvatskog saveza udruga osoba s tjelesnim invaliditetom na kojem je sudjelovao, podsjetila na postojeće probleme te na provedbu zaključaka twinning projekta koji je Hrvatska provodila s Nizozemcima.
Također je tražila pronalaženje rješenja za peer radnike budući da ih se nije moglo uvesti u sustav jer HZZO nije imao šifru za njih.
Premijer je reagirao s obećanjima da će on osobno vidjeti gdje je zapelo te da će se osobno pobrinuti za to. Ništa se, otada, nije promijenilo.
“Nemojmo se zavaravati. Strategija, odnosno Strateški okvir za razvoj mentalnog zdravlja do 2030. je usvojen zbrda zdola u ovom trenutku jer se otvara nova financijska omotnica EU i da bismo joj pristupili moramo imati jedan takav dokument koji je vrlo širok i predstavlja samo smjernice. S jedne strane dobivamo informacije da su akcijski planovi u izradi ili već gotovi, no informacije koje imamo od naše članice udruge koja je i članica radne skupine za akcijski plan pružanja usluga u zajednici jest da je zadnji sastanak održan u travnju ove godine. U svakom slučaju, dug put je pred nama”, kaže Kapelj.
Pacijenti osuđeni na privatne prakse koje si često ne mogu priuštiti
Zagrebačko psihološko društvo za vrijeme e-savjetovanja upozorilo je kako je terminologija postojećeg teksta vrlo medicinska i zastarjela te da nedovoljno naglašava važnost prevencije problema mentalnog zdravlja. Osim što je zastarjela, terminologija je često neusklađena te se koriste termini poput „duševnih poremećaja“, „psihičke bolesti“, „mentalnih poremećaja“ koji su, tvrde, stigmatizirajući.
Također su naglasili i problem nedostatka stručnjaka mentalnog zdravlja u različitim sektorima te nedovoljne dostupnosti redovitih usluga poput savjetovanja i psihoterapije.
Naime, kako je na tribini u organizaciji Zaklade Solidarna istaknula Tanja Dejanović Šagadin iz Psihološkog centra TESA, ujedno i članica Hrvatske psihološke komore, psihoterapija je, osim one koje odrađuju psiholozi i psihijatri, ostala van sustava zdravstva.
Prvi pregled kod kliničkog psihologa ili psihijatra čeka se dugo, a i daljnji tijek tretmana je često, zbog nedovoljnog broja kliničkih psihologa i psihijatara, neredovit. Pacijenti su tada osuđeni na privatne prakse koje si pak ne mogu priuštiti.
“Većina psihoterapeuta radi privatno i ono što sigurno mogu reći jest da unutar zdravstva nije isplativo raditi psihoterapije jer satnica ispadne ispod 100 kuna. Na neki način isplativost psihoterapije ostaje u samo privatnom sustavu koji je nakrcan s ljudima koji traže te usluge”, rekla je Dejanović Šagadin.
Zbog toga će Hrvatska komora psihoterapeuta tražiti izmjenu Zakona o psihoterapiji vezano za psihoterapiju djece i adolescenata. Trenutno je u Zakonu predviđeno da psihoterapeuti mogu raditi s djecom samo uz preporuku liječnika da je psihoterapija potrebna.
“To je diskriminirajuće (smanjuje broj djece koja će dobiti pomoć jer roditelji ne žele djetetu staviti dijagnozu), ali i zanemaruje svu onu djecu koja nemaju razvijene probleme mentalnog zdravlja, već im je potrebna pomoć u odlučivanju, prilagodbi na promjene, jačanju socijalnih vještina i slično, tj. jačanju mentalnog zdravlja koje nije ozbiljno narušeno”, rekla je Dejanović Šagadin.
Sličan komentar za vrijeme javnog savjetovanja dao je i Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
“Iz ovog modela proizlazi podjela na “zdrave” i “bolesne” pojedince, što je samo po sebi arbitrarno i potiče stigmatizaciju. Stoga je važno da strateški okvir počiva na tzv. dualnom modelu, prema kojem se psihičko zdravlje i psihički poremećaji/bolesti smatraju povezanim, ali različitim konstruktima, pri čemu pojedinci mogu doživjeti visoku razinu zdravlja, čak i uz dijagnozu psihičke bolesti”, primjedba je te ustanove koja navodi kako mentalno zdravlje treba čuvati u čitavoj zajednici, a ne samo među osobama koje imaju znakove psihičkih poremećaja i bolesti.
Iz Ureda pučke pravobraniteljice poručili su kako se dokument uglavnom odnosi na promotivne djelatnosti, podizanje javne svijesti, bez nuđenja konkretnih rješenja za unaprjeđenje mentalnog zdravlja građana.
Preporuke
Kako ne bi ostalo na tome, Hrvatski savez udruga za mentalno zdravlje – SUMEZ uputio je Hrvatskom saboru prijedloge koji bi unaprijedili provođenje Strateškog okvira.
Tin Pograc, predsjednik SUMEZ-a, istaknuo je na sjednici Odbora kako bi Vlada trebala Saboru i javnosti predočiti informacije o predviđenim izvorima financiranja u nedavno donesenom Državnom proračunu za 2023. godinu s projekcijama za 2024. i 2025. i s povezanim EU fondovima. Informacije bi trebale biti u tabličnom prikazu, pretraživog formata.
Odbor za zdravstvo trebao bi se obvezati na održavanje šestomjesečnih tematskih sjednica u svrhu praćenja provedbe strategije, a u istu svrhu Ministarstvo zdravstva bi trebalo hitno uspostaviti upravljačku strukturu koja će omogućiti učinkovitu provedbu politike te ubrzati pripremu akcijskih planova. Neke države, rekao je Pongrac, imaju osobu na razini državnog tajnika, ili čak ministra, koji je zadužen za pitanje mentalnog zdravlja, i u tom bi smjeru trebala ići Hrvatska.
Na kraju, SUMEZ od Sabora traži i održavanje saborske rasprave o strategiji zaštite mentalnog zdravlja početkom iduće godine, kao i uključivanje u obilježavanje Mjeseca mentalnoga zdravlja tijekom svibnja 2023. godine, sve kako bi se dodatno osvijestila javnost.