Na Instagram profilu privatnog korisnika pojavio se video (arhivirano ovdje) u kojem se iznose neutemeljene činjenice o dijabetesu tipa 2.
Korisnik u videu navodi sljedeće: “Dijabetes tipa 2 nije kronična bolest, dijabetes tipa 2 je smiješna bolest. To je toliko smiješno, da vam ja to ne mogu opisat. Što to u biti znači? Znači da ste predebeli, toliko ste debeli da se više ne možete udebljat. Više od toga ne ide. I onda vam se energija zadržava u krvotoku i vi imate dijabetes tipa 2. I onda nije rješenje da se pumpate inzulinom da još više gura tu energiju u masne stanice nego da odradite jedan jaki trening. Vi instantno više niste dijabetičar. I druga stavka kako više nećete bit dijabetičar je da kalorije iz hrane – 30% bude proteina i više niste dijabetičar”.
Video je objavljen 29. ožujka, a od tada je prikupio više od 4900 pregleda i 304 ostale reakciju.
Što kažu znanstveni podaci?
Kako se navodi na stranici Plivazdravlje, dijabetes tipa 2 je daleko najčešći oblik šećerne bolesti – javlja se u 90% slučajeva. Većina oboljelih od tipa 2 proizvodi promijenjene ili čak normalne količine inzulina, ali uslijed poremećaja u stanicama jetre i mišića dolazi do otpornosti na djelovanje inzulina. Inzulin se veže za stanične receptore, ali glukoza ne može ući u stanicu i to stanje je poznato kao inzulinska rezistencija.
Bolest obično počinje postepeno i napreduje polagano. Simptomi se ne moraju pojaviti godinama, čak desetljećima. Kod uznapredovale bolesti javljaju se prekomjerna žeđ, pojačano mokrenje, umor, zamagljen vid i gubitak težine. Kod žena su česte vaginalne gljivične infekcije. Gljivične infekcije mogu se pojaviti ispod dojki ili u preponama. Teške promjene na desnima, pogoršanje vida, svrbež, impotencija i neobični osjeti u ekstremitetima, kao što su trnci i žarenje, također mogu ukazivati na šećernu bolest tipa 2. Šećerna bolest tipa 2 obično se otkrije rutinskim pregledima kod liječnika (sistematski pregled) nalazom povišenih vrijednosti glukoze u krvi i u urinu prije pojave simptoma.
Što se tiče liječenja, za razliku od šećerne bolesti tipa 1, bolesnici oboljeli od šećerne bolesti tipa 2 još uvijek produciraju nešto inzulina, iako ne dovoljno da bi se premostila rezistencija na inzulin. Stoga bolesnici koji trebaju lijekove, počinju sa sredstvima za povećanje produkcije rezidualnog inzulina ili osjetljivosti na inzulin umjesto da im se inzulin direktno nadomjesti, kao što je to standardno kod šećerne bolesti tipa 1.
Dijabetes nije smiješna bolest
Da bismo provjerili koliko su teze iz videa točne, obratili smo se doktorici Manji Prašek, predsjednici Zagrebačkog dijabetološkog društva, internistici i dijabetologinji u mirovini. Kako nam je doktorica rekla uvodno, na društvenim mrežama i internetu kruže razne dezinformacije o dijabetesu kojima ljudi radije vjeruju nego znanstvenim dokazima i struci.
Na pitanje je li dijabetes tipa 2 “smiješna bolest”, kao što se to tvrdi u videu, doktorica odgovora da to nikako nije smiješno.
“Ona je ozbiljna, kronična bolest metabolizma koja, ako se ne liječi i ako se zanemari, može dovesti do teških kroničnih posljedica na svim organima tijela, naročito krvnožilnom i nervnom sustavu. Istina, povišena razina glukoze u krvi koja je karakteristika šećerne bolesti, osobu koja ima takav nalaz, ne boli pa mnogi smatraju da im se ništa ne događa. No povišena razina glukoze u krvi natašte ili nakon obroka, kontinuirano oštećuje endotel krvnih žila, mijelinsku ovojnicu živčanih vlakna, a u stanicama utječe na njihove osnovne funkcionalne sposobnosti. Dugotrajno povišena razina glukoze dovodi do kroničnih komplikacija koje se ispoljavaju kao polineuropatija (oslabljeni osjeti, oštećena provodljivost podražaja), retinopatija (oštećenje mikrocirkulacije u očima i postepen oslabljen vid do sljepoće), nefropatija (oštećenje funkcije bubrega, porast krvnog tlaka), srčanog i moždanog infarkta zbog oštećenja krvnih žila itd. Dakle, stradaju svi organi, liječenje je dugotrajno i skupo (rane na nogama, posljedice infarkta ili inzulta, dugotrajna i skupa liječenja, kronična dijaliza), a kvaliteta života se drastično smanjuje (sljepoća, amputacije ekstremiteta, dijaliza, invaliditet).
No, ako liječenje započnemo odmah po otkrivanju bolesti i tog tek početno povišenog GUK-a (razine šećera u krvi, op.a.), sve možemo spriječiti i nikada se ne dovesti u bilo koju od ovih situacija. Mogućnosti liječenja na početku bolesti su ogromne, ali na žalost motivacije za liječenje nema i zbog toga se često lakše prihvaćaju razne opasne teorije”, objašnjava nam Prašek.
Dijabetologinja također ističe da je istina da pretilost igra veliku ulogu u razlogu pojave šećerne bolesti, ali da to nije jedini uzrok. Dodaje da fizička neaktivnost, sedentarni način života, nedovoljna ili nikakva tjelesna aktivnost također utječu na pojavnost dijabetesa tipa 2.
“Također i stresni način života utječe na njenu pojavu, ali danas je dokazano da i genetski faktori imaju važnu ulogu u pojavnosti u obitelji”, ističe.
Sve više dijabetesa tipa 2 kod djece i mladih
Prašek ističe i da danas, nažalost, imamo pojavu dijabetesa tipa 2 koji se prije javljao samo u starijih osoba, a danas ga sve više ima i u djece i mladih osoba.
“No isto tako ima mnogo pretilih osoba koje nisu fizički aktivne, pa ipak ne razviju šećernu bolest. A isto tako puno je onih koji nisu pretili, aktivni su pa ipak razviju tip 2 šećerne bolesti. Dakle, nikako nije dobro biti pretio i ne baviti se fizičkom aktivnošću, potrebno je paziti na prehranu, održavati poželjnu tjelesnu težinu, izbjegavati stresne situacije, nastojati se opuštati i time paziti na svoje zdravlje. No, potrebno je i redovito (jednom godišnje) odlaziti na krvne pretrage i provjeriti razinu šećera u krvi, lipidni status i izmjeriti krvni tlak kroz sistematski pregled iza pedesete godine života, a naročito ako u obitelji postoji pozitivna anamneza za dijabetes”, napominje liječnica.
Zanimalo nas je i može li samo intenzivnija fizička aktivnost pomoći u održavanju razine šećera u krvi ili je ipak potrebno uz fizičku aktivnost kombinirati i inzulin.
Prašek kaže da fizička aktivnost svakako može pomoći u održavanju bolje regulacije šećera u krvi, jer se time šećer iz krvi puno brže troši i puno lakše ulazi u stanice gdje se kao pogonsko gorivo troši za stvaranje energije.
“No u slučaju postavljanja dijagnoze predijabetesa ili dijabetesa terapija bilo tabletama ili sada novih lijekova koji smanjuju inzulinsku rezistenciju, utječu na hormone crijeva koji su važni u regulaciji glukoze, pojačavaju lučenje glukoze mokraćom, utječu na smanjenu proizvodnju šećera iz jetre ili utječu na smanjenje apetita, svakako mogu znatno pomoći u postizanju optimalne regulacije glukoze u krvi. Ako svi ti lijekovi nisu od koristi i ako se gušterača toliko iscrpi da više ne proizvodi dovoljno inzulina, potrebno je u terapiju uvesti i inzulinsko liječenje”, pojašnjava.
Upitali smo je može li povećani unos proteina, kao što se to tvrdi u objavi, utjecati na smanjenje razine šećera u krvi. “Povećani unos proteina, a smanjenje unosa ugljikohidrata (brzodjelujućih) smanjit će trenutni porast glukoze, ali povećat će dugoročno vlastitu proizvodnju glukoze iz jetre. Da bismo smršavili, potrebno je kalorijski unos smanjiti, a značajno više unositi hranu koja se produženo razgrađuje (vlaknata hrana – lisnato povrće, orašasti plodovi i sl.), izbjegavati ugljikohidrate koji se brzo razgrađuju, a od proteina konzumirati prvenstveno ribu, jaja, perad i sir, dok se crveno meso i mesne prerađevine preporučuju u manjim količinama”, kazala je Prašek.
Statistike govore o sve više oboljelih od dijabetesa
Liječnica nam je kazala i da statistike nažalost potvrđuju da je oboljelih od šećerne bolesti sve više.
“Podatak HZJZ-a za 2022. govori o preko 327 000 registriranih osoba sa šećernom bolesti, a dijabetes tipa 2 čini 95% slučajeva. Prema ispitivanjima i znanstvenim istraživanjima znamo da čak još 40% osoba ne zna da ima šećernu bolest, pa danas vjerujemo da u Hrvatskoj ima preko 500 000 oboljelih, a u Zagrebu s okolicom ima čak 100 000 osoba s tom dijagnozom. To je u svakom slučaju u znatnom porastu u zadnjim godinama”, naglašava dijabetologinja.
Prašek ima i poruku za građane: “Od najranije životne dobi paziti i pridržavati se pravilne, uravnotežene prehrane, provoditi tjelesnu aktivnost svakodnevno, a u slučaju otkrivanja povišene glukoze ozbiljno shvatiti potrebu osnovnih oblika liječenja (prehrana, tjelesna aktivnost, samokontrola, lijekovi) te redovno odlaziti na kontrolne preglede”.
Zaključno, kako nam je potvrdila internistica dijabetologinja, dijabetes tipa 2 nikako nije smiješna bolest već se radi o ozbiljnoj, kroničnoj bolesti metabolizma. Također, iako pretilost igra veliku ulogu u pojavi šećerne bolesti ona nije jedini uzrok pojave te bolesti. Uzroci mogu biti i fizička neaktivnost, sedentarni način života, nedovoljna ili nikakva tjelesna aktivnost te genetski faktori. Povećani unos proteina, a smanjenje unosa ugljikohidrata (brzodjelujućih) smanjit će trenutni porast glukoze, ali povećat će dugoročno vlastitu proizvodnju glukoze iz jetre, napominje liječnica. Stoga se preporučuje značajno više unositi hranu koja se produženo razgrađuje i od proteina konzumirati najviše ribu, jaja perad i sir. Stoga ovu objavu ocjenjujemo netočnom.
