Nakon što je Vlada 2019. godine norveškom investitoru Richardu Daamgardu iz tvrtke Adriatic Farming d.o.o odobrila koncesije u Lukovom Šugarju i Jablancu za uzgoj kalifornijskih pastrvi, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja sada je istoj tvrtki dalo zeleno svjetlo za postavljanje četiri dodatna uzgajališta u Velebitskom kanalu, unatoč brojnim primjedbama stručne i lokalne javnosti na planirani projekt.
Navedena je studija utjecaja na okoliš više puta bila dorađivana, o čemu je Faktograf opširnije pisao u tekstu o dosadašnjim, bezuspješnim pokušajima uzgoja kalifornijskih pastrvi na toj lokaciji, od kojih su neki rezultirali okolišnim devastacijama.
Jedan od njih bio je onaj poduzetnika Miodraga Lacića koji je doveo u stečaj zadarsku tvornicu Adria, i koji je prije desetak godina s kalifornijskim pastrvama probao preko Adrijine tvrtke kćeri Jadran riba d.o.o. Upravo je Lacić, u vrijeme dok se protiv njega vodio sudski postupak u slučaju afera “Adria”/”Spice 2” (nakon čega je nepravomoćno oslobođen), zastupao Damgaarda preko tvrtke Adriatic Farming.
Faktograf mjesecima ne može dobiti odgovor od Vlade na pitanje radi li se uopće provjera potencijalnih investitora budući da je Damgaard, kako smo doznali u suradnji s norveškim novinarima, u toj zemlji više tvrtki doveo u stečaj.
Naknadno smo, istražujući dalje priču, doznali kako su se i u najrecentnijem pokušaju uzgoja kalifornijske pastrve javljali problemi s mortalitetom, ali i da, uz uzgajališta u Velebitskom kanalu, tvrtka planira širenje i u Donjoj Suvaji gdje trenutno vodi ribogojilište za uzgoj mlađi, zbog čega se lobiralo i u Općini Gračac.
Osim toga, doznali smo kako je u projekt uzgajališta kalifornijskih pastrvi u Velebitskom kanalu, preko tvrtke registrirane na Cipru, uključen i Jerzy Ryszard Malek, poljski investitor poznat po ulaganjima u marikulturu, ali i da je Damgaard došao u sukob s Lacićem koji je na kraju završio na sudu.
Vlasništvo Adriatic Farminga
Prema sudskom registru, tvrtku Adriatic Farming d.o.o 2018. godine osnovali su Bernard Lacić te dioničko društvo RD Holding AS iz Norveške, koje je godinu dana kasnije u vlasničkoj strukturi zamijenjeno s Nordic Fish farming AS. Tvrtka je, nakon što su joj dodijeljene koncesije u Lukovom Šugarju i Jablancu, promijenila naziv u Adriatic Farming d.o.o.
U vlasničkoj strukturi Nordic Fish Farming AS nalaze se Bremesco Holding Limited sa 68,75 posto dionica te RD Holding AS s 31,25 posto udjela, za koji se navodi da je neaktivan od 20. travnja ove godine. Bremesco Holding Limited, kako se navodi u bazi OpenCorporates, ima sjedište u Cipru, a kao jedan od direktora navodi se upravo Malek.
RD Holding AS je pak u stopostotnom udjelu tvrtke Nordic Fish Farming d.o.o iz Hrvatske, tvrtke koju je 2021. godine u Zadru osnovao Richard Damgaard. Tvrtka je prvotno bila registrirana na adresi na kojoj i Adriatic Farming, da bi kasnije njeno sjedište bilo prebačeno na drugu adresu u Zadru. Kako su nam rekli kolege s norveškog portala Faktisk.no, R.D. Holding AS je prethodno bio u stopostotnom vlasništvu Richarda Damgaarda, gdje je kao vlasnik bio upisan 2020. godine, a kasnije je prebacio vlasništvo na Nordic Fish Farming d.o.o., svoju tvrtku u Hrvatskoj.
Inače, Damgaard je bio uključen u poslovanje nekoliko tvrtki i u nekoliko stečajeva.
Kako nam kažu kolege iz Norveške, u njegovom slučaju može se zaključiti kako postoji obrazac lošeg poslovanja, naročito kada se uzme u obzir kako je nekoliko njegovih tvrtki dobilo primjedbe zbog nedostavljanja izvješća i obračuna u rokovima.
Damgaardov poslovni put počeo je tako da je otac Lasse pokrenuo tvrtku Meydam koja je proizvodila ribičku opremu i za koju je sin počeo raditi 1998. godine.
“Richard Damgaard kasnije je bio CEO i glavni dioničar kompanija Damgaard Fishing i Damgaard Marine. Damgaard Fishing proizvodio je opremu za ribarsku industriju, a Damgaard Marine je proizvodio opremu/proizvode za uzgajivače ribe. Tvrtke su bankrotirale. Richard Damgaard također je pokušao pokrenuti mikro pivovaru i pub u Stavangeru. Tvrtka Dalane Brygghus AS bankrotirala je 2009. godine, a Damgaard Holding AS bankrotirala je 2011. godine. Zbog sukoba s poslovnim partnerom, Damgaard je završio na sudu”, kažu nam kolege iz Faktiska.
Na pitanje je li se provodila ikakva provjera investitora prije nego mu je 2019. godine dodijeljena koncesija u Lukovom Šugarju i Jablancu, iz Vlade i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture već mjesecima ne možemo dobiti odgovor. U međuvremenu je Općinski sud u Zadru 21.lipnja donio presudu iz koje se može zaključiti kako je došlo do poslovnog sukoba između Damgaarda i Lacića.
Sud je, naime, presudio da Adriatic Farming mora vratiti Damgaarda na radno mjesto izvršnog direktora u toj firmi, nakon što mu je u prosincu 2022. godine u pisanom obliku uručen otkaz ugovora o radu. Kako stoji u zapisniku, tvrtka je naknadno zabranila radnicima i poslovnim partnerima da komuniciraju s Damgaardom vezano za poslove tvrtke, a zbog navodnog neovlaštenog služenja automobilom i računalom protiv Damgaarda je Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru podnesena kaznena prijava zbog protupravnog oduzimanja imovine tvrtke.
Damgaard je tom prilikom rekao da on ne ostvaruje nikakav prihod od posla te nema nikakva radna primanja, ali da ima određeni kapital, odnosno, udio u norveškoj tvrtki od koje je tražio da ga isplate. Isto tako je naveo da ima i “neka druga manja ulaganja”.
Obratili smo mu se sa zahtjevom za intervju, međutim, on nas je odbio.
Upit smo poslali i Jerzyu Ryszardu Maleku jer su nas zanimali njegovi poslovni planovi u Hrvatskoj, međutim, nismo dobili nikakav odgovor.
Malek, inače osnivač poljske kompanije Morpol koja se bavi proizvodnjom lososa, prema pisanjima njemačkih medija, prije tri godine uložio je u uzgoj bakalara u Norveškoj, nakon što je prvotno tražio dozvole za uzgoj lososa koje mu je tamošnje ministarstvo odbilo dati.
Uspijeva li posao?
U međuvremenu je tvrtka Adriatic Farming dobila dozvolu i za uzgoj lososa u Hrvatskoj.
Kada je početkom 2021. godine zatražila Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dopuštenje povećanja uzgoja kalifornijske pastrve u Lukovom Šugarju, tvrtka je u izjavi od 10. prosinca 2020. godine navela kako je zahvat prva faza poslovanja na lokaciji te da se ne planira uzgoj drugih vrsta osim kalifornijske pastrve (1). Međutim, na Facebooku smo uspjeli pronaći objavu tvrtke Biota iz lipnja 2021. godine u kojoj stoji kako se u suradnji s Adriatic Farming provodi uzgoj lososa na lokaciji slatkovodnog ribogojilišta u Donjoj Suvaji u blizini izvora rijeke Une te kavezno u Velebitskom kanalu.
Drugim riječima, Lacić je u prosincu 2020. godine tvrdio kako ne planira uzgoj lososa, da bi tu istu ribu pola godine kasnije uzgajao u Velebitskom kanalu.
“Cilj je uzgoj atlantskog lososa koji nije autohtona vrsta u Republici Hrvatskoj. Tvrtka na domaće i međunarodno tržište planira plasirati svježi losos i kalifornijsku pastrvu. Atlantski losos je morska, brakična i slatkovodna vrsta ribe. Narastu obično do 40ak centimetara duljine, a rekordni primjerci su bili dugi čak 150 centimetara i težili su preko 40 kilograma. Lososi su trenutno na putu u svoje novo stanište”, stoji u objavi tvrtke.
Pitanje je i koliko je, par godina nakon dobivanja koncesije, uspješan projekt uzgoja kalifornijskih pastrva u Jadranskom moru. Kao što smo već pisali, raniji pokušaji uzgoja završili su bježanjem ribe iz kaveza, uginućem ribe, štetom na opremi koju bi prouzročila bura.
Naime, Faktograf je na više strana dobio informaciju da je tvrtka na početku rada imala visok mortalitet ribe.
Prvo, to su nam priopćili iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture kada smo ih pitali kako to da Adriatic Farming još ima koncesiju za uzgajalište u Jablancu kada isto nije stavljeno u pogon. Prvo su nam odgovorili kako je nadzorom lokacije Jablanac utvrđeno da je postavljen dio uzgojnih kaveza, dok se tek očekuje postava još dva kaveza sukladno lokacijskoj dozvoli te da je predstavnik davatelja koncesije iz Lučke kapetanije Senj obavijestio Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture kako ovlaštenik koncesije koristi dodijeljenu koncesiju, odnosno obavlja gospodarsku djelatnost na koncesioniranom području.
Odgovorili smo Ministarstvu kako su nam mještani okolnih mjesta te iz Grada Senja prethodno potvrdili kako se na lokaciji u Jablancu ne odvija gospodarska djelatnost.
“Društvo je dostavilo obrazloženje o razlozima privremene obustave gospodarske djelatnosti, ali i o aktivnostima za ponovnu uspostavu iste. Kako navode, uslijed otežane globalne situacije došlo je do prekida međunarodnih opskrbnih lanaca nabave te otežane isporuke opreme, riblje mlađi i hrane. Također, navode kako su kavezi postavljeni na lokaciji Jablanac povučeni u Lukovo Šugarje zbog nasada ribe, a kako je došlo do mortaliteta novi nasad ribe planiran je ove godine”, kažu nam iz Ministarstva te dodaju kako je iz obrazloženja vidljiva i potvrda namjere nastavka investiranja u projekt uzgoja salmonida na ovim lokacijama.
Optužbe iz sudnice
Slabije rezultate u uzgoju kalifornijske pastrve priznao je i sam Lacić, ali i nekoliko njegovih zaposlenika u sudskom sporu koji se odnosi na povrede radnog prava za koje je tvrtku Adriatic Farming tužio Vjekoslav Vincetić, jedan od zaposlenika (koji je na kraju i dobio slučaj).
Zapisnik s ročišta održanog 21. veljače 2022. godine na Općinskom sudu u Zadru na kojem su iskaz dali Lacić i Vincetić otkriva malo više o tome kako funkcionira sama tvrtka. Naime, Vincetić je u svom iskazu rekao kako su imali veliki mortalitet ribe te kako se nije radilo prema savjetima struke. Spomenuo je, među ostalim, kako je tvrtka imala i neograničena sredstva ulagača iz Poljske te da zapravo ne opstaje od prodaje ribe.
Lacić je tom prilikom izjavio kako je projekt uzgoja kalifornijskih pastrvi bio vezan uz njegov raniji rad u tvrtki Adria “koji je prekinut iz razloga koji nemaju veze s predmetom ovog spora, a nakon čega sam ja pronašao investitora u Norveškoj upravo za taj projekt kalifornijske pastrve u Jadranskom moru, a isti se financira uplatama vlasnika, u ovom slučaju iz Norveške, i to u obliku kredita ili pozajmice na mjesečnoj bazi”.
Na pitanje suda je li u 2021. godini bilo prihoda, Lacić je odgovorio potvrdno.
“Plasman je ostvaren u Konzum i Interspar, što čini jedan simbolični prihod, a konkretno mogu reći da je do sada investicija iznosila 45 milijuna kuna, a prihod je bio nekakvih do 500.000 kuna. To određeni uspjeh je, imajući u vidu koliko je ulaganja i ovaj novčani prihod, onda to treba uzeti u obzir koliki je taj eventualni uspjeh. Moram reći da je ovo prvi put u svijetu da se takva vrsta ribe uspijeva uzgojiti u moru kao što je Jadransko do konzumne veličine”, rekao je Lacić.
To je pak netočno. Iako je Hrvatska trenutno jedina zemlja na Sredozemnom moru u kojoj se kalifornijske pastrve uzgajaju u moru, činjenica je da su se u Jadranskom moru još za vrijeme Jugoslavije uzgajale kalifornijske pastrve.
Ideja je to koju je 80-ih godina razvijao Institut Ruđer Bošković (IRB). Institut je, naime, imao ugovore s brodogradilištem 3. MAJ iz Rijeke, poduzećima Emona iz Ljubljane i Šibenka iz Šibenika te je u suradnji s tim tvrtkama vodio ribogojilišta u Zatonu, Skradinu i Žrnovnici. Riba bi se plasirala na domaćem i stranom tržištu, a prihod bi se dijelio između poduzeća i Instituta Ruđer Bošković. Ta je djelatnost funkcionirala sve do rata, da bi je početkom 2000-ih preuzeli privatni investitori.
Nadalje, zapisnik s ročišta od 27. kolovoza 2021. godine u kojem su u svojstvu svjedoka saslušani dvojica zaposlenika tvrtke također otkriva kako je tvrtka imala problema s uzgojem kalifornijskih pastrvi.
“Ne mogu reći iz glave jer je to pilot projekt, imamo dosta mortaliteta i gubitaka, nismo ništa ni prodali, ali proizvodnja je daleko i od 1 000 tona”, rekao je jedan od radnika tvrtke na sudu.
Rade Dubajić
U periodu kada je Ministarstvo odlučivalo o studiji utjecaja na okoliš, početkom ove godine, Miodrag Lacić postaje osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke Ribarstvo d.d. sa sjedištem u Donjem Srbu. U nadzornom odboru tog dioničkog društva, osim Norvežana Richarda i Monike Damgaard, sjedi i Rade Dubajić, općinski vijećnik općine Gračac, ujedno i zaposlenik tvrtke Adriatic Farming. Tvrtku Ribarstvo dotad je vodila obitelj Malenica.
Dubajić i Lacić su u studenom prošle godine na sjednici općinskog vijeća Gračaca tražili izmjene prostornog plana kako bi proširili zonu ribogojilišta i izgradili novi proizvodni pogon. U pismu namjere tvrtka Adriatic Farming navodi kako su u završnoj fazi postupka kupoprodaje od fizičkih osoba koje su vlasnici terena. Lacić je pritom naveo kako je tvrtka u vlasništvu norveškog investitora te da se radi o jedinstvenom modelu uzgoja gdje se losos i pastrva prvo uzgajaju u rijeci, a potom se prebacuju u more.
“U Velebitskom kanalu se dobila koncesija, Lukovo Šugarje i Jablanac, do kraja godine se očekuje natječaj Ministarstva mora za četiri dodatne lokacije, za sve je potreban preduzgoj u rijeci, osim ove lokacije boljih kapaciteta nema, sadašnji kapaciteti su mali, to je recirkulirajući akva sustav, ne bi klasično pod zemljom, ovo bi bilo u vanjskim bazenima od inoksa, kontrola kisika i temperature, ubrzava se proces i količine, oko 10 milijuna eura planira se uložiti u vanjske bazene”, rekao je Lacić.
Lacić je pritom naveo kako će se koristiti RAS sustav koji troši manje vode za uzgoj te da navedeni neće imati utjecaja na rijeku Unu.
“Losos se pokazao da skoro nema mortaliteta u odnosu na pastrvu, to je prva i osnovna faza u uzgoju ove ribe”, rekao je Lacić, dodavši kako Ministarstvo poljoprivrede treba odobriti RAS sustav te da su za isti “već prošle godine dobili zeleno svjetlo za sredstva od EU fondova”.
Kada je predsjednica općinskog vijeća upitala za studiju utjecaja na okoliš, Dubajić je rekao kako je “to rađeno prema norveškim standardima”, dok je Lacić dodao kako je ona u tijeku.
Malo više od pola godine kasnije, općinsko vijeće Gračaca donosi odluku o izradi ciljanih dopuna i izmjena prostornog plana Gračac. Kao jedan od tri razloga zašto se krenulo u izmjenu prostornog plana navodi se stvaranje prostorno planskih preduvjeta za daljnji razvoj i proširenje kapaciteta ribogojilišta u Suvaji.
Mještani ogorčeni
Prije nego što je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja odobrilo studiju utjecaja na okoliš za zahvat četiri ribogojilišta, tvrtka Adriatic Farming, uz Lukovo Šugarje i Jablanac, dobila je koncesiju i u uvali Žrnovnica koju joj je dodijelila Primorsko-goranska županija. Kako bi realizirala ovaj projekt, tvrtka sada treba prvo dobiti koncesije za navedene lokacije, što je pak u domeni Vlade, odnosno, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.
Cijeli proces s odobravanjem zahvata trajao je gotovo tri godine.
Iako se u rješenju Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja navodi kako je studija koju potpisuje IRB izrađena u srpnju 2021., a dopunjena u prosincu 2021., svibnju 2022. i svibnju 2023. godine, činjenica je da je Lacić još u lipnju 2020. podnio zahtjev za pokretanje postupka procjene utjecaja na okoliš uzgajališta kalifornijske pastrve na četiri lokacije u Velebitskom kanalu, no isti mu je, nakon održane prve sjednice povjerenstva, odbijen jer je utvrđeno da zahvat opisan u studiji nije bio u skladu s prostornim planovima.
Iz Mjesnog odbora Prizna koji se ranije pobunio protiv ovog projekta izrazili su nezadovoljstvo rješenjem resornog ministarstva. Jedna od njihovih primjedbi bila je ta da se ne uzima u obzir da je aktivno vodocrpilište Bačvica blizu jednoj od planiranih lokacija uzgajališta.
“Primjedbe koje se odnose na potrebu razmatranja utjecaja uzgajališta na vodocrpilište Bačvice su prihvaćene i Studija je u skladu s njima dopunjena na način da je navedeno da neće biti utjecaja uzgajališta na vodocrpilište, što je potvrdila tvrtka GEO-5 d.o.o iz Rovinja, izrađivač Elaborata zone sanitarne zaštite vodozahvata – Izvorišta Bačvice”, navodi Ministarstvo u rješenju te dodaje kako izrađivać Elaborata navodi kako “dosadašnja iskustva s uzgajališta u neposrednoj blizini crpilišta pokazuju da nikad do sada nije bilo utjecaja na vodocrpilište“.
“Pitanje bi bilo koje je to aktivno uzgajalište u blizini kada se zna da je uzgajalište na samom ulazu u fjord Zavratnica godinama neaktivno (prisutne su pro forma plutače, očito s namjerom da se to iskoristi kao argument kao u ovom slučaju, a pitanje je li to uzgajalište uopće ikad bilo aktivno, a ako i je koliko je trajala eksploatacija)”, kažu iz MO Prizna.
U svom su prošlogodišnjem dopisu predstavnici MO Prizna naveli kako su udaljenosti uzgajališta od naseljenih mjesta netočno navedene, kao i da se poriče da blizu planiranih lokacija postoje turistička naselja.
“U predmetnom dokumentu dani su odgovori samo da se zadovolji forma tj. da se odradi zakonska obveza. Začuđuje, odnosno, konsternira nas podrška lokalnih vlasti (Ličko-senjska županija, Grad Senj i Općina Karlobag) te Vlade Republike Hrvatske. Prije smo se nadali da je cijeli taj projekt možda rezultat nestručnosti nadležnih službi, udaljenosti od Grada Senja te Gospića i sl. Sada držimo da je sve to skupa rezultat loših namjera vladajućih te nezainteresiranosti oporbenih političara. Mislimo da ili netko stavlja novac u džep ili otplaćuje političke dugove prema EU trgujući možda i najljepšim dijelom RH (subjektivno), ali sigurno najočuvanijim gdje su neslućene mogućnosti i u ekonomskom smislu (2022. god. samo naselje Bočak imalo je službenih 11 744 noćenja – ako je samo 20 € po noćenju, a puno je više, to daje 235 000 € ili „starih“ 1.800.000,00 kn – značajno više od naknade za koncesiju koja se daje za izrazito mali novac, u nekakvim promilima)”, kažu.
Uz blizinu vodocrpilišta te krivo navedene koordinate naselja, ostale primjedbe se odnose na nedovoljno opisanu hranilicu, moguće onečišćenje Paškog kanala, Paških Vrata, Paškog zaljeva, uvale Stara Novalja i Uvale Svetojanj, Uvale Velika i Mala Črnika, opasnost od udara bure i većeg dosega onečišćenja, neodgovarajuće razmotreno skladištenje otpada, neusklađenost s Prostornim planom uređenja Grada Senja, nenavođenje mjesta Bočak, Lomivrat i Bačvica uz uvale Bilančevica i Boćarije Vele, utjecaj kalifornijske pastrve na populacije autohtonih ribljih vrsta, utjecaj klimatskih promjena na zahvat i utjecaj zahvata na razvoj elitnog turizma.
Bijeg pastrva
Ukupni kapacitet četiri uzgajališta u Velebitskom kanalu trebao bi biti 8 400 tona ribe. Drugim riječima, ako se ostvare planovi Adriatic Farminga, Hrvatska će sa samo jednim projektom “riješiti” povećanje ukupne godišnje proizvodnje u akvakulturi za 30 posto. Sadašnja ukupna proizvodnja iznosi oko 20 400 tona, a cilj je do 2027. godine doseći proizvodnju od 26 500 tona.
Za kraj, raspitali smo se u norveškoj upravi zaduženoj za akvakulturu kakva su ograničenja u toj državi. Naime, u rješenju Ministarstva kojim se odobrava zahvat postavljanja četiri uzgajališta u Velebitskom kanalu navodi se kako će se na samo dvije lokacije uzgajališta, V3 i V4, u prosincu nasađivati kalifornijska pastrva u ukupnoj količini od 1 225 000 komada. Drugim riječima, više od 600 000 komada ribe po uzgajalištu.
U Norveškoj su pravila pak drugačija.
Kako su nam odgovorili, svaka lokacija na kojoj se odvija akvakultura ima određeni maksimalni kapacitet koji se razlikuje od mjesto do mjesta, ovisno o okolišnim uvjetima, opremi, interesu za ribolov itd. Dozvola za akvakulturu određuje najveću tonažu ribe koju uzgajivač ribe može imati u svojim boksovima u bilo kojem trenutku.
“Također postoji ograničenje koliko ribe uzgajivač može imati u jednoj proizvodnoj jedinici – 200 000. Ovo je radi ograničavanja učinaka događaja bijega”, odgovorili su nam.
Kako se može naći u Studiji utjecaja na okoliš Nacionalnog plana razvoja akvakulture u Hrvatskoj 2021.-2027., s aspekta uzgoja kalifornijske pastrve u moru posebnu pažnju potrebno je obratiti na održavanje kaveznih konstrukcija, kako bi se spriječio bijeg te eventualne posljedice na morski okoliš.
“Uvođenje novih (alohtonih) vrsta u akvakulturu može biti problematično zbog opasnosti od bijega ili širenja uzgajanih vrsta iz uzgajališta, što može uzrokovati negativne utjecaje na populacije divljih vrsta kroz križanje uzgajanih i divljih populacija, predaciju i kompeticiju te prijenos bolesti. Stoga je potrebno provoditi mjere sprječavanja bijega organizama iz uzgajališta te ne poticati ulaganja u uzgoj alohtonih vrsta koje su se pokazale ili mogu biti invazivne”, stoji u studiji.
Sudeći po izjavama ribara koji love ribu u tom dijelu Jadranskog mora, ni ovaj pokušaj uzgoja kalifornijskih pastrvi nije prošao bez bijega ribe iz kaveza.
“Rijetko se znamo spustiti dalje od Karlobaga i to nam je nekako krajnji domet kada se radi o kratkim vikend ribolovima, iako smo prije par godina pohodili i pozicije oko Lukovog Šugarja u potrazi za odbjeglim kalifornijskim pastrvama koje su pobjegle iz uzgojnih kaveza u more. Te pastrve su se vrlo brzo polovile i danas tek poneka rijetka luta Podvelebitskim uvalama”, stoji u tekstu nedavno objavljenom u časopisu Praktični ribolov.
Godinu ranije, u travnju 2022. godine, jedan je lovranski ribar također izjavio kako su kalifornijske pastrve u tom dijelu Jadrana sve češći ulov.
Kontaktirali smo Miodraga Lacića no on nam, kao ni kad smo pisali prijašnji tekst, nije htio dati izjavu. Tvrtka Adriatic Farming u međuvremenu i dalje nije poradila na otvorenom odnosu s javnošću, što je obećala u studiji utjecaja na okoliš za projekt uzgajališta u Velebitskom kanalu; na njihovoj Facebook stranici zadnji je sadržaj objavljen prije nešto manje od godinu dana.
