„Ovo je jedan nakaradni zakon. Ovaj zakon je povratak u prošlost. Nigdje na svijetu, nigdje na svijetu nemate zakon o turizmu, vjerovali ili ne. Ne postoji uređena država demokratske, civilizacijske tekovine koja ima zakon o turizmu, a Hrvatska ga uvodi“, ustvrdio je Marin Miletić, saborski zastupnik Mosta tijekom saborske rasprave.
U Saboru se ovaj tjedan raspravljalo o prijedlogu Zakona o turizmu koji bi to područje, kako smatra Vlada, trebao sveobuhvatno urediti. Reforma upravljanja razvojem turizma jedan je od poslova koje si je Vlada zacrtala Nacionalnim planom oporavka i otpornosti (NPOO). Tim planom Vlada želi, a to se navodi i u obrazloženju prijedloga Zakona o turizmu, povećati otpornost i održivost turističkog sektora te uspostaviti učinkovit sustav razvoja održivog, inovativnog i otpornog turizma.
Na nepostojanje sveobuhvatnog zakona koji uređuje turizam kao djelatnost u drugim državama u raspravi je upozorio i Božo Petrov, također Mostov zastupnik.
„(…) Valjda postoji razlog zašto jedna Francuska, Njemačka, nema takav zakon. Jedini za koje znam da imaju je Srbija… Francuska, Njemačka, Italija, Španjolska imaju kroz set zakona. Zašto? Zato što je turizam djelatnost toliko kompleksna da ju je teško urediti jednim zakonom“, ustvrdio je Petrov.
Hrvatska sada nema jedinstven zakon kojim se uređuje turizam kao djelatnosti, već se područje turizma uređuje nizom zakona i provedbenih propisa. Ulaganja u tu djelatnost, primjerice, uređena su Zakonom o poticanju ulaganja, sustav turističkih zajednica uređuje se Zakonom o turističkim zajednicama kao i Zakonom o članarinama u turističkim zajednicama, sustav pružanja usluga u turizmu reguliran je Zakonom o pružanju usluga u turizmu, ugostiteljska djelatnost je regulirana Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti…
„Osnovni cilj sveobuhvatne reforme upravljanja razvojem turizma je uspostaviti učinkoviti okvir, organizacijski i pravni, za upravljanje razvojem turizma u smjeru održivosti. Donošenjem Zakona o turizmu kao krovnog zakona koji uređuje upravno područje turizma, a koji će ujedno predstavljati i okvir za praćenje i razvoj turizma uspostavlja se sustav praćenja i analize podataka, sektorski specifičan sustav poticanja ulaganja u turizmu, praćenja i analize ulaganja, definiraju se uloge ključnih dionika u razvoju turizma i međuresorna suradnja te definiraju pokazatelji i standardi osiguravanja održivosti turizma (osobito zelenih i digitalnih standarda“, navodi, među ostalim, Vlada u obrazloženju prijedloga Zakona o turizmu.
U primjenu početkom 2024.
Cilj je da taj zakon u primjenu uđe s prvim danom 2024. godine. No, i tada će se djelatnost turizma regulirati i drugom zakonima, poput Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ili Zakona o pružanju usluga u turizmu.
Iz toga proizlazi da Hrvatska ipak neće jednim propisom obuhvatiti sve segmente poslovanja u turističkoj djelatnosti. Odnosno ne može se govoriti o tome da je prijedlog Zakona o turizmu sveobuhvatan.
Kada govori da nigdje na svijetu nema Zakona o turizmu, Miletić nije u pravu.
Petrov je djelomično u pravu kada govori o nekolicini europskih zemalja koje su turističku djelatnosti regulirale kroz set zakona.
Europske zemlje različito reguliraju turističku djelatnost. Neke od njih nemaju specifičan zakon o turizmu, već se ta djelatnost regulira različitim propisima. S druge strane, neke zemlje imaju specifičan zakon koji se odnosi na turističku djelatnosti. No, i taj propis turizam ne regulira sveobuhvatno već se na djelatnost primjenjuju i drugi propisi.
Primjerice, Srbija, koju spominje Petrov, ima Zakon o turizmu koji je donesen 2019. godine. Osim tog propisa na turističku djelatnost u Srbiji primjenjuje se i Zakon o ugostiteljstvu.
Različita regulacija
Dosta dobar pregled zakonodavnog okvira koji prati turizam daje publikacija „Tourism Law in Europe“ koju je 2022. godine izdao portugalski Institut za turizam i hotelijerstvo- ESHTE (Escola Superior de Hotelaria e Turismo do Estoril). Ta je publikacija obuhvatila 28 zemalja Europe, ne nužno članica Europske unije (EU).
Kada je riječ o zemljama koje su spomenute tijekom saborske rasprave, Petrov je djelomično u pravu. Njemačka, Italija i Španjolska nemaju specifičan nacionalni zakon o turizmu već se ta djelatnost regulira putem niza zakona na nacionalnoj i regionalnoj razini. U Italiji se turizam definira nizom propisa, odnosno skupom općih pravila koja se primjenjuju na tu djelatnosti. Slična je situacija i u Njemačkoj. Istodobno, Španjolska na nacionalnoj razini nema zakonodavstvo kojim se regulira turizam jer su za donošenje tih propisa zadužene regije. Tako svaka od španjolskih pokrajina autonomno donosi propis za djelatnost turizma.
Francuska, međutim, ima krovni propis kojim se regulira turistička djelatnost. Dakle, za razliku od Njemačke, Italije i Španjolske, Francuska je to područje regulirala i na nacionalnoj razini kroz Zakon o turizmu (Code du tourisme). On propisuje da su za turizam nadležni država, regije, departmenti i općine. Sve razine vlasti trebaju koordinirano djelovati. Na državnoj, nacionalnoj razini donosi se i provodi nacionalna turistička politika, definiraju i provode nacionalne aktivnosti promicanja turizma u suradnji s teritorijalnim jedinicama. Tim se propisom široko regulira turistička djelatnost.
Specifičan zakon koji se bavi turističkom djelatnošću nemaju, primjerice, ni Austrija, Belgija, Finska. I u Češkoj je turizam „pokriven“ općim zakonskim okvirom, ali i zakonom koji se kolokvijalno naziva „Zakon o turizmu“ jer se njime, primjerice, regulira rad turističkih vodiča, turističkih agencija, dostava hrane, smještaj.
Albanija, pak, turističku djelatnosti regulira kroz Zakon o turizmu, kao i Zakon o strateškim investicijama.
Crna Gora ima jedinstven Zakon o turizmu i ugostiteljstvu, ali pojedine elemente turističke ponude regulira i dodatnim zakonima, poput Zakona o skijalištima, Zakona o planinskim stazama, Zakona o raftingu.
