Klimatske promjene predstavljaju društvenu prijetnju same po sebi, ali smatra se i da umnogostručuju rizik od drugih prijetnji (eng. threat multiplier), poput sukoba, migracija i sigurnosnih prijetnji. Međutim, iako se često tvrdi kako klimatska kriza uzrokuje sukobe ili dovodi do migracija, međusobnu direktnu uzročno-posljedičnu povezanost svih tih kompleksnih procesa nije tako lako odrediti.
U izvješću Klimatske promjene i njihove moguće sigurnosne implikacije (Climate Change and its Possible Security Implications) Opće skupštine Ujedinjenih naroda (UN) iz 2009. godine, navodi se kako klimatske promjene možda neće direktno ili neizbježno dovesti do sukoba, ali njihova interakcija s drugim društvenim, političkim i ekonomskim faktorima može pojačati i pogoršati negativne učinke po mir, stabilnost i sigurnost.
Slično se navodi u publikaciji Istraživanja veza između klimatskih promjena, sukoba i mobilnosti (Exploring the climate change–conflict–mobility nexus) Međunarodne organizacije za migracije (International Organization for Migration, IOM), gdje stoji da je jako teško točno odrediti jasnu vezu i mehanizme (kada i zašto) između klimatskih promjena i nasilnih sukoba.
Nejasna isprepletenost klime, migracija i sukoba
“I dok klimatske promjene mogu doprinijeti pogoršavanju sukoba, one nisu per se uzrok sukoba kada nema drugih faktora. Međutim, budući da klimatske promjene umnogostručuju sukobe (eng. conflict multiplier), važno je razumjeti razne kontekstualne faktore koji mogu, u kombinaciji s klimatskim promjenama, utjecati na države u kojima se odvijaju sukobi ili koje su slabe”, piše IOM.
I dok je, kako navodi IOM, “široko prihvaćeno da klimatske promjene predstavljaju izazove koji mogu pogoršati i rizik i postojeće nasilne sukobe”, jasna povezanost i mehanizmi međudjelovanja klimatskih promjena i sukoba ostaju nejasni.
Recimo, katastrofe poput poplava ili oluja mogu dovesti do neposrednog izmještanja stanovništva te se u takvim slučajevima može govoriti o jasnoj vezi između klimatskih promjena i migracija. Međutim, nisu sve migracije potaknute klimatskim promjenama, dok do nekih migracija dolazi i nekoliko godina nakon neposrednih učinaka klimatskih promjena na određenom teritoriju, stoga je teško odrediti jasnu uzročno-posljedičnu vezu. Problem je i što brojne države nemaju niti vode dobre statistike o migracijama unutar države, piše IOM u svom istraživanju.
Uz sve navedeno, utjecaj klimatskih promjena na populaciju uvelike ovisi i o odgovoru države na krizu, budući da političke odluke određuju distribuciju sredstava i pomoći, a mogu dovesti i do produbljivanje nejednakosti. “Neizbježno je da će klimatske promjene predstavljati izazov državama da pruže usluge te time potkopati njihov legitimitet, što posljedično može dovesti do potkopavanja povjerenja populacije u vladu”, piše IOM.
Problem (ne)sposobnosti države
Da nije jednostavno utvrditi jasnu uzročno-posljedičnu vezu između klimatskih promjena te migracija i sukoba potvrdili su nam i stručnjaci s kojima smo razgovarali o ovoj temi. Wim Zwijnenburg koji radi u nizozemskoj mirovnoj organizaciji PAX i koji je radio u Iraku i Siriji, za Faktograf.hr je kazao da porast temperatura, nepredvidljive padaline, suša i drugi ekstremni vremenski događaji imaju izrazito negativan utjecaj na prirodne resurse, poljoprivredu i izvore vode.
Sve to posljedično može imati jake socio-ekonomske posljedice po društvo, koje pak mogu potaknuti ili pojačati političke tenzije, prosvjede ili sukobe oko prirodnih resursa, pogotovo u državama koje su već ranjive ili u kojima se odvijaju sukobi.
Zwijnenburg je radio na Bliskom istoku i kaže da je tijekom svog rada svjedočio tome kako su “sukobi doveli do uništavanja infrastrukture i sposobnosti države da se nosi s nizom okolišnih pitanja”.
“Uništavanja infrastrukture za irigaciju, ograničeni pristup i proizvodnja gnojiva i slični problemi imali su izrazito negativan utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju. Suše i nepredvidive padaline sve to pogoršavaju, dok s druge strane pad stabilnih oborina predstavlja ozbiljne izazove za poljoprivrednike. Kao rezultat svega toga ljudi se moraju odreći svojih izvora prihoda te migriraju u gradove u potrazi za poslom, što pak izaziva više tenzija u regiji koja se već bori s visokom stopom nezaposlenosti i političkom nesigurnošću”, kaže Zwijnenburg.
On ističe da klimatske promjene imaju negativan utjecaj na proizvodnju hrane, što je pak povezano sa sušama i promjenama vremenskih obrazaca, kao i to da ekstremniji klimatski događaju mogu ljude otjerati sa zemlje.
“Do jačanja sukoba može dovesti i nemogućnost vlada da odgovore na sve te probleme te to može rezultirati i tenzijama između vlada i stanovništva ili između grupa koje koriste prirodne resurse čija se kvaliteta zbog utjecaja klimatskih promjena pogoršava ili reducira”, kaže Zwijnenburg te dodaje da sve jako puno ovisi o kontekstu određene države ili regije.
Zwijnenburg smatra kako je, ovisno o određenoj državi ili sukobu, moguće demonstrirati povezanost između klime i sukoba, ali da isto ovisi i o sposobnosti države da se nosi s klimatskom krizom. Slaba država s malo stručnog kadra, nedovoljno financijskih sredstava ili kapaciteta bit će u puno gorem položaju i neće s jednakom sposobnošću moći ublažiti utjecaj klimatskih promjena.
“Tako da nije samo klima koja se mijenja to što određuje rizike, već i sposobnost države da se nosi s tim”, dodaje.
Ako se država ne može nositi s navedenim rizicima, povećat će se rizik od sukoba zbog gubitka sredstava za život, za ostvarivanje prihoda, povećanja stope nezaposlenosti. Sve to može dovesti do društvenih nemira i sukoba zbog pristupa prirodnim resursima. “Utoliko je teško (odrediti jasnu uzročno-posljedičnu vezu među svim tim fenomenima, op.a.) jer se radi o kompleksnom pitanju u kojem je također važan i ljudski faktor, ako se radi o slučajevima u kojima uništavanje prirodnog okoliša vodi ka oskudici resursa i društveno-ekonomskom kolapsu”, kaže stručnjak.
Faktori koji se ne mogu kvantificirati
Da je teško odrediti jasnu vezu između klimatskih promjena i sukoba i migracija potvrđuje nam i Juliane Schillinger koja trenutačno na doktoratu na Sveučilištu Twente u Nizozemskoj istražuje utjecaj sukoba na upravljanje vodnim resursima na Bliskom Istoku.
“I klimatske promjene, kao i migracije i sukobi su vrlo kompleksni fenomeni, što znači da postoje brojni faktori koji utječu na eventualne ishode te je stoga vrlo teško razmrsiti koji je točno faktor utjecao na koji ishod i pod kojim okolnostima”, kaže Schillinger za Faktograf.hr.
Uz sve te to, Schillinger ističe i da istraživači – kada pokušavaju uspostaviti uzročno-posljedičnu vezu između tih fenomena – obično gledaju kvantitativne podatke i vrše statističke analize.
No, iako “postoje neki aspekti sukoba i migracija koji se mogu kvantificirati, neki drugi se ne mogu (barem zasad)”, ističe istraživačica. A to su zapravo često faktori koji dovode do značajne varijabilnosti među sukobima.
Schillinger za primjer uzima ulogu različitih aktera u adresiranju utjecaja klimatskih promjena ili tenzija među zajednicama, socijalne mreže ili društvenu koheziju, iskustva zajednica koje su slične događaje prošle prije…
“Neki od tih događaja i aktera se mogu približno odrediti, ali uključivanje svih eventualnosti u statistički model dovest će do toga da će taj model rasti eksponencijalno, do te mjere da se više na njemu neće moći raditi i postat će jako teško prikupiti sve relevantne podatke”, kaže istraživačica.
Koliko je ona upoznata, prijašnje kvantitativne studije o tome postoji li direktna uzročno-posljedična veza između klimatskih promjena i drugih pritisaka na okoliš i sukoba imale su neuvjerljive, nedovoljne ili negativne rezultate.
“Postoje neki kvalitativni pristupi temi koji detaljnije opisuju konkretne dinamike u određenim studijama slučaja i daju važne uvide u to kako u nekim slučajevima klimatski utjecaji uistinu mogu pogoršati i pojačati postojeće tenzije, no to ne predstavlja direktnu uzročno-posljedičnu vezu”, kaže Schillinger.
Primjer sukoba u Sahelu
Ona skreće pažnju i na izvještaj Raspakiravanje ‘novih klimatskih ratova’: Akteri i pokretači sukoba u Sahelu (Unpacking ‘new climate wars’: Actors and Drivers of Conflict in Sahel) Danskog instituta za međunarodne studije (Danish Institute for International Studies, DIIS). U izvještaju o recentnim sukobima u ovoj srednjoafričkoj regiji. koja se proteže od Senegala na Atlantskom oceanu do Sudana na Crvenom moru, navodi se kako pokretači sukoba poput lošeg socioekonomskog razvoja i niske sposobnosti države drastično više doprinose sukobima od klimatskih promjena, iako i one mogu utjecati na oružane sukobe.
“Oružani sukob predstavlja multidimenzionalni fenomen koji nastaje kao rezultat međusobnog djelovanja institucionalnih, ekonomskih, društvenih i povijesnih faktora koji ovise o kontekstu, s kojima su često isprepleteni utjecaji koje imaju klimatske promjene”, piše u izvješću u kojem se tvrdi kako su nasilje i sukobi u Sahelu rezultat prisutnosti oružanih grupa s različitim političkim i ideološkim agendama, a ne klimatske promjene kao takve.
U takvim je okolnostima, navodi se, nepostojanje učinkovitog upravljanja prirodnim resursima postalo ključni pokretač sukoba koji se odvija u kontekstu pojačanog pritiska na zemlju i vodu, dakle resurse, kao i klimatskih promjena koje pogoršavaju situaciju.
Klimatske promjene mogu pritom “dovesti do ‘egzistencijalne nesigurnosti’ zbog neregularnosti godišnjih doba, što pak ugrožava egzistenciju koja se temelji na prirodnim resursima”. Takav tip nesigurnosti tako sudjeluje s političkim i ekonomskim faktorima koji pojačavaju rizik od sukoba oko pristupa i korištenja prirodnih resursa.
Kada je riječ o tome da klimatske promjene umnogostručuju rizik od drugih prijetnji, Schillinger ističe da se, kada govorimo o sukobima, navedeni izraz obično koristi za potencijal koje klimatske promjene imaju za pojačavanje i pogoršanje postojećih tenzija i nepravdi koje “pod ‘pravim’ okolnostima mogu dovesti do (nasilnog ili nenasilnog) sukoba”.
“U osnovi se radi o tome da, ako su već postojale prijetnje po društvenu koheziju i ako ne postoji nikakav prikladan mehanizam rješavanja sukoba, utjecaj klimatskih promjena može biti faktor koji će pogoršati situaciju. To je posebno slučaj u društvima koji ovise o prirodnim resursima, poput poljoprivrednih. To je i jedan od razloga zašto se dosta znanstvene literature koja se bavi klimatskim promjenama i sukobima usredotočuje na sukobe između stočara/nomadskih pastira (eng. herders/pastoralists) i farmera u Sahelu – to je možda najpoznatiji primjer toga kako klima pojačava konkurenciju i borbu oko prirodnih resursa i tenzije među različitim grupama populacija”, kaže Schillinger.
Međutim, ističe da ima i suprotnih primjera – kada klimatske promjene zapravo dovode do suradnje između zajednica, čemu svjedoči jedan primjer iz Senegala.
Ugroženi okoliš znači i veći rizik
Zwijnenburg iz PAX-a ističe i primjere kada su sukobi doveli do okolišne degradacije i time povećali klimatski rizik, “primjerice u Siriji gdje je rat doveo do gubitka gotovo pola šuma koje su posječene zbog potrebe za gorivom, zbog krijumčarenja ugljena, nekontroliranih požara koji su povezani s lošim upravljanjem šumama zbog rata ili uništenjem zbog borbi”. Sve to znači da ta država gubi svoje ponore ugljika (eng. carbon sink), kao drveće koje hladi zemlju te trpi veliku štetu po bioraznolikost.
Zwijnenburg daje i primjer Iraka koji se u poslijeratnoj obnovi usredotočio na proizvodnju nafte. To, u kombinaciji sa slabim upravljanjem od strane države i rastućom nesigurnosti dovelo je do zanemarivanja problema spaljivanja plina (eng. gas flaring) na naftnim bušotinama, što doprinosi emisiji stakleničkih plinova.
“Zbog borbi i sukoba međunarodne kompanije smanjuju svoja ulaganja (u toj državi, op.a). Zbog američkih sankcija Iranu i zbog toga što je Irak jedna od rijetkih država koja još uvijek može kupovati plin od Irana, grupe povezane s Iranom blokiraju ulaganja u smanjenje spaljivanja plina pri proizvodnji nafte”, kaže Zwijnenburg.
“Tako da, opet, regionalna sigurnosna pitanja utječu na klimatske promjene koje su pak povezane i s prošlim sukobima te trenutačnim tenzijama između Irana i SAD-a”, dodaje stručnjak.
Daje i primjer Južnog Sudana gdje su poplave svakom godinom sve gore i nepredvidljivije te sada poplavljuju i naftna polja, što uključuje i jame na otvorenom u kojima se nalazi otpad, kao i područja u kojima se čuvaju kemikalije. Zagađenje koje nastaje kao rezultati tih poplava zagađuje izvore pitke vode koje koriste ljudi i njihova stoka, kaže Zwijnenburg, dok loše upravljanje okolišom zbog građanskog rata i borbe za neovisnost samo pogoršava problem, kao i okolišne i javnozdravstvene uvjete.
Zbog svega toga nije niti lagano niti jednostavno uspostaviti jasnu uzročno-posljedičnu vezu između klimatskih promjena i migracija te sukoba na prostorima pogođenim učincima klimatskih promjena, budući da se radi o kompleksnim pitanjima u kojima su iznimno važni i drugi faktori, poput sposobnosti za upravljanje krizom od strane države, kao i lokalnog konteksta svake pojedine države ili regije. Radi se dakle o kompleksnim i indirektnim fenomenima čiju međuovisnost tek treba detaljno istražiti.
