Davor Filipović je smijenjen prije deset dana, novi ministar gospodarstva već je imenovan, a ključna pitanja otvorena u “aferi Mreža” i dalje su neodgovorena.
Je li ministar Filipović znao da njegov savjetnik Jurica Lovrinčević javnim novcem protuzakonito kupuje prostor u medijima? Je li se trgovalo samo s Mrežom TV, tj. s lokalnim i regionalnim televizijama ograničenog dosega, ili su slični dogovori sklapani i s drugim, utjecajnijim medijskim kućama? I na koncu, koji je bio cilj takvog Lovrinčevićevog ponašanja?
Kao što je Filipović i sam istaknuo na press konferenciji povodom oproštaja od ministarske fotelje, njegov savjetnik je imućan čovjek. Ne čini se naročito logično da bi se uvlačio u kriminalne radnje zbog kojih će mu Uskok morati pokucati na vrata samo da bi uvećao svoju imovinu za par desetaka ili čak stotina tisuća eura.
Potraga za Lovrinčevićevom motivacijom izgledno vodi preko njegovih poslovnih interesa, konkretno suvlasništva u trgovačkom lancu Pevex. Radi se o kompaniji turbulentne povijesti, obilježenoj sukobima i skandalima, a koja danas okreće ogroman novac.
U 2022. godini Pevex je uprihodovao skoro 400 milijuna eura, uz nešto manje od 50 milijuna eura dobiti. Put do takvog poslovnog uspjeha bio je izrazito trnovit; uključivao je teškom mukom preživljeni stečaj, poveznice s organiziranim kriminalom, utaju poreza i zatvorsku kaznu za bivšeg vlasnika te stalne borbe za prevlast unutar kompanije. Priča je to koja traje već desetljećima.
Uspon i pad Zdravka Peveca
Trgovački lanac koji danas posluje pod imenom Pevex nekad je nosio prezime svog izvornog vlasnika, Zdravka Peveca. Prvu trgovinu Pevec je osnovao u Bjelovaru početkom ratnih 1990-ih, a u širenje po Hrvatskoj i regiji je krenuo desetak godina kasnije. Postao je jedan od najbogatijih Hrvata, ali kako je poslovnu ekspanziju financirao nepovoljnim bankovnim kreditima, globalna financijska kriza koja se na Hrvatsku proširila 2008. godine ga je vrlo brzo poslala u stečaj.
Nemogućnost otplate kredita podignutih kod Hypo Alpe Adria banke i RBA banke navodno su bili manji dio Pevecove muke. U čitavu priču je, prema neslužbenim informacijama objavljivanima u medijima, bilo uključeno i organizirano kriminalno podzemlje.
Vladimir Šelebaj-Sellier, menadžer koji je 2009. bio angažiran da pokuša spasiti trgovački lanac Pevec od poslovnog kraha (a koji će široj javnosti kasnije postati poznat kao jedan od optuženika u sudskom procesu pokrenutom zbog “afere Core media”), u kompaniji se zadržao samo tjedan dana. Prije nego je pobjegao iz Bjelovara, policiji je, kako je tada pisao Nacional, rekao da mu je prijetio krupni ćelavi muškarac koji je dolazio na sve sastanke i tvrdio da se nikakve odluke vezane za Pevec bez njega ne mogu donositi. Upućene promatrače ta je priča podsjetila na misteriozni požar koji je 2002. godine progutao Pevecov tržni centar u Bjelovaru.
Iako je proglašenje stečaja u Hrvatskoj najčešće uvod u gašenje nelikvidnog poduzeća, trgovački lanac Pevec uspio je preživjeti stečajni postupak. Tvrtka je restrukturirana u dioničko društvo, a vjerovnici su svoja potraživanja pretvorili u vlasničke udjele. Sam Zdravko Pevec završio je najprije na sudu, a zatim u zatvoru; osuđen je zbog utaje poreza i izvlačenja novca iz svoje firme.
Po završetku stečajnog postupka unutar Peveca nastale su dvije suprotstavljene grupacije, čiju će borbu za prevlast obilježiti međusobne optužbe za kriminalne radnje, ali i fizičko nasilje. U prvoj godini nakon izlaska iz stečaja, a u pitanju je bila 2013, godišnji prihodi Peveca iznosili su sto milijuna eura.
Sukobi među dioničarima
Najveći pojedinačni dioničar Peveca nakon stečaja postala je Republika Hrvatska, a slijedile su je banke koje su kreditirale širenje Pevecovog poslovanja te vodeći dobavljači ovog trgovačkog lanca.
Među velikim dioničarima tako se našao Želimir Kodrić, vlasnik Samoborke, firme sa stogodišnjom tradicijom u proizvodnji građevinskog materijala. Kodrić nije skrivao ambicije da vlasnički preuzme Pevec i zalagao se za izlistavanje kompanije na Zagrebačkoj burzi. Međutim, nije bio jedini pretendent. Na putu su mu se ispriječili Jurica Lovrinčević i Mario Radić.
Prije nego što su se upetljali u politiku, jedan kao savjetnik ministra gospodarstva, a drugi kao saborski zastupnik i zamjenik predsjednika te ključna figura Domovinskog pokreta, Lovrinčević i Radić bili su uspješni trgovci, vlasnici tvrtki Dicentra, Filir i Bobi snacks.
Poduzetnička karijera Radića i Lovrinčevića počela je 1994. godine, osnivanjem Dicentre. Bavili su se distribucijom sladoleda.
“Nitko nije htio taj sladoled u vrijeme rata voziti u Bosnu po NATO-ovim bazama pa smo to radili nas dvojica. To je bio riskantan, ali dobro plaćen posao”, prisjetio se Radić svojih poslovnih početaka u intervjuu za Jutarnji list iz 2020. godine.
Poduzetnički dvojac kasnije će osnovati tvrtku Filir, koja je 2014. kupila proizvođača grickalica Bobi snacks. Nedugo zatim su Radić i Lovrinčević krenuli ulagati u dionice Peveca. Lovrinčević je 2016. postao predsjednik uprave Peveca, a Radić je 2017. ušao u nadzorni odbor. Kodrić je 2017. razriješen dužnosti predsjednika Pevecovog nadzornog odbora.
Vlasnik Samoborke javno je tvrdio da Lovrinčević i Radić vode Pevec u pogrešnom smjeru i da će kompanija zbog strategije kupovanja nekretnina i otvaranja novih centara te odustajanja od izlaska na burzu ponovo završiti u stečaju. Pokazao se kao loš prognozer; u godinama koje su uslijedile Pevec će povećavati prihode i broj zaposlenih.
Kako je Vujnovac ušao u Pevec
Dioničarski tabor okupljen oko suvlasnika Dicentre u upravu je 2017. imenovao bivšeg župana osječko-baranjskog i gradonačelnika Osijeka Krešimira Bubala. Ovaj nekad utjecajni slavonski političar bio je član HDSSB-a, stranke Branimira Glavaša, a 2020. našao se među osnivačima Domovinskog pokreta.
Bubalo je koncem 2016. godine policiji u Zagrebu prijavio fizički napad. Završio je u bolnici nakon što su ga zaskočila dva maskirana muškarca naoružana metalnim šipkama. Mediji su tih dana objavljivali špekulacije da je pretučen jer je istraživao navodne financijske malverzacije bivše uprave Peveca.
Tadašnji predsjednik uprave Peveca Jurica Lovrinčević je početkom 2017. javno nudio sto tisuća kuna za informacije koje bi mogle dovesti do hapšenja i procesuiranja maskiranih napadača te njihovih nalogodavaca. Lovrinčević je u javnim istupima tvrdio da je napad motiviran unutarnjim sukobima oko poslovanja Peveca, tj. navodnim financijskim malverzacijama za koje je optuživao bivšu upravu na čelu sa stečajnim upraviteljem Darkom Šketom, koji je u svom mandatu blisko surađivao s vlasnikom Samoborke (1, 2, 3). Šket je Lovrinčevićeve optužbe javno demantirao, a slučaj napada na Bubala, koji je demonstrirao da se oko Peveca i dalje mota kriminalno podzemlje, nikad nije riješen.
Sukob među dvije dioničarske grupacije uskoro je, međutim, priveden kraju. U travnju 2017. Želimir Kodrić je objavio da je prodao svoje dionice Peveca. U vlasničku strukturu upisao se Pavao Vujnovac, najbogatiji hrvatski poduzetnik, vlasnik Prvog plinarskog društva i grupacije Energia naturalis te budući vlasnik Fortenove (bivšeg Agrokora).
Vujnovčevom ulasku u Pevec i konačnom rješenju sukoba s vlasnikom Samoborke znatno je doprinio poduzetnik i kratkotrajni državni dužnosnik Leo Prelec. On je 2016. bio zamjenik ministra gospodarstva Tomislava Panenića (Most), a prije i nakon toga Vujnovčev zaposlenik. Prelec je na skupštini Peveca zastupao Republiku Hrvatsku i glasao u skladu s interesima vlasnika Dicentre, a zbog čega ga je kasnije istraživalo Povjerenstvo za sukob interesa. Oslobođen je svih sumnji da je pogodovao Vujnovcu i njegovim partnerima u Pevecu.
Lovrinčević protiv Radića
Mir u kući nije dugo trajao. Iako je Pevec (koji od 2020. posluje pod imenom Pevex) pod vodstvom novih vlasnika Lovrinčevića, Radića i Vujnovca nizao rekordne poslovne uspjehe, uskoro je i među njima došlo do raskola. Opet su unutar Pevexa stvorene dvije suprotstavljene poduzetničke grupacije.
Poslovno partnerstvo Jurice Lovrinčevića i Marija Radića je nakon skoro 20 godina bliske suradnje raskinuto 2021. godine. Lovrinčević je smijenjen s mjesta predsjednika uprave, a na njegovo mjesto imenovan je Krešimir Bubalo. U kompanijama koje su zajednički osnivali došlo je do vlasničkog razdruživanja; Lovrinčeviću je pripala Dicentra, a Radiću tvrtke Filir i Bobi snacks.
Razdijeljene su i dionice Pevexa: Lovrinčević je zadržao oko 23 posto, a Radić oko 17 posto vlasničkog udjela. Takva raspodjela omogućila je Radiću i Vujnovcu, vlasniku oko 37 posto Pevexovih dionica, da ključne odluke donose bez Lovrinčevića.
Među takvim odlukama je zadržavanje dobiti u svim poslovnim godinama od 2021. naovamo. Godinu dana ranije Lovrinčević je na ime dividende dobio 22 milijuna kuna. Međutim, nakon što je Lovrinčević smijenjen s mjesta predsjednika uprave, dividenda se dioničarima prestala isplaćivati. Dobit je ostajala u Pevexu kako bi se reinvestirala u poslovanje, prvenstveno otvaranje novih centara.
Lovrinčević se tome usprotivio zajedno sa skupinom malih dioničara. Međutim, kako Vujnovac i Radić drže natpolovičnu većinu vlasničkih udjela u Pevexu, pobuna je bila uzaludna.
U poslovnom razdruživanju s Radićem je Lovrinčević tako evidentno izvukao kraći kraj. Ne samo da je ostao bez prihoda od Pevexa, već je poslovni krah doživjela i Dicentra. Prihod Lovrinčevićeve kompanije pao je s 9 milijuna eura u 2020. godini, na dva milijuna eura u 2021. U 2022. godini uknjiženo je 250 tisuća eura minusa.
Lovrinčević nam se javio nakon objave ovog članka jer je htio naglasiti da se ne nalazi ni u kakvim financijskim poteškoćama. Pojašnjava kako je 2021. Dicentru preuzeo bez distributerskih poslova koje je firma ranije obavlja. Taj je dio poslovanja, kako ističe Lovrinčević, ostao u Radićevom portfelju. “Dicentra je, kada sam je preuzeo u sklopu našeg sporazuma, imala samo dionice Pevexa. Moj dogovor s Radićem je bio da ću ja dobiti više dionica Pevexa, a on će zadržati naše prijašnje zajedničke poslove”, kaže Lovrinčević. Također objašnjava da je poslovanje Dicentre u međuvremenu preusmjerio prema kupoprodaji nekretnina pa izvještaj za 2022. godinu ilustrira razdoblje u kojem je primarno ulagao u imovinu koju tek treba prodati.
Lovrinčević tvrdi da nema sukoba, Radić da ima
Kontaktirali smo Juricu Lovrinčevića i Marija Radića da bi ih upitali u kakvim uvjetima su se poslovno i privatno razišli. Lovrinčević nam je u kratkom telefonskom razgovoru kazao da ne može odgovarati ni na kakva pitanja o “aferi Mreža”, zbog izvida koji su u tijeku. Dodao je kako s Radićem, što se njega tiče, nije ni u kakvom sukobu.
Radić je bio znatno raspoloženiji za razgovor. Iz njegovih riječi jasno je da sukob postoji. Rekao nam je da se poslovno razišao sa svojim bivšim partnerom zbog načina na koji je Lovrinčević upravljao Pevexom. Kaže da je pao pod štetan utjecaj svoje druge supruge, za koju se oženio 2016. godine, te u poduzeću zapošljavao njenu rodbinu. “On je pao pod njen utjecaj i svi dioničari su to neko vrijeme trpjeli, ali onda više nismo mogli”, kaže Radić.
Lovrinčević je ranije izjavljivao da je do neslaganja došlo nakon što je Radić osnovao Domovinski pokret 2020. godine. Optuživao je svog bivšeg poslovnog partnera da je u Pevex uvlačio politiku, tj. da je koristio prihode firme za promociju Domovinskog pokreta.
Radić kaže da su takve tvrdnje potpuno neosnovane. “Dok je Lovrinčević bio predsjednik uprave, za oglašavanje na televiziji Z1 trošilo se oko 2,5 milijuna kuna godišnje. Nakon što je smijenjen s te pozicije, taj iznos je bio tri puta manji”, govori Radić te dodaje da je Pevex veliki oglašivač koji oglase plasira u svim vodećim hrvatskim medijima, isto kao i drugi veliki trgovački lanci.
Razlog zbog kojeg Radić posebno izdvaja Z1 je očit; na toj se zagrebačkoj televiziji producira i emitira “Bujica” Velimira Bujanca, emisija koja je vrlo popularna među desnije nastrojenim biračima, a čiji urednik i voditelj otvoreno podržava Domovinski pokret te kritizira HDZ i Most.
“Vjerujem da su Lovrinčevićevi postupci povezani i s odlukama da se dioničarima nakon 2021. ne isplaćuje dividenda”, kaže Radić. Dodaje kako je Lovrinčević zbog toga onemogućio i prodaju Pevexa, podižući sporove protiv firme dok je istovremeno bio savjetnik ministra gospodarstva.
“Sve te sporove je izgubio, konzultantske kuće KPMG i Deloitte su potvrdile da nije bio u pravu, ali uspio je otjerati zainteresirane kupce, a bilo ih je dvadesetak”, kaže Radić pa postavlja retoričko pitanje: “Koji će to strani investitor uložiti u firmu ako im savjetnik ministra gospodarstva tvrdi da se tu događa nešto protuzakonito?”.
Lovrinčević nam je u telefonskom razgovoru također kazao kako je on bio u sporu s upravom Pevexa, a ne s ostalim dioničarima kompanije. Naglasio je da su ti sporovi pokrenuti prije nego je postao savjetnik ministra Filipovića.
Nakon objave ovog članka, Lovrinčević nam se ponovo javio telefonom. Kaže kako Radićeva tvrdnja o izgubljenim sporovima nije točna. “Još uvijek se vode dva spora koje smo zajedno pokrenuli Udruga malih dioničara Pevexa i ja. Sporovi su protiv uprave Pevexa, a ne drugih dioničara”, naglasio je Lovrinčević.
Međutim, ostaje činjenica da su Vujnovac i Radić htjeli prodati Pevex, ali to im nije pošlo za rukom. Potencijalni investitori sigurno nisu bili oduševljeni narušenim odnosima unutar kompanije.
Potraga za zainteresiranim kupcima javno je najavljena krajem 2022. godine, a početkom 2023. špekuliralo se s imenima više zainteresiranih, uglavnom inozemnih investitora. Par mjeseci kasnije postalo je jasno da od prodaje neće biti ništa, tj. da nitko nije spreman ponuditi iznos koji bi zadovoljio dioničare (1, 2, 3, 4).
Sukob na desnici
Epilog čitave priče u medijima je dobio naziv “afera Mreža”. Lovrinčević je ulovljen kako javnim novcem pokušava financirati rad Marka Ljubića, voditelja dviju emisija na Mreži TV, evidentno koncipiranih tako da konkuriraju “Bujici”. Drugačija je samo meta; u Ljubićevim emisijama hvaljen je rad HDZ-a i Mosta, a kritiziran Domovinski pokret.
Savjetnika ministra gospodarstva tajno je snimio Ljubićev otuđeni suradnik Marin Vlahović (1, 2), predstavljajući svoj postupak kao istraživački novinarski rad. Prema mišljenju Hrvatskog novinarskog društva, Vlahovićev razgovor s Lovrinčevićem više naliči reketarenju, nego novinarstvu.
Istovjetan zaključak nameće se iz tvrdnji Saše Englera, suvlasnika Mreže TV. On kaže da mu je Vlahović snimku pustio mjesec dana prije nego je sadržaj razgovora objavljen u Nacionalu. “Ponovio sam da nas ne petlja u to, a on je rekao da snimku može odnijeti u Domovinski pokret ili Vujnovcu”, kazao je Engler na konferenciji za novinare.
Iz svega navedenog logično se nameće zaključak da je “afera Mreža” zapravo posljedica privatnog sukoba između bivših poslovnih partnera koji se prelio u političku arenu. Nerazjašnjena ostaje tek razina odgovornosti smijenjenog ministra Filipovića za postupke njegovog savjetnika. Odgovor na pitanje što je HDZ-ov bivši ministar gospodarstva znao o postupcima svog savjetnika sada moraju ponuditi istražitelji USKOK-a.
NADOPUNA (22. prosinac 2023.) – Nakon objave ovog članka Jurica Lovrinčević nam se javio sa željom da se u tekst naknadno uvrste još neke njegove izjave. Lovrinčević je demantirao Radićevu tvrdnju da je izgubio sporove pokrenute protiv uprave Pevexa, kazavši da su dva spora još u tijeku. Također, naglasio je da nije u financijskim poteškoćama te pojasnio okolnosti nekretninskog poslovanja njegove firme Dicentra od 2021. naovamo.
