Nakon što je Vlada 7. prosinca prošle godine donijela odluke o sklapanju dvaju sporazuma, onog između Vlade i Zagrebačke nadbiskupije i drugog između Vlade i Grada Zagreba koji bi trebali otvoriti put rekonstrukciji Maksimirskog stadiona, Faktograf je istražio tko su sadašnji vlasnici nekih od ukupno 10 zemljišta u Zagrebu koje država planira otkupiti i pokloniti Crkvi za gradnju novih crkava ili proširenje postojećih. Bit će to kompenzacija za zemljište na području Maksimira, čime se prekida 27 godina dug upravni spor s Crkvom oko vlasništva.
Utvrdili smo da se na listi vlasnika zemljišta koje će država otkupiti za Crkvu nalaze i utjerivači dugova, mešetari zemljištem i viđeniji HDZ-ovci.
O tome na jučerašnjem potpisivanju sporazuma na relaciji premijer Andrej Plenković – zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević – zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, naravno, nije bilo ni riječi. Potpisivanje je prošlo pod egidom „svečanosti“, uz prigodne izjave o povijesnom danu za hrvatski sport, vjernike i Republiku Hrvatsku. Novinarima nisu dozvoljena pitanja, a medijima nisu podijeljeni ni primjerci potpisanih sporazuma.
Naknadno je, ipak, u hodu odlučeno da će, nakon završetka svečanosti i odlaska Plenkovića, Tomaševića i Kutleše, na novinarska pitanja odgovarati isključivo Branko Bačić, potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Bačić je, u ime Vlade, bio glavni operativac u dogovorima s Crkvom i Gradom Zagrebom.
Vlada nema ni pravnih ni političkih niti moralnih dvojbi oko toga od koga će kupiti zemljišta koja će kasnije pokloniti Katoličkoj crkvi kao kompenzaciju za zemljište na području Gradskog stadiona Maksimir. Bitno je samo da cijena bude u granicama koju procijene sudski vještaci. Slijedi to iz jučerašnje izjave Branka Bačića.
Bandićeva ostavština
Dio zemljišta koje će država kupiti javnim novcem za Crkvu je, u najmanju ruku, suspektno.
Kao vlasnik zemljišta u Sesvetskim Selima odnedavno je upisana agencija za naplatu potraživanja B2 Kapital. To bi zemljište država trebala kupiti radi proširenja obližnje crkve. Agencija B2 Kapital široj je javnosti postala poznata nakon što ju je Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP) kaznila s gotovo 2,3 milijuna eura zbog curenja podataka više od 77 tisuća građana. Izvorno, čestica na kojoj se upisao B2 Kapital, bila je dio imovine tvrtke Phoenix Park, sada u stečaju, iza koje stoji bivši HDZ-ov tajkun Vlado Kolak.
Drugo zemljište, ono u Španskom zapad, dijelom je u vlasništvu tvrtki Munis i GIP Pionir, vlasnički i poslovno povezanih, a koje su u vremenu bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića mešetarile sa zemljištem. Glavni partner im je bio upravo Grad Zagreb.
Dio zemljišta u Blatu, u vlasništvu je Ljiljane Hrkač, supruge predsjednika HDZ-a Novi Zagreb – zapad, Dražena Hrkača.
O svemu tome upitali smo Bačića. Potpredsjednik Vlade pokušao je objasniti da je prostor za izbor zemljišta za Crkvu bio sužen. Trebalo je izaći u susret željama Zagrebačke nadbiskupije u kvartovima gdje Crkva procjenjuje da ima potrebu za novima crkvenim objektima ili za proširenje postojećih, a istodobno voditi računa da te čestice prema Generalnom urbanističkom planu (GUP) budu slobodne i predviđene za društvene potrebe, posebno za vjersku namjenu.
„Takvih čestica u Zagrebu nema puno. Nismo mogli na području Zagreba previše birati, a teško je u ovom trenutku pristupiti izmjeni prostornih planova, prije svega GUP-a, da bi izbjegli određene vlasnike ili se na bilo koji način postaviti po lokacijama pa da to budu isključivo one upisane na Republiku Hrvatsku. To bi bilo najlakše. Da su postojale čestice u GUP-u koje bi zadovoljavale tu namjenu i bile u vlasništvu države, ovaj bi predmet bilo lakše riješiti“, ustvrdio je Bačić.
I doista, provjerili smo preko Geoportala, sve tri navedene lokacije već su u GUP-u upisane kao područja društvene i javne namjene, većinom s oznakom D8 što znači specifično vjerske namjene (crkve, samostani, vjerski centri). GUP se posljednji put mijenjao 2016. godine, što znači da su već tada, za vrijeme Bandićeve vlasti, ta privatna zemljišta bila predviđena za vjerske sadržaje. Zemljišta u Španskom zapad i u Sesvetskim Selima u potpunosti su označeni oznakom D8. Čestice u Blatu, uz oznaku D8, označene su i kao M1 (mješovita namjena, pretežito stambena) i D5 (školska namjena). Prema objašnjenju oznaka u GUP-u, i na zemljištima označenim kao M1 mogu se uređivati prostori za vjerske zajednice.
U aktualnom GUP-u podcrtava se, među ostalim, problem nedostatka vjerskih objekata. Iako se ne specificira, to se odnosi prije svega na objekte Katoličke crkve. Navodi se da je „dugogodišnja nemogućnost gradnje novih vjerskih objekata ostavila gotovo sva planski građena nova naselja bez župnih centara“. Navodi se i podatak da je unutar GUP-a 70 župa koje nemaju sve izgrađenu župnu crkvu. Nabrajaju se područja bez ikakvog vjerskog objekta, ali i crkve koje su u izgradnji. Najavljuje se i da se u budućnosti planira osnivanje novih župa „unutar kojih je potrebno predvidjeti prostore za gradnju vjerskih objekata“.
Bačić: Što je vama tu sporno?
Nakon što su potpisani sporazumi, idući korak kojeg će država poduzeti je pregovaranje o cijeni sa sadašnjim vlasnicima čestica. I to neovisno tko su vlasnici zemljišta koje će država pokloniti Crkvi, objasnio je Bačić.
„Neovisno o tome tko je vlasnik, vlasnik je onaj tko je upisan u zemljišnoj knjizi. Ministarstvo graditeljstva će krenuti u razgovore o otkupu tog zemljišta. Otkup podrazumijeva procijenjenu vrijednost zemljišta sukladno njegovoj namijeni, a tu će procjenu napraviti ovlašteni sudski vještaci. Neovisno o tome kako se zvao vlasnik, čime se bavio, koja je njegova uloga ili što on radi. Mi možemo, kao odgovorna vlada, u toj kupoprodaji postupati isključivo sukladno zakonu. Mislim da ćemo u tim pregovorima naći zajednički jezik u okviru procjene koju definiraju ovlašteni sudski vještaci“, naglasio je potpredsjednik Vlade.
Ako država s vlasnicima ne postigne dogovor o cijeni, sporazumima je ipak ostavljena mogućnost da se ide u otkup zemljišta na drugim lokacijama.
„Nećemo se dati nikome ucijeniti“, tvrdi Bačić.
Ako, dakle, postoji mogućnost i nekih drugih lokacija, zar se nužno trebalo krenuti u pregovore s onim vlasnicima koji izazivaju prijepor, poput B2 Kapitala, upitali smo potpredsjednika Vlade.
„Što je vama tu sporno? To je pravna osoba koja je upisana u zemljišnoj knjizi na temelju pozitivnih zakonskih propisa. Ne možemo ulaziti u povijest upisa. Možemo samo utvrditi zakonito upisanog vlasnika u zemljišnoj knjizi i s njime razgovarati. Ukoliko postoje određeni prijepori između upisanih vlasnika i nekih drugih osoba, to je na njima da rješavaju. Na nama je, jedino logično, da sa vlasnicima nekretnina u postupku prodaje definiramo cijenu i da ih za tu vrijednost obeštetimo“, ustrajao je Bačić.
Zar se nije moglo izbjeći ni zemljište u vlasništvu supruge lokalnog HDZ-ovog dužnosnika?
„Vama je suspektno što je netko supruga člana HDZ-a, pa da je taj i dužnosnik HDZ-a? E, to je onda lijepo…“, uzvratio nam je ministar.
Vjerojatno bi sličan odgovor dobili i za tvrtke koje su mešetarile zemljištem, ali to nismo uspjeli pitati, jer smo bili prekinuti kada smo pitali o tome – koliko država planira potrošiti za kupnju zamjenskog zemljišta za Crkvu.
Kasnije, gostujući navečer u Dnevniku HTV-a, Bačić je rekao da je procijenjena vrijednost zemljišta na području Maksimira oko 20 milijuna eura, a da će država zamjensko zemljište koje će ustupiti Crkvi platiti „daleko ispod tog iznosa“, jer se radi o puno manjoj površini.
Ranije je iznesen podatak da je zemljište u Maksimiru, za koje je Crkva tražila naturalni povrat, veličine oko 300 tisuća četvornih metara, a da će zamjensko zemljište biti samo jedna šestina toga – oko 50 tisuća četvornih metara.
Bačić nije propustio objasniti i da država neće trebati otkupljivati zemljište na svih deset lokacija u Zagrebu. Od deset lokacija, jedna je u vlasništvu Grada Zagreba i ona je, temeljem posebnog sporazuma Zagreba i Kaptola, već u postupku ustupanja Zagrebačkoj nadbiskupiji. Od preostalih devet, četiri su u vlasništvu Grada Zagreba koje će država nadoknaditi Gradu s drugim državnim zemljištem, koje je građevinsko i u financijskom smislu ekvivalent onome koje će dati Grad Zagreb. Jedna lokacija je u zajedničkom vlasništvu Grada Zagreba i privatnih osoba, a preostale četiri su u vlasništvu fizičkih osoba.
Sporazum Država – Crkva nije objavljen
Vlada uporno izbjegava objaviti sporazum kojeg je potpisala sa Zagrebačkom nadbiskupijom. Nije ga objavila ni prije dva i pol mjeseca u materijalima sa sjednice na kojoj je donijela odluku da će potpisati sporazum s Crkvom. Nisu ga objavili ni naknadno, nakon naših upita i molbi da ga objave radi informiranja javnosti. Bez odgovora je ostala i naša molba da nam ga pošalju. Tekst sporazuma nije podijeljen novinarima ni jučer na potpisivanju, a ni glasnogovornik Vlade Marko Milić, unatoč obećanju, nije nam ga naknadno poslao. Do zaključenja teksta, sporazum još nije javno dostupan.
Sporazum Vlade i Grada, javnost je ipak mogla pročitati, ali ne zaslugom Vlade, jer ni njega Vlada nije objavila, nego odlukom Grada, jer se o njemu raspravljao na 29. sjednici Gradske skupštine u prosincu.
No, i u jednom i u drugom slučaju, javnost je nikako ili vrlo malo bila uključena.
Rasprava u Gradskoj skupštini provedena je u prosincu po hitnoj proceduri, uz obrazloženje da je to nužno kako bi Grad Zagreb i Republika Hrvatska što prije sklopili sporazum. Tada je gradonačelnik Tomašević najavio da će sporazum biti potpisan do kraja godine, a ministar Bačić da će oba sporazuma biti sklopljena čak i prije – u tjednu od 18. do 22. prosinca. Potpisivanje se na kraju odlagalo puna dva i pol mjeseca, bez ikakvog obrazloženja. Grad nam je samo kratko odgovorio da su „sporazumne strane u kontaktu oko utvrđivanja datuma potpisivanja Sporazuma“.
Zahvaljujući hitnosti procedure, prije rasprave u Gradskoj skupštini, o sporazumu Grada i Vlade nisu se očitovala ni vijeća gradskih četvrti, čak ni ona u kojima bi trebala niknuti nove crkve. Nije bilo vremena za očitovanje ni skupštinskih odbora. Rasprave na sjednici Gradske skupštine gotovo i nije bilo. Točka je došla na dnevni red u kasnim noćnim satima, nakon cjelodnevne sjednice. Za sporazum Vlade i Grada glasali su vijećnici vladajućih Zagreb je naš i Nove ljevice s partnerima iz SDP-a, uz podršku pojedinih gradskih zastupnika HSLS-a i HDZ-a. Suzdržan je bio samo SDP-ovac Renato Petek. Nitko nije bio protiv. Zanimljivo, da su dva zastupnika eskivirala glasanje iako su bili na sjednici – Nikola Vukobratović (SDSS) i Mauro Sirotnjak (Nova ljevica).
No, sve to oko vlasništva, zemljišta i (ne)transparentnosti u donošenju odluka, jedva da će itko pamtiti. Politika se sada trudi zaokupiti pažnju javnosti s velikim planovima za novi stadion u Maksimiru i rekonstrukciju stadiona u Kranjčevićevoj. Jedino će Crkva budno pratiti otkup zemljišta i sređivanje potrebne dokumentacije za svoje buduće nove objekte po gradu. To je nagovijestio na jučerašnjem potpisivanju i zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.
„Zagrebačka nadbiskupija je izvršila svoju obavezu zajedno s kanonicima. Sada ostaje obveza Vlade da ovaj sporazum provede, a na poseban način obveza Grada Zagreba da omogući da se što jednostavnije u roku dvije godine može pristupiti izgradnji potrebnih objekata“, poručio je Kutleša.
