Predsjednik RH Zoran Milanović, u prisustvu predsjednika SDP-a Peđe Grbina, najavio je u petak poslijepodne na konferenciji za novinare da će se kandidirati na predstojećim parlamentarnim izborima kao nestranački kandidat, ali nositelj liste SDP-a u prvoj izbornoj jedinici. Nakon moguće pobjede, najavio je formiranje vlade nacionalnog spasa kojoj će on biti na čelu.
Milanović je svoj ulazak u izbore najavio nekoliko sati nakon što je kao predsjednik Republike raspisao parlamentarne izbore za 17. travnja 2024.
Ta je njegova najava prouzročila šok na političkoj sceni kakvog nije bilo od 1. srpnja 2009. godine, kada je do tada svemoćni premijer Ivo Sanader iznenada i bez pravog objašnjenja najavio svoje odstupanje s čela Vlade.
Tijekom subote u kojoj je održan Glavni odbor SDP-a postala je, međutim, izgledna jedna druga mogućnost – da bi se Milanović, koji zasad ne odustaje od svoje pozicije predsjednika države, tijekom izborne kampanje mogao provlačiti tek kao najava mogućeg premijera, a ne osoba koja će taj mandat zaraditi na izborima. Drugim riječima, da bismo u slučaju pobjede lijeve koalicije predvođene SDP-om, premijera mogli dobiti na isti način na koji je doveden Tihomir Orešković, a koji se nije natjecao na izborima.
Takav bi mogao biti scenarij ako Ustavni sud ocijeni kandidaturu aktualnog predsjednika Milanovića na parlamentarnim izborima, a da prije toga nije podnio ostavku na dužnost predsjednika Republike – neustavnom.
Grbin je s Glavnog odbora poručio kako sve nedoumice želi što prije riješiti te je s tog mjesta poslao i formalni pisani zahtjev Ustavnom sudu da se očituje. Ustavni sud je nešto kasnije najavio da će u ponedjeljak raspravljati o „nadzoru nad ustavnošću i zakonitošću izbora u povodu izjave Predsjednika Republike Hrvatske g. Zorana Milanovića da će se kandidirati na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor raspisanih odlukom Predsjednika Republike Hrvatske od 15. ožujka 2024“.
Ustavni sud tako je ipak odlučio požuriti svoje odlučivanje, ili zbog dubine krize u kojoj smo se našli ili, pak, zbog brojnosti poziva koji su mu upućeni pa i od strane ustavnih stručnjaka.
Grbin je potvrdio da će poštivati odluku Ustavnog suda ma kakva bila.
Grbin govori da zakon i Ustav nisu povrijeđeni
„SDP je uvijek bio stranka Ustava i stranka zakona i zato odavde pozivam Ustavni sud da što prije donese odluku je li ono što niti jednim člankom, niti jednim paragrafom nije zabranjeno, ujedno i dopušteno“, rekao je Grbin prije najave slanja pisanog zahtjeva Ustavnom sudu.
Pozvao se pritom i na navodne presedane, spominjući kako ni bivšem HDZ-ovom predsjedniku Franji Tuđmanu nije odricana mogućnost da vodi stranačke liste, kao i da je predsjednik Sabora Vlatko Pavletić preuzeo funkciju predsjednika iako je sudjelovao u izborima.
Kada govori da kandidiranje aktivnog predsjednika Republike na parlamentarnim izborima nije zabranjeno nijednim člankom ili paragrafom Ustava ili zakona, Grbin, odnosno SDP, bave se doslovnim čitanjem teksta Ustava i Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor – zaista, ni u jednoj rečenici ne piše da se aktivni predsjednik ne može kandidirati na parlamentarnim izborima.
Prema članku 96. Ustava „Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost“. Isticanje kandidature za parlamentarne izbore ne spominje se u Ustavu.
Međutim, ustavne stručnjakinje koje su istupile u medijima vrlo su izričite o tome da se odlukom o kandidiranju aktualnog predsjednika na parlamentarnim izborima krši Ustav.
Sanja Barić naglašava da smo se našli u vrlo opasnoj i nečuvenoj situaciji i da ne postoji rupa u zakonima koji omogućava ovakvu kandidaturu, odnosno da ne može svaka situacija bili izrijekom napisana u Ustavu ili zakonima.
„Ovdje nema rupe… Ne mogu sve situacije pisati“, kaže ustavna stručnjakinja iz Rijeke.
„Svaku granu prava, svaki zakon i svaki propis treba tumačiti kako bi se saznalo njegovo pravo značenje. Činjenica da imamo trodiobu vlasti, da je predsjednik državni poglavar… Što to znači? Osoba koja se brine za stabilnost vlasti, i to ga stavlja u položaj koji je nadstranački, kojim ne sudjeluje u stranačkim izborima. Predsjednika smo 2000. ograničili i njegova uloga postala je jasna, više nema veze s parlamentarnim izborima”, tumači ona.
Time se otklanja i Grbinov argument da je ovakvih situacija bilo i ranije, tijekom devedesetih, odnosno u vrijeme Franje Tuđmana. Tada smo, podsjetimo, živjeli u polupredsjedničkom sustavu, koji propisuje drugačiji odnos državnih tijela. Ustav je u međuvremenu promijenjen kako bismo usvojili parlamentarni sustav vlasti.
„Ovo nije nimalo bezazlena situacija i moramo se zapitati jesmo li u stanju mijenjati sve kako bismo pobijedili. Time se narušavaju pravna sigurnost i stabilnost. Želimo li sačuvati državu ili želimo po cijenu pobjede ‘naših’ uništiti državnost i ustavnost? To mora biti jasno, a ne tko više voli ili cijeni Milanovića ili Plenkovića. Ova opasnost je istinita. Štite nas zakoni i Ustav”, zaključila je Barić.
Sanja Barić prva je stručnjakinja koja se očitovala o ovoj temu. Još u petak je na svojem profilu na Facebooku konstatirala da je situacija krajnje ozbiljna te kako „nema nikakve dileme da se Predsjednik Republike ne može kandidirati na izborima dok obnaša tu dužnost“. On mora biti nadstranačka osoba i jamac stabilnosti vlasti.
Udar na ustavni poredak
„Ovo je ustavno i pravno bez presedana”, komentirala je i ustavna stručnjakinja s Pravnog fakulteta u Osijeku Anita Blagojević, koja smatra da je ovo udar na Ustav i na ustavni poredak.
„Predsjednik Republike se ne može kandidirati dok je predsjednik Republike. To je potpuno nespojivo. Mijenjali smo Ustav, da bude jamac stabilnosti nestranačka osoba koja ima u ovim danima izbora niz odgovornosti“, navodi.
„Predsjednik Republike ne smije biti član političke stranke i ne smije obnašati političku dužnost. To obuhvaća i slučaj kad se predsjednik kandidira kao nestranačka osoba na stranačkoj listi. Tu propis treba teleološki tumačiti u skladu s njegovom svrhom i sigurno mora obuhvaćati takve slučajeve“, tvrdi i profesorica s Pravnog fakulteta u Zagrebu Ana Horvat Vuković.
Profesorice se slažu da bi Milanović prije ulaska na listu SDP-a trebao dati ostavku te bi tada njegov ulazak u izbore bio ustavan – iako bi time u ovom trenutku stvorio iznimne komplikacije, a s obzirom na značajnu ulogu predsjednika u samom izbornom procesu, počevši od proglašenja datuma izbora do dodjele mandata za sastav vlade izbornom pobjedniku.
Postavlja se pitanje tko bi ga u tom slučaju mijenjao. Ustav izrijekom spominje predsjednika Sabora, ali i Gordan Jandroković ide u izbornu trku. Potpredsjednici se izrijekom ne spominju u Ustavu, ali glavnina njih je također aktivna u izborima.
Treba spomenuti i kako se cijela ova ustavna kriza zbiva u vrijeme kada je Sabor raspušten, a Vlada je u tehničkom mandatu pa je time u ovom trenutku veća uloga predsjednika države kao garanta stabilnosti.
Neki spominju i da je Milanović svojim potezom u petak ugrozio stabilnost države te time „zaslužio“ svoju smjenu. Ona u ovom trenutku nije moguća jer mora biti pokrenuta u Saboru, a Sabor je raspušten.
Dodajmo tome kako većini sudaca Ustavnog suda mandat ističe početkom lipnja pa bi i oni mogli odluke donositi imajući u vidu mogući budući sastav Sabora…
Motivirani Turudićem
Da je predsjednik Milanović dao ostavku i zaputio se u izborno nadmetanje, bez sumnje bi izazvao šok koji bi značajno ojačao izborne adute lijeve koalicije. Ako se ipak odluči za povlačenje s liste za parlamentarne izbore, a s namjerom da sjedeći na mjestu predsjednika Republike čeka izborne rezultate, ostavit će dojam kalkulanta s „figom u džepu“.
Otvara se pitanje hoće li u tom slučaju u predstojećem razdoblju izborne kampanje fokus staviti na svoje dužnosti predsjednika Republike ili će u vidu vođe oporbe u sljedećih mjesec dana obilaziti predizborne skupove ljevice.
Koji je bio motiv ovog Milanovićevog iznenadnog poteza, saznali smo tijekom Glavnog odbora SDP-a.
„Počeo sam u dobroj vjeri i s dobrim namjerama i na prvim izborima 2020. godine držao sam se više nego neutralno, prvi sam predsjednik koji uopće nije izašao na te izbore i dao svoj glas, jer sam time pokušao naglasiti svoju neovisnost i distanciranost od dnevnopolitičkog života. To sam učinio i na izborima za gradonačelnika godinu dana kasnije, međutim, okolnosti su se promijenile, ovo o čemu danas odlučujete i o čemu odlučuju hrvatski ljudi nije bilo moguće u mojoj glavi i mom srcu prije dva mjeseca”, kazao je Milanović, uz pljesak okupljenih SDP-ovaca.
“Slučaj instaliranja jednog probisvijeta na čelo ‘glavnog državnog hapsitelja’ u meni je probudio i prkos i tugu i bijes i velike instinkte i čovjeka i divlje mačke. Ne ulazim u svaki sukob bez razmišljanja i znam da u tom sukobu ipak nisam medvjed i da mogu biti ozlijeđen i da mogu ozlijediti druge ljude. Međutim, ovdje skoro da nije bilo izbora“, naveo je.
Prozvao je Plenkovića da je i sam kršio Ustav kada ga je Milanović „pozivao prije godinu dana da se držimo Ustava, i to ne jednom, da sazivamo sastanke tijela vrhovnih tijela nacionalne sigurnosti jer službe ne mogu raditi ako nemaju smjernice“, na što je, kaže, dobio odgovor kako „nas Ustav obvezuje u normalnim vremenima s normalnim ljudima“.
„Ustav nas obvezuje uvijek, ali od Ustava ne više, ali ne ni manje nas obvezuje volja ljudi i osjećaj da je nešto duboko pogrešno, da nas vrijeđa kao građane i Hrvate ili pripadnike bilo koje manjinske zajednice, jer to smo uvijek okupljali i nikad razdvajali“, kazao je Milanović, pokazujući tim riječima da je i sam svjestan da se nije ponio prema Ustavnim odredbama.
Sanja Barić, međutim, još je u petak poručila kako ovo „nije i ne može biti odgovor na sve druge zabrinutosti koje smo imali ranije“ jer „ubojstvo ne rješava ranije ubojstvo“.
