Razotkriveno

Crodex manipulativno o preporukama Venecijanske komisije i referendumu o pravima manjina

Venecijanska komisija nije zaključila da je prisutnost manjina u parlamentima kontraproduktivna, dok niti jedna institucija nije utvrdila da je referendum o izbornom zakonu ukraden.
Foto: HINA / Denis CERIĆ /dc

Portal Crodex.net 23. travnja objavio je tekst pod naslovom „Za ovo treba pokrenuti referendum. Ustavni sud ne bi imao osnove odbiti ovo referendumsko pitanje?“ (arhivirano ovdje) u kojem se zalaže za ukidanje saborskih mandata pripadnicima nacionalnih manjina u Hrvatskoj, a link na članak su podijelili i na svojoj Facebook stranici (arhivirano ovdje).

Pozivaju se na preporuke Venecijanske komisije, kao i neuspjelu referendumsku inicijativu Narod odlučuje iz 2018. godine kojim se tražila izmjena izbornog zakonodavstva i ograničavanje prava manjinskih zastupnika. U isto vrijeme prikupljali su se i potpisi za referendumsku inicijativu Istina o Istanbulskoj kojom su se prikupljali potpisi protiv ratifikacije Istanbulske konvencije.

„Države članice Europske unije nisu dužne imati zasebne parlamentarne zastupnike nacionalnih manjina. Zemlje članice Europske unije imaju riješeno pitanje nacionalnih manjina te je njihova prisutnost u parlamentima potpuno nepotrebna i kontraproduktivna. Jer time pripadnici nacionalnih manjina kao građani ostvaruju dvostruko pravo glasa“, navodi Crodex.net, objašnjavajući kako je to „preporuka Venecijanske komisije zastupnicima nacionalnih manjina u Parlamentima država članica EU“.

U nastavku autor navodi da iako je ta preporuka „sasvim jasna“ te da je:

„(…) Pod Plenkovićevom palicom narodu ukraden referendum o promjeni Izbornog zakona. To se nije moglo ili smjelo dogoditi bez njegovog znanja i uvida a operativci su bili sadašnji DORH-ovi optuženici Josipa Plesić ex Rimac i Kuščević. Kuščević je, podsjećamo, kao ministar ostao zapamćen po provjeri potpisa GI Narod odlučuje, kada je preko 80.000 potpisa građana proglašeno nevažećima“.

Među ostalim, Crodex.net navodi kako je „proces brojanja potpisa bio kontaminiran jer nije bilo dopušteno da ga nadgledaju promatrači“.

Nisam primijetio da se GONG zalagao za transparentnost, da je stranka ‘Možemo’ tada pravila prosjede. Sve to se nije moglo dogoditi bez njegovog znanja, niti učiniti bez njegova dopuštenja. To je bila bezočna krađa volje naroda“, navodi autor na Crodex.hr.

U članku kojim poziva na ukidanje saborskih mandata pripadnicima nacionalnih manjina Crodex.net manipulativno predstavlja preporuke Venecijanske komisije, ali i donosi niz netočnih tvrdnji.

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter

Prijava

Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.

Što je Venecijanska komisija?

Prije svega, što je Venecijanska komisija koju se u javnom prostoru najčešće spominje i poziva kada se razbukta sukob oko nekog referenduma ili ususret izborima? Puni naziv Venecijanske komisije je Europska komisija za demokraciju putem prava koja okuplja ustavne stručnjake iz država članica Europske unije (EU). Djeluje na tri područja: demokratske institucije i temeljna prava; ustavno sudstvo i redovno sudstvo; izbori, referendumi i političke stranke.

Uloga Venecijanske komisije je pružanje pravnih savjeta članicama te pomoć zemljama koje žele uskladiti svoje pravne institucije i državne strukture s europskim standardima i međunarodnim iskustvima u području demokracije, ljudskih prava i zakona kao temeljima Vijeća Europe. Komisija također pomaže u širenju i konsolidaciji zajedničkoga konstitucionalnog nasljeđa, a zemljama u tranziciji pruža ‘hitnu ustavnu pomoć’.

Venecijanska komisija taj je naziv dobila jer se njene četiri plenarne sjednice godišnje održavaju u Veneciji, iako je njeno tajništvo u sjedištu Vijeća Europe u Strasbourgu.

Ustavni sud Republike Hrvatske pridruženi je član Venecijanske komisije od 1994. godine, a punopravni član od 1996. godine. Ovlašteni predstavnici Ustavnog suda redovito sudjeluju na radnim sastancima Venecijanske komisije na kojima se raspravlja o problemima ustavnog sudovanja u zemljama članicama.

Venecijanska komisija o izbornim sustavima i manjinama

Venecijanska komisija se u svojim mišljenjima i izvješćima u nekoliko navrata bavila pitanjem veze izbornih sustava i ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih manjina pa je i pripremila nekoliko izvješća koja se tiču ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih manjina na sudjelovanje u političkom procesu.

Komisija je, tako, 2000. godine pripremila Izvještaj o izbornom zakonodavstvu i nacionalnim manjinama. Pet godina kasnije objavila je Izvještaj o izbornim pravilima i mjerama afirmativne akcije za sudjelovanje nacionalnih manjina u postupku donošenja odluka u europskim zemljama, dok je 2008. godine pripremila Izvještaj o dvostrukom glasovanju za pripadnike nacionalnih manjina. Osim toga, Komisija je 2002. godine objavila i Kodeks dobre prakse u pitanjima izbora.

U časopisu Pravnik, specijaliziranom za pravna i društvena pitanja Antonija Petruščić s Pravnog fakulteta u Zagrebu i pravnik Marko Dolenec objavili su 2021. znanstveni rad pod nazivom „Pravo na zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u nacionalnim parlamentima“.

„Analizirajući modele ostvarivanja prava na političku participaciju u zemljama članicama VE, razvidno je da u većem broju njegovih članica postoje zakonske osnove koje omogućuju političku participaciju predstavnika/ca nacionalnih manjina u zastupničkim tijelima te da RH nije jedina ili tek jedna od malobrojnih europskih država koje imaju zastupnike nacionalnih manjina u predstavničkom tijelu te da se neumjesno i neutemeljeno takva prava prezentiraju kao privilegij prisutan isključivo u RH“, među ostalim navode autori u radu u kojem se dotiču i referendumskih inicijativa iz 2018. godine koje su se ticale izbornog zakonodavstva i prava manjina na političku participaciju.

U poglavlju koje se bavi izvorima prava Vijeća Europe o učinkovitom sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina u društvenom životu i javnim pitanjima, među ostalim, autori se osvrću i na dokumente Venecijanske komisije.

Podsjećaju tako da Izvještaj Venecijanske komisije iz 2000. godine „nudi zaključak da bi sudjelovanje pripadnika/ca nacionalnih manjina putem predstavnika u zastupničkim tijelima trebalo pretežito biti rezultat provedbe i prilagodbe općih pravila izbornog zakonodavstva, nego li primjene posebnih izbornih pravila namijenjenih manjinama“.

U Kodeksu dobre prakse u pitanjima izbora iz 2002. godine Venecijanska komisija, ističu autori, navela je da jedno od načela europske izborne baštine, ono o jednakosti prava glasa, ne biva narušeno kada se uvode posebna pravila kojima se nacionalnim manjinama jamče rezervirana mjesta ili koja im osiguravaju izuzeća od uobičajenih kriterija za dodjeljivanje mjesta za stranke koje predstavljaju nacionalne manjine i da takve mjere ne narušavaju načelo jednakog prava glasa.

„Prema Kodeksu, određene mjere koje se poduzimaju za osiguranje minimalne zastupljenost manjina, bilo da su rezervirana mjesta za njih ili tako da im se pruže iznimke u odnosu na uobičajena pravila o raspodjeli zastupnička mjesta, npr. nepostojanje praga za nacionalne manjine, ne krše načelo jednakog prava glasa. Također se može predvidjeti da osobe koje pripadaju nacionalnim manjinama imaju pravo izabrati predstavnike i na općim listama i na listama nacionalnih manjina“, navodi se u znanstvenom radu.

Nadalje, autori naglašavaju osnovna načela za razvoj afirmativne akcije u skladu s europskom tradicijom izbornog zakonodavstva koje pruža Kodeks dobre prakse: „Stranke koje predstavljaju nacionalne manjine moraju biti dopuštene. No sudjelovanje nacionalne manjine u političkim strankama nije ograničeno i ne smije se ograničavati na stranke koje su etnički utemeljene…. Posebna pravila kojima se jamče nacionalnim manjinama rezervirana mjesta ili se uspostavljaju iznimke od uobičajenog kriterija za dodjelu mjesta za stranke koje predstavljaju nacionalne manjine (na primjer, izuzeće od zahtjeva za kvorum) nisu u načelu suprotne načelu jednakog prava glasa… Ni kandidati ni glasači ne smiju biti obvezni otkriti svoju pripadnost nacionalnoj manjini… Izborni pragovi ne bi smjeli utjecati na šanse nacionalnih manjina da budu predstavljene u zastupničkim tijelima… Izborni okruzi (njihov broj, veličina i oblik) mogu biti osmišljeni s ciljem jačanja sudjelovanja manjina u procesu donošenju odluka“.

No, kako autori primjećuju, sama Venecijanska komisija u Kodeksu ističe kako je ideja afirmativne akcije vrlo kontroverzna, da se u politici, ali i u društvenim znanostima upotrebljavaju osporavani koncepti i definicije ovog pojma, a ni sama lingvistička terminologija nije općenito i jednoglasno prihvaćena.

„Postoji niz konkurentskih pojmova koji označavaju tu ideju. Izvješće koristi izraz ‘afirmativna akcija’ koji je ponekad istovrijedan, a ponekad se razlikuje od pojmova pozitivne akcije, povlaštenog tretmana, ‘pozitivne diskriminacije’, ponekad čak i obrnute diskriminacije. Afirmativna akcija ponekad se smatra prijelaznom po svojoj prirodi. U vezi s time treba naglasiti da koncept kakav je prihvaćen u Kodeksu obuhvaća i pojam zaštitnih mjera za manjine u polju izbornih pravila koja su po svojoj prirodi neprolazna i trajna“, navodi se i zaključuje kako imajući to u vidu Venecijanska komisija daje prednost širem konceptu afirmativne akcije koji se temelji na dvije opće pretpostavke – da u svakodnevnom djelovanju društvenih sustava (gospodarstvo, obrazovanje, zakonodavstvo, kultura itd.) postoje različite povijesne i strukturne nejednakosti i stereotipi kao i da je afirmativna akcija mehanizam za prevladavanje tih nejednakosti stvaranjem jednakih mogućnosti u odnosu na povijesno povlaštene grupe.

U zaključnom dijelu rada, autori navode kako Venecijanska komisija ističe da izborna pravila afirmativne akcije imaju ograničen raspon. Broj korisnika takvih izbornih pravila jasno je i strogo utvrđen ili ustavom ili zakonom ili drugim podzakonskim aktima.

„Na primjer, broj parlamentarnih mjesta zajamčenih manjinama gotovo je uvijek manji od broja manjina koje su prisutne u zemlji, a velike razlike u broju članova određenih manjina smanjuju izbornu priliku za neke manjine, jer zastupnička mjesta idu predstavnicima manjina s većim brojem glasača“, navode autori, naglašavajući kako način na koji je izborni sustav kreiran može doprinijeti značajnijem sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu. Pritom dodaju kako samo manji broj država članica Vijeća Europe, među kojima je i Hrvatska, ima izborna pravila osmišljena kako bi se osiguralo takvo sudjelovanje.

Ponekad se, dodaju autori rada, neutralnim pravilima, primjerice određivanjem granica izbornih jedinica koje uzimaju u obzir teritorijalnu koncentriranost pojedinih manjinskih grupa, može osigurati predstavljenost nacionalnih manjinama u zastupničkim tijelima.

„Kako nacionalne manjine u RH nisu teritorijalno koncentrirane, postojanje zasebne izborne jedinice u kojoj se njihovi predstavnici biraju, više je nego opravdano“, navodi se te dodaje kako je Venecijanska komisija na temelju analize stanja u zemljama članicama Vijeća Europe istaknula i općenite zaključke o prisutnosti predstavnika nacionalnih manjina u izabranim tijelima, a koje bi bilo vrijedno imati na umu uslijed referendumske inicijative u Hrvatskoj iz 2018. godine:

„Komisija je istaknula kako se učinak izbornog sustava na zastupljenost nacionalnih manjina osjeća najviše kada nacionalne manjine imaju vlastite stranke kojima sudjeluju u izbornoj utakmici, a ograničavanjem takvih stranaka ograničava se pravo na slobodu udruživanja. Iako su stranke koje predstavljaju nacionalne manjine vrlo raširene i uobičajene, njihovo postojanje nije pravilo niti je neophodno u odnosu na zastupljenost osoba koje pripadaju manjinama u izabranim tijelima.

Komisija zaključuje da što je izborni sustav više proporcionalan, veće su mogućnosti da raspršene manjine budu zastupljene u izabranim tijelima. Broj zastupničkih mjesta izborne jedinice odlučujući je faktor proporcionalnosti sustava. Ako liste kandidata nisu zatvorene, birači mogu uzeti u obzir podatak da je kandidat član nacionalne manjine. O tome je li takva sloboda izbora povoljna ili nepovoljna za manjine ovisi o brojnim čimbenicima, uključujući brojčanu veličinu manjine. Na tragu ovoga, niti birači, niti kandidati ne bi smjeli biti prisiljeni izjasniti se kao članovi nacionalne manjine. Istaknuto je također da, kada se državno područje u kojem je manjina u većini priznaje kao zasebna izborna jedinica, to pomaže manjinskoj zastupljenosti u izabranim tijelima, osobito ako se primjenjuje većinski izborni sustav“.

Iz tog obrazloženja te sadržaja dokumenata Venecijanske komisije ne proizlazi tvrdnja na koju se poziva Crodex.net.

Referendumska inicijativa Narod odlučuje

Referendumska inicijativa Narod odlučuje odvijala se u drugoj polovici svibnja 2018. godine. Ta je inicijativa tražila promjenu Ustava, odnosno smanjenje broja saborskih zastupnika na 100 do najviše 120, ukidanje dva saborska mandata srpskoj nacionalnoj manjini i smanjenje ukupnog broja manjinskih zastupnika na šest. Osim toga, traženo je i uvođenje tri preferencijalna glasa, kao i smanjenje praga za ulazak u Sabor s pet na četiri posto te uvođenje dopisnog i elektroničkog glasovanja.

U drugom referendumskom pitanju tražili su da manjine ne mogu odlučivati i Vladi i proračunu.

Sredinom lipnja 2018. godine inicijativa Narod odlučuje predala je Saboru prikupljene potpise za dva referendumska pitanja navodeći kako imaju više od 800 tisuća prikupljenih potpisa. U 38 kutija donijeli su potpise 405 342 hrvatskih građana za prvo pitanje s prijedlogom promjena izbornih pravila te 407 469 potpisa za drugo pitanje koje se odnosilo na manjine.

Tjedan dana nakon predaje potpisa Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav donio je zaključak kojim se Vladu obvezuje da provjeri vjerodostojnost prikupljenih potpisa, kao i da provjeri jesu li se potpisi prikupljali u skladu sa zakonskim odredbama. To je pitanje raspravljeno i na plenarnoj sjednici Sabora koji je 9. srpnja 2018. godine izglasao zaključak matičnog odbora.

Vlada je na sjednici održanoj 2. kolovoza 2018. godine (sjednica Vlade, točka 21.) donijela Zaključak kojim se Ministarstvo uprave zadužuje za koordinaciju aktivnosti vezanih za provjeru broja i vjerodostojnost svih potpisa birača, dok se to ministarstvo i Ministarstvo unutarnjih poslova zadužuje provjeriti jesu li potpisi prikupljani u skladu sa zakonskim odredbama. Takva odluka donesena je i za drugu inicijativu, onu o Istanbulskoj konvenciji.

Ministarstvo uprave je 5. rujna 2018. godine donijelo odluku prema kojoj će potpise obje referendumske inicijative provjeravati tvrtka APIS te je formirano povjerenstvo koje je nadgledalo taj postupak (1, 2, 3). Za taj je posao APIS-u plaćeno pola milijuna kuna plus PDV. Kako je objašnjavao Lovro Kuščević, tadašnji ministar uprave, svaki je potpis provjeravan putem OIB-a, što znači da je svaki provjereni OIB trebao odgovarati imenu i prezimenu osobe, a ta je osoba na dan 27. svibnja trebala biti zavedena u registru birača (potpisi za referendumsku inicijativu prikupljali su se do 27. svibnja). Rezultati su očekivani u roku od 45 dana.

Referendumske inicijative su od samog trenutka predaje potpisa Saboru tražile da njihovi promatrači sudjeluju u postupku provjere, ali i da taj posao obavi Državno izborno povjerenstvo (1, 2, 3). Zahtjev za promatračima im je odbijen.

Inicijative nisu prikupile dovoljan broj potpisa

Da referendumske inicijative nisu prikupile dovoljan broj potpisa, ali i da su provjerom utvrđene nepravilnosti objavio je Jutarnji list 10. listopada 2018. godine. Te je podatke potvrdilo službeno Izvješće o provedenoj provjeri broja i vjerodostojnosti potpisa birača te zakonitosti postupka prikupljanja potpisa birača iz zahtjeva za raspisivanje državnog referenduma građanske inicijative „Narod odlučuje“ o izmjeni članka 72. Ustava Republike Hrvatske i o dopuni Ustava Republike Hrvatske člankom 72.a te građanske inicijative „Istina o Istanbulskoj“  o kojem se raspravljalo na sjednici vlade održanoj 17. listopada 2018. godine.

U vrijeme kada su se odvijale građanske inicijative Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj, svaka referendumska inicijativa trebala je prikupiti najmanje 374 740 valjanih potpisa. Nijedna od tih građanskih inicijativa nije prikupila dovoljan broj potpisa.

Narod odlučuje je u inicijativi kojom su tražili promjenu izbornih pravila i smanjenje broja zastupnika srpske nacionalne manjine prikupio 412 325 potpisa, od kojih je ispravno bilo 371 450, a neispravno 40 875 potpisa.

U drugoj inicijativi kojom su tražili da manjine ne mogu odlučivati o Vladi i proračunu prikupili su 407 835 potpisa, ali je ispravnih bilo 367 169, a neispravno 40 666. Ukupno je, dakle, provjera utvrdila kako je u te dvije referendumske inicijative bilo preko 81,5 tisuća neispravnih potpisa građana.

Iz opsežnog izvješća o provjeri potpisa referendumskih inicijativa proizlazi da je Narod odlučuje među dostavljenom dokumentacijom imao duplih potpisnih lista, potpisnika koji nisu hrvatski državljani ili nisu punoljetni, a 120 osoba je preminulo prije početka skupljanja potpisa. U nekim slučajevima nema ni OIB-a. Zamijećen je i veliki broj potpisnih lista popunjen od strane jedne osobe te je znatan broj listi sadržavao isti potpis. No, takvi su potpisi uvaženi „budući da Povjerenstvo nije ovlašteno provoditi grafološku provjeru potpisa“.

HNS je podnio kaznenu prijavu protiv organizatora inicijativa

Hrvatska narodna stranka (HNS) tada je podnijela kaznenu prijavu DORH-u protiv organizatora građanskih inicijativa “Narod odlučuje i “Istina o Istanbulskoj” kako bi se utvrdila kaznena odgovornost i sankcionirali svi koju su sudjelovali u unošenjima OIB-a preminulih osoba i stranih državljana te onih koji su kopirali liste s prošlog referenduma o braku. Da postoje elementi kaznene odgovornosti referendumskih inicijativa, poručivao je i tadašnji ministar uprave (1, 2, 3).

DORH je postupak pokrenuo dvije godine kasnije o čemu je izvijestio sam Narod odlučuje, protestirajući zbog toga što se njihove volontere poziva na ispitivanje u policiju u postupku kojeg je DORH pokrenuo zbog krivotvorenja potpisa. Je li taj postupak okončan, nema javno dostupnih podataka.

Informacije nemaju ni u HNS-u koji je podigao kaznenu prijavu. “Nismo dobili nikakve povratne informacije o tome”, kazao nam je Predrag Štromar iz HNS-a.

Sumnja u transparentnost provjere potpisa

Nakon što su referendumske inicijative odbačene zbog nedovoljnog broja prikupljenih potpisa, Narod odlučuje je zatražio neovisnu reviziju sumnjajući da se manipuliralo prilikom provjere kojom je utvrđeno da nemaju dovoljan broja potpisa za dva referendumska pitanja o izbornome sustavu. Umjesto toga, a na temelju vladinog zaključka od 17. listopada, Ministarstvo uprave omogućilo je građanskim inicijativama te nevladinim udrugama uvid u potpise birača za referendume koji su proglašeni neispravnim i nevažećim. To se moglo obaviti u periodu od 26. do 28. studenog 2018. godine, a Ministarstvo uprave je u prosincu iste godine objavilo izvještaj o provedenom uvidu.

Iz tog je dokumenta evidentno da su osim predstavnika referendumskih inicijativa, zahtjeve za uvide podnijeli predstavnici organizacija civilnog društva – Gong, Hrvatski helsinški odbor, Centar za civilne inicijative, B.a.B.e. i Kuća ljudskih prava.

Gong, kojeg Crodex.net proziva, iako se protivio referendumskim inicijativama, jasno je izrazio sumnju u transparentnost provjere referendumskih potpisa. Iako su u propisanom roku zatražili uvid u dokumente, nisu toj provjeri pristupili.

„Suprotno zaključku Vlade, stvarna provjera nevažećih potpisa nije omogućena. GONG odbija služiti kao smokvin list Vladi i ministru Kuščeviću, i svojim prisustvom dati legitimitet netransparentnom procesu, zato se neće odazvati pozivu na navodnu provjeru potpisa“, objavila je ta nevladina organizacija 22. studenog 2018. godine koja je zatražila uvid u spornu dokumentaciju, a Ministarstvo uprave im je dalo termine u kojima mogu promatrati predstavnike inicijativa prilikom njihovog uvida u potpise. No, kako je tada Gong istaknuo, ne zanimaju ih osobni podaci građana, nego isključivo transparentnost procesa.

Podsjetili su da je poznato kako se ne slažu s referendumskim inicijativama. No, kako su među ostalim naveli, „niz poteza Ministarstva uprave – od zabrane nezavisnih promatrača koji bi nadgledali proces provjere potpisa do ovog djelomičnog uvida iz kojeg ne možemo dobiti stvarnu sliku, potiče sumnju u netransparentnost i zakonitost rada državne uprave“ te Gong ne želi dati legitimitet transparentnosti njihovog rada u koji ne vjeruje.

Ustavni sud odbio zahtjeve inicijativa

U veljači 2019. godine Sabor je potvrdio zaključak Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da nisu ispunjene pretpostavke za raspisivanje dvaju državnih referenduma koje su inicirale građanske inicijative Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj. Referendumske inicijative su u lipnju iste godine tražile od Ustavnog suda da poništi odluku Sabora, ali je Ustavni sud odbio njihove zahtjeve.

Opterećen aferama iz vremena dok još nije bio ministar – zbog čega su njegovu ostavku tražili i koalicijski partneri HDZ-a i oporba, Kušćević je ostavku dao u srpnju 2019. godine (1, 2). Dvije godine kasnije USKOK je protiv njega podigao optužnicu. Državna tajnica u tom ministarstvu Josipa Pleslić (ex Rimac) uhićena je koncem svibnja 2020. pod optužbom za trgovinu utjecajem i primanje mita i protiv nje se vodi spor (1, 2, 3).

Zbog svega navedenog zaključujemo da je članak Crodex.net-a djelomično netočan.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.