Pod povećalom

Kako je propadao Varteks

Nekadašnji gigant Varteks proživljava svoje najteže dane. Preostali radnici taoci su vrijednog zemljišta tvrtke oko kojeg se ratuje.
foto HINA/ Siniša KALAJDŽIJA/ sk

Nešto manje od 700 radnika Varteksa prekinulo je štrajk započet 6. svibnja iako im svima još uvijek nisu isplaćene plaće za ožujak, a dijelu radnika ni za veljaču.

Kako je priopćila Hrvatska udruga sindikata, takvu su odluku donijeli nakon što je zajamčena isplata neisplaćenih plaća svim radnicima, putem Agencije za osiguranje radničkih tražbina (AORT).

Isplatu minimalnih plaća preko AORT-a zatražio je sam Varteks zbog nedostatka sredstava. Radnici su najavili da će štrajkati dok se one ne isplate, ali nakon imenovanja nove uprave i njenog dogovora s dioničarima oko plana daljnjih aktivnosti, vratili su se na posao.

Skupština dioničara Varteksa sazvana je za 21. svibnja i na njoj bi trebala biti donesena odluka o dokapitalizaciji društva čiji su dugovi dosegnuli 22 milijuna eura. U međuvremenu se s bankama, prije svega najvećim vjerovnicima Zagrebačkom bankom i HBOR-om, pokušava postići dogovor da pričekaju s naplatom svojih potraživanja te da se sredstva koja sjednu na račun Varteksa upotrijebe za nastavak proizvodnje, a banke kasnije naplate. Hoće li taj scenarij uspjeti, tek će se vidjeti.

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter

Prijava

Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.

Varteks se suočava vjerojatno s najtežim poslovnim periodom u svojih preko 105 godina postojanja i nije nemoguće da će i radničke plaće za travanj, koje uskoro stižu na naplatu, biti osigurane preko AORT-a.

Vrijedno zemljište

Dugo je kuhalo u dva tvornička pogona Varteksa, jedina dva još uvijek u funkciji u cijelom kompleksu što se prostire na 17 tisuća kvadrata na samom ulazu u Varaždin.

Vrijedno zemljište nekadašnjeg tekstilnog diva koje bi se dobro moglo prodati na tržištu nekretnina jedan je od razloga zbog kojeg se desetljećima lome koplja oko Varteksa. Imovina Varteksa, naime, procijenjena je na 26 milijuna eura, četiri milijuna više od trenutnih dugova kompanije. No, Varteks je samo još jedna u nizu tužnih sudbina tekstilne industrije.

Zemljište na kojem se nalazi Varteks praktično je jedina vrijednost koju ta kompanija danas ima i zbog kojeg tvornički strojevi još uvijek rade.

Od nekadašnjeg diva koji je u najboljim danima zapošljavao preko 10 tisuća radnika, danas je ostala samo sjena. Mnoge druge kompanije u branši odavno su nestale.

Nakon raspada nekadašnje Jugoslavije i rata zbilo se prvo veće restrukturiranje domaće tekstilne industrije. Naglo je smanjeno tržište na kojem tekstilci posluju, a uslijedila je i ekonomska te politička destabilizacija zemlje. U Hrvatskoj je potom provedena pretvorba i privatizacija nekadašnjih društvenih poduzeća koja je dovela do cjepkanja i gašenja tvrtki. U to se vrijeme, kako smo ranije pisali, zbilo prvo veće restrukturiranje domaće tekstilne industrije.

Novi tržišni uvjeti tražili su nove poslove te su se tvrtke okrenule doradnim ili lohn poslovima za strane naručitelje.

Predstečajna nagodba

Međutim, s porastom plaća i otvaranjem tržišta Srednje i Istočne Europe s nižom cijenom rada, poslovi su se iz Hrvatske preselili u Rumunjsku, Češku, Mađarsku, Poljsku. Tako se i broj zaposlenih u tekstilnoj industriji od 1990. do 2000. godine, do kada je uglavnom dovršena privatizacija u sektoru, prepolovio.

Poslovati je i dalje bilo teško. Tada već dolazi do veće liberalizacije na tržištu pa se i europska tekstilna industrija u globalu počinje suočavati s jeftinom konkurencijom iz Kine, a potom i Šri Lanke, Kambodže, Indije, Vijetnama, Bangladeša…

Varteks, kompanija osnovana 1918. godine koja je do 1948. godine poslovala pod imenom Tekstilna industrija d.d. Varaždin ili skraćeno Tivar, našla se u velikim financijskim problemima nakon raspada Jugoslavije (na području Jugoslavije Varteks je imao preko 200 trgovina). Prvo ozbiljno restrukturiranje tvrtke provedeno je 2004. i 2005. godine. Tada je zbrinuto više od 2,5 tisuća radnika za koje posla u tvornici nije bilo. Tadašnje restrukturiranje učvrstilo je temelje kompanije, ali ne zadugo.

Novi udar na preostale tekstilce stigao je s globalnom ekonomskom krizom iz 2008. godine. Na domaće tržište ta se kriza prelila 2009. godine te je gospodarstvu priuštila šest godina recesije. U to su vrijeme, primjerice, nestale nekada snažne tekstilne tvrtke poput Kamenskog ili Pamučne industrije Duga Resa.

Kriza nije zaobišla niti Varteks. Pozitivni trendovi koji su se pojavili 2007. godine, brzo su pali u vodu. Od 2008. do 2011. godine ukupni prihodi kompanije smanjeni su za četvrtinu, gomilaju se poslovni gubici, tvrtka dobavljačima ne može platiti naručeni repromaterijal, zbog nelikvidnosti nema robe kojom bi napunila preostale dućane… (1, 2, 3, 4, 5).

Usprkos teškoj financijskoj situaciji, Varteks je u ljeto 2012. godine uspio obnoviti ekskluzivni ugovor s Levisom. S tom američkom kompanijom Varteks je poslovao od 1983. godine. U pogonu tvrtke u Savskom Marofu šivali su se Levisovi proizvodi (izuzev traperica Levi’s 501 koje je Varteks samo distribuirao) te distribuirali u sve zemlje regije.

Već je u trenutku potpisivanja tog ugovora, kasnije se pokazalo zadnjeg s Levisom, bilo pitanje hoće li on biti konzumiran u cijelosti. Tvrtka je bila u teškom stanju te je koncem 2012. godine tadašnja uprava pod vodstvom Zorana Košćeca Financijskoj agenciji (FINA) predala zahtjev za pokretanjem predstečajne nagodbe. Ona je sklopljena u ljeto 2013. godine, ali do danas nije zaključena.

Uoči sklapanja predstečajne nagodbe te 2013. godine varaždinska tekstilna kompanija ostala je bez ugovora s Levisom koji joj je nosio 10 do 15 posto svih prihoda. Ugovor je raskinut jer Varteks nije mogao ispunjavati financijske obaveze prema tom strateškom partneru.

Najdugovječniji direktor Zoran Košćec

U novijoj povijesti kompanije Košćec je njen najdugovječniji direktor. Tvrtku je vodio od 2005. do 2018. godine, a iako su u tom periodu provedena dva restrukturiranja, tvrtka nije krenula naprijed. I nakon predstečajne nagodbe dugovi su se nastavili gomilati, unatoč prodaji vrijednih nekretnina, ali i strojeva koji su mogli jamčiti napredak u proizvodnji. Varteks je, primjerice, u predstečajnoj nagodbi ostao bez vrijedne robne kuće na zagrebačkom Trgu bana Jelačića koja je prodana njemačkom lancu drogerija Müller, ali i prodajnih centara u Rijeci i Varaždinu.

Od predstečajne nagodbe do 2018. godine kada je Košćec napustio čelnu poziciju u Varteksu ta je kompanija nagomilala 800 milijuna kuna duga. Sam Košćec kasnije je završio na optuženičkoj klupi. Teretilo ga se za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, a vezano za slučaj prodaje robne kuće u Beogradu 2007. godine. Taj objekt od dvije tisuće kvadrata prodan je za 670 tisuća eura bez znanja Nadzornog odbora koji je ranije utvrdio cijenu od 1,6 milijuna eura. Nekoliko mjeseci nakon prodaje novi je vlasnik istu nekretninu prodao za 2,35 milijuna eura (1, 2).

Tekstilce koji su preživjeli pretvorbu i privatizaciju, a potom i globalnu gospodarsku krizu iz 2008. godine dotukla je pandemija bolesti Covid-19. Varteks, kao i mnoge druge kompanije, 2020. godinu, ali i 2021. preživjele su zahvaljujući državnim potporama za očuvanje radnih mjesta, kao i odgodi plaćanja poreza, doprinosa i drugih davanja.

A do te 2020. godine činilo se kako se kompanija polako diže iz mrtvih zahvaljujući dokapitalizaciji provedenoj 2018. godine.

Još prije izbijanja globalne gospodarske krize 2008. godine u dionice Varteksa počeo je ulagati Nenad Bakić te je polako povećavao svoj udio u firmi.

„Dionica je jeftina“, kazao je Bakić Poslovnom dnevniku u studenom 2010. godine, kada je novim ulaganjem u dionice Varteksa svoj udio u vlasništvu povećao na 7,73 posto i ušao među prvih 10 najvećih dioničara te kompanije. Četiri godine kasnije postao je najveći pojedinačni dioničar Varteksa s udjelom od 15 posto.

Bakićeva misija

Njegova misija spašavanja Varteksa kreće 2018. godine kada je dokapitalizirao tvrtku s oko 20 milijuna kuna, a tadašnji direktor Košćec uložio je dodatna 4,5 milijuna kuna. Tih, ukupno 24,5 milijuna kuna bilo je neophodno za stabilizaciju tekstilne tvrtke u tom trenutku. S uloženih 20 milijuna kuna 2018. godine, Bakić je postao najveći dioničar koji je u rukama imao 46,69 posto dionica tvrtke (1, 2, 3, 4, 5).

“To zasigurno nije situacija u kojoj sam se želio naći (još jedna briga na vratu, uz veliki financijski angažman), ali što je – tu je, to ćemo pretvoriti u priliku”, napisao je Bakić u to vrijeme na svom blogu.

Varteks je u tom trenutku praktično bio pred bankrotom. U siječnju 2019. godine Bakić je postao predsjednik uprave Varteksa s mandatom do kraja te godine. Tada je isticao kako mu je plan u potpunosti financijski stabilizirati kompaniju, povećati produktivnost, broj radnika i njihove plaće. S mjesta direktora otišao je na mjesto predsjednika Nadzornog odbora kompanije.

Njegov je mandat obilježilo snažno ulaganje u promotivnu kampanju kako bi se Varteks vratio na tržište, sklopljeni su novi doradni poslovi, a kreativni tim ojačan je poznatom dizajnericom Martinom Ranilović Vrdoljak. U tvrtku je nastavio ulagati vlastiti novac kroz pozajmice za obrtna sredstva, plaće.

Početkom 2020. godine u razgovoru za Novi list Bakić je objašnjavao kako je Varteks izvučen iz kliničke smrti, iako se pobjeda još ne može proglasiti. Bilo je to netom prije početka krize izazvane pandemijom bolesti Covid-19 koja je sve planove bacila u vodu. Kao i mnoge druge kompanije, ni Varteks tu krizu nije mogao preživjeti bez izdašne pomoći države. Tvrtka je 2020. godinu završila s 31,47 milijuna kuna gubitka. Loše poslovanje nastavljeno je i u 2021. godini kada su zbog problema s likvidnosti počele kasniti i plaće.

Strateški projekt

No, u toj 2021. godini, dok je Bakić još službeno bio u kompaniji, pokrenut je projekt „Varteks kvart – urbana regeneracija“, vrijedan 183 milijuna kuna, koji je proglašen strateškim projektom države. Tim projektom bi se većina zemljišta na kojem se nalaze pogoni i prostorije Varteksa, koji se odavno ne koriste, stavila u funkciju urbanog razvoja Varaždina.

Strateški projekt ne znači da se vlada obvezala financirati Varteksove dubioze, on samo podrazumijeva lakše i brže ishođenje svih dozvola. Dio kompleksa prodan je Kauflandu koji je ondje izgradio trgovački centar (a i tijekom realizacije tog posla bilo je problema i najava odustajanja). Dio je kupila tvrtka SES, u čijem je vlasništvu Interspar.

Projekt „Varteks kvart – urbana regeneracija“ predviđa i izgradnju stambenog naselja, parka, Muzeja Varteks. Proizvodnja u tekstilnom poduzeću bi se nastavila, ali je mogućnost izmještanja pogona otvorena.

Zbog načina kako je napisan taj projekt nerealno je očekivati da bi proizvodnja mogla završiti u stečaju. Stoga teškog bolesnika treba održavati na životu.

Čajić je vjerovao u Bakićevu viziju

Te 2021. godine u vlasničku strukturu Varteksa polako počinje ulaziti i Stjepan Čajić, IT poduzetnik i vlasnik tvrtke Stype. Danas je drugi najveći dioničar kompanije s udjelom od 24,41 posto. Formalno je najveća dioničarka dizajnerica Karla Čorluka s 24,91 posto udjela u Varteksu koja je s Čajićem rodbinski povezana. Treći najveći dioničar, s udjelom od 14,92 posto, je Varaždinac Igor Mešić.

Premda Čajić nije većinski dioničar, smatra se vlasnikom Varteksa koji kontrolira udjele troje najvećih dioničara, a riječ je o preko 64 posto vlasništva kompanije. On sam to opovrgava, ali je on jedini dioničar koji je u aktualnoj krizi stao pred radnike Varteksa.

„I sam sebe pitam što mi je ovo trebalo. Očigledno nisam bio upoznat sa svime. Da jesam, ne bi si priuštio takvu avanturu“, kazao nam je Čajić kada smo ga upitali zbog čega je uložio u Varteks i je li bio upoznat s dubiozama te kompanije.

U razgovoru za Jutarnji list Čajić je rekao kako je u Varteks uložio „vjerujući tada u viziju g. Nenada Bakića”.

“Prilikom prvog ulaganja, dionice su mi bile nuđene za 8 kn, no ja sam predložio da za njih platim više – 10 kn, kako bi se prebrodila trenutna kriza”, kazao je Čajić.

Prema njegovu svjedočenju, kada je došao do 25 posto udjela u društvu i više nije mogao zakonski ulagati kroz dionice, obratio mu se Tomislav Babić koji je naslijedio Bakića na čelu uprave poduzeća i vodio ga je od 2020. do ostavke u kolovozu 2022. godine.

„Obratio mi se sa zamolbom da nađem nekoga da kupi crvenu zgradu kako bi društvo opstalo. Na sastanku s g. Babićem i još dvoje predstavnika Varteksa g. Babić mi je pred dvoje svjedoka rekao da je g. Bakić poručio da ako tada napravim dodatno ulaganje, da će g. Nenad Bakić nastaviti financirati društvo. To me potaknulo i dalo mi sigurnost da pristanem da napravim takvo ulaganje, no kako bi od takve kupoprodaje samo manji dio novca išao Varteksu, ponudio sam da kompletan iznos dam kao zajam umjesto da kupujem zgradu. Ostao sam neugodno iznenađen kada g. Nenad Bakić kasnije nije pokazao spremnost da preuzme financiranje kako mi je preneseno, nego sam ostao sam i osjetio se iznevjeren“, ispričao je Čajić za Jutarnji.

U međuvremenu, dok je Čajićev udio u Varteksu rastao, Bakić se svog odlučio riješiti. U srpnju 2022. godine Bakić je potraživanja od 42,65 milijuna kuna ustupio društvu Meta Nekretnine. Kako je otkrio Index, ta je tvrtka osnovana dvadesetak dana prije no što joj je Bakić ustupio svoja potraživanja. Osnovana je kao jednostavno društvo (j.d.o.o.) s deset kuna ulaganja.

„Kako smo istražili, riječ je o tvrtki koju vodi odvjetnica Ksenija Čerin, a kako nam je potvrdio Damir Vanđelić koji s njom ima drugu tvrtku, on i Bakić ‘dijele ne samo prijateljstvo već i isti odvjetnički ured’“, pisao je tada Index, otvarajući mogućnost da je tvrtka Meta Nekretnine osnovana samo s ciljem fiktivnog prijenosa Bakićevih potraživanja.

Iz Infobipa na čelo Varteksa

I dok je potraživanja prenio na tvrtku osnovanu dvadesetak dana prije realizacije tog posla, svoje udjele u tvrtki Bakić je prodao tijekom 2023. godine. U travnju prošle godine 24,91 posto svojih dionica Bakić je prodao Marku Vučijeviću, a mjesec dana kasnije 10,67 posto dionica kupio je Antonio Popić. On je naknadno stekao još oko četiri posto dionica Varteksa.

Prošli mjesec Popić je svoje udjele, kako je objavljeno na Zagrebačkoj burzi, prodao Igoru Mešiću dok je Vučijević svoj udio prodao Karli Ćorluka (koja je od ranije bila članica Nadzornog odbora Varteksa).

Koncem travnja, pak, Varteks je na Zagrebačkoj burzi objavio kako je revizorska kuća koju su odabrali odbila sklopiti ugovor s njima. Zbog toga neće na vrijeme predati godišnji financijski izvještaj za 2023. godinu i za 1. kvartal 2024. godine. Na izvanrednoj glavnoj skupštini koja će se održati 21. svibnja 2024. godine u planu je izbor novog revizora.

Revizor kojeg je Skupština društva odabrala u prosincu 2023. godine taj je posao odbio napraviti zbog odluka same Skupštine. Naime, na toj je Skupštini trebala biti donesena odluka od delistiranju, odnosno micanju dionica Varteksa sa Zagrebačke burze, ali su dioničari glasali protiv toga jer nije bio spreman elaborat o cijeni dionica. O namjeri delistiranja dionica informiran je prije Skupštine odabrani revizor, a kako takva odluka nije donesena, revizorska kuća je odustala od posla.

„Stoga je sazvana nova skupština kako bi se odabrao revizor koji bi bio spreman odraditi reviziju društva koje je izlistano na burzi“, kazao nam je Čajić.

U međuvremenu, na Burzi je 15. svibnja objavljen Elaborat o procjeni fer vrijednosti dionica i izvješće Revizora prema kojem indikativna tržišna vrijednost jedne dionice Varteksa na dan 12. travnja tekuće godine iznosi 0,06 eura.

Glavna skupština Varteksa trebala bi donijeti i odluku o dokapitalizaciji društva za oko 100 tisuća eura. Međutim, temeljni kapital Varteksa smanjit će se sa 6,7 milijuna eura, na oko 300 tisuća eura, radi pokrića gubitaka iz prethodnog razdoblja. Osim toga, u planu je spajanje dionica te će se za 174 stare izdati jedna nova, bez nominalnog iznosa.

Pitanje je hoće li i koliko buduće odluke Skupštine pridonijeti stabilizaciji poslovanja Varteksa ili će tek za neko vrijeme primiriti previranja u poduzeću. Bez uprave s jasnom vizijom kako održati tekstilnu tvrtku, naći joj poslove i plasirati proizvode, budućnosti za Varteks nema. Prije nekoliko dana na čelo Varteksa imenovan je Karlo Koprek na petogodišnje razdoblje. Taj Varaždinac na čelo Varteksa stiže iz tvrtke Infobip. Novi direktor Varteksa ranije je radio i u Čajićevom poduzeću Stype.

Predsjednica uprave koja je radnicima nudila 50 eura da ne štrajkaju

Na čelu uprave zamijenio je Jelenu Bošnjak, čiju su ostavku tražili radnici tijekom štrajka. Ta dizajnerica iz Kaštela, bez iskustva u vođenju tako velike i opterećene kompanije, u Varteksu je provela 60 dana vodeći tvrtku dijelom na daljinu. Među radnicima će ostati zapamćena po tome što je svima koji ne stupe u štrajk nudila 50 eura nagrade (1, 2).

Novi direktor Varteksa radnike je uspio uvjeriti da nastave proizvodnju. Skoro će se vidjeti i koliko će biti umiješan u sređivanju nezavidne financijske pozicije kompanije. Dug kompanije je na razini 22 milijuna eura, najveći su vjerovnici Zagrebačka banka i HABOR, duguje se i Poreznoj upravi, Varaždinu…

Većinski dioničari Varteksa s vjerovnicima pokušavaju postići dogovor da ne blokiraju račun kompanije kako bi naplatili svoja potraživanja. Varteksu bi uskoro trebala biti uplaćena sredstva od prodaje zemljišta SAS-u (vlasniku Spara).

Kako navodi Čajić, to je stari dug prema Varteksu koji bi se trebao realizirati u narednih nekoliko mjeseci. Sredstva bi se trebala iskoristiti za poslovanje Varteksa, a da se banke kasnije naplate. Postigne li se takav dogovor s vjerovnicima, i Čajić će s milijun eura kreditirati poduzeće, ali bi mu, navodi, taj novac trebao do kraja godine zbog drugih poslovnih planova.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.