Pod povećalom

Debata o klimatskim politikama: Što EU može napraviti u borbi protiv klimatske krize?

Predstavnici stranaka i lista koje se natječu na izborima za Europski parlament debatirali su o klimatskim politikama.
Foto: Klimatski portal

Klimatski portal u partnerstvu s Društvom za oblikovanje održivog razvoja Hrvatske (DOOR), inicijativom Znanstvenici za klimu te Europskim klimatskim paktom organizirao je u velikoj dvorani HUB-a 385 u Zagrebu debatu o klimatskim politikama u kojoj su sudjelovali predstavnici stranaka i lista koje se natječu na izborima za Europski parlament. Debatu ste mogli pratiti putem live streama na Facebook stranici Klimatskog portala.

Na debatu su bili pozvani predstavnici i predstavnice sljedećih stranaka i lista koje se natječu za Europski parlament: HDZ, SDP, Domovinski pokret, Možemo, Most te Gen Z lista – nezavisna lista Nine Skočak i Fairplay lista. Odazvali su se Slaven Dobrović iz Domovinskog pokreta, Matija Posavec ispred Fairplay liste, Vedran Horvat iz Možemo te Nikola Kožul s Gen Z liste. Debatu je moderirala Ivana Živković, izvršna urednica na portalu Faktograf.hr.

Debata je bila podijeljena na četiri tematska područja koja su ključna za klimatske politike: energetika i industrija; poljoprivreda, akvakultura i vodni resursi; zaštita zdravlja i okoliša te pravedna tranzicija.

U uvodnoj riječi dr. sc. Nikola Biliškov, ambasador Klimatskog pakta, istaknuo je da su klimatske promjene jedan od najvećih izazova čovječanstva. “Moramo se ozbiljno prihvatiti posla. Klimatske promjene su tu, one su naša realnost, to mlađe generacije najbolje znaju jer to osjećaju na svojoj koži. Nadam se da ćemo uspjeti razviti efikasne klimatske politike. Nadam se da će biti takve da se nitko ne osjeća zapostavljeno i da neće biti represivne prema svima koji na ulicama zagovaraju uvođenje klimatski efikasnih rješenja kako bi se krivulja CO2 počela spuštati”, rekao je.

Sudionicima je postavljeno nekoliko općih pitanja u sklopu sve četiri teme, a potom su u svakom bloku svakom pojedinom kandidatu postavljena i specifična pitanja inspirirana klimatskim politikama koje zastupaju njihove stranke. U svakom bloku su sudionici debate imali na raspolaganju po tri replike. Na kraju su uslijedila i pitanja iz publike te je svaki sudionik u zaključku debate dobio po dvije minute za sažimanje svojih pozicija.

Slijedi grubi transkript debate, u kojem su izjave sudionika sumirane, ali ne radi se o potpunim citatima. Snimku čitave debate pogledajte na Facebook stranici Klimatskog portala.

ENERGETIKA I INDUSTRIJA

Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), čijem radu doprinose najugledniji svjetski klimatski znanstvenici, poručuje da do 2030. moramo prepoloviti emisije stakleničkih plinova ako želimo izbjeći podizanje prosječne Zemljine temperature za više od 1 i pol stupnjeva Celzijusa s obzirom na predindustrijsko razdoblje. To znači da u tom roku moramo skoro potpuno prestati trošiti fosilna goriva – ugljen, naftu i plin. Smatrate li da je taj cilj, koji je Europska unija prihvatila pristupanjem Pariškom sporazumu, ostvariv?

Vedran Horvat: On mora biti ostvariv i prema ambicijama koje je uokvirio Zeleni plan, očekuje se phase out do 2040., a u slučaju Hrvatske do 2030. očekuje se napuštanje ugljena.

Slaven Dobrović: Cilj je opravdan i nužan i moramo napraviti sve da se zadovolji, ali on se tiče svih nas na svim razinama. To nije prosta računica manje ugljena, manje emisija.

Matija Posavec: Kako gdje. U Hrvatskoj teško jer neki procesi prilagođavanja klimatskim promjenama idu presporo, primjerice ulaganje u željeznice, što bi bio važan iskorak. Prema službenim statistikama naši vlakovi putuju brzinom od 43,7 km na sat, stvari su mogle biti brže.

Nikola Kožul: Napredujemo, ali ne dovoljno brzo. Možemo ostvariti cilj, ali su potrebne veće mobilizacije.

Smatrate li ulaganja u nuklearnu energiju dijelom tranzicije prema čistoj energiji, uzevši u obzir sve segmente energetskog ciklusa, od ekstrakcije i prerade rude do skladištenja otpada? Također nas zanima smatrate li to isplativom investicijom, a s obzirom da se nuklearke grade 15-ak godina i koštaju isto toliko milijardi eura?

Horvat: Ne, ne smatramo nuklearnu energiju rješenjem, iako se može dogovoriti o nekim iznimkama. Ekonomski je to neisplativo i radit ćemo u Europskom parlamentu na reviziji taksonomije koja priznaje nuklearnu energiju kao rješenje.

Dobrović: Nuklearna energija je prosto gledano bezemisijska, ali ako se gleda čitav ciklus postoje i emisije i veliki rizici. Ona ne bi trebala biti prioritet, puno toga se može napraviti prije nego što zaključimo da se ne može bez nuklearne energije.

Posavec: Nuklearna energija je čišća od fosilne, ali nitko je ne želi u svom dvorištu.

Kožul: Ne zalažemo se za nuklearnu energiju. Smatramo da je pametnije, umjesto da se sva jaja stave u istu košaru, da se sektor podijeli na više obnovljivih izvora. Građani će tako biti vlasnici svoje energije. Kad govorimo o Krškom, veliki je rizik u budućnosti hoće li vodostaj Save biti dovoljan za njezino funkcioniranje.

Smatrate li plin tranzicijskim gorivom, odnosno treba li dodatno poticati razvoj plinske infrastrukture? Poput, recimo, gradnje novih plinovoda ili proširenja kapaciteta LNG terminala kakvo se planira u Omišlju, a sufinancira zajedničkim sredstvima Europske unije.

Horvat: Premda se prezentira kao prijelazno rješenje, i plin je dio problema. Ne treba ići u daljnje investicije u plin, tim više što je geopolitička situacija osjetljiva i Hrvatska tu nema velike prednosti. U obnovljive izvore treba više investirati.

Dobrović: Plin je najčišći fosilni energent i dobar je za tranziciju. Ono što će plin ostati zauvijek je materijal za industriju, on je vrijedan repromaterijal, a ne energent. Nema potrebe izgarati i tako vrijednu materiju, infrastrukturu treba pažljivije planirati.

Posavec: Plin nam je još potreban. Što se tiče LNG terminala, time Hrvatska dobiva stratešku važnost koja je važna u ovoj situaciji, jača svoju poziciju.

Kožul: Zalažemo se za korištenje plina dok ne riješimo šokove izazvane ratom u Ukrajini, ali ako moramo birati između skupe plinske infrastrukture, mislimo da u takve projekte ne treba ići.

Svjedočimo kako se u Europi i Americi zbog zaštite tržišnog natjecanja razmatraju ili već uvode nameti na kinesku tehnologiju koja bi mogla ubrzati tranziciju prema čistoj energiji, poput električnih automobila ili solarnih panela. Smatrate li to opravdanim i zašto?

Horvat: U kontekstu jačanja europske ekonomije, treba biti selektivan. Imamo već sad na velikom broju europskih aerodroma stotine električnih automobila koji tamo stoje jer se ne mogu ni skladištiti ni prodati. Treba razmišljati o oporezivanjima za neeuropske proizvođače.

Dobrović: Ako standardi proizvodnje nisu isti, onda je nužno osigurati instrumente koji će europsku ekonomiju dovesti u konkurenciju, globalno tržište je snažno. Ako želimo poboljšanje u industriji, treba je zaštiti.

Posavec: Neke države su to učinile. Svakom građaninu EU-a je važno da se zaštiti domaća industrija i ekonomija. Tako EU može pokazati gospodarsku snagu.

Kožul: Zalažemo se za sve instrumente koji bi ograničili uvoz jeftinijih proizvoda iz Kine, imaju brojne nepoštene tržišne prakse. Mi bismo trebali proizvoditi sve uređaje pa tako i automobile u EU.

Specifična pitanja

Za Slavena Dobrovića: U predizbornom programu uoči parlamentarnih izbora vaša stranka zalagala se za dodatnu eksploataciju fosilnih goriva na hrvatskom kopnu. Znači li to da ćete se u Europskom parlamentu suprotstavljati politikama čiji je cilj smanjiti potrošnju fosilnih goriva?

“Ne, to je krivo protumačeno. Hrvatska mora raditi na održavanju svoje infrastrukture. Hrvatska se stavila u inferiorniji položaj i zapušta svoja znanja i kapacitete. Tranziciju treba raditi pametno, za to treba nekoliko desetljeća. Derivate nafte trebamo za industriju, ne kao energente. To je bio kontekst za tvrdnju.”

Za Vedrana Horvata: Vaša stranka zalaže se za “zelenu reindustrijalizaciju”. Može li reindustrijalizacija doista biti potpuno “zelena”? Kako namjeravate ostvarivati taj cilj kroz rad u Europskom parlamentu?

“Zelena industrijalizacija podrazumijeva transformaciju postojećih ili uspostavljanje novih industrija koje imaju manji ekološki karbonski otisak. Zelenom europskom dogovoru nedostaje ta društvena dimenzija. Politike koje su se dosad implementirale nisu uzele u obzir pregovore sa sindikatima i radnicima. Aktivno ćemo raditi na tome da radnici i sindikati budu aktivni dionici u tome.”

Za Matiju Posavca: Treba li EU smanjivati ovisnost o uvozu fosilnih goriva i kako?

“Treba. EU ima i strategije za naredno razdoblje u okviru pet programskih ciljeva, jedna od njih je i Zelena Europa. Korištenje obnovljivih izvora energije. S jedne strane svaki segment gospodarstva, ako se prilagodi zajedničkoj zelenoj politici, može dati iskorak u postizanju ciljeva. I na sjeveru Hrvatske imamo primjere dobre prakse.”

Za Nikolu Kožula: Program vaše liste posebno naglašava problematiku nehumanih radnih uvjeta u tekstilnoj i modnoj industriji u zemljama trećeg svijeta. Ako uđete u Europski parlament, kako ćete se protiv toga boriti?

“Zalagat ćemo se za barijere za uvoz takve robe. Prvenstveno se radi o Kini. Jedan od instrumenata vidimo u direktivi o korporativnom izvještavanju, da tvrtke prijave ako koriste proizvode iz tvrtki koje ne zadovoljavaju minimalne radne uvjete i okolišne kriterije. Tako će se i gospodarstvo transformirati u zeleno i socijalno.”

POLJOPRIVREDA, AKVAKULTURA I VODENI RESURSI

Diljem Europske unije svjedočimo prosvjedima poljoprivrednika. Potaknuti su različitim razlozima, pa i politikama za zaštitu klime i okoliša; primjerice Zakona o obnovi divljine ili Zakona o smanjenja poticaja za mineralnih gnojiva. Treba li ustrajati u politikama za zaštitu klime i okoliša usprkos otporu poljoprivrednika? Ako smatrate da treba, kako biste osigurati da poljoprivrednici ne ostanu zakinuti?

Horvat: Poljoprivrednici su sad žrtve ili gubitnici te tranzicije zbog lažne dileme zaštite okoliša i prirode i nekih njihovih ekonomskih interesa. Zalagat ćemo se da se okrene pila naopačke, da se u ZPP-u više resursa dodijeli malim i srednjim poljoprivrednicima i da se ohrabri njihov prelazak na organsku poljoprivredu ili druge oblike koji nisu ekološki štetni.

Dobrović: Poljoprivreda je jedan od sektora koji može iz problematične djelatnosti prijeći u harmoničnu, to je organska poljoprivreda, mala gospodarstva, OPG-ovi, Hrvatska tu ima velik neiskorišten potencijal. Uvoziti iz Južne Amerika repromaterijal za uzgoj goveda, to je promašaj, moramo promijeniti paradigmu.

Posavec: Ulaganje u ekološku poljoprivredu i jačanje poljoprivrede u Hrvatskoj. Prošle godine Hrvatsku je posjetilo 20 milijuna turista sa 108 milijuna noćenja. To je 108 milijuna doručaka, ručkova i večera. I da nama tu proizvodi propadaju, da nemamo konkurentnu poljoprivredu, tu su krive politike.

Kožul: Nije problem u Zakonu o obnovi prirode, već u modelu financiranja poljoprivrede. Preko 70 posto sredstava ide velikim proizvođačima koji utječu na bioraznolikost, omjere se treba promijeniti i dati više malim proizvođačima.

Hrvatska je bogata vodom pa je pod pritiskom da se privatiziraju vodni resursi, a pritisci bi se zbog klimatskih promjena i drugih utjecaja mogli dodatno intenzivirati. Koji je vaš stav o privatizaciji vodnih resursa?

Horvat: Protivimo se jako ikakvim oblicima privatizacije vode, voda je ljudsko pravo i javno dobro i svi pružatelji usluga bi trebali biti javni. I na razini EU-a radit ćemo na osnaživanju te perspektive.

Dobrović: Privatizacija vodnih usluga apsolutno ne jer ima ugrađeni monopol. Treba inzistirati na kvalitetnom javnom upravljanju, to nam kao društvu ne bi smio biti problem. Treba ići na kvalitetu upravljanja jer mnoge jedinice lokalne samouprave nisu baš bogzna što.

Posavec: Jasno ne. Hrvatska ako je po nečemu među bogatijim zemljama, to je po vodnim resursima. Slažem se s ulaganjima u infrastrukturu.

Kožul: Hrvatska je bogata vodnim resursima, no pretpostavlja se da će zbog klimatskih promjena to biti ugroženo, kao i energetika. Smatramo da bismo trebali početi ulagati u infrastrukturu koja će racionalizirati korištenje vodnih resursa.

Dobrović: Ne spominje se ponovna uporaba vode. Njima se otpadna voda vraća u poljoprivredu, a kod nas se ispušta u prirodni reciklijent. Lokalna uprava odbija taj pogled.

Poznato je da se podmorska flora i fauna mijenjaju zbog zagrijavanja i migracija invazivnih vrsta te da je sektor ribarstva posebno ranjiv na takve promjene u okolišu. Kako Europska unija može pomoći ribarima da se prilagode klimatskim promjenama?

Horvat: EU je poduzela neke korake. Jedan problem je plastika i mikroplastika u moru, što je velik problem koji se tiče zdravlja ribljih fondova. Postoje načini da se ograniči pretjerani izlov, da se zaštite staništa nekih vrsta, da se omogući regeneracija.

Dobrović: Hrvatska jako slabo prati i nadzire bogatstvo koje ima, a to je gotovo polovica Jadranskog mora. To se ne čini dovoljno dobro. Pitanje je uvjeta uzgoja u uzgajalištima, puno toga treba napraviti.

Posavec: EU ima u dokumentima posebno pitanje ribarstva i ciljeva. Hrvatskoj je dopušteno kroz nacionalnu politiku pomoći ribarima i štititi obalu. Zakoni i pravila nisu loši, treba ih se držati.

Kožul: Treba poticati građane da se ne bave gospodarskim djelatnostima koje uništavaju more, pogotovo nautički turizam. Našem moru se zbog plitkoće ne piše dobro zbog zagrijavanja. Trebala bi se bolje zaštiti flora i fauna te masovni izlov ribe.

Dobrović: Hrvatska je ponosna na nautički turizam, ali slabo provodi zakonom propisano – slabo se nadzire. Da se uvedu pravila, putem satelita se može sve nadzirati, da svaki upravitelj brodice zna što učiniti.

Suša je sve veći problem diljem Europske unije, posebno na Mediteranu. Na koji način Europska unija treba pristupiti rješavanju ovog problema?

Horvat: Sad imamo u velikim gradovima poput Barcelone nestašice vode radi suše. Uspostavljanje centra za ekstremne vremenske događaje je jedno od rješenja, da daje preporuke, kako sanirati štete. Postoji i fond koji se tiče pravedne tranzicije iz kojeg se mogu uzimati sredstva.

Dobrović: Hrvatska nije imuna na sušu iako nemamo slučajeve kao Barcelona. Trebali bismo napraviti dosta. Naš obalni pojas doživljava udare posjetitelja koji premašuju 30 puta zimske posjete. Ponovna upotreba vode bi trebala biti normalna stvar.

Posavec: Treba više ulagati u navodnjavanje, smanjiti birokraciju, pojednostaviti proceduru. Prijavili smo, što se tiče gradova, projekt gradnje parkova s prskalicama, stazama, biljkama….

Kožul: Smatramo da je nedopustivo da se u vremenima velikih suša voda troši na golf terene, hotele… Turizam treba graditi bolju infrastrukturu koja će omogućiti bolje korištenje voda ili pretvaranje morske vode u pitku.

Jadransko more pod velikim je pritiskom zbog klimatskih promjena, znanstvenici već dugo upozoravaju na to. Što se kroz zajedničku politiku Europske unije može napraviti za ublažavanje posljedica klimatskih promjena na Jadranu?

Horvat: Prvenstveno je bitno govoriti kako to djeluje na lokalne zajednice i ljude, bitno je govoriti o svemu – od dizanja razine mora do flore i faune u moru koje se rapidno mijenjaju. Niz je adaptacijskih politika.

Dobrović: Razne su mjere adaptacije. Treba činiti sve da se klimatski problem uspori, no adaptacije uključuju mnogo toga, stvaranje uvjeta za poljoprivredu, inzistiranje na održivom turizmu itd.

Posavec: To je kompleksno pitanje, za stručnjake koji moraju dati cjelovito rješenje.

Kožul: Korištenjem EU fondova za razvoj projekata koji će omogućiti istraživanje – to je najbitnije, imati referentne vrijednosti kako klimatske promjene utječu na Jadran i razvijati politike sukladno tome. Problem je u ekonomiji koja uništava okoliš pa prvenstveno to treba dovesti u sklad.

Dobrović: Ne zaboravimo da imamo u povijesti tradicionalne vrijednosti, imamo ljude koji su živjeli u tom području, ljude koji su imali gusterne, koji su bili štedljivi s vodom, trebamo koristiti ta saznanja. Moramo se okrenuti onome što već znamo, ali smo zaboravili.

Horvat: Postoji logika da vidimo u ekonomiji resurs koji se eksploatira. U tom kontekstu, da bi se Jadran regenerirao, treba odustati od invazivnih praksi i uspostaviti regulaciju koja to omogućava.

Kožul: Slažem se Dobrovićem. Ne samo da imamo prakse, nego smo i tradicionalno zeleni jer su nam preci jako voljeli prirodu i to se vidi u simbolima koje su koristili.

Specifična pitanja

Za Matiju Posavca: EU se zalaže za poticanje zadrugarstva u ribarstvu i poljoprivredi. Hoćete li raditi na tome?

“Koncept zadrugarstva kroz dodatnu logističku pomoć je zanimljiv, u EU-u kroz izgradnju centara. Mi smo prijavili jedan takav centar za voće i povrće. Bilo bi dobro ići u tom smjeru, da se okupljaju proizvođači pa netko bude zadužen za plasman. Osobito u kontekstu izvoza.”

Za Nikolu Kožula: Zalažete se za zabranu pesticida koji štete životinjama. Kako ćete se u Europskom parlamentu postaviti prema otporu poljoprivrednika koji se tome protive?

Ostvarena je lažna dilema – ili poljoprivreda ili priroda. Poljoprivreda i klimatske promjene su u uzročno posljedičnoj vezi. Zalažemo se da se poljoprivreda razvija u smjeru da se potiče zemljišta visoke prirodne vrijednosti, bolje integrirana u bioraznolikost. Zabrana glifosata samo je jedna od tih mjera. Politike moraju imati i socijalni učinak, da se sredstva bolje raspoređuju između malih i velikih proizvođača.

Za Vedrana Horvata: Hoćete li se u Europskom parlamentu zalagati za destimulaciju poticanja mineralnih gnojiva i pesticida u poljoprivredi? Ako je odgovor da – čime ih zamijeniti, kako osigurati da se i bez njih proizvede dovoljna količina hrane?

“Hoćemo. Treba smanjiti upotrebu kemijskih pesticida. Odgovor je već tu velikim dijelom u kontekstu prelaska na organsku poljoprivredu gdje bi se trebala barem trećina sredstava odvojiti za tu orijentaciju gdje nema korištenja pesticida. Prelazak na organsku poljoprivredu u dužem vremensku periodu nije gubitak, a za prirodu i okoliš je veliki dobitak.”

Za Slavena Dobrovića: Domovinski pokret glasno se protivio eutanaziji svinja zbog širenja tzv. svinjske kuge, iako struka kaže da nema drugog načina da se ograniči širenje te bolesti. Koji alternativni prijedlog za sprječavanje širenja zaraznih bolesti među domaćim životinjama Domovinski pokret ima?

“Tradicionalna poljoprivreda u kojoj poljoprivrednik raspolaže površinama gdje osigurava hranu, gdje ima ispašu, omogućuje puno toga – među ostalim i manji rizik od ovakvih bolesti. Globalno tržište, gdje na jednoj farmi imate milijarde jedinki, to je nešto gdje se sanitarna kontrola obavlja uz visoki stupanj korištenja kemijskih sredstava, sve to ima posljedice. Moramo se naučiti da jedinica za poljoprivredne vrijednosti nije samo kilogram, nego i ekološka kvaliteta hrane koja se može vrednovati kemijskom analizom.

ZAŠTITA ZDRAVLJA I OKOLIŠA

Zagađenje zraka svake godine u Europskoj uniji uzrokuje stotine tisuća preranih smrti. Što Europska unija može napraviti da bi riješila taj problem?

Horvat: Prema statistikama, mislim da ima oko 300.000 preuranjenih smrti. U prosjeku zagađenje zraka skraćuje život za 2,2 godine, a velikim dijelom se to tiče prometa i druge industrije. Prelazak s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije i elektrifikacija prijevoza to može promijeniti.

Dobrović: Puno toga se može, ali ne treba čekati EU. Najveći broj ljudi živi u gradovima gdje je zrak zagađen zbog prometa. Mogli bi se steći uvjeti da postoji jeftino malo električno vozilo, autonomija 20 km, a ne 500, da košta 7.000 eura. Puno se može s javnim transportom.

Posavec: Slažemo se oko smanjenja fosilnih goriva, no Hrvatskoj nedostaje sustav željeznica, brzih vlakova, propustili smo tu jednu šansu.

Kožul: Promet u gradu je jedna od većih problema koji treba rješavati poticanjem građana da koriste više bicikle, električne automobile, željeznicu. Treba bolje planirati da zrak bolje cirkulira, zabraniti nagrđivanje okoliša sa zgradama.

Dobrović: Nemamo željeznicu, naša je iz vremena Austrougarske.

Posavec: Upravo je to tema. Došao sam automobilom iz Čakovca, trebalo mi je sat i pol. Da sam išao vlakom, trebalo bi mi tri i pol sata. Govorimo o Lici i Gorskom kotaru da su nenaseljeni… Da ljudi mogu brzo doći, zar ne bi tamo živjeli?

Horvat: Za europske zelene željeznica i masovna javna ulaganja u željeznicu jedan su od glavnih prioriteta. Bitno je primijeniti logiku za uspostavu kvalitetne željezničke usluge. Ostali smo bez puno linija jer nisu bile profitabilne.

Kožul: Treba integrirati europske željezničke sustave, dobro sve povezati. Isplativosti željeznica doprinijet će industrijalizacija. Gdje ima industrije, tu je željeznički promet isplativiji.

Diljem Europe zadnjih godina svjedočimo stagnaciji u količini recikliranog otpada. Što Europska unija može napraviti da se količina miješanog otpada počne smanjivati? Na koji način treba zbrinjavati otpad preostao nakon odvajanja, reciklaže, uporabe i kompostiranja – odlaganjem na deponij, spaljivanjem u spalionici ili nešto treće?

Horvat: Radi se o politikama koje se razlikuju od slučaja do slučaja. Dio rješenja je na početku u cirkularnoj ekonomiji, da ne dolazi do tolike količine otpada uopće. I da se potrošnja materijalnih resursa smanji, poput poreza na plastiku.

Dobrović: Kad govorimo o stupnjevima, brojkama koje opisuju gospodarenje otpadom u Europi, to su srednje vrijednosti. Ako kompostirate, odvojeno prikupljate, imate sortirnicu, suočit ćete se s činjenicom da imate samo 10 posto materijala za zbrinuti.

Posavec: Stopa odvajanje otpada je kod nas na sjeveru Hrvatske preko 60 posto. Tom rješenju Hrvatska mora težiti.

Kožul: Primarni problem nije u kapacitetima već u ekonomiji koja generira sumanute količine otpada. Poticanje korištenja recikliranog materijala, ekološkog dizajna…

Dobrović: Sve su to elementi i vrijedne stvari, ali mi imamo biorazgradivi otpad 40 posto, što s tim – kompostirajte odmah. To je materijalizacija kružnog gospodarenja otpadom.

Posavec: Predugo govorimo o regionalnim centrima za gospodarenje otpadom. Još ih nismo izgradili. Hrvatska treba imati centre za gospodarenje otpadom.

Dobrović: Cijenim što na sjeveru činite, ali regionalni centri pogotovo kako su zamišljeni 2007., računalo se sa 95 otpadnog materijala kao miješani otpad, i što s tim? Nema uspjeha, reciklaža nula, zagađenost zraka velika, samo zato jer je netko mislio da će pomiješani otpad zbrinuti tehnologijom, to je promašaj.

Gospodarski razvoj i zaštita okoliša vrlo su često međusobno suprotstavljeni. Projekti koji su dobri za gospodarstvo, često uzrokuju okolišnu štetu. Što je u takvim okolnostima važnije štititi – okoliš ili gospodarski razvoj?

Horvat: Okoliš je na prvom mjestu, a oko gospodarskog razvoja smatramo da ga je moguće imati uz zaštitu okoliša. Postoje primjeri širom Europe. Gospodarski razvoj može biti ujednačen, ne mora biti ekspanzivan.

Dobrović: Ne treba antagonizirati gospodarstvo, ne smijemo biti licemjerni i reći da nam ne treba. No, to gospodarstvo može biti oslobođeno nužnosti ekonomskog rasta, volumena prodaje i kupnje kao konzumerističko društvo.

Posavec: Ovo pitanje je kao kad imate dvoje djece pa te pitaju koje više voliš. Važno je i jedno i drugo. Imamo uspješne primjere gospodarskog rasta sa snažnom svijesti i politikom čuvanja okoliša.

Kožul: BDP je štetan indikator rasta, to je pogrešna metrika. Treba u obzir uzeti gospodarstvo koje stvara okolišne vrijednosti, okoliš nam je uvijek na prvom mjestu.

Među gospodarskim granama koje imaju značajan negativan utjecaj na more i priobalje je turizam, o kojem je Hrvatska uvelike ovisna. Može li turizam istovremeno biti održiv i masovan?

Horvat: Može. Turizam je u Hrvatskoj pogotovo usmjeren na veliku eksploataciju resursa, vrši velik pritisak na infrastrukturu. Postoji drugačiji turizam, sporiji je. Mora biti vođen regulativom koja sad nedostaje u EU jer se ne bave direktno turizmom.

Dobrović: Hrvatska može naći bolji i drugačiji put što se turizma tiče. Turizam koji će se orijentirati na kvalitetu, vlastite resurse, koji će prezentirati tradicionalne vrijednosti, dati više u odnosu na sunce i more.

Posavec: Svi misle da Hrvatska jako ovisi o turizmu, to je djelomično točno. No ipak više zaradimo od prerađivačke industrije. Hrvatska mora voditi politiku da to nije sunce i more, to je naša kultura, na tome treba više poraditi.

Kožul: Turizam je rizična gospodarska djelatnost jer je u opasnosti od klimatskih promjena i sigurnosnih prijetnji. Turizam može postojati u održivom obliku, rekreacijski recimo da ne troši puno resursa, ali turizam kojem sad svjedočimo, pogrešan je. Treba djelovati na smanjenje masovnog turizma u Hrvatskoj.

Horvat: Toksičan je odnos između udjela BDP-a koji donosi turizam. Druge se grane presporo razvijaju. Štetno je da monokultura stvara toliku ovisnost. Turizam ima štetne utjecaje na pitanje prava na stanovanje.

Uskoro bi u Europskoj uniji na snagu trebala stupiti nova pravila o ambalažnom otpadu, kojim će se djelomično zabraniti jednokratna plastična ambalaža. Međutim, u uporabi će ostati takozvana kompozitna ambalaža koja i dalje sadrži plastiku te je jednako štetna za okoliš kao i sva ostala plastična ambalaža. Hoće li se vaša stranka, odnosno lista u Europskom parlamentu zalagati za potpunu zabranu jednokratne plastike?

Horvat: Da, ide se prema tome. Treba puno preciznije definirati kako u potpunosti onemogućiti korištenje plastike, bit ćemo na toj liniji.

Dobrović: Na tome treba raditi, ali često europska politika zna biti licemjerna. Kompoziti su daleko teži za reciklažu nego što je plastika. Mi danas bez plastike ne možemo, ali treba izbjegavati jednokratnu plastiku.

Posavec: Kad se nađe rješenje, uvijek se nađe novi problem. Apsolutna zabrana jednokratne plastike, za to ćemo se zalagati.

Kožul: Zabrana jednokratne plastike, ona je izuzetno štetna za okoliš i zdravlje.

Specifična pitanja

Za Slavena Dobrovića: U predizbornom programu uoči parlamentarnih izbora zalagali ste se za brendiranje Hrvatske kao “zelene oaze Europe”, ali bez objašnjenja kako biste to postigli. Možete li nam pojasniti kakve to konkretne politike podrazumijeva?

“To je lako za zamisliti i provesti. Hrvatska ovakva kakva jest bogata, raznolika, nudi puno toga što ne koristimo. Poljoprivredna proizvodnja u kombinaciji s čistom prirodom, turizmom, industrijom, čist okoliš nudi mogućnost da se proizvodi čista hrana. Kad bi Europa imala ovakvu politiku, kvaliteta proizvoda bi se deklarirala. To se ne radi, ali su to elementi koji bi omogućili razvoj.”

Za Nikolu Kožula: U Europi i svijetu bilježi se sve veći broj mentalnih bolesti koje se povezuju sa stresom uzrokovanim osjećajem nemoći pred prijetnjom klimatskih promjena. Treba li se Europski parlament baviti tim problemom i na koji način?

“Treba se baviti time, ali mentalno zdravlje spada pod zdravstvene politike koje nisu u nadležnosti EU-a. Oni više mogu djelovati s preporukama. Kako stvoriti sigurnu ekonomiju, da mladi osjete sigurnost.”

Za Matiju Posavca: Sve su glasniji pozivi za uvođenje ekocida, zločina protiv prirode. Treba li to regulirati zajedničkim europskim politikama?

“Apsolutno. Ako idemo prema zelenoj Europi, zaštiti prirode, onda to treba regulirati i pravno. No često odlazimo po pamet van, ali imamo primjere dobre prakse. Male korake bismo mogli pretvoriti u europsku politiku.”

PRAVEDNA TRANZICIJA

Klimatske promjene već sada su uzrok migracija u svijetu i projicira se da će broj klimatskih migranata u budućnosti samo rasti. Trebaju li granice Europske unije biti otvorene ili zatvorene za klimatske migrante?

Horvat: Otvorene zbog odgovornosti koje Europa zbog razvijene ekonomije ima. I kroz kolonijalizam i ekonomsku aktivnost utjecala je na život i nekvalitetu života u drugim zemljama i posljedice trpe oni koji moraju migrirati. Treba uvesti posebnu kategoriju klimatskog azila koja bi omogućila status takvim izbjeglicama.

Dobrović: Pitanje klimatske migracije je vrlo specifično, teško ga je razdijeliti od drugih migracija. Mislim da Europa i Hrvatska, ako žele očuvati civilizacijski identitet, to treba staviti pod kontrolu jer mi smo na razini parsto milijuna ljudi. Ako dozvolite nekontrolirani dotok migranata, imat ćemo drugu situaciju.

Posavec: S obzirom na sve što se događa diljem svijeta, imat ćemo izazov za druge vrste migranata, najmanje za klimatske. Ali mislim da nema potrebe zatvarati granice. Nadzor da.

Kožul: Trebamo biti humani prema ljudima na granicama, omogućiti im prolaz. Što se tiče budućih izbjeglica, EU mora ulagati u ta društva, njihovu ekonomiju, obnavljati gradove kako do migracija ne bi došlo.

Horvat: Klimatske migracije su prisilne i treba svakako onemogućiti njihovu zloupotrebu. No to ne znači da se velik priljev klimatskih izbjeglica ne može očekivati prvenstveno iz Afrike. No postoji nešto što se zove klimatski dug da se ulaže u te zemlje.

Dobrović: Bogati svijet, zajedno s Europom, ima dio odgovornosti za stanje okoliša globalno, treba raditi na uspostavljanju financijskih mehanizama da se pomogne ljudima u tim krajevima, da uspostave nužno da se može živjeti.

Termin “klimatski dug” odnosi se na činjenicu da su se bogatije države gospodarski razvile zahvaljujući uporabi fosilnih goriva, a klimatske promjene koje su time prouzročene stvaraju najveću štetu u siromašnijim dijelovima svijeta. Imaju li članice Europske unije klimatski dug prema siromašnijim državama tzv. globalnog juga? Ako smatrate da takav dug postoji, na koji način ga Europa treba otplatiti?

Horvat: Postoje programi razvojne pomoći koji moraju raditi na prilagodbi, mislim da te zemlje ne treba opterećivati jako s migracijom. Treba omogućiti zelenu tranziciju za te zemlje i raditi na adaptaciji.

Dobrović: Apsolutno treba. Europa kao budući lider u klimatskoj politici svijeta, može pokazati liderstvo po pitanju vraćanju tog klimatskog duga jer to je duboko civilizacijsko pitanje. Treba naći mehanizme pomoći tim ljudima.

Posavec: 80 bilijuna dolara je navodno dug. Europski proračun ima određeni postotak pomoći trećim zemljama i ima sigurno postotak za takve vrste. Solidarnost da.

Kožul: Apsolutno da. Najveći izazov je kako ga otplatiti. Ako donirate opremu, uništavate njihove proizvođače, a neki nemaju infrastrukturu kako primiti novac.

Dobrović: To su ogromne cifre. To možemo usporediti s novcima koji se ulažu u naoružanje i troškove rata.

Zelena energetska tranzicija neizbježno će biti vrlo skupa i netko je mora platiti. No, smatrate li da je cijena tranzicije veća ili manja od cijene šteta zbog nedjelovanja? Biste li podržali uvođenje posebnog poreza za gospodarske sektore čija zarada izravno doprinosi klimatskim promjenama i devastaciji okoliša (poput fosilne, kemijske ili automobilske industrije)?

Horvat: Da, na tome se radi, prijedlozi su u izradi da se fosilna energija oporezuje. Bitno je da su troškovi netranzicije daleko veći jer odgađaju djelovanje da bi se mogli prilagoditi.

Dobrović: Nismo još kadri procijeniti koliko će nas koštati klimatske promjene. Održavanje sadašnjeg stanja je skuplje nego ići u tranziciju.

Posavec: Da, to bih usporedio sa zdravstvom. Ulaganje u preventivu je možda skuplje, ali kasnije je jeftinije.

Kožul: Što više budemo čekali, troškovi će biti veći. Bogatiji bi trebali snositi najveći teret jer su najodgovorniji.

Kakvim politikama se Europa treba pripremati na gubitak određenog broja radnih mjesta u industrijskim granama koje će zbog prilagodbe na klimatske promjene nužno postati manje profitabilne? Kako Europska unija može osigurati da ti radnici ne postanu žrtve zelene tranzicije?

Horvat: Konačan odgovor ne postoji, ali s programima prekvalifikacije i obrazovanjem. Zalagat ćemo se da se više resursa oslobodi za obrazovanje za zelenu tranziciju. To je samo dio paketa.

Dobrović: Potreba za nekim radnim mjestima će s vremenom nestajati, a nestajat će potreba za novim radnim mjestima. Prekvalifikacije su na raspolaganju, ne vidim veliku opasnost.

Posavec: Uvijek je negdje ima nečega premalo, negdje nečega previše. Prekvalifikacija, prilagođavanje, svijest da pratimo trendove, da držimo korak s trendovima.

Kožul: Bit će veći izazov jer istovremeno dolazi implementacija umjetne inteligencije pa će mnogi postati nezapošljivi. Treba nam set dobrih socijalnih politika.

Horvat: Postoji i mehanizam koji može biti koristan – univerzalno zajamčen dohodak koji za dio ljudi može biti buffer za neki period između poslova.

Očekuju se velike štete od posljedica klimatskih promjena. Kako se nositi s tim štetama? Treba li postojati krizni fond na razini Europske unije ili bi to prepustili svakoj državi pojedinačno?

Horvat: Na razini EU-a treba postojati takav fond. U pripremi je direktiva o ekstremnim vremenskim događajima. Postoji već prisutna razmjena pomoći između zemalja.

Dobrović: Stvaranje velike zajednice zemalja i fondovi daju smisao, udruživanje je dobro. To treba raditi na razini EU-a, Hrvatska je preslaba.

Posavec: Nisu sve zemlje iste. Ako se borimo s opasnošću od tuča, ajmo pomoći poljoprivrednicima, ako su poplave ajmo izgraditi nasipe, i tako za svaki segment potencijalnih elementarnih nepogoda.

Kožul: Treba ići u oba smjera. Hrvatska treba napraviti svoj dio posla. Nakon potresa na Baniji vidjeli smo da se Hrvatska ne može nositi s elementarnim nepogodama. Treba nam jača i sposobnija država i mehanizmi.

ZAVRŠNA RIJEČ

Kožul: Poanta naše političke inicijative je staviti mlade za zajednički stol sa svim dionicima i da se naš glas čuje jer smo zabrinuti oko ovih tema. Najveća stigmatizacija je da smo nezreli i da nemamo dovoljno znanja i iskustva. Pokazujemo da smo kapacitirani, da želimo stvari mijenjati nabolje.

Posavec: Razgovarajući o ovoj temi sve više postajem svjestan koliko klimatski problem zadire u svaki segment našeg društva. Razvoj pojedinih grana ovisi o klimatskim promjenama, time se treba ozbiljno pozabaviti. Najviše možemo naštetiti sami sebi. Hrvatska ne može utjecati na globalne procese, ali imamo puno potencijala, no bojim se da te prilike koje nam se stvaraju, ne koristimo na dovoljno dobar način.

Dobrović: Politika briga o javnom interesu je nešto što je itekako bitno. Domovinski pokret je kroz plan artikulirao što je bitno i kako misli provoditi politike jačanja pozicije Hrvatske. Te prednosti dobro stoje s klimatskim promjenama. Kvalitetan odnos prema okolišu je nešto što se može složiti u upravljanje našim sustavom. U Bruxellesu se može dati glas za politike koje su bolje za male zemlje, mediteranske zemlje koje mogu značajno doprinijeti. Licemjerstvo postoji u politici.

Horvat: Radit ćemo na daljnjoj provedbi Zelenog plana. Taj posao treba dovršiti, ali i usavršiti, mora biti socijalan i demokratičan, mora biti za ljude, radnike i mlade, mora biti uključiviji. Nastavit ćemo s borbom protiv mjera štednje kojima se prijeti kad treba zaustaviti zelenu tranziciju. Zatim, masovna javna ulaganja u infrastrukturu. Aktivno ćemo raditi na destimulaciji fosilne energije.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.