Facebookom se se proširile objave (arhivirano ovdje, ovdje i ovdje) u kojima se na temelju ekstremno visokih temperatura 5. srpnja 1950. godine tvrdi da je to ljeto najvjerojatnije bilo najtoplije u Hrvatskoj zato što je živa u termometru redovito prelazila 40 stupnjeva Celzijevih.
“Kažete da je toplo danas? Je, toplo je, ali ni blizu kako je bilo 1950.g.
Ako bismo morali odabrati najtoplije ljeto u Hrvatskoj, vrlo vjerojatno bi to bilo ono 1950. godine kada je živa redovito prelazila 40 stupnjeva Celzijevih.
Uzmimo samo za primjer da je 5. srpnja 1950. postignut rekord u Karlovcu kada je bilo 42.4°C, u Zagrebu na mjernoj postaji Maksimir 40.4°C dok je na Griču bilo nešto hladnije pa je temperatura iznosila “samo” 40.3°C, u Ogulinu izmjereno je 39.5°C, a u Splitu na Marjanu 38.6°C. Srpanjski temperaturni rekord u Sisku iznosi 39.8°C, također od 5. srpnja 1950. godine. Među deset najviših izmjerenih temperatura dvije su bile izmjerene u Osijeku (40,6 stupnjeva 24. srpnja 2007. i dvaput po 40,3 stupnja Celzijevih – 1950. i 2012. godine)”, navodi se u statusima te se potom dodaju još neke temperature iz 1950. godine.
Podaci DHMZ-a o najvišim izmjerenim temperaturama zraka u Hrvatskoj za razdoblje od kada postoje mjerenja po pojedinim postajama pokazuju da su temperaturni ekstremi navedeni u statusu točni. Odnosno, toga 5. srpnja 1950. godine zaista su diljem Hrvatske zabilježene ekstremno visoke temperature.
To nam je u odgovoru potvrdila i voditeljica Službe za klimatologiju Državnog hidrometeorološkog zavoda mr. sc. Melita Perčec Tadić.
“Uvidom u podatke s 21 postaje koje su započele s radom prije 1950. može se potvrditi da je na najvećem broju postaja, njih pet (Osijek, Zagreb-Maksimir, Zagreb-Grič, Ogulin i Split-Marjan) apsolutna maksimalna temperatura zraka izmjerena na dan 5. srpnja 1950., izuzev u Osijeku gdje je maksimum izmjeren 1. srpnja 1950.”, navodi u odgovoru Perčec Tadić te dodaje da “obzirom da su maksimumi izmjereni i na postajama na kontinentu, u gorju i na obali, vrlo je moguće da su vrlo visoke temperature zraka 5. srpnja 1950. vladale u čitavoj Hrvatskoj”.
Iz DHMZ-a su nam u odgovoru poslali i tablicu s maksimalnim godišnjim temperaturama zraka za aktivne postaje koje su započele s radom prije 1950. godine, dok su sivima označili postaje za koje podaci postoje više od 100 godina. U tablici su naznačeni i datumi kada su ti maksimumi izmjereni.
U toj tablici vidljivo je da su temperaturni maksimumi u srpnju 1950. godine izmjereni na pet od 21 postaji. Još na četiri postaje najviše temperature su izmjerene u 20. stoljeću, dok su na njih 12 najviše temperature zabilježene u 21. stoljeću.
Temperature zraka u Zagrebu i Splitu u ljeto 1950.
No, na temelju samo toga jednog dana u srpnju, kada su zaista oboreni mnogi rekordi, teško se može zaključiti je li ljeto 1950. godine bilo najtoplije u Hrvatskoj.
Detaljne podatke o temperaturama zraka toga ljeta otkriva Meteorološki godišnjak Federativne narodne republike Jugoslavije. U njemu ne postoje podaci za cijelu Hrvatsku, već se navode temperature zabilježene na meteorološkim postajama u Zagrebu i Splitu.
Iz tih je podataka moguće vidjeti da je 5. srpnja 1950. godine bio dio toplinskog vala koji je, s maksimalnim temperaturama iznad 30 stupnjeva Celzija, u Zagrebu počeo 28. lipnja te je trajao do 7. srpnja. Kulminacija toga vala bila je već spomenutog 5. srpnja kada je na Griču izmjereno 40,3 stupnja Celzijevih. Preciznije podatke koliko je toplo bilo to ljeto daju nam temperaturni prosjeci za tri ljetna mjeseca 1950. Na Griču je prosječna maksimalna temperatura zraka u lipnju bila 28 stupnjeva Celzijevih, u srpnju 30,5 stupnjeva, a u kolovozu 29,3 stupnja. Prosječna srednja temperatura zraka u lipnju 1950. u Zagrebu bila je 22,4 stupnja, u srpnju 24,6 stupnja, a u kolovozu 23,3 stupnja.
Podaci sa splitske meteorološke postaje Marjan pokazuju da je toplinski val, koji je kulminirao 5. srpnja s temperaturom od 38,6 stupnjeva, trajao duže nego u Zagrebu. U Splitu su maksimalne temperature iznad 30 stupnjeva zabilježene već 20. lipnja te su trajale do 9. srpnja. Očekivano, i temperaturni prosjeci su u Splitu bili viši nego u Zagrebu. Tako je prosječna maksimalna temperatura u lipnju bila 30,1 stupanj, u srpnju 33,2 stupnja, a u kolovozu 31,6 stupnjeva. Prosječne srednje temperature u lipnju su 1950. u Splitu bile 25,6 stupnja, u srpnju 28,8 stupnjeva, a u kolovozu 27,1 stupanj.
DHMZ: Najtoplija ljeta bila su 2003., 2022. ili 2012. godine
Iz podataka o ekstremno visokim temperaturama 5. srpnja 1950., ali i iz podataka o prosječnim temperaturama, možemo zaključiti da je to ljeto zaista bilo vrlo toplo. No, Perčec Tadić u svom odgovoru navodi da to ipak “ne znači da je ljeto 1950. bilo najtoplije prema podacima srednje mjesečne temperature zraka za razdoblje od lipnja do kolovoza”.
“Na postajama s više od stotinu godina podataka, kakvih je pet (Crikvenica, Gospić, Hvar, Zagreb-Grič, Osijek), u Crikvenici je to bilo četvrto najtoplije ljeto, u Gospiću šesto, u Hvaru deveto, u Osijeku osmo, na postaji Zagreb-Grič peto i na postaji Zagreb-Maksimir to je bilo sedmo najtoplije ljeto od kada postoje mjerenja na tim postajama”, navodi Perčec Tadić te otkriva kako, po podacima o srednjim mjesečnim temperaturama zraka za razdoblja od lipnja do kolovoza, “najtoplija su uglavnom bila ljeta 2003., 2022. ili 2012. godine”.
Zaključno, u statusima se točno navode maksimalne temperature izmjerene na meteorološkim postajama iz srpnja 1950. godine, a i podaci DHMZ-a o srednjim mjesečnim temperaturama zraka za razdoblja od lipnja do kolovoza pokazuju da je to ljeto u deset najtoplijih od kada postoje mjerenja. No, netočan je podatak da je to bilo najtoplije ljeto jer podaci DHMZ-a pokazuju da su najviše srednje mjesečne temperature zraka izmjerene u ljetnim mjesecima bile “2003., 2022. ili 2012. godine”.
Zbog tih podataka DHMZ-a o najtoplijim ljetima ocjenjujemo da su navedeni statusi djelomično netočni.
