„Ja, recimo, nisam vidio u Hrvatskoj prosjake po cestama, nisam vidio da spavaju na ulici, nisam vidio ljude koji kao beskućnici bauljaju okolo, a to je, recimo prisutno u drugim državama članicama“, ustvrdio je Marko Primorac, ministar financija odgovarajući tijekom rasprave o rebalansu državnog proračuna na zastupničke opaske da se u Hrvatskoj teško živi.
Rasprava o rebalansu državnog proračuna za tekuću godinu odigrava se upravo na Svjetski dan beskućnika koji se obilježava 10. listopada, a izjava ministra financija potvrđuje ono što je pučka pravobraniteljica, među ostalim, istaknula povodom Svjetskog dana beskućnika.
„Kada razgovarate s beskućnicima, jedna od najčešćih rečenica koje izgovaraju jest da se osjećaju kao da su drugim ljudima nevidljivi. Nažalost, taj dojam – da ne vide beskućnike – ponekad ostavljaju i donositelji odluka koji bi mogli i trebali napraviti više u skrbi za beskućnike“, stoji u objavi pučke pravobraniteljice povodom Svjetskog dana beskućnika u kojem se podsjeća da je to vidljivo na više primjera o kojima je pravobraniteljica pisala u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2023. godinu.
Ministar Primorac svojom je izjavom sugerirao kako u Hrvatskoj nema beskućnika, odnosno da ih nema u tolikoj mjeri da bi bili vidljivi. To nije točno.
„U Hrvatskoj ima više od 2 000 beskućnika i samo 420 mjesta u prihvatilištima i prenoćištima, a preko 10 000 osoba živi u neadekvatnim i nesigurnim uvjetima stanovanja“, upozorila je Hrvatska mreža za beskućnike (HMB) u povodu Svjetskog dana beskućnika (1, 2, 3).
Te se brojke temelje na procjenama. Točan broj teško je utvrditi jer mnogi beskućnici ili nemaju osobnu iskaznicu ili ne zatraže pomoć u prihvatilištima, prenoćištima i zavodima za socijalni rad. Pritom HMB upozorava kako su kapaciteti prihvatilišta i prenoćišta premali.
Gradovi (kao i ministar) zabijaju glavu u pijesak
“Samo 11 od 24 županijska sjedišta i velika grada ispunjavaju zakonsku obvezu i u svom proračunu dijelom osiguravaju sredstva za prihvatilišta i prenoćišta, a ostali su zabili glavu ‘u pijesak’ i ne vide ovaj rastući problem u svojoj sredini”, stoji u priopćenju HMB-a.
Ističu, nadalje, kako je u posljednje vrijeme među beskućnicima sve manje radno sposobnih, a sve više starijih osoba s niskim mirovinama i niskim socijalnim naknadama, psihički bolesnih osoba i osoba s intelektualnim teškoćama.
“Beskućnici su se zbog brojnih, ne samo individualnih, nego i društvenih okolnosti našli u situaciji izrazite socijalne isključenosti”, upozorava HMB poručujući kako je krajnje vrijeme za donošenje nacionalne strategije za prevenciju i borbu protiv beskućništva i strategije socijalnog stanovanja. One bi bile namijenjene svima koji žive u riziku od siromaštva ili u neadekvatnim i nesigurnim uvjetima stanovanja.
Osim smještajnih kapaciteta, beskućnicima, pogotovo onima u manjim gradovima, nedostaje i drugih socijalnih usluga kao što su pučka kuhinja ili dnevni boravak.
Zakon o skitnji
„Zbog toga mnogi od njih dolaze u Zagreb gdje onda imaju problema sa zakonom, preciznije sa zakonom o skitnji, jer im na osobnoj iskaznici (ako je imaju) nije navedeno prebivalište u Zagrebu nego u nekom drugom gradu“, navodi Hrvatska mreža za beskućnike.
Na taj je problem ukazao je i Mile Mrvalj, predsjednik udruge „Fajter“ koji je ranije zaprijetio jednodnevnim štrajkom glađu ispred Ministarstva unutarnjih poslova. Nakon što ga je Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova pozvao na razgovor, odustao je od toga.
„Što se tiče problema obaveze beskućnika da imaju mjesto prebivališta moj je prijedlog da se izdaju socijalne osobne iskaznice za beskućnike s rokom od godinu dana kako bi s tom osobnom mogao ostvariti sva prava socijalna i zdravstvena“, napisao je Mrvalj na svom Facebook profilu nakon razgovora s Božinovićem. Dodao je kako je to složena procedura te da je dogovoreno da svaka dva mjeseca ima takve briefing sastanke s Božinovićem.
Na istu problematiku upozorava i pučka pravobraniteljica naglašavajući kako Hrvatska još uvijek nema Nacionalnu strategiju za borbu protiv beskućništva čije donošenje ona s udrugama koje rade s beskućnicima godinama zagovara.
„Koliko je trenutno uopće beskućnika u Hrvatskoj, kako taj broj i kroz koje vrijeme smanjiti, kako osigurati adekvatnu podršku beskućnicima u smislu pristupa liječniku i zdravstvenim uslugama, kako riješiti probleme s prebivalištem i osobnim dokumentima koji ih muče, kako im pomoći da izađu iz beskućništva i pronađu posao?“, to su osnovna pitanja na koje bi odgovore trebala dati Nacionalna strategija za borbu protiv beskućništva.
Iako pučka pravobraniteljica godinama u izvješćima preporučuje donošenje te strategije, tu preporuku do danas nije provelo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
„Preporuka je i donijeti protokol kojim bi se jasno definirale obveze svih dionika i oblici njihove suradnje, što bi riješilo problem nedovoljne međuresorne suradnje vezano za beskućništvo“, ističe pučka pravobraniteljica navodeći kako do donošenja kvalitetne strategije, njezine provedbe te pripreme navedenog protokola, nije realno očekivati značajne korake naprijed u zaštiti prava beskućnika niti u smanjenju broja ljudi u toj situaciji.
Ona podsjeća kako Zakon o socijalnoj skrbi kaže da su veliki gradovi (s više od 35 tisuća stanovnika) i gradovi sjedišta županija dužni u svom proračunu osigurati sredstva za pružanje usluge smještaja i prihvatilišta ili prenoćišta za beskućnike. Ipak, velika većina tu obvezu ne poštuje.
„Za ignoriranje ove obveze nije propisana sankcija, ali ostaje činjenica da nisu svi gradovi, koji su to obvezni, osigurali krov nad glavom svojim stanovnicima koji spadaju među najranjivije i stoga trebaju brzu, adekvatnu i kontinuiranu podršku. Ta podrška svakako treba uključivati i mjesto na kojem mogu spavati i obavljati osnovnu higijenu, i to u uvjetima koji su sigurni za njihovo zdravlje i život. Boravak na otvorenom posebno je opasan tijekom zimskih dana, koji su već stigli, ali i tijekom ekstremnih vrućina, kao i razornih oluja“, ističe pučka pravobraniteljica.
Zašto ljudi u Hrvatskoj završavaju na ulici
Osim što je potrebno stvoriti uvjete da se smanji broj postojećih beskućnika, kako navodi pravobraniteljica, ključno je raditi na tome da se smanji rizik za druge ljude da završe na ulici.
„Iako nema sustavnih istraživanja o razlozima beskućništva, dragocjeno je prvo sveobuhvatno znanstveno istraživanje Slika podrške beskućnicima u Hrvatskoj iz 2016., koje je pokazalo da su gubitak posla, nedovoljna pomoć društva u nepovoljnim situacijama, loše zdravstveno stanje i narušeni obiteljski odnosi najčešći razlog gubitka krova nad glavom“, navodi pučka pravobraniteljica te sa žaljenjem upozorava kako Hrvatska nema strategiju socijalnog stanovanja pa i ne čudi što je ono prilično nerazvijeno, a nema niti krovne stambene strategije. To je, navodi, posebno zabrinjavajuće u trenutku kad su cijene stambenih kvadrata te iznosi najamnine iznimno visoki, kao i snažnog rasta cijena osnovnih životnih potreba posljednjih godina, kao posljedica vala inflacija.
Zaključno, usprkos tome što ih ministar Primorac ne vidi, u Hrvatskoj, prema procjenama, ima više od 2 000 beskućnika. Da ljudi u tako teškom položaju postoje i u našoj zemlji vidljivo je već i iz naslovne fotografije ovog teksta. Njihove je predstavnike danas, na Svjetski dan beskućnika, u Saboru primio oporbeni zastupnik Mosta Marin Miletić.
