Na Facebook profilu privatne korisnice 11. rujna objavljena je snimka zaslona članka (arhivirano ovdje) s portala The People’s Voice pod naslovom “Vrhunski znanstvenici upozoravaju: Mrtvi ljudi se stavljaju u prehrambeni lanac u SAD-u” (eng. Top Scientists Sound the Alarm: ‘Dead Humans Being Pumped Into U.S. Food Supply’).
Uz snimku zaslona je objavljen sljedeći opis, koji je zapravo prijevod naslova na srpski jezik:
“Vrhunski naučnici upozoravaju: mrtvi ljudi se upumpavaju u prehrambeni lanac u SAD-u”
U članku se ne navode vrhunski znanstvenici
U članku The People’s Voicea, portala čijim se objavama Faktograf bavio u više navrata, u uvodu se navodi sljedeće (prevedeno s engleskog jezika): “Ukapljeni ostaci mrtvih leševa tiho se i na prijevaru upumpavaju u prehrambeni lanac u SAD-u, prema svjedočenju nekoliko vrhunskih znanstvenika”.
Ipak, u nastavku se teksta nigdje ne navodi koji su to “vrhunski znanstvenici” koji bi otkrili takvo nešto.
FDA: Zabranjeno je koristiti ljudske ostatke u prehrambenim proizvodima
Kolege sa španjolskog fact-checking portala Newtral kontaktirali su Američku agenciju za lijekove i hranu (FDA) iz koje su potvrdili da je “zabranjeno koristiti ljudske ostatke u prehrambenim proizvodima”.
“Svaki proizvod koji sadrži neprehrambene materijale, uključujući ljudske ostatke, smatra se patvorenim i ne može se prodavati ili distribuirati za potrošnju”, pojasnili su iz FDA.
Dvije inovativne metode zbrinjavanja tijela nakon smrti
Dalje se u tekstu The People’s Voice navodi sljedeće:
“2019. ‘ljudsko kompostiranje’ legalizirano je u državi Washington u zakonu 5001 pod nazivom ‘U vezi s ljudskim ostacima’, koji je legalizirao ‘prirodnu organsku redukciju’ ljudskih ostataka.
Mrtvozornici i balzameri pričaju o jednom od najgrubljih zločina koji se sada događaju američkoj hrani, vodi i jeftinim dodacima prehrani. Alkalna hidroliza, također nazvana tekuća kremacija, proces je razgradnje ljudskog tijela pomoću ultravruće vode i jake bazne otopine. Mainstream mediji tvrde da nema ljudske DNK, mesa ili patogena nakon velikog taljenja, ali onda, tko više vjeruje bilo čemu što Big Food tvrdi. Upamtite, oni su ti koji kažu da je ulje repice ‘zdravo za srce’, a da je fluorid u vodi iz slavine ‘dobar za izgradnju jakih zuba’. Naravno”.
Autor teksta na portalu People’s Voice pomiješao je dvije metode zbrinjavanja ljudskog tijela nakon smrti. Tako je u prvoj rečenici u kojoj se spominje “ljudsko kompostiranje” stavljena poveznica na Instagram reels u kojem se priča o akvamaciji, procesu koji nije istovjetan kompostiranju. U nastavku teksta se govori o alkalnoj hidrolizi, odnosno akvamaciji, ali autor teksta čini se ne razlikuje ta dva postupka.
Naime, kompostiranje ljudskih ostataka, kao i akvamacija, dozvoljeni su u pojedinim saveznim državama SAD-a, no ne u svrhu proizvodnje hrane, kao što se tvrdi u članku.
Što je kompostiranje ljudskih tijela?
Kompostiranje ljudskih tijela je zasad dostupno u 12 američkih saveznih država: Washingtonu, Coloradu, Oregonu, Vermontu, Kaliforniji, New Yorku, Nevadi, Arizoni, Marylandu, Delawareu, Minnesoti i Maineu. O procesu je još u prosincu 2022. pisao Faktografov dopisnik iz San Francisca Velibor Mandić u tekstu naslovljenom “Tehnologija i demokracija (4): Kruh naš svagdašnji dorađen genomski”.
Tijekom procesa, tijelo se stavlja u spremnike koji sadrže organske materijale poput slame, drvene sječke i biljke lucerne. Kroz nekoliko tjedana ubrzanim procesom raspadanja ljudsko se tijelo pretvara u zemlju koje se može koristiti kao kompost.
Samo kompostiranje događa se u skladištu koje se naziva staklenikom, opisuje NPR u svojoj reportaži. Unutar skladišta, 34 bijela šesterokutna cilindra, odnosno pojedinačne posude, naslagane su jedna na drugu, tvoreći oblik pčelinje košnice. Kada dođe novo tijelo, osoblje ga položi u jednu od posuda na podlogu od drvene sječke, lucerne i slame, da bi ga zatim s istim i prekrili.
Mikrobi i bakterije počinju raditi na tijelu, što je prirodni proces koji stvara toplinu, podižući temperaturu unutar posude na 150 stupnjeva Fahrenheita (otprilike 65.5 stupnjeva Celzijusa). Prema propisima države Washington, ova prirodna toplina mora se održavati tri uzastopna dana kako bi se uništili svi patogeni koji bi inače mogli kontaminirati tlo.
Tijelo ostaje u posudi oko 30 do 40 dana. Otprilike svakih tjedan dana osoblje ga okreće da propušta zrak, a tijelo se transformira i konsolidira u kubični metar tamnosmeđe zemlje. Osoblje uklanja sve kukove ili koljena od titana koji su ostali u procesu, zatim melje kosti u pijesak i ponovno ih miješa sa zemljom. Cijeli proces traje oko dva mjeseca i košta oko 7 000 dolara – što je više od cijene kremiranja, ali manje od konvencionalnog pokopa s punom uslugom s parcelom na groblju, prema podacima koje je prikupio Funeralocity, internetska stranica za potrošače.
NPR je razgovarao s Kate Spade, direktoricom tvrtke Recompose koja se bavi kompostiranjem ljudskih tijela u Seattleu. Ekološki, tvrdi Spade, kompostiranje je mnogo bolje od kremiranja ili klasičnog ukopa, jer ne koristi fosilna goriva, drveće ili zemlju. Okolišni inženjer Troy Hottle izračunao je da kompostiranje štedi više od tone ugljika u usporedbi s alternativama. Druga pak studija nizozemskih istraživača sa Sveučilišta Leiden, koju je također naručio Recompose, otkrila je slične ekološke prednosti kompostiranja.
Jednom kad tijelo postane kompost, navodi se na stranicama Creamtion.Greena (tvrtke koja nudi uslugu kompostiranja), obitelj može preuzeti kompost i može se koristiti kao bilo koji drugi kompost za rast biljaka, ali uz jedan važan kriterij. “Ljudski kompost i biljke koje se njime uzgaja ostaju na zemljištu na kojem su posađene. Za razliku od pepela koji se čuva u urni, ostaci ljudskog komposta ne mogu se transportirati nakon što se iskoriste. Ako se preselite ili više ne posjedujete imovinu, možete izgubiti pristup ‘posljednjem počivalištu’ svoje voljene osobe'”, ističe se.
Postoji također i opcija doniranja tog komposta specijaliziranim tvrtkama koje će ga potom zbrinuti.
Ipak, zakonska regulativa koja se odnosi na zbrinjavanje komposta još uvijek je manjkava, odnosno ne postoje jasni propisi kako se točno mora zbrinjavati kompost pokojnika. New York Times je u tekstu iz prosinca 2022. također pisao o ljudskom kompostiranju i istaknuo da se kompost može i razasuti poput pepela nakon kremacije. Profesorica na Sveučilištu Wake Forest i vodeća stručnjakinja u području zakonodavstva o zbrinjavanju ljudskih ostataka Tanya Marsh za NYT je kazala da je u prijedlogu zakona savezne države New York konačni produkt definiran kao tlo, bez ograničenja za njegovu upotrebu.
Međutim, s obzirom na to da je broj saveznih država u kojima je dopušteno kompostiranje tijela još uvijek relativno malen (12 od 50 saveznih država) te da bi za masovnu proizvodnju hrane na farmama trebale velike količine takvog komposta, nije vjerojatno da se ljudski kompost koristi za proizvodnju voća i povrća u SAD-u. Također, kao što su objasnili iz FDA, svaki proizvod koji u sebi sadrži ljudske ostatke smatra se patvorenim i zabranjena je njegova prodaja na tržištu.
Što je alkalna hidroliza odnosno akvamacija?
Akvamacija je proces legalan u 28 saveznih država SAD-a, a njime se tijelo prevara u tekućinu. Proces je sličan kremiranju, ali koristi vruću, alkalnu otopinu umjesto vatre, rekao je USA Todayju Troy Centazzo, kalifornijski pogrebni direktor. Tekući otpad, koji se naziva otpadnom vodom, ostaje nakon završetka postupka. No, ne sadrži ljudske ostatke. “Efluent odnosno otpadna voda je sterilna i sadrži soli, šećere, aminokiseline i peptide. Efluent je u osnovi slana voda. Nema tkiva niti DNK nakon završetka procesa”, objašnjava Centazzo.
Dean Fisher, bivši direktor Programa za donirana tijela na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu ističe da se u procesu alkalne hidrolize koristi uređaj autoklav koji se inače koristi u liječničkim ordinacijama. “On uništava sve patogene koji su mogli biti u tijelu”, kaže. “Kada se otpadna voda odbaci, pridružuje se drugim vrstama otpada, poput ljudskog izmeta, u postrojenju za pročišćavanje vode”, rekao je Fisher.
“Ondje se obrađuje u skladu sa standardima Agencije za zaštitu okoliša. EPA nije svjesna bilo kakvih izravnih veza neobrađenog otpada iz postrojenja za kremiranje alkalnom hidrolizom izravno u postrojenje za pitku vodu”, objašnjava Tim Carroll, glasnogovornik američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA).
Voda iz procesa akvamacije dakle, ne koristi se za zalijevanje biljaka niti se ljudi njome tuširaju pa stoga ne završava ni u hrani koju ljudi konzumiraju.
Zaključno, u tekstu se ne navode nikakvi “vrhunski stručnjaci” koji su potvrdili da se ostaci mrtvih osoba stavljaju u prehrambeni lanac u SAD-u. Američka agencija za lijekove i hranu potvrdila je da se bilo koji proizvod koji sadrži neprehrambene materijale ne može prodavati na tržištu. Procesi ljudskog kompostiranja i akvamacije alternativa su kremiranju i klasičnom ukopu pokojnika, no ostaci dobiveni tim postupcima (otpadna voda u slučaju akvamacije i zemljani kompost u slučaju kompostiranja) ne završavaju u vodi i hrani koje konzumiraju građani, potvrdila je to i tamošnja agencija za zaštitu okoliša. Informaciju je plasirao portal The People’s Voice koji tvrdnje u tekstu nije podupro nikakvim dokazima.
