Predsjednik Zoran Milanović u ponedjeljak se, prije sjednice Odbora za obranu Sabora, odnosno saborske rasprave o Prijedlogu Odluke o sudjelovanju pripadnika oružanih snaga RH u NATO aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NSATU) još jednom obratio javnosti. Obrazlažući ponovo svoj stav o misiji pomoći za Ukrajinu, predsjednik Milanović je, između ostalog, spomenuo i sljedeće:
„U procesu donošenja odluke o sudjelovanju u misiji NSATU u Ukrajini dobivene su i određene klasificirane informacije, kao što je na primjer informacija od 23. rujna ove godine. Riječ je o informaciji koja može biti relevantna za donošenje predmetne odluke, ali o kojoj se ne može raspravljati javno. Tom informacijom raspolažu predsjednik Vlade, ministar Anušić, načelnik Glavnog stožera, ali i ja kao Vrhovni zapovjednik. Inzistiranjem na otvorenoj sjednici Odbora za obranu, ministar Anušić, Plenković i vladajuća većina očito žele zatajiti spomenute, vrlo konkretne informacije kojima raspolažu.“
Što se nalazi u dokumentu od 23. rujna, logično, odmah je postalo predmet interesiranja i javnosti i saborskih zastupnika koji su se okupili na sjednici Odbora koja je u ponedjeljak trajala više od pet sati.
Nevažni klasificirani dokument
Predstavnici vladajuće koalicije, zajedno s ministrom obrane Ivanom Anušićem, protivili su se zatvaranju sjednice odbora kako bi se čule informacije koje su klasificirane, a do kraja sastanka nije postalo jasno mogu li se te informacije predočiti zastupnicima (koji bi dvotrećinskom većinom trebali odlučivati hoće li hrvatski vojnici sudjelovati u misiji NSATU) ako se sastanak Odbora zatvori za javnost ili oni te informacije mogu dobiti samo ako su prošli propisanu proceduru certificiranja. Takva bi se procedura odužila znatno poslije vremena predviđenog za glasanje u Saboru, a koje je predviđeno za ovaj petak. Odbor je završio glasanjem u kojem su predstavnici vladajućih, njih sedam, bili za podržavanje misije, dvojica SDP-ovaca ostali su suzdržani, a oporbeni Josip Jurčević protiv.
Početkom glavne rasprave u Saboru u utorak ujutro iz pitanja zastupnika SDP-a postalo je razvidno kako lijevu oporbu najviše interesira hoće li se dio te misije – neovisno o tome gdje će biti poslani sami hrvatski časnici – ipak odvijati u Ukrajini, čime bi, prema tumačenju koje je u ponedjeljak na odboru iznosio predstojnik Ureda predsjednika Orsat Miljenić, Hrvatska počela izravno pomagati jednoj zaraćenoj strani. Umjesto, kako je on to tumačio, sudjelovanja u operaciji očuvanja mira, a u čemu smo i do sada sudjelovali i odašiljanjem naših vojnika u istočne zemlje Saveza.
Uslijedile su optužbe ministra Anušića da ih je Milanović upoznao s klasificiranim dokumentima, da bi potom maglu donekle razbio premijer Andrej Plenković iz Petrinje.
Na novinarsko pitanje o kakvom dokumentu od 23. rujna je riječ, Plenković je kazao da je to „obična bilješka“ koji je napisao neki službenik te je na nju stavljena oznaka tajne. Rekao je da na prvu nije ni znao na što se Milanović i oporba referiraju, da bi onda shvatio da je riječ o zapravo nevažnoj, tehničkoj bilješci.
Potom je potvrdio da će u sklopu te misije časnici za vezu biti raspoređeni na području same Ukrajine.
„Radi se o notornoj stvari. Ako imaš aktivnost kojom što radiš? Prikupljaš naoružanje i obučavaš Ukrajinu da se brani od agresora na njenom teritoriju, a to je Rusija. Pa moraš nekako to što dovedeš u Njemačku ili neke druge saveznice odvesti u Ukrajinu. Čime će ići, dostavom? DHL-om? Poštom? Čime?“, retorički se zapitao.
Prethodno objasnivši, kako je rekao, NATO misiju za dummies, ponovio je da će dva hrvatska časnika ići isključivo u Njemačku te obrazloženje da su pravne službe NATO-a potvrdile da se time ne mijenja narav operacije, već da ovo i dalje ostaje mirovna potpora Ukrajini, Plenković je kazao:
„Zdravorazumski, ako je NATO-ova aktivnost potporna aktivnost, čega? Naoružanja i osposobljavanja Ukrajine, logično je, kao što je i sad slučaj, kada je Hrvatska poslala 11 paketa pomoći, nismo ih poslali poštom tamo, nisu bili teleportirani, netko ih je odnio. Tko ih je odnio? Odnijeli su ih Saveznici. Odakle su saveznici? Iz NATO-a. Tako će i ovdje NSATU aktivnost imati nekoliko časnika za vezu koji će sigurno biti u Ukrajini. Sto posto će biti u Ukrajini. To ne znači da je NSATU aktivnost u Ukrajini. Oni su tamo da bi se nešto što se dovede u članice NATO-a iz daljnjih zemalja prebacilo u Ukrajinu. Ako je to cijelo vrijeme Milanovićevo inzistiranje i ovo nadmudrivanje koje traje u Saboru – da li će neki drugi saveznici imati neke časnike za vezu koji su tu zbog prirode aktivnosti (…) NATO i danas ima svoje predstavništvo u Kijevu u kojem radi ne znam, pedesetak ljudi, i šta je tu problem?“
Naknadno je i ministar Anušić, tvrdeći kako je NATO u međuvremenu deklasificirao taj dokument, zastupnicima rekao: “NSATU može obuhvatiti nekolicinu osoblja strogo u svrhu časnika za vezu i koordinaciju pomoći koji će povremeno putovati u Ukrajinu, to vam je ključno. Pravno mišljenje ističe da time NATO ne ulazi u rat, a naše nacionalno ograničenje brani odlazak u Kijev. Mi to ograničenje imamo od davno prije, ne od jučer. Informaciju koju niste znali je da je 1994. NATO boravio i fizički bio prisutan u Kijevu, od 1990. ima svoj ured i stalno predstavništvo tamo. To su činjenice koje su dosada bile javno tumačene u javnom prostoru”.
NATO izaslanik Patrick Turner je u Kijevu
Da će se NSATU odvijati i na području Ukrajine, već smo pisali u ovom tekstu.
To ne znači da će NATO vojnici otići u Ukrajinu i tamo se izravno uključiti u borbene aktivnosti. Ova misija potpore odvija se u Njemačkoj, gdje je zapovjedništvo, i u misijama na istočnim rubovima Saveza, ali već je od ranije poznato da u Ukrajini postoje časnici za vezu iz pojedinih zemalja Saveza.
Također, još je u srpnju u Washingtonu potvrđeno kako će u sam Kijev biti poslan viši predstavnik NATO-a kako bi „produbio institucionalne odnose Ukrajine i NATO-a“, odnosno to bi predstavništvo trebalo biti centralna točka za NATO suradnju s višim ukrajinskim dužnosnicima.
Najave tog imenovanja bile su poznate još prije summita, a nakon održavanja tog skupa povodom 75. rođendana Saveza na tu je funkciju sredinom srpnja imenovan Patrick Turner, Britanac koji je prethodno bio na visokoj funkciji pomoćnika glavnog tajnika za operacije.
Prošlog mjeseca on je stigao u Ukrajinu, o čemu su izvještavali tamošnji mediji, da bi potom i ukrajinska novinska agencija Ukrinform s njim objavila opsežni intervju.
Turner je kazao kako je NATO predstavništvo u Ukrajini već 26 godina, ali da će sada biti znatno ojačano.
“Mi sada značajno povećamo osoblje u NATO predstavništvu u Ukrajini i širimo spektar aktivnosti. Tijekom ove godine, ti su se brojevi utrostručili, a još će porasti tijekom sljedeće godine”, rekao je, govoreći kako sada imaju novi mandat i kako će se proširiti na “polja na kojima nisu tradicionalno bili prisutni”.
Kazao je kako u osnovi imaju dva cilja: prvi je osigurati da odnosi NATO-a i Ukrajine budu što čvršći, kako bi Ukrajina odnijela pobjedu u ratu, a drugi je pomoći na putu Ukrajine u članstvo NATO-a.
“Praktično, to znači pomoć u različitim elementima paketa kojeg su saveznici dogovorili u Washingtonu za Ukrajinu”, rekao je, spominjući uspostavu novog zapovjedništva NATO-a u Wiesbadenu u Njemačkoj, kao i dotadašnju pomoć za Ukrajinu. Govoreći o pomoći u ratu kazao je da se ona odnosi na osiguranje opreme i obuku, kao i pitanja interoperabilnosti, reforme sigurnosnih struktura, jačanje vojne industrije, pomaganje veteranima i slično.
Da bi se, dakle, znalo da je NATO već prisutan u Ukrajini nisu bili potrebni klasificirani podaci i sva igra koja se već dva dana oko njih odvija, dovoljno je bilo pratiti medije.
