Na korisničkoj Facebook grupi objavljena je crno-bijela fotografija monumentalnog spomenika, ispred kojeg pozira desetorica muškaraca, od kojih jedan sjedi na magarcu.
Korisnik koji fotografiju prenosi sa zida grupe “Slatka Milka” u opisu piše (arhivirano ovdje) :
“Možda su oni malo restaurirali, ali da su deset ljudi i jedno magare ovo napravili – ne vjerujem.”
U grupi “Slatka Milka”, s koje je objava prenesena, uz fotografiju stoji opis na bugarskom jeziku (arhivirano ovdje):
“Kako su samo ljudi gradili” Deset ljudi s jednim magarcem”.
Spomenik prikazan na fotografiji nalazi se u Bugarskoj, na planinskom prijevoju Shipka, a podignut je u čast poginulima u rusko-turskom ratu, bitkama koje su se za oslobođenje Bugarske dogodile na tom mjestu 1877. i 1878. godine. Temeljni kamen spomenika, kojeg nazivaju Spomenik slobodi, položen je 24. kolovoza 1922. godine, a njegova izgradnja završena je 1930. godine. Spomenik je 26. kolovoza 1934. godine otvorio bugarski car Boris III.
Wikipedijska jedinica na bugarskom jeziku o spomeniku još navodi: “Sredstva za gradnju prikupljana su kroz dobrovoljne priloge iz cijele zemlje. Na natječaju za projekt pobijedili su arhitekt Atanas Donkov i kipar Aleksandar Andreev, koji je, zajedno s Kirilom Šivarovim, izradio monumentalnu figuru lava. Početkom proljeća 1926. započele su tehničke pripreme za gradnju, a sama gradnja počela je u jesen iste godine pod vodstvom inženjera Bogdana Goranova, Kirila Slavova i Ivana Dančova, kojeg je 1928. godine zamijenio inženjer Minčo Zajakov. Nadzor nad gradnjom provodio je arhitekt Genčo Skordev. U prvoj fazi radova glavni majstor bio je Ilija Penev Maglov, a u drugoj Penjo Atanasov Kolev (Penjo Bombeto). Tijekom ljeta 1927., 1928. i 1929. intenzivno su radili majstori Živko Taskov, Kančo Kavrakov, Genčo Vakov, Ilija Raškov, Georgi Ivanov, braća Hristo i Georgi Dimitrovi te desetak radnika iz Gabrovske oblasti. Kamenje se obrađivalo ručno i dovozilo volovskim kolima, dok je pijesak dopreman magarcima iz mjesta Magliž i Enina. Kamena kula bila je završena u gruboj konstrukciji 1929. godine, a brončana figura lava izlivena je u sofijskom vojnom arsenalu prema projektu kipara Kirila Šivarova”.
Vremenski uvjeti otežavali su pronalazak radnika i gradnju spomenika
I druge bugarske publikacije pisale se o detaljima i problemima s kojima su se susretali građevinari na nadmorskoj visini od 1326 metara gdje je spomenik izgrađen. Portal e-vestnik.bg u svom tekstu iz ožujka 2021. godine piše da je u prvoj fazi izgradnje, koja je počela u proljeće 1926. godine, sudjelovao dvadesetak građevinara iz mjesta Grabova.
Ručno su obrađivali kamenje i prevozili ga volovskim zapregama. Nakon dvije godine, zbog teških uvjeta, radovi na gradilištu su stali, a građevinska tvrtka je pozvala Penyija Atanasova Koleva, koji je nosio nadimak Penjo Bombeto, da nastavi rad kao voditelj gradilišta. Prikupio je nove radnike i izgradnja je nastavljena. Radili su od travnja do listopada 1928., 1929. i 1930. godine kada je spomenik i završen.
Portal bgvoice.com u svom tekstu iz ožujka ove godine, pak, piše da je prva grupa radnika, koju je vodio Iliya Penev Maglov, napustila gradilište nakon dvije godine zbog snažnih oluja, izrazito niske temperature i nedostatka sredstava za materijal. Pronalazak radnika koji će graditi na tom surovom mjestu bio je glavni problem i drugog voditelja gradilišta Penyija Koleva.
U gradnji nije pomagao samo jedan magarac
“Prvo morate naći radnike, što se pokazalo kao težak zadatak. Prva grupa je odustala nakon što su samo jednu noć proveli na otvorenom”, kazao je Kolev. No, nakon deset dana uspio je pronaći nove radnike – 14 ljudi iz mjesta Gabrovo koji nisu strahovali od oluja i vjetra. Platio im je unaprijed, a oni su mu vratili teškim radom, piše bgvoice. Najprije su pripremili ceste i puteve i napravili nastambe u kojima su živjeli. Potom su nabavili i dva para volova koji su vukli metalna kola s kamenjem za izgradnju. U prijevozu materijala koristili su i volovske i konjske zaprege. Magarci su, pak, na svojim leđima nosili 25-litarske kanistre s pitkom vodom, dok su volovske zaprege vukle 100-litarske kanistre s vodom za građenje.
Inače, bugarski Spomenik slobodi visok je 31,5 metara, iznad ulaza se nalazi veliki brončani lav duljine osam, visine četiri metra i težine oko 12 tona. Na ostalim stranama kule ispisana su imena velikih bojišta – Šipka, Stara Zagora, Šejnovo, a prizemlju spomenika nalazi se veliki mramorni sarkofag s kostima ruskih vojnika i bugarskih dobrovoljaca. Na višim etažama nalaze se replike bugarskih bojnih zastava i druge relikvije.
Zaključno, nije točno da je bugarski Spomenik slobodi izgradilo samo deset ljudi uz pomoć jednog magarca. Točno je da su gradnju tog spomenika krajem 20-ih godina 20. stoljeća otežavali teški vremenski uvjeti na visokoj nadmorskoj visini. Zbog toga, ali u jednom trenutku i nedostatka financijskih sredstava, na gradilištu se izmijenilo nekoliko ekipa radnika. Također, u izgradnji nije sudjelovao samo jedan magarac već su se koristile i konjske i volovske zaprege.
