Pobjednik predsjedničkih izbora u Americi je Donald Trump, odnijevši pobjedu ne samo po broju elektora, već osvojivši i 51 posto od ukupnog broja glasova, naspram 47,5 posto glasova za Kamalu Harris. Republikanci su nakon četiri godine osvojili i većinu u Senatu, dok se buduća premoć u Zastupničkom domu u trenutku pisanja ovog teksta još nije mogla odrediti.
U strahu velike oči
Kako je došlo do ove premoćne Trumpove pobjede? Birači su morali začepiti nos i zaokružiti nešto od onoga što se nudilo, nema tu oduševljenja ili radosti, preostala je samo mržnja prema onima drugima i želja za osvetom. Otprilike kao kada pratite nogometnu utakmicu i navijate ne toliko da jedan tim pobjedi, koliko želite da onaj drugi izgubi. Zato se i ovi američki izbori nazivaju polariziranima i ostrašćenima.
Sposobnost vodstva i mogućnost da se provedu potrebne promjene, dvije su karakteristike koje su, prema izlaznim anketama, kao najvažnije birali Trumpovi glasači. Njegovi su birači nezadovoljni i sa stanjem ekonomije i posljedicama inflacije.
Međutim, izlazne su ankete pokazale i da je najjača i prevladavajuća emocija – strah. Naime, 70 % simpatizera Kamale Harris reklo je da će osjećati upravo to ako pobjedi Trump, dok je na suprotnoj strani ustrašenih bilo 58 %.
U tjednima prije izbornog utorka petog studenog mediji su nas preplavljivali anketama koje su govorile da je bitka vrlo neizvjesna i tijesna, no sve te analize nisu se pokazale kao dovoljno dobre. Moguće je, dakle, da su oni koji rade silne analize i grafikone, barem tako tvrdi britanski list Guardian, jednostavno bili vrlo oprezni jer se nisu htjeli zalijetati te na taj način nisu zapravo odražavali pravo mišljenje birača. Anketari su se, ako je vjerovati Guardianu, zapravo bojali rizika i grešaka, ali su pritom davali nekima lažne nade, a nekima ulijevali strah.
Trumpizacija svijeta
U takvoj napetoj atmosferi nizale su se prljave poruke u kojima su republikanci i njima naklonjeni mediji optuživali kandidate demokrata da su radikalni ljevičari i komunisti, dok je druga strana vikala republikancima da su fašisti. Politički protivnici igrali su tako istu igru nabacivanja blatom teških riječi, a u takvoj situaciji obično je toliko buke da se niti ne čuju prave poruke koje bi pojedini birač mogao smatrati razumnima.
Koliko je to bila dobra strategija pokazat će konačni rezultati izbora, ne samo za predsjednika već i za federalni Kongres, no u prvim satima nakon zatvaranja birališta izvjesno je da je puno vike ipak pomagalo više onome tko se u takvom okruženju već dugo dobro snalazi – Donaldu Trumpu koji se pokazao kao veliki povratnik.
Trump je proteklih mjeseci doslovno iz dana u dan podizao letvicu i udarao ritam, natjeravši tako druge da trčkaraju za njim, a na taj je način, nažalost, pokazao da se može jako daleko ići u oštrim najavama i obećanjima bez bilo kakvih posljedica. Upravo o tome govori i analiza britanskog Economista koji pod naslovom “Trumpizacija američke politike” detaljno nabraja gdje je Trump sve ostale, a tu se broji i Europa, navukao na tanak led. Visoki trgovinski nameti kojima Trump utjeruje strah u kosti Kini i Europi sve više postaju dio američke politike te ih je koristio i Joe Biden, a uporabila bi ih i Kamala Harris u Bijeloj kući. Trump je populistički trošio na veliko i povećavao deficit, na tu se naviku navukao i Biden, a na istoj liniji ostala bi i Harris.
Ukrajinski rascjep
Po pitanju imigracije, Trump je, sjećate se, vikao da će graditi veliki zid prema Meksiku, a kada je Harris u ovoj predizbornoj kampanji počela sa sličnim idejama, Trump je otišao korak dalje najavivši velike deportacije ilegalnih imigranata. Upravo na toj delikatnoj temi, koja je politička boljka i u SAD-u i u Europi, republikanski je kandidat tako pokazao da se neće susprezati od predlaganja radikalnih metoda, makar ih neki nazivali nehumanima i necivilizacijskima.
Trump je, nadalje, natjerao protukandidate da ga sustižu i po pitanju što žešćeg upiranja prstom prema Kini kao najvećem svjetskom suparniku, pa i neprijatelju, a pokazao se vještijim i u verbalnom baratanju oko Bliskog istoka.
Jedina tema oko koje su predsjednički kandidati išli u suprotnom smjeru, a koja je kratkoročno možda najvažnija za Hrvatsku i Europsku uniju, jest rat u Ukrajini – Harris je bila za rat do pobjede, a Trump ne.
NATO je također upao u Trumpovu klopku nakon njegovih verbalno agresivnih zahtjeva da europske članice započnu trošiti više na obranu, jer nakon početnih negodovanja svaka članica sada poslušno ističe kako povećava obrambene budžete, osobito nakon početka ruske agresije na Ukrajinu.
Bez obzira na to tko odnosi prevagu u SAD-u, europski će novčanici biti pod pritiskom veće potrošnje na vojnike i ubojite naprave među ostalim i zbog mrštenja nemalog broja američkih birača koji smatraju da ih Europa iskorištava jer lagodno rabi američki zaštitnički vojni kišobran, dok pritom vlastitim građanima održava visoku socijalnu zaštitu koja u SAD-u ne postoji. Iako američka vojna industrija i te kako dobro zarađuje na NATO naoružanju, mnoge Amerikance Trump je uvjerio da se Europa jeftino izvlači na američki račun, a to se neće tako brzo moći promijeniti.
Trump je već promijenio Ameriku i svijet
Trump se vraća u Bijelu kuću, ali i da se sutra odluči povući u mirovinu, već je promijenio Ameriku, a time i svijet. Proteklih godina toliko puta smo svi čuli pitanje – ma tko su ljudi koji glasaju za Trumpa? Nazivali su ih raznim pogrdnim imenima, nazadnjacima, smećem, a time je Trumpovim kritičarima još teže samima sebi priznati da su politike koje su svi ti tamo neki glasači iz američke zabiti podržavali sada postali sveprisutna svakodnevica. U takve se možda ubrajamo svi, ma gdje bili, jer kao što kaže pjesma njemačke grupe Rammstein, “We’re all living in Amerika, Amerika ist wunderbar.”
