Portal Epoha, za koji je Faktograf u više navrata utvrdio da širi dezinformacije, 1. prosinca objavio je članak (arhivirano ovdje) naslova: “Grad u kanadskoj državi Ontario kažnjen je, jer nije istaknuo zastavu ponosa“. Status s linkom na isti tekst portal Epoha istoga dana objavio je i na svojem Facebook profilu (arhivirano ovdje).
U nastavku teksta portal Epoha piše:
“Sud za ljudska prava u Ontariju naložio je malom ruralnom kanadskom gradu Emo da plati odštetu nakon što nije proglasio Mjesec ponosa prema uputama 2020. godine.
Borderland Pride zadužio je Ema da lipanj proglasi mjesecom ponosa i naredio općinskim vlastima da istaknu ‘LGBTQ2 zastavu duginih boja tjedan dana po vašem izboru’ iako nisu imali službeni jarbol, prema izvješću CBC -a News.
Breitbart izvještava: Borderland Pride također je zamolio Ema da nam ‘e-poštom pošalje kopiju vašeg proglasa ili rezolucije nakon usvajanja i potpisa’.
Općina Emo je odbila. To odbijanje potaknulo je višegodišnji arbitražni proces u kojem je sud presudio protiv općine, izvještava National Post.
Tribunal je odlučio da će Borderland Pride dobiti 15.000 dolara, od čega će 10.000 doći od same općine, a ostalih 5.000 dolara od gradonačelnika Ema Harolda McQuakera”.
U tekstu Epohe točno se navodi da je Sud za ljudska prava u kanadskom Ontariju presudio da kanadski gradić Emo mora udruzi za promicanje prava LGBTQ2 osoba Borderland Pride platiti 10 tisuća dolara, dok dodatnih 5 tisuća dolara mora platiti gradonačelnik Harold McQuaker, kao što je na svojim internetskim stranicama objavila ta organizacija. Borderland Pride je na svojim internetskim stranicama objavila i cijelu odluku Suda za ljudska prava Ontarija
U članku se netočno navodi da je Borderland Pride “zadužio” gradić Emo da lipanj 2020. godine proglasi Mjesecom ponosa i naredio općinskim vlastima da istaknu zastavu duginih boja. Iz same presude vidljivo je da je ta organizacija 2020. godine poslala dva zahtjeva Gradskom vijeću: prvo da lipanj proglase “Mjesecom ponosa” uz dodatni proglas, a drugi da tjedan dana u tom mjesecu izvjese zastavu Duginih boja. Iz presude je jasno kako to nisu bila “zaduženja” i “naredbe” Gradskom vijeću nego prijedlozi za njegovo razmatranje.
Sud odlučio da je izjava gradonačelnika diskriminirajuća
Gradsko vijeće je o tim prijedlozima raspravljalo na on-line sjednici 12. svibnja 2020. godine. Dio vijećnika predlagao je da se glasanje odgodi dok Gradsko vijeće ne donese politike o proglasima i zastavama, no bez obzira na taj prijedlog pristupilo se glasovanju. Rezolucija da se lipanj 2020. proglasi Mjesecom ponosa odbijena je s tri glasa protiv, a dva vijećnika su bila “za”. U tom prijedlogu nije uključen i zahtjev da se zastava Duginih boja vije ili prikazuje na drugačiji način u gradu jer je predlagač, vijećnik Lincoln Dunn, kazao u raspravi da grad nema jarbol.
U presudi stoji da je nedugo nakon te rasprave gradonačelnik Harold McQuaker izjavio: “Ne vije se zastava za drugu stranu novčića… ne viju se zastave za heteroseksualce (straight people)”. Upravo tu izjavu je sud ocijenio kao diskriminirajuću te je na njoj temeljio određivanje odštete, a ne na činjenici da je Gradsko vijeće odbilo prijedlog udruge za promicanje prava LGBTQ2 osoba.
Sud nije našao ništa sporno u dva glasa protiv
Sud je na temelju te izjave zaključio da je glas gradonačelnika protiv odluke proglašenja Mjeseca ponosa bio diskriminatoran, dok kod ostala dva glasa protiv, onih vijećnika Harrolda Bovena i Warren Tolesa, nije pronašao takve elemente. “Oba vijećnika iznijeli su nediskriminatorne razloge za svoje glasove protiv. Obojica su željeli odgoditi glasanje dok se ne uspostavi politika o proglasima i zastavama, a Boven je to i pokušao. Nadalje, nakon glasanja o prijedlogu Borderland Pridea, Toles je predložio proglašavanje Mjeseca ponosa sličnim jezikom proglasa iz 2019. godine koji je jednoglasno prošao. Nisu predočeni dokazi da su te akcije poduzete iz diskriminatornih razloga i zaključujem da nisu”, navodi se u presudi koju je potpisala potpredsjednica Suda Karen Dawson.
Zbog toga je sud odbacio odrediti plaćanje odštete i vijećnicima Harroldu Bovenu i Warrenu Tolesu koje je u svom zahtjevu tražila organizacija Borderland Pride. U svojoj su tužbi tražili 15 tisuća dolara odštete od Gradskog vijeća i 10 tisuća dolara od svakog od tri vijećnika koji su glasali protiv. No, kao što smo ranije naveli, Sud je odbacio optužbe protiv dva vijećnika, a na kraju je Gradskom vijeću odredio kaznu od 10 tisuća dolara, dok gradonačelnik mora platiti 5 tisuća dolara.
Odbačeni još neki prijedlozi organizacije Borderland Pride
Uz to, Borderland Pride je tražio i da grad Emo proglasi lipanj 2020. i isti mjesec narednih godina Mjesecom ponosa kao i da na svojim uredima izvjese zastave Duginih boja u tjednu koji odredi Borderland Pride. Takve prijedloge je Sud odbacio jer nije želio retroaktivno proglasiti Mjesec ponosa, a odbacio je i da se sudskom odlukom u budućnosti odredi lipanj kao Mjesec ponosa u tom gradu jer “Sud generalno odbacuje odrediti pravne lijekove koji potencijalno podižu zabrinutost zbog slobode izražavanja”.
Epoha na kraju članka točno navodi da je Sud odredio i da gradonačelnik McQuaker i glavni administrativni službenik grada završe on-line tečaj naziva “Human Rights 101” te organizaciji Borderland Pride predaju dokaz o završetku u roku od 30 dana od donošenja odluke 20. studenog 2024.
Zaključno, portal Epoha u svom članku netočno navodi da je kanadski grad kažnjen jer nije proglasio Mjesec ponosa i izvjesio zastavu Duginih boja, kao i da im je organizacija Borderland Pride naredila da to učine. Sud za ljudska prava u Ontariju presudio je odštetu toj organizaciji zbog izjave gradonačelnika u raspravi o tom prijedlogu jer su zaključili da je njegov navod diskriminirajući. Sud je odbio prijedlog da i druga dva vijećnika koja su glasala protiv moraju platiti odštetu kao i da grad mora proglasiti mjesec lipanj Mjesecom ponosa i na tjedan dana izvjesiti zastavu Duginih boja.
