Hrvatski muzej arhitekture koji djeluje u sklopu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) ove godine slavi tri desetljeća postojanja. Iduće, 2026. godine, muzejska građa raseljena nakon zagrebačkog, odnosno petrinjskog potresa trebala bi biti vraćena u sjedište muzeja, zagrebačku Vilu Ehrlich-Marić koja se nalazi u ulici Ivana Gorana Kovačića 37. No, pitanje je što će se od građe muzeja, mahom privatnih donacija arhitekata, njihovih obitelji, odnosno nasljednika, vratiti u muzejsko središte nakon završetka njegove cjelovite obnove.
Potpuno izvan radara javnosti, naime, prošla je havarija koju je Hrvatski muzej arhitekture doživio u zamjenskom sjedištu u srpnju prošle godine. Iz privatnog stana koji se nalazi iznad privremene muzejske čuvaonice došlo je do curenja vode uslijed čega je dio muzejskog fundusa natopljen vodom i nepovratno uništen. HAZU je, prema našim saznanjima, prekasno reagirao te je dio stradalog fundusa premješten nekoliko tjedana nakon havarije u halu zabočke Regeneracije. Taj je prostor posjetila i Služba za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine Ministarstva kulture i medija.
Inspekcija Ministarstva kulture i medija
Inspektori Ministarstva kulture i medija izvid su, prema našim saznanjima, proveli samo u Zaboku, odnosno hali tvrtke Regeneracija u kojoj je dio stradale građe Hrvatskog muzeja arhitekture pohranjen, no ne i u prostoru u kojem je građa uslijed poplave stradala. Što je inspekcija Ministarstva kulture i medija utvrdila i koje je mjere poduzela s ciljem zaštite građe Hrvatskog muzeja arhitekture, nepoznanica je. Naime, od prosinca prošle godine u više navrata smo ih tražili objašnjenja, ali su se oglušili na sve naše upite.
HAZU priznaje da je početkom srpnja prošle godine „građa Hrvatskog muzeja arhitekture pretrpjela posljedice procurivanja vode iz stana iznad zapadnog (desnog) krila čuvaonice na lokaciji Trg žrtava fašizma 10-13 u Zagrebu prilikom čega je namočen strop i dio zidova čuvaonice“.
Kako HAZU navodi, „radilo se o nesretnom slučaju procurivanja vode, a ne o poplavi, što se može dogoditi i događa se svugdje, pa i u spremištima muzeja“. Pritom tvrde kako nepovratna oštećenja od procurivanja zidova i stropova ne postoje.
Hrvatski muzej arhitekture osnovan je 1995. godine proširenjem djelatnosti Kabineta za arhitekturu i urbanizam Razreda za likovne umjetnosti HAZU.
„Fundus čini arhivska građa (grafički dokumenti, fotodokumentacija, pisani dokumenti) nastala kreativnim, stručnim, znanstvenim i pedagoškim radom hrvatskih arhitekata. Do sada je prikupljena i obrađena građa vezana za Miroslava Begovića, Bernarda Bernardija, Zdravka Bregovca, Josipa Budaka, Jurja Denzlera, Aleksandra Dragomanovića, Huga Erlicha, Drage Galića, Marijana Haberlea, Radovana Halpera, Lavoslava Horvata, Drage Iblera, Pavla Jušića, Lava Kalde, Đuke Kavurića, Milovana Kovačevića, Viktora Kovačića, Ninoslava Kučana, Andre Mohorovičića, Radovana Nikšića, Budimira Pervana, Josipa Pičmana, Božidara Rašice, Angele Rotkvić, Nevena Šegvića, Franje Zvonimira Tišine, Antuna Ulricha, Ivana Vitića i Ernesta Weissmanna“, navodi se na mrežnim stranicama Muzeja.
Kako dodatno pojašnjavaju iz HAZU-a, građu Muzeja čini 81 osobni arhivski fond hrvatskih arhitekata s ukupnim brojem dokumenata oko 150.000 grafičkih zapisa, 230 kutija tekstovnih zapisa i 25.000 fotozapisa.
Građa nije ni bila potpuno popisana
Hrvatski muzej arhitekture nema stalni postav, njegova građa se prikuplja isključivo putem donacija nasljednika, a ozbiljnog bavljenja građom zbog nedovoljnog broja zaposlenih nema. I HAZU priznaje kako građa nije u cijelosti obrađena.
„Građa je djelomično u cijelosti obrađena, dio je djelomično popisan, a dio spremljen uz popise koji nisu u cijelosti provjereni revizijom. Stanje revizije muzejske građe na dan 31. prosinca 2020. iznosilo je obrađenih 27.150 listova grafičke građe. Izrađen je popis svih mikrofilmova građe Muzeja koji su predani Knjižnici HAZU gdje su nakon unosa u Digitalnu zbirku (DiZbi.HAZU) dostupni na uvid korisnicima“, navode iz HAZU-a.
Dodaju kako je tijekom 2021. godine izvršena digitalizacija dokumentacije mikrofilmirane grafičke građe Muzeja, te je započeo unos u DiZbi.HAZU.
„Unos inventarnih popisa građe u bazu M++ na dan 31. prosinca 2022. iznosio je 16.425 upisa. Dio digitalizirane građe Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU dostupan je u INDIGO sustavu u sklopu Digitalne zbirke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Revizija muzejske građe je započeta 2019., no zbog izvanrednih uvjeta – potresa, preseljenja i izmještenosti zapakirane građe nije dovršena“, zaključuju iz HAZU-a.
Ako je građa muzeja „djelomično u cijelosti obrađena, djelomično popisana“ te je „dio spremljen uz popise koji nisu u cijelosti provjereni revizijom“, pitanje je može li HAZU biti siguran da će u muzejsku zgradu nakon njene obnove biti vraćen kompletan fundus muzeja, kao i može li se tvrditi da u poplavi nije stradao vrijedan dio fundusa. Pitanje je i zbog čega građa Hrvatskog muzeja arhitekture nije preseljena u zamjensku čuvaonicu u Velikom Trgovišću, gdje je nakon potresa, primjerice, preseljena građa Gliptoteke HAZU ili Hrvatskog muzeja medicine i farmacije i gdje su osigurani svi mikroklimatski uvjeti za pohranu muzejske građe.
Prema navodima HAZU-a, građa Hrvatskog muzeja arhitekture adekvatno je pohranjena „u privremenoj čuvaonici u Akademijinoj zgradi na Trgu žrtava fašizma 10-13, uz prethodno odobrenje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode“.
Kako navode iz HAZU-a, riječ je o izdvojenim prostorijama sa zasebnim ulazom koje obuhvaćaju 11 soba na površini otprilike 150 m2.
„Za provjeru i nadzor mikroklimatskih uvjeta u prostorije privremenog depoa postavljeno je deset digitalnih termohigrometara. Oni su se očitavali redovito, vodio se dnevnik mikroklimatskih vrijednosti, a u skladu s njima prostorije su se provjetravale“, navode iz HAZU-a.
No, fotografije iz privremene čuvaonice građe Hrvatskog muzeja arhitekture, snimljene nekoliko dana nakon „procurivanja zidova i stropova“, koje imamo u posjedu, ne ukazuju da je muzejska građa zbrinuta na primjeren način.
Te fotografije jasno pokazuju i kako nije bila riječ samo o procurivanju zidova i stropova. Dio građe dobrano je natopljen vodom. To u svom odgovoru stidljivo priznaje i HAZU.
„Nakon što je 3. srpnja 2024. u prostorijama zapadnog (desnog) krila čuvaonice zamijećeno procurivanje vode s gornjeg kata žurno je učinjen prvi korak – evakuacija ugrožene građe, a pristupilo se i vađenju umjetnina na papiru (20-ak nacrta koji su u tom trenutku bili izvan arhivskih ladica zbog skeniranja) iz vlažnog okruženja, odnosno, vlažnih arhivskih mapa koje su hitno odvojene od nacrta. Dvadesetak nacrta je preneseno u uredske prostorije Muzeja (Križanićeva 3) radi prozračivanja i sušenja“, navode iz HAZU-a, dodajući kako su nacrti pretrpjeli oštećenja „u smislu naboranosti papirnatih podloga, međutim, nakon sušenja ustanovljeno je da su tehnike (pretežito tuš/olovka) ostale očuvane, bez gubitaka sloja ili razlijevanja pigmenta“.
Nadalje, iz HAZU-a tvrde kako se uz stručni nadzor pristupilo evakuaciji muzejske građe – rastavljanju metalnih ladičara, pakiranju nacrta te prijevozu građe iz desnog krila čuvaonice do privremene čuvaonice izvan Zagreba, a prema prethodnom odobrenju Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode od 29. srpnja 2024. U čuvaonicu izvan Zagreba premješteni su svi metalni ladičari s pripadajućim nacrtima u arhivskim ladicama te nacrti u rolama koji su ubrzo osušeni“.
Da HAZU nije reagirao žurno, međutim pokazuju fotografije iz privremenog čuvališta Hrvatskog muzeja arhitekture na Trgu žrtava fašizma.
Opasna plijesan
Dio građe tek je porazbacan po prostorijama privremenog čuvališta, a nakon poplave građa je vidljivo mokra, iz ladičara „curi“ voda, po građi se vrlo brzo počela razvijati plijesan štetna ne samo za građu Hrvatskog muzeja arhitekture već i ljude.
Razvoj štetne plijesni na muzejskoj građi priznaju i u HAZU-u. Time priznaju i da se nije žurno reagiralo jer takva plijesan nije mogla nastati preko noći.
Kako navode, odlučeno je da u prostorijama na Trgu žrtava fašizma ostane samo građa koja se jače ovlažila, a riječ je o grupi drvenih panela čiji se kaširani sloj (papir/fotografija) oštetio na ovlaženoj drvenoj podlozi, kao i nešto uokvirenih ploča s preslikama nacrta.
„Pristup restauriranju drvenih panela i okvira zbog brzog razvoja nespecifičnih plijesni nije bio moguć, o čemu su se djelatnici Muzeja konzultirali sa stručnom službom Odjela za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, a koji je dao upute da se zahvaćena građa odijeli i grupira odvojeno, kako ne bi došlo do daljnjeg širenja plijesni i zaraze nezahvaćenog materijala ili stručnih djelatnika“, objašnjavaju iz HAZU-a.
Kako se prema objašnjenju HAZU-a nakon poplave postupalo sa stradalom muzejskom građom? Mjere zaštite, kako objašnjavaju, poduzete su u desnom krilu čuvaonice (metalni ladičari s nacrtima i nacrti u rinfuzi, drveni paneli i makete), dok građa u lijevom (istočnom) krilu čuvaonice (arhivska pisana građa, fotodokumentacija, knjižna građa, sve sastavni dio fundusa), nije bila ugrožena.
U stradalom krilu čuvaonice nalazilo se oko 50 posto fundusa Muzeja. Prema procjeni HAZU-a: “građa u desnom krilu čuvaonice koja nije direktno nastradala (nacrti u metalnim arhivskim ladičarima) prenesena je u čuvaonicu izvan Zagreba, što čini oko 80% ukupno građe u desnom krilu čuvaonice; veći dio građe koja je bila ovlažena i osušila se (nacrti u rolama) prenesena je u čuvaonicu izvan Zagreba, što čini oko 5% od ukupno građe u desnom krilu čuvaonice; preostali dio osušene građe (izložbeni drveni paneli, uokvirene ploče s preslikama nacrta, nekoliko maketa) nalazi se na Trgu žrtava fašizma te se nakon dodatnog pregleda planira njen prijenos u čuvaonicu izvan Zagreba, što čini daljnjih oko 5% od ukupno građe u desnom krilu čuvaonice“.
Dio građe ostavljen je na volju vremenskih prilika. Tako HAZU navodi kako je ostala ovlažena građa ili oko 10 posto ukupne građe u desnom krilu čuvaonice smještena i izolirana u zasebnoj prostoriji u desnom krilu zgrade „gdje se uslijed srpanjske vrućine osušila“. Riječ je o izložbenim drvenim panelima, uokvirenim pločama s preslikama nacrta te nekoliko maketa koje su bile „prislonjene uz zidove“.
Iz odgovora HAZU-a evidentno je da u srpnju prošle godine Hrvatski muzej arhitekture nije doživio samo procurenje zidova i stropa. Jasno je i da je, prema priznanju HAZU-a, 50 posto fundusa Muzeja bilo izloženo vodi i vlazi. Da se žurno reagiralo, na muzejskom fundusu ne bi došlo do razvoja gljivica.
