Unatoč nagomilanim problemima u sustavu socijalne skrbi, država je po tko zna koji put pokazala da je troma i neefikasna. Podloga je to za razne pojedince i organizacije koji, i mimo zakona i bez dovoljnog nadzora, rade s najranjivijim skupinama u društvu. Posljednji primjer je tzv. prozor života, mjesto za prihvat napuštenih beba, kojeg su udruga Betlehem-Zagreb i samostan Pohoda Marijina otvorili 1. veljače na Trešnjevci u Zagrebu.
Riječ je o ugrađenom prozoru na ogradi samostana, malom grijanom i ventiliranom prostoru s jastukom za bebu u koji se anonimno može donijeti i ostaviti dijete. Prozor se otvara izvana, nakon čega se aktivira alarm koji upozorava časne sestre koje potom zbrinjavaju dijete i zajedno s udrugom Betlehem-Zagreb obavještavaju nadležne službe, stoji na stranicama projekta.
Udruga Betlehem-Zagreb objašnjava da im je “cilj zaštita najugroženijih i stvaranja prilike da ostavljena djeca pronađu novi život“ te da žele pružiti „siguran prostor, utočište za novorođenče koje majka zbog raznih životnih problema ne može zadržati u svom životnom prostoru“.
Trebalo je proći gotovo tjedan dana medijskih napisa i novinarskih upita o zakonitosti “prozora života” da se nadležno Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike pokrene. Najavili su da kreću u izvanredni inspekcijski nadzor “kako bi utvrdili sve okolnosti“.
Nadzor planiraju provesti nad radom udruge Betlehem-Zagreb. Samostan ne spominju.
“Udruga još mora dostaviti određenu dokumentaciju u Ministarstvo. S primanjem te dokumentacije još ćemo procijeniti je li potrebno otići na samu lokaciju. Nismo bili tamo, ali smo putem video nadzora, koji nam je predsjednica udruge pokazala, u stvarnom vremenu vidjeli kako taj ‘prozor’ u tom trenutku funkcionira“, rekla je u izjavi za Novu tv Josipa Crnoja Bartolić, načelnica Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u Ministarstvu socijalne politike.
I u udruzi su svjesni da sadašnji zakonski okvir ne predviđa mogućnost provođenje projekta kakvog su zamislili, ali kažu da su pronašli “rupu u zakonu”. Ne preciziraju koju. Na kraju su postavili “prozor”, pa što bude – bude.
“Tri godine radimo na ovome te smo, nakon što smo ispitali sve zakonske i druge mogućnosti i više puta naišli na zid, u dogovoru s našim pravnim timom odlučili jednostavno krenuti u to“, rekla je Alberta Vrdoljak, predsjednica udruge Betlehem-Zagreb.
Udruge za prava žena okupljene u Žensku mrežu Hrvatske potpuno su suprotnog stava. Upozoravaju da je uspostava tzv. prozora za ostavljanje djece stvaranje paralelnog vaninstitucionalnog sustava, što je u suprotnosti s važećim zakonima u Hrvatskoj i interesima žena i djece. Zatražile su od nadležnih institucija da hitno zabrane i sankcioniraju takvu opasnu praksu te spriječe njezino širenje.
Inspekcijski nadzor nad udrugom, ali ne i samostanom?
Faktograf je uputio desetak pitanja Ministarstvu socijalne politike o zakonitosti projekta i što namjeravaju poduzeti.
Zanimalo nas je, među ostalim, mogu li se nevladine organizacije i vjerske zajednice baviti promoviranjem i prihvatom anonimno napuštene djece, je li postupanje udruge Betlehem-Zagreb i samostana Pohoda Marijina u skladu sa Zakonom u socijalnoj skrbi, jesu li oni registrirani za djelatnost prihvata anonimno napuštene djece na način na koji to namjeravaju činiti preko tzv. prozora života te ima li takvo postupanje udruge Betlehem-Zagreb i samostana Pohoda Marijina uporište u drugim srodnim propisima, poput Obiteljskog zakona, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o udrugama i Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica.
S obzirom na to da je predsjednica udruge Alberta Vrdoljak u medijima objašnjavala da će ona i časne sestre biti prve koje će prihvatiti takvo dijete, a da će do dolaska nadležnih službi o djetetu brinuti liječnice i medicinske sestre iz udruge, pitali smo Ministarstvo imaju li svi oni odobrenje za takav rad, na temelju kojeg zakona i koje im je tijelo izdalo odobrenje.
Iz Ministarstva su nam odgovorili da će „s obzirom na saznanja, Ministarstvo provesti izvanredni inspekcijski nadzor udruge kako bi se utvrdile sve okolnosti“. O tome tko će i hoće li uopće netko provesti nadzor nad radom samostana Pohoda Marijina nema ni riječi.
Nisu nam odgovorili ni koje su predviđene sankcije u slučaju da postupanje udruge i samostana nije u skladu s propisima, odnosno s njihovom registriranom djelatnošću, dakle da su nezakonito pružali uslugu prihvata anonimno napuštene djece.
Napuštanje djece je kazneno djelo
Navode samo da je inicijativa “Prozor života“ potekla izvan sustava socijalne skrbi, da nije povezana sa službenim tijelima niti je od njih tražila mišljenje ili dogovor oko procedure. Naglašavaju da je, prema sadašnjem zakonodavstvu, bilo kakvo napuštanje djeteta kazneno djelo i smatra se pretpostavkom za lišenje prava roditelja na roditeljsku skrbi, da je svatko to dužan prijaviti. U ostatku dopisa detaljno objašnjavaju sustav socijalne skrbi za djecu i roditelje s problemima – od savjetovanja do eventualnog posvojenja.
Akcija “Prozor života“ je nedvojbeno zajednički projekt jedne nevladine organizacije i jednog redovničkog reda u sastavu Katoličke crkve. Pored toga što su časne sestre ustupile samostanski zid u koji je uzidan ostakljeni pult za ostavljanje beba, redovnice su istovremeno uključene u prihvat i brigu o tako napuštenoj djeci.
„Časne sestre su objeručke prihvatile tu ideju. Njih deset su jednoglasno glasale da žele u taj projekt. Tražile su dopuštenje od duhovnog stola. Dobile su ga pismeno, uz svaku podršku i pohvalu s duhovnog stola. I mi smo zajedno u to ušli“, rekla je Alberta Vrdoljak, predsjednica udruge Betlehem-Zagreb gostujući u emisiji Aktualno Hrvatske katoličke mreže.
Iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad, u čijoj su nadležnosti nekadašnji centri za socijalnu skrb, također su nam odgovorili da ni njih nitko iz inicijative nije kontaktirao radi davanja mišljenja ili dogovora oko procedure i da do sada nisu imali sličnih iskustava.
Zavod do sada nije primio prijavu, ni od udruge niti od policije, da je neko dijete ostavljeno i da je potrebno postupanje socijalnih radnika.
Tko su nositelji projekta?
Udruga Betlehem-Zagreb upisana je u Registar udruga od 2009. godine. Jedna je od niza pro-life udruga i inicijativa u Hrvatskoj, bliska udruzi U ime obitelji, čija je predsjednica Željka Markić bila i na otvaranju “prozora života“.
Za sebe kažu da su građanska neprofitna udruga “katoličkog nadahnuća“ kojoj je cilj “molitvom i savjetom te na svaki drugi čovječan i kršćanski način pomoći da se djeca određena za pobačaj spase a njihovi roditelji budu sretni“. Pomažu trudnicama, samohranim majkama i žrtvama obiteljskog nasilja kroz molitvu i savjetovanje.
Osim u Zagrebu, udruga Betlehem ima podružnice u još desetak hrvatskih gradova. Grade “grobnice za nerođenu djecu“ po grobljima u Hrvatskoj što također izaziva kontroverze (1, 2).
U Registru pružatelja socijalnih usluga, udruga Betlehem-Zagreb je evidentirana za pružanje usluge smještaja žrtava nasilja u obitelji u sigurnoj kući za osam osoba. Rješenje za sigurnu kuću izdao im je Grad Zagreb 25. kolovoza 2023. godine.
Betlehem izgubio pravo na prikupljanje pomoći
Pitali smo Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom jesu li ih udruga Betlehem-Zagreb i samostan Pohoda Marijina informirali da se namjeravaju baviti prihvatom anonimno napuštene djece te hoće li provesti kontrolu vezano za projekt “prozor života“.
Iz Grada Zagreba su nam odgovorili da udruga Betlehem-Zagreb, sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi i Pravilniku o mjerilima za pružanje socijalnih usluga (1, 2) ispunjava mjerila za pružanje socijalne usluge smještaja za žrtve obiteljskog nasilja za osam odraslih osoba s djecom, a da za ostale socijalne usluge udruga nije zatražila rješenje.
“Napominjemo da Udruga nije dužna o svojim namjerama i radnjama izvještavati Grad Zagreb, osim o onima za koje je Grad Zagreb nadležan donositi rješenje ili koje financira“, stoji u odgovoru Grada.
Jedan od važnih ciljeva udruge je i prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći. Od 2016. godine udruga je, pod tadašnjim nazivom Centar za nerođeni život Betlehem – Zagreb, imala odobrenje Grada Zagreba za stalno prikupljanje humanitarne pomoći, ali je to pravo izgubila 2023. godine.
Kako su nam objasnili iz Grada Zagreba, razlog je „nepravovremeno izvršavanje obaveze dostavljanja izvješća o ukupno prikupljenoj i pruženoj humanitarnoj pomoći za 2022. godinu te neispunjavanja obaveze prijave promjene naziva i sjedišta udruge u roku 30 dana“. Nakon toga je udruga brisana iz evidencije stalnih prikupljača humanitarne pomoći. Nadzor nad time je u nadležnosti Ministarstva socijalne politike.
Drugi partner u projektu je samostan Pohoda Marijina, odnosno tamošnje časne sestre. Riječ je o redovničkom redu čije su članice došle u Zagreb 1947. godine. Samostan je dio Njemačko-austrijske federacije u čijem je sastavu 10 autonomnih samostana s oko 150 sestara, stoji na njihovoj stranici.
Samostan Pohoda Marijina upisan je u Evidenciju pravnih osoba Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj.
Uzor je Poljska
Organizatori akcije navode da slična “gnijezda za bebe“ i “kutije za bebe“ postoje u Švicarskoj, Belgiji, Italiji, Njemačkoj, Češkoj, Kanadi…
Tamo su ona uspostavljena na temelju zakona, s propisanim procedurama i ovlastima, često u okviru bolničkog sustava, što ovdašnji nositelji projekta propuštaju naglasiti.
Prva inspiracija za hrvatsku inačicu je Poljska. Čak je i naziv “prozor života“ preuzet iz poljskog jezika – “okno zycia“. To ne treba čuditi, jer je i utemeljitelj udruge Betlehem u Hrvatskoj “poljski đak“ svećenik, pavlin Marko Glogović.
U Poljskoj veliku mrežu takvih mjesta ima tamošnji Caritas. Prema posljednjem izvještaju poljskog Caritasa za 2023. godinu bilo ih je 45.
Odbor za prava djeteta UN-a kontinuirano upozorava Poljsku o neprimjerenosti takvog rješenja i nedostatne zakonske zaštite djece koja su anonimno ostavljena u poljskim “prozorima”.
Tako u svojim preporukama povodom 3. i. 4. izvještaja Poljske o poštivanju Konvencije o pravima djeteta, Odbor UN-a “izražava zabrinutost zbog nepostojanja propisa i sve većeg broja kutija za bebe u kojima se može anonimno ostaviti dijete, što predstavlja kršenje članaka 6. do 9. i članka 19. Konvencije“.
Riječ je o člancima koji, među ostalim, djetetu jamče pravo na očuvanje identiteta i obiteljskih odnosa, na zakonsku zaštitu, a država ima obavezu zaštititi dijete i od svakog oblika zlostavljanja ili iskorištavanja.
“Odbor potiče Poljsku da zabrani korištenje kutija za bebe, ojača i promiče postojeće alternative i razmotri uvođenje povjerljivih poroda u bolnici kao posljednjeg rješenja“, stoji u preporukama Odbora UN-a iz listopada 2015. godine.
Poljska je odbacila kritiku Odbora UN-a ustvrdivši da “prozori života“ ne krše prava iz Konvencije.
Poljska vlada je u odgovoru istaknula da u Poljskoj postoji sustav podrške za obitelji i trudnice, a da žena koja se ne može brinuti o novorođenčetu može ostaviti dijete u bolnici uz pismenu izjavu. Roditelji ili majka koji žele ostati anonimni mogu ostaviti dijete u “prozoru života“. Na taj se način, u ekstremnim situacijama, štiti temeljno pravo djeteta na život, stoji u odgovoru poljskih vlasti.
Stav poljske vlade podržao je i tamošnji pravobranitelj za djecu jer “prirodno pravo na život djeteta uvijek treba pretegnuti u odnos na pravo djeteta da zna svoje roditelje i identitet“.
Odbor za prava djeteta UN-a to nije pokolebalo. I u najnovijim preporukama iz 2021. godine ponovio je svoje kritike. Opet je pozvao Poljsku da se “pozabavi uzrocima napuštanja djece, pojača mjere potpore obitelji i razmotri uvođenje, kao krajnje mjere, povjerljivog poroda u bolnicama kako bi se okončalo anonimno napuštanje djece u kutijama za bebe“.
Ministarstvo zdravstva pozvalo samo Željku Markić
Problem ostavljene djece u Hrvatskoj aktualiziran je prošle godine u svibnju nakon što je u kanti za smeće u Zaprešiću pronađena tek rođena beba.
Ubrzo potom, oglasila se Željka Markić, predsjednica ultrakonzervativne pro-life udruge U ime obitelji. Uputila je otvoreno pismo saborskim zastupnicima i predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću u kojem je zatražila da se u Hrvatskoj hitno uvede anonimni porod u bolnicama.
Predložila je i uvođenje tzv. gnijezda za bebe, što se danas promovira kao “prozor života“. Ona bi također bila u okviru bolnica.
Markić je ideju ponovila i ovih dana, u jeku rasprave o ugradnji “prozora života” na ogradi samostana na zagrebačkoj Trešnjevci, čijem otvaranju je, podsjetimo, i sama prisustvovala.
Dva mjeseca od njezinog prvog apela, Ministarstvo zdravstva osnovalo je Radnu skupinu za implementaciju instituta anonimnog poroda u Republici Hrvatskoj.
Prema odluci tadašnjeg ministra Vilija Beroša, u Radnoj skupini od 14 članova su predstavnici ministarstava socijalne politike, zdravstva, pravosuđa, unutarnjih poslova i demografije, liječnici iz splitskog, osječkog, riječkog i zagrebačkog KBC-a te članovi strukovnih društava za ginekologiju i perinatalnu medicinu.
Od predstavnika civilnog društva imenovana je samo – Željka Markić. Među članovima nema nikoga iz ženskih udruga, kao ni pravobraniteljice za djecu niti pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Od tada, o rezultatima Radne skupine sedam mjeseci se ništa nije čulo.
Na čelu radne skupine za anonimne porode bio je Ćorušić
„Skupina radi na analizi zakonodavstva i praksi zemalja koje imaju dugogodišnje iskustvo u ovom području budući da se radi o složenoj tematici. Do sada je održan jedan sastanak te je Radna skupina trenutno u procesu revidiranja članova kako bi nastavila s radom“, odgovoreno nam je ovih dana iz Ministarstva zdravstva.
Voditelj Radne skupine bio je ginekolog Ante Ćorušić, poznat (1, 2) po konzervativnim stavovima i zagovaratelj ograničenja prava žena na pobačaj. On je lani u listopadu iznenada preminuo, pa je to vjerojatno glavni razlog “revidiranja članstva“: Hoće li sada nova ministrica zdravstva Irena Hrstić napraviti iskorak i u Radnu skupinu imenovati i nekog iz liberalnijeg dijela civilnog društva možemo samo nagađati.
Neizvjesno je i za koji će se model Hrvatska na kraju odlučiti te koliko će potom proći vremena da zaživi i njegova primjena.
Ne postoji jedinstvena praksa u svijetu. Sve su glasnije kritike da “kutije za bebe” ne mogu biti rješenje za napuštenu djecu, nego da treba ojačati sustav pomoći obitelji i ženama, a tek kao krajnju mjeru uvesti anonimni porod u bolnicama gdje žene ne bi trebale reći ništa od svojih podataka pri porodu.
Postoji i blaža varijanta – povjerljivi porod – kada majka svoje podatke ostavlja nadležnoj službi (ali da to ne bude javan podatak), kako bi jednog dana dijete ipak, ako to želi, moglo doznati svoje porijeklo.
U međuvremenu javnost čeka rezultate izvanrednog inspekcijskog nadzora koji bi trebao biti završen za desetak dana – nakon čega će se znati sudbina postavljenog “prozora života“.
