U petak 28. veljače ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski doputovao je u Sjedinjene Države kako bi s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom finalizirao i potpisao sporazum o rijetkim mineralima kojeg Trump shvaća kao preduvjet za mir između Ukrajine i Rusije. SAD bi ostvario postotak u iskorištavanju ukrajinskog rudnog bogatstva te tako, govori Trump, ostvario i povrat dosad uloženog u obranu Ukrajine. Sigurnosna jamstva za Ukrajinu nisu bila dogovorena, a kada je Zelenski pred kamerama (uključujući i ruski TASS) u Ovalnom uredu Bijele kuće pokušao objasniti ukrajinsko stajalište o nesigurnosti dogovora s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom izazvao je provalu uvredljivih primjedbi, najprije od strane američkog potpredsjednika JD Vancea, a potom i samog Trumpa te je praktički istjeran iz Bijele kuće.
Republikanci sa svih razina vlasti nastavili su s napadima na “nezahvalnog” Zelenskog i zahtjevima da se Zelenski “ispriča što su ga tukli”, a jedna od apsurdnijih rasprava koja je vođena bila je o tome je li se Zelenski smio pojaviti u Bijeloj kući obučen kako hoda već pune tri ratne godine ili je specijalno za taj slučaj trebao obući odijelo.
Amerikanci su počeli inzistirati na nelegitimnosti Zelenskog te mu tražiti potencijalne zamjene, a ovih je dana SAD objavio kako prekida vojnu pomoć Ukrajini i naposljetku ono najvažnije, obavještajnu suradnju, bez koje će Ukrajincima biti iznimno teško voditi ratne operacije protiv nadmoćnije ruske vojske.
U nedjelju 2. ožujka u Londonu je na poziv britanskog premijera Keira Starmera održan sastanak izabranih europskih čelnika i Kanade sa Zelenskim koji je bio na svom putu iz SAD-a. Ključna poruka bila je pokazati da Zelenski nije ostao sam, a dogovorena je i značajna vojna pomoć britanske vojne industrije Ukrajini. Britanci i Francuzi spremni su u “koaliciji voljnih” poslati svoje vojnike u Ukrajinu za nadzor provedbe mira kada do njega dođe. Naknadno je objavljeno i kako Britanci i Francuzi rade na planu koji se odnosi na jednomjesečno primirje koje bi krenulo od prestanka vojnih aktivnosti iz zraka, mora i prema energetskoj infrastrukturi, a kojeg bi trebali prezentirati Americi. Zelenski se složio da bi to bio dobar put.
U ovom trenutku nije jasno u kakvom je odnosu taj plan s onim kojeg ima američki predsjednik Donald Trump, a koji se u osnovi svodi, kako sada izgleda, na dogovor njega i Putina o sudbini Ukrajine na koji bi Zelenski trebao pristati bez puno zahtjeva. Dodatni problem britansko-francuskim planovima predstavlja uporno odbijanje Moskve da pristane na raspoređivanje vojnika zemalja koje su ujedno i članice NATO-a na teritorij Ukrajine.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je u četvrtak objavio da će Moskva europske mirovne snage u Ukrajini smatrati službenom uključenosti snaga NATO-a u ratu protiv Rusije.
Pa kad su se već s ruskim dužnosnicima američki sastajali u Saudijskoj Arabiji tamo bi se idućeg tjedna na sastanak s američkim dužnosnicima na novi pokušaj dogovora trebala uputiti i ukrajinska delegacija.
U utorak 4. ožujka Trump je pred oba doma Kongresa održao rekordno dug govor o stanju nacije u trajanju od 90 minuta koji se bazirao uglavnom na samohvali i domaćoj politici, ali je ponovio i prijetnje koje se odnose na preuzimanje Panamskog kanala i Grenlanda te najavio široko uvođenje carina.
“Kako bismo pojačali našu nacionalnu sigurnost, moja će administracija povratiti Panamski kanal, a već smo s time i počeli”, kazao je Trump. Naime, investicijski fond BlackRock, najavljeno je, preuzet će od firmi iz Hong Konga obje luke u kanalu. Vezano za Grenland, Trump je prvo rekao da će prihvatiti mišljenje tamošnjeg stanovništva da bi potom dodao: “na ovaj ili onaj način, mi ćemo ga dobiti”.
Istog dana (nakon dva mjeseca najava te odgoda pa opet najava), Trumpova administracija proglasila je carine u visini od 25 % na robu iz Meksika, Kanade i Kine.
Kanadski premijer Justin Trudeau uzvratio je istom mjerom, obraćajući se u svom govoru posebno Kanađanima, posebno Amerikancima te posebno samom Trumpu. “Kanađani su odgovorni i pristojni ljudi, ali nećemo pobjeći od borbe, ne kada je naša zemlja i dobrobit svih u pitanju”, kazao je Trudeau te Trumpu poručio: “Nije mi običaj slagati se s Wall Street Journalom, ali Donalde, oni naglašavaju da, iako si ti jako pametan momak, ovo ti je jako glup potez”.
Kina je poručila da će se boriti do kraja u trgovinskom “ili bilo kojem drugom ratu”. Burze su potonule, a mediji se raspisali kako će Amerikancima sada cijene porasti, iako su među glavnim razlozima za glasanje za Trumpa na izborima brojni isticali nadu da će njegov dolazak smanjiti cijene. Najavljuje se da će se carine loše odraziti na automobilsku, ali i zrakoplovnu industriju. Dva dana kasnije proglašeno je kako se odgađa primjena carina na robu iz Meksika i Kanade – do 2. travnja. Ranije u svom obraćanju Kongresu Trump je govorio kako će carine krenuti od 2. jer je praznovjeran i jer ne želi da se stvari shvate kao prvoaprilska šala.
Europska unija zasad ne zna što bi sve moglo biti pogođeno američkim carinama niti kako odgovoriti protumjerama.
“Teško je razumjeti koja će biti meta (carina)”, kazala je u četvrtak europska povjerenica za trgovinu Sabine Weyand, odnosno hoće li taj trgovinski rat biti radi samih carina, traži li se da EU promijeni neku od svojih politika, je li riječ o privlačenju investicija ili bi carine trebale nadoknaditi porezne prihode. “Ne želim komentirati niti jedan od tih ciljeva, ali oni se stalno mijenjaju”, rekla je.
Nuklearna prijetnja i zaštita
U srijedu 5. ožujka francuski predsjednik Emmanuel Macron objavio je na svojim mrežama govor u kojem je, između ostalog, ponudio da Francuska preuzme ulogu nuklearne zaštite Europe nakon sve izglednijeg američkog povlačenja. Ruski ministar Sergej Lavrov odmah je to shvatio kao nuklearnu prijetnju od strane Francuske, a potom su se Putin i Macron krenuli nabacivati metaforama tko više podsjeća na Napoleona i tko je veći imperijalist te kome će slijediti kraj kakvog je doživio Napoleon.
U četvrtak 6. ožujka američki mediji objavljuju kako Trump najavljuje da neće sudjelovati u obrani onih članica NATO-a koje ne izdvajaju dovoljan postotak za obranu, odnosno da neće poštovati članak 5. transatlantskog ugovora koji navodi da se napad na jednu članicu Saveza smatra napadom na sve. Nastavak je to na riječi novog američkog ministra obrane Petea Hegsetha koji je prošlog mjeseca najavio da SAD ne samo da neće sudjelovati u nikakvim mirovnim snagama u Ukrajini, već i da neće sudjelovati u obrani bilo koje zemlje koju bi Rusija mogla napasti.
Istoga dana održan je izvanredni summit Europskog vijeća te je tako EU još jednom ugostila ukrajinskog predsjednika Zelenskog – bez odijela. Na summitu je zaključeno kako će zemlje članice EU, minus Mađarska, nastaviti pružati pomoć Ukrajini, ali će i uložiti 800 milijardi eura u svoje buduće naoružanje.
Europska unija formirana je kao “mirovni projekt” nakon Drugog svjetskog rata. U četvrtak poduzela je odlučujući korak prema tome da postane ratni projekt, konstatirao je Politico, opisujući sastanak europskih lidera na temu naoružavanja u Bruxellesu. Čelnici EU-a iskazali su odlučnost da sami preuzmu odgovornost za sigurnost Europe. Ali za Ukrajinu to bi moglo biti prekasno.
“Kad je riječ o Ukrajini, svi novci svijeta ne mogu kupiti vrijeme i ekspertizu koju Kijev gubi nakon što je Washington odrezao dotok obavještajnih podataka. Estonski premijer Kristen Michal potegao je to pitanje u razgovorima iza zatvorenih vrata, prema riječima jednog EU dužnosnika upućenog u te razgovore, pitajući: ‘Možemo li sami?’. Odgovor je bio zaglušujuća tišina”, piše Politico.
Hrvatska se smjestila među 26 članica
Sve ovo konačno je ispunilo mjeru: premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović čuli su se telefonom uoči izvanrednog summita Europskog vijeća. Milanović, priopćeno je, imao je pet naglasaka: treba prihvatiti svaku inicijativu koja pridonosi miru u Ukrajini; hrvatski vojnici neće sudjelovati ni u kakvim aktivnostima na teritoriju Ukrajine; pomoć Ukrajini ne smije biti na štetu održavanja i razvoja sposobnosti Hrvatske vojske; niti jedna financijska odluka ne smije štetiti standardu građana RH, što se odnosi i na odluke o sankcijama te da se kod bilo kakve rasprave o jačanju europske vojne industrije i povećanju vojnog proračuna treba osigurati da u tome sudjeluje i hrvatska industrija.
Premijer Plenković ocijenio je da mu je to dovoljno širok prostor da se na summitu svrsta među 26 zemalja koje podupiru zaključke, a ne s Mađarskom. Kako je poslije summita konstatirao ministar obrane Ivan Anušić, Hrvatska je dostigla ranije ciljeve od 2 % BDP-a za obranu, a u predstojećim godinama namjerava to dići na 3,5 % te pozdravlja investicije u tvornice streljiva.
