Na dan obljetnice početka zračnih napada NATO snaga na Jugoslaviju, 24. ožujka, na više korisničkih profila na društvenoj mreži Facebook objavljena je informacija da je u 78 dana – koliko je trajala NATO-va operacija – ubijeno preko 2.500 civila.
“Tokom operacije ‘Milosrdni andjeo’ ubijeno je preko 2500 civila i uništena civilna infrastruktura zemlje”, navodi se, između ostalog, u statusu objavljenom 24. ožujka (arhivirano ovdje).
Ponegdje se daju i “preciznije” informacije pa se tako može naći status od istoga dana prošle godine (arhivirano ovdje) u kojem piše:
“Prema podacima Ministarstva odbrane Srbije tokom 78-dnevne zlocinacke vazdušne agresije 19 zemalja NATO Alijanse na SRJ ubijeno je 2.500 civila, među njima 89 dece, 1.031 pripadnika Vojske i policije, a povredjeno oko 12.000 ljudi……teže i lakše je ranjeno oko 6.000 civila, od toga 2.700 dece, kao i 5.173 vojnika i policajaca, a 25 osoba se i danas vodi kao nestalo”.
Na ove podatke srpskog Ministarstva obrane pozivaju se i mnogi drugi izvori.
Koji broj žrtava su iznosili srpski dužnosnici?
Međutim, za ove informacije ne postoje pouzdani dokazi. Republika Srbija, naime, još uvijek nije predstavila poimenični popis žrtava zračnih napada NATO-a, niti dokumentaciju na kojoj bi se temeljili podaci koje njezini dužnosnici iznose u javnosti.
Kao službeni podatak o broju poginulih i ranjenih najčešće se uzima onaj koji je na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a 23. ožujka 2009. godine iznio tadašnji srbijanski predsjednik Boris Tadić. “Tokom tri mjeseca svakodnevnog bombardovanja gradova i sela poginulo je 2.500 civila, među njima bilo je 89 djece, dok je ranjeno 12.500 ljudi”, rekao je tom prilikom Tadić.
U vrijeme dok je obnašao dužnost ministra obrane, prvog dopredsjednika Vlade i koordinatora obavještajnih službi, u veljači 2013. godine, današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sa skupštinske je govornice ustvrdio da je u napadima NATO-a poginulo ukupno 1008 vojnika i policajaca, 631 pripadnik vojske i 325 pripadnika policije. Rekao je i da se nestalima u tom razdoblju smatraju 52 pripadnika vojske i policije.
Na komemoraciji u ožujku 2014. godine srbijanski ministar obrane Nebojša Rodić govorio je o 3,5 tisuća ubijenih sugrađana te 12,5 tisuća ranjenih i ozlijeđenih. “Poseban osjećaj boli izaziva sjećanje na 90 nevinih mladih žrtava te 1.031 poginulog vojnika i policajca”, rekao je tom prilikom srbijanski ministar obrane. Na komemoraciji u Grdeličkoj klisuri 2017. godine, pak, Aleksandar Vučić govorio da je za tri mjeseca bombardiranja poginulo dvije tisuće civila i više od tisuću vojnika i policajaca, dok je u ožujku 2021. godine srbijanski predsjednik govorio o “2.500 ubijenih civila, ali i vojnika i policajaca” te o 79-oro poginule djece.
Srbijanski mediji također donose različite procjene o broju poginulih vojnika i civila. U članku Politike iz 2008. godine navodi se da su u sukobu s NATO paktom poginula 1.002 pripadnika Vojske Jugoslavije i MUP-a Srbije, dok se broj poginulih civila procjenjuje na oko dvije tisuće, “među kojima i 88 smrtno stradale djece”. U članku Blica iz 2010. godine navodi se da je u “NATO agresiji poginulo nekoliko hiljada ljudi uglavnom civila. Srbijanska javna televizija povodom ovogodišnje obljetnice NATO napada na Srbiju i Crnu Goru objavila je da je u napadima NATO-a poginulo “između 1.200 i 2.500 ljudi”.
Srbija nema službeni poimenični službeni popis žrtava
Ono što je sigurno, Republika Srbija nema pouzdanih informacija o broju poginulih i ranjenih u zračnim napadima. Zbog toga je srbijanski predsjednik Vučić u veljači 2020. godine najavljivao formiranje komisije koja će utvrditi točan broj stradalih u NATO udarima. Međutim, Vučićeva inicijativa nije dala rezultat. Odbili su je 19. listopada 2021. zastupnici srbijanske Skupštine, u kojoj je Vučićeva stranka imala apsolutnu većinu. O tome je pisala redakcija BBC-a na srpskom jeziku, u članku pod naslovom: “NATO bombardovanje Jugoslavije 1999: Zašto država ne objavljuje broj nastradalih civila i koliko je bilo žrtava vojske i policije“.
Republika Srbija još uvijek nema službeni popis stradalih u NATO napadima, tako da se s brojem poginulih licitira od prigode do prigode. Primjerice, 2021. godine u audio-vizualom materijalu za vrijeme službene ceremonije obilježavanja godišnjice napada NATO snaga prezentirano je da je u zračnim udarima stradalo četiri tisuće civila, što je objavio BIRN, u članku objavljenom u ožujku prošle godine, pod naslovom: “Žrtve NATO bombardovanja SR Jugoslavije: zvanični broj stradalih ni nakon 25 godina nije poznat“.
Nevladine organizacije o broju žrtava
Za razliku od državnih institucija, pitanjem poginulih u zračnim udarima NATO pakta 1999. godine ozbiljno se bavio Fond za humanitarno pravo Srbije, koji je zajedno s Fondom za humanitarno pravo Kosova 2014. godine objavio poimenični popis žrtava, utemeljen na istraživačkom radu pri kojem je konzultirano više od trideset tisuća službenih dokumenata.
Prema ovom popisu, u NATO napadima na Srbiju i Crnu Goru poginulo je 756 ljudi, i to 452 civila i 304 pripadnika oružanih snaga. Uz ime i prezime svakog od poginulih arhvirani su i detalji o okolnostima u kojima su žrtve stradale. Nakon državne komemoracije 2023. godine, Fond za humanitarno pravo objavio je priopćenje za javnost u kojem upozorava da Republika Srbija nikad nije popisala žrtve NATO bombardiranja.
“Od ubijenih civila, njih 206 su bili srpske ili crnogorske etničke pripadnosti, 218 su bili Albanci, 14 Romi, a 14 civili drugih nacionalnosti. U bombardovanju je stradalo 275 pripadnika Vojske Jugoslavije (VJ) i MUP-a, i 29 pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK). Ukupno 261 osoba ubijena je na teritoriji Srbije, deset u Crnoj Gori, a 485 na Kosovu. Ovo je do sada jedini i najpotpuniji spisak žrtava NATO bombardovanja u SRJ”, objavio je Fond za humanitarno pravo.
Brojke koje objavljuje Fond za humanitarno pravo blizu su procjenama Amnesty Internationala i Human Rights Watcha. Amnesty International je 2009. godine procijenio da je u NATO napadima poginulo oko 500 civila, dok Human Rights Watch procjenjuje da je u NATO napadima na Srbiju i Crnu Goru ubijeno između 488 i 527 civila.
Zaključno, Srbija nikada nije napravila službeni poimenični popis žrtava NATO bombardiranja 1999. godine. Iako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tražio stvaranje komisije koja bi takav popis sastavila, Skupština Srbije je odbila takav prijedlog. U mnogim medijima i statusima se spominju podaci srpskog Ministarstva obrane, koji također nisu temeljeni na konkretnom popisu i dokazima, ali su ipak brojke koje je objavila srpska institucija. Za statuse u kojem se ne navodi izvor podataka, ocjenjujemo da im nedostaje kontekst.
