U statusu na Facebooku (arhivirano ovdje), objavljenom na Facebook stranici “Hrvatski krški pašnjaci”, navodi se kako “WEF traži da se zabrani domaća hrana zbog ‘klimatskih promjena'”.
Snimku zaslona statusa koji je u trenutku pisanja članka prikupio 597 reakcija, 189 komentara i 400 dijeljenja donosimo niže.
Status je zapravo preuzet s članka na portalu Epoha (arhivirano ovdje), a proširio se i među drugim korisnicima Facebooka (1, 2, 3, 4, 5).
Iako je Epoha o ovim temama već pisala, pa ih je i Faktograf provjeravao, opet su objavili članak sa sličnim tvrdnjama. Ovaj put sadržaj su preuzeli s portala Slay News, koji je objavio tri slična članka na temu (1, 2, 3). Slay News opisuju se kao “alternativni” i nezavisni medij usmjeren na istinito izvještavanje i na slobodnu i otvorenu razmjenu ideja. Značajan dio njihovog sadržaja čine dezinformacije preuzete s društvenih mreža, baš kao i na portalu Epoha.
U članku i statusu iznose se tri starije tvrdnje koje je Epoha već objavljivala, a koje se tiču proizvodnje hrane i mesa, uzgajanja hrane za osobnu upotrebu i ograničavanja konzumacije mesa.
Osvrnut ćemo se na svaku od njih, s naglaskom na konzumaciju i proizvodnju hrane.
Prva tvrdnja: WEF želi zabraniti uzgoj vlastite hrane zbog navodnog klimatskog otiska
U članku na portalu Epoha, iz kojega su onda nastale statusi i objave na Facebooku, navodi se kako Svjetski ekonomski forum (World Economic Forum, WEF) “sve više teži ka tome da zabrane široj javnosti uzgoj vlastite hrane kod kuće, tvrdeći da time uzrokuju “klimatske promjene”.
Temelj za tu tvrdnju je studija za koju Epoha tvrdi da ju je financirao WEF, a u kojoj su “istraživači očito otkrili da “ugljični otisak” domaće hrane “uništava planet”.
O ovoj smo temi na Faktografu već pisali, a o njoj su pisali i drugi fact-checkerski portali (Snopes, Logically Facts, AFP Fact Check).
Međunarodna studija koju je provelo Sveučilište u Michiganu i koja uspoređuje ugljični otisak urbane i tradicionalne poljoprivrede zaista je provedena. Rezultati studije pokazuje da voće i povrće uzgojeno na urbanim farmama i u vrtovima prosječno emitira ugljični otisak šest puta veći od konvencionalno uzgojenih proizvoda.
Ipak, valja naglasiti i da je istraživanje otkrilo i da se korištenjem određenih tehnika dolazi do toga da usjevi uzgojeni u gradovima imaju isti ili manji ugljični otisak od konvencionalne poljoprivredne prakse odnosno uzgoja na farmama. Ilustracije radi, rajčice uzgojene u tlu urbanih parcela na otvorenom imale su manji ugljični otisak u usporedbi s onima uzgojenima u tradicionalnim staklenicima. Suprotno tome, kontrast emisija ugljika između konvencionalne i urbane poljoprivrede nije postojao za usjeve koji se prevoze zrakoplovom kao što su šparoge.
“Iznimke koje je otkrila naša studija sugeriraju da oni koji prakticiraju urbanu poljoprivredu mogu smanjiti svoj klimatski utjecaj uzgojem usjeva koji se obično uzgajaju u staklenicima ili prevoze zrakoplovom, uz promjene u dizajnu lokacije i upravljanja”, rekao je koautor studije Jason Hawes.
Kako osigurati da urbana poljoprivreda koristi klimi
Kako naglašava Hawes, istraživači su svoj rad usmjerili na načine kojima se može osigurati da urbana poljoprivreda koristi klimi, kao i ljudima i mjestima na kojima se nalazi.
Unatoč snažnim dokazima o društvenim i prehrambenim prednostima urbane poljoprivrede, njezin ugljični otisak i dalje je nedovoljno istražen, što je bila intencija studije provedene na Sveučilištu u Michiganu. Istraživači su se koristili podacima sa 73 urbane farme i vrtova u pet zemalja; radi se o najvećoj objavljenoj studiji za usporedbu ugljičnog otiska urbane i konvencionalne poljoprivrede.
Važno je naglasiti da autori studije niti u jednom njenom dijelu ne zagovaraju zabranu proizvodnje domaće hrane zbog globalnog zagrijavanja. Upravo suprotno, u velikom dijelu istraživanja objašnjava se kako smanjiti ugljični otisak takve proizvodnje hrane te se ističu druge koristi koje takve prakse donose stanovništvu.
Također, studiju nije financirao WEF. Glasnogovornik Svjetskog ekonomskog foruma Yann Zopf za fact-checkerski portal Factly potvrdio je da ta nevladina organizacija nikad u svojim istupima nije zagovarala zabranu proizvodnje domaće hrane niti je financirala studiju istraživača sa Sveučilišta u Michiganu.
Potvrđeno je to i ove godine kada su WEF kontaktirali fact-checkeri koji su u ožujku pisali o temi. WEF je za AFP kazao kako nisu imali nikakvu ulogu u istraživanju te kako nikada nisu poticali države da zabrane uzgoj vlastite hrane.
Druga tvrdnja: 14 velikih američkih gradova će do 2030. zabraniti meso i mliječne proizvode
Druga tvrdnja koja se u Epohinom članku iznosi jest ona da je 14 američkih gradova, koji su formirali koaliciju pod nazivom “C40 Cities Climate Leadership Group” (C40)”, među svoje ciljeve postavilo zabranu mesa i mliječnih proizvoda do 2030. godine.
“Američki gradovi formirali su koaliciju pod nazivom “C40 Cities Climate Leadership Group” (C40) koja je postavila “ ambiciozan cilj ” za postizanje ciljeva WEF-a do 2030. godine. Kako bi ispunili “cilj”, gradovi C40 obvezali su se da će se njihovi stanovnici pridržavati sljedećeg popisa obveznih pravila:
0 kg [konzumacije] mesa”
“0 kg [konzumacije] mliječnih proizvoda”
“3 nova odjevna predmeta po osobi godišnje”
“0 privatnih vozila” u vlasništvu
“1 kratki povratni let (manje od 1500 km) svake 3 godine po osobi”, piše Epoha.
Radi se o staroj dezinformaciji koja kruži internetom još od 2023. godine, kada smo o tome pisali, kao i drugi portali (Reuters, DW, AFP).
Kao što smo već pisali, organizacija C40 Cities Climate Leadership Group osnovana je 2005. godine kada je tadašnji gradonačelnik Londona Ken Livingstone okupio predstavnike iz 18 gradova kako bi sklopili sporazum o zajedničkom smanjenju zagađenja stakleničkim plinovima.
S godinama je inicijativa narasla te danas okuplja gotovo 100 gradova, a popis uključenih gradova može se provjeriti na web stranici organizacije. C40 podržava gradonačelnike u povišenju njihovih klimatskih ambicija te da potiču inovacije, donose klimatske politike, razmjenjuju dobre prakse te zagovaraju financiranje ulaganja u zelena radna mjesta i projekte koji poboljšavaju otpornost gradova na klimatske promjene.
Na stranici inicijative C40 uistinu postoji objava pod nazivom “Uspostavljanje održive prehrane do 2030. ključno je za rješavanje klimatske krize” u kojoj se navodi kako je u gradovima hrana među najvećim izvorima emisija ugljika temeljenih na potrošnji. Međutim, ono što se predlaže u toj objavi nije zabrana mesa, već provođenje politika koje će građane potaknuti da konzumiraju manje mesa (i općenito manje hrane, s obzirom da je pretilost također među velikim problemima suvremenog urbanog stanovništva). To uključuje i politike čiji bi cilj trebao biti smanjivanje količine hrane koja završava u otpadu.
Također treba istaknuti da preporuke inicijative C40 nemaju nikakvu zakonsku težinu, stoga je tvrdnja Epohe da gradovi planiraju zabraniti meso do 2030. neosnovana.
Budućnost urbane potrošnje
Izvješće naziva “Budućnost urbane potrošnje u svijetu od 1.5 C“ objavljeno je 2019. godine. Radi se o dokumentu koji je nastao kao rezultat suradnje između C40, Sveučilišta u Leedsu te tvrtke Arup.
U njemu se navode neke od mogućnosti smanjenja emisija u šest ključnih kategorija potrošnje – hrana, građevine i infrastruktura, privatna vozila, zrakoplovstvo, odjeća i tekstil te elektronika i kućanski aparata. Također se ističe potreba za promjenom proizvodnih obrazaca, ali i navika samih potrošača.
Dokument uključuje i “progresivne” i “ambiciozne” ciljeve za 2030. Točno je da je kao “ambiciozan cilj” do 2030. godine navedena potrošnja od 0 kg mesa godišnje. Kao progresivan cilj je navedena količina od 16 kg.
“Ovo izvješće ne zagovara sveobuhvatno usvajanje ambicioznijih ciljeva u C40 gradovima; oni su tu kako bi pružili skup referentnih točaka o kojima gradovi i drugi akteri mogu razmišljati kada razmatraju različite alternative za smanjenje emisija i dugoročne urbane vizije”, stoji u dokumentu.
“Nijedan C40 gradonačelnik nije pristao prisiliti ljude da eliminiraju konzumaciju mesa”
Na netočne interpretacije ovog dokumenta osvrnuo se i glasnogovornik inicijative C40. Za portal Lead Stories poručio je da je izvješće analiza emisija temeljenih na potrošnji u gradovima, a ne plan koji gradovi trebaju usvojiti ili pravno obvezujući ugovor.
“Na pojedincima je da sami odaberu način života, uključujući vrstu hrane koju će jesti i koju vrstu odjeće preferiraju. Nijedan C40 gradonačelnik nije pristao prisiliti ljude da eliminiraju konzumaciju mesa i mliječnih proizvoda ili na drugi način ozbiljno ograničiti konzumaciju tih proizvoda”, rekao je.
Isto tako, inicijativa je na svojoj stranici u ožujku 2023. godine objavila tekst u kojem jasno navode da se radi o “analizi, a ne o planu”. “Kako bi uspješno prešli na gospodarstvo s nižim udjelom ugljika, gradovi moraju uravnotežiti svoje ambicije s onim što je financijski, tehnološki i kulturološki izvedivo. Niti jedan grad ili nacija neće slijediti potpuno isti put smanjenja emisija”, stoji na stranici.
Navode i da je analiza “pozivnica, a ne recept”. “Istražili smo faktore koji utječu na izbor potrošača i kako gradovi i poslovni sektor mogu pomoći u smanjenju emisija povezanih s proizvodima i uslugama koje koristimo. Zaključili smo da su gradonačelnici na poziciji da mogu povezati poslovni sektor, civilno društvo, nacionalne vlade i potrošače da traže promjene u modelima urbane konzumacije koje smanjuju emisije i poboljšavaju život”, navodi se na stranicama C40.
Treća tvrdnja: Tužba protiv najvećeg svjetskog proizvođača govedine
Treća i zadnja tvrdnja odnosi se na tužbu koju je njujorška državna odvjetnica Letitia James pokrenula protiv proizvođača mesa Grupacije JBS:
“Državna tužiteljica New Yorka Letitia James unaprijedila je ovu agendu podnošenjem tužbe protiv najvećeg svjetskog proizvođača govedine, kako je izvijestio Slay News . NY AG James tuži JBS USA zbog tvrdnji da tvrtka nije ispunila svoje takozvano obećanje “Net Zero”. U objavi, James je osudio poljoprivrednu industriju i ustvrdio da proizvodnja govedine ima najveći “otisak stakleničkih plinova” od bilo koje glavne prehrambene robe”, piše Epoha.
Točno je da je njujorška državna odvjetnica u travnju prošle godine objavila da će tužiti Grupaciju JBS, najvećeg proizvođača mesa na svijetu, zbog obmanjivanja potrošača o tome koliko su predani ispunjavanju svojih klimatskih ciljeva. O tome su tada izvijestili i brojni svjetski mediji (Guardian, NPR, Mongabay).
“JBS Grupa i JBS USA koristili su metode greenwashinga i zavaravajućih izjava te time kapitalizirali na sve većoj želji potrošača koji žele donositi odluke koje su dobre za okoliš”, navodi se u izjavi ureda državne tužiteljice.
U tužbi se spominju brojne instance u kojima izjave grupacije nisu bile u skladu s onime što se događalo iza zatvorenih vrata. Na svojim mrežnim stranicama i reklamama grupacija se hvalila kako će dostići nulti ugljični otisak (eng. net-zero carbon emissions), dok je u isto vrijeme planirala rast proizvodnje.
Također su se hvalili smanjenjem emisija ugljika te obećavali smanjenje od 30 posto do 2030. godine.
“Dok se brojne obitelji svaki dan suočavaju s utjecajem klimatske krize, voljne su potrošiti više svog teško zarađenog novca na proizvode koji su bolji po okoliš. Kada tvrtke lažno oglašavaju da su se obvezale biti održive po okoliš, zavaravaju potrošače i ugrožavaju planet”, piše u izjavi tužiteljice James.
Točno je, dakle, da je njujorška državna tužiteljica pokrenula tužbu protiv grupacije koja je najveći proizvođač mesa na svijetu, ali tužba se odnosi na zavaravajuće izjave o ispunjavanju klimatskih ciljeva. Cilj tužbe nije zabrana uzgoja govedine, već sankcioniranje tvrtke jer je obmanjivala potrošače svojim oglasima.
Zaključno, portal Epoha objavio je dezinformativni članak s brojnim tvrdnjama koje se tiču proizvodnje hrane i smanjenje konzumacija mesa. Tvrdnje su se potom proširile društvenom mrežom Facebook. Nije točno da WEF želi zabraniti uzgoj vlastite hrane zbog navodnog klimatskog otiska. Nije točno da će 14 velikih američkih gradova do 2030. zabraniti meso i mliječne proizvode. Tužba njujorške državne odvjetnice protiv grupacije JSB nema veze sa zabranom konzumacije mesa i mliječnih proizvoda, već se odnosi na zavaravajuće tvrdnje i greenwashing JSB-a o ispunjavanju klimatskih ciljeva.
