Hrvatska je blizu uvođenju homeschoolinga ili obrazovanja kod kuće u zakonodavstvo. Takav se dojam mogao steći prošli tjedan na pozvanom predavanju kojega je Carla Konta, povjesničarka, supruga i majka šestoro djece, održala na Fakultetu političkih znanosti (FPZG). Konta je, inače predsjednica udruge “Homeschooling Hrvatska”, a na predavanju je govorila o “drugačijoj paradigmi obrazovanja”, točnije o obrazovanju kod kuće ili homeschoolingu.
Navedena udruga osnovana je 2021. godine i od tada pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih, kao i pri Agenciji za odgoj i obrazovanje (AZOO), lobira za uvrštavanje obrazovanja kod kuće u Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Uz Kontu, koja je predsjednica udruge, prema Registru udruga, druga osoba ovlaštena za zastupanje je, također predsjednik, profesor fizike Ivan Topić.
Uz njih dvoje, kao česta zagovarateljica homeschoolinga pojavljuje se i politologinja Mateja Glavaš, majka petoro djece, sa šestim na putu, čest gost emisija i portala poput Laudato TV-a i medjugorje-info.
U Hrvatskoj homeschooling nije dopušten
Kada govorimo o osnovnoškolskom obrazovanju, homeschooling u Hrvatskoj nije dopušten. U nekim drugim državama Europe, poput Italije, Slovenije ili Belgije, dopušteno je obrazovanje kod kuće, uz raznolike mjere nadzora.
U Hrvatskoj je osnovnoškolsko obrazovanje obvezno za svu djecu, u pravilu od šeste do petnaeste godine. Obaveza se realizira “redovitim pohađanjem osnovne škole”, kako su nam kazali iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih kojima smo uputili upit.
Kako je za Faktograf pojasnila znanstvena savjetnica u Centru za istraživanje i razvoj obrazovanja Instituta za društvena istraživanja (IDIZ) Zrinka Ristić Dedić, u Hrvatskoj je školovanje kod kuće moguće samo u iznimnim slučajevima koji su zdravstvene prirode.
Takve slučajeve odobrava nadležno ministarstvo, a nastava se organizira u suradnji s roditeljima i učiteljima. I u ovim slučajevima nastavu izvode učitelji ili predmetni nastavnici.
I iz Ministarstva navode da, prema postojećim zakonima, homeschooling nije izravno dopušten kao oblik ispunjavanja obveznog osnovnoškolskog obrazovanja i Hrvatska nema pravni okvir za njega.
“Roditelji su odgovorni osigurati da njihovo dijete pohađa školu i ispunjava obvezno osnovnoškolsko obrazovanje pa u slučaju nepridržavanje ove obveze škola ima zakonsku obvezu prijaviti ih centru za socijalnu skrb”, kazali su nam iz ministarstva.
Iako pokušaji uvođenja homeschoolinga u hrvatsko zakonodavstvo traju i duže od desetljeća, stvari se intenziviraju 2021. godine osnivanjem udruge.
Sastanci se održavaju nekoliko godina
Konta, kako je iznijela na predavanju, već nekoliko godina sa svojom udrugom održava sastanke u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih, kao i Agenciji za odgoj i obrazovanje.
Cilj je uključivanje homeschoolinga ili obrazovanja kod kuće u iduće izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama.
Potvrđeno nam je to i iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Kažu kako je Ministarstvo tijekom proteklih godina “zaprimalo zahtjeve za mogućnošću školovanja od kuće te se o navedenom raspravljalo”.
Međutim, iz odgovora Ministarstva ne stječe se dojam da je situacija tako blizu uvođenja homeschoolinga u škole, kao što je to Konta predstavila na predavanju.
“S obzirom na to da je za uvođenje ovakvog oblika školovanja potrebno stvoriti niz preduvjeta isto nije moguće učiniti bez izmjena propisa, a uz to i podijeljena su mišljenja stručnjaka vezano uz dobrobit djece”, kazali su nam.
Homeschooling kao rješenje za društvene probleme?
Inače, Konta najstariju kćer, koja je srednjoškolka, obrazuje kod kuće. To je moguće, budući da srednjoškolsko obrazovanje u RH nije obavezno zakonom.
Konta je o tome govorila tijekom svog predavanja na FPZG-u, kao i u raznim medijskim gostovanjima i nastupima (Laudato TV). Kako je kazala na predavanju, u Hrvatskoj se do fakulteta može doći ako se ispune dva kriterija: morate imati srednjoškolsku diplomu i položiti državnu maturu. Alternativa državnoj maturi su standardizirani testovi SAT (Scholastic Aptitude Test) koje je potrebno položiti kako bi se upisao studij u SAD-u. Kontina obitelj se odlučila za strukturirani kurikulum američke škole Seton Home Study School. Njena kćer u sklopu kurikuluma ima šest predmeta, a uzela si je još dodatna tri (hrvatski, talijanski i japanski).
Prema Konti, današnji sustav obrazovanja krut je i rigidan, trom te nepripremljen na izazove današnjice. Školski sustav je “industrijski”, modeliran na tvornici (sjedala u učionici, način podučavanja, školsko zvono), neefikasan i spor i više ne može djecu pripremiti na tržište rada.
Udruga smatra da je odgovor na to homeschooling, koji dopušta “fleksibilnost i prilagodljivost”.
Homeschooling je tako, po njima, jedan od odgovora na sustav obrazovanja koji “više ne funkcionira”, koji je temeljen na “hijerarhiji” i pukoj “reprodukciji znanja”. Predstavlja jedno od rješenja i za druge probleme današnjice, kao što su vršnjačko nasilje, potencijalni napadi u školi, kao što je tragedija u OŠ Prečko ili sexting.
Radi se o “tipičnoj stavci razvijenih demokracija”, dok totalitarni režimi i diktature, a tu je Konta nabrojila i fašizam i nacizam i komunizam, ne dopuštaju homeschooling.
Mehanizmi kontrole
Ristić Dedić smatra kako je “osiguravanje školovanja kod kuće za djecu koja su bolesna i nisu u mogućnosti odlaziti u školsku ustanovu dobar model” kojega ne bi trebalo širiti, iz razvojne i socio-psihološke perspektive.
Za djecu je također dobro, ističe stručnjakinja, da se socijaliziraju u zajednicama koje su “društvo u malom”.
Čak i u državama koje omogućavaju školovanje kod kuće zbog drugih razloga, ne samo zdravstvenih, postavljaju se “određeni kontrolni mehanizmi koji jamče sigurnost za dijete i određenu razinu kvalitete obrazovanja”.
Definiraju se ili potrebne kvalifikacije ili razine obrazovanja koje dijete treba steći ili se propisuju mjere poput polaganja vanjskih ispita. “Ti su kontrolni mehanizmi (uvjeta i i ishoda) vrlo važni kako bi se štitio interes djeteta i prevenirala eventualna zloporaba”, kaže Ristić Dedić.
U svom zagovaranju udruga “Homeschooling Croatia” zalaže se za uvođenje slovenskog modela prema kojemu se dijete upiše u školu, obrazuje kod kuće i razredbene ispite polaže u školi.
Međutim, budući da bi svako uvođenje šireg modela školovanja kod kuće tražilo čvrstu uspostavu raznih kontrolnih mehanizama te pomno i kontinuirano praćenje djece koja su van školskog sustava, Ristić Dedić se pita koliko su opravdani takvi ljudski, vremenski i materijalni resursi države, kao i to koja je vrijednost koja se dobiva za određeno dijete, obrazovni sustav i društvo u cjelini.
Roditeljska prava
O čemu se onda radi? Neil Datta, voditelj Europskog parlamentarnog foruma o populaciji i razvoju (EPF) koji se već 20 godina bavi desnim konzervativnim pokretom i anti-choice aktivistima, za Faktograf je kazao kako nije upoznat s udrugom “Homeschooling Hrvatska”, ali kako mu se “čini da se to uklapa u širi uzorak guranja uvođenja homeschoolinga u puno različitih država kao dio šire strategije “roditeljskih prava”.
Kazao nam je i kako je ADF International, međunarodna ispostava Alijanse za obranu slobode (Alliance Defending Freedom – ADF, koja okuplja oko 30 kršćanskih organizacija u SAD-u), a aktivna je i u Europi i Hrvatskoj (1, 2), razvila strategiju “roditeljskih prava” koja je predstavljena na konferenciji Vision Networka (prije Agenda Europe) koji je održan u Zagrebu u rujnu 2024. godine.
U vrijeme “ideologija koje promovira država, niječu se prirodna prava roditelja”, navodi se u bijeloj knjizi o roditeljskim pravima ADF Internationala, dok u povelji Vision Networka stoji kako država treba “ne samo poštovati, već i aktivno promovirati slobodu roditelja da obrazuju, uključujući o pitanjima spolnog odgoja”.
Obrazovanje je, ukratko, novo staro bojno polje desnice koja tvrdi kako se ono zloupotrebljava. Također, smatraju da se u državnim školama djecu izlaže lijevoj i rodnoj ideologiji, a država se previše miješa u roditeljska prava.
I u Hrvatskoj se školstvo koristi za “nametanje ideologije, a ne za stvarno obrazovanje” te je “vrijeme da i mi u Europi ozbiljno razmotrimo alternativne modele školovanja”, smatra član Europskog parlamenta Stephen Nikola Bartulica koji je jučer o ovim temama govorio na konferenciji “Sloboda u svijetu koji se mijenja” u organizaciji New directions, konzervativnog think tanka koji zagovara slobodno tržište.
Dakle, iza tvrdnji o obogaćivanju ponude pedagoško-obrazovnih modela, pluralizmu i visokoj razini demokracije koja krasi sve države koje su uvele homeschooling, krije se desna agenda, dok je s hrvatskom udrugom koja zagovara ovaj model povezan niz konzervativnih figura.
Tko su oni?
Konta, inače rođena Riječanka, bila je prva na listi Domovinskog pokreta Miroslava Škore u 8. izbornoj jedinici, na parlamentarnim izborima 2020. godine. Mateja Glavaš koja je u članku iz 2022. godine navedena kao koordinatorica udruge, bila je dio Građanske inicijative Prolife “za zaštitu života nerođenih u Hrvatskoj i pružanje odgovarajuće pomoći i potpore majkama koje žele roditi svoje dijete” iza koje je stajao Vigilare (tportal). Glavaš je nastupala i u ime udruge U ime obitelji (Narod.hr).
Suprug Mateje Glavaš, ekonomist Kristijan Glavaš, bio je povezan sa (sada likvidiranom) udrugom “Život biraj” koja je bila organizator Hoda za život (tportal, net.hr).
Također, udruga U ime obitelji medijski je pokrivala inicijativu za uvođenje obrazovanja kod kuće u Hrvatskoj. Članci o inicijativi objavljeni su i na stranicama udruge, kao i na portalu Frendica online kojega izdaje U ime obitelji.
Krajem prošle godine na Facebook stranici “Homeschooling Hrvatska” objavljen je demantij na članak objavljen na portalu 24sata u kojem se tvrdilo kako je inicijativa povezana sa Željkom Markić. Međutim, iako Markić, jedna od predvodnica desnog pokreta u Hrvatskoj te koordinatorica Vision Networka za Europu nije direktno u inicijativi, ne može se baš tvrditi kako nema nikakve poveznice.
Među podržavateljima ove inicijative nalaze se brojne druge desne i konzervativne figure: fizičar Vuko Brigljević, član Opus Deija koji živi u celibatu, Luka Popov, bivši potpredsjednik udruge Vigilare, teolog Bruno Petrušić, katolički publicist i konzervativac Matija Štahan, profesor na FPZG-u Hrvoje Špehar koji je zaređen za đakona, Valentin Stuhne, sudionik Hoda za život, osnivač “katolički orijentirane” privatne poliklinike Sursum Corda te antivakser pjevač Toni Cetinski.
Index Stuhnea također povezuje s Desničarima u pubu, s kojima je također bio povezan i Leopold Rotim, Stuhneov partner u katolički orijentiranoj klinici. Desničari u pubu bili su neformalno okupljanje na kojima se iz desnog gledišta raspravljalo o brojnim temama, poput “LGBT+P propagande”.
Obiteljsko obogaćivanje
Mateja Glavaš također je od 2024. godine, prema podacima Poslovne Hrvatske, predsjednica IFFD-Hrvatska. Radi se o konzervativnoj udruzi s kojom su bili povezani i Željka Markić i John Vice Batarelo.
Međunarodna neprofitna nevladina udruga IFFD (International Federation for Family Development), odnosno Međunarodni savez za obiteljsko obogaćivanje, je međunarodna, široko rasprostranjena i utjecajna organizacija koja je usko povezana s Opusom Dei.
IFFD-ov obiteljski program izravno je inspiriran djelima Josemarije Escrive, utemeljitelja Opusa Deija. IFFD je pokrenuo program Obiteljskog obogaćivanja (Family Enrichment). Radi se o aktivnosti kojom se bavila Željka Markić, koja je o tome držala i javna predavanja.
Prema podacima Poslovne Hrvatske, bivši članovi IFFD-Hrvatska uključuju Batarela i Jozefinu Skelin, koja je bila predsjednica do 2021. godine. Skelin je dugi niz godina bila povezana s organizacijama Željke Markić, a 2011. godine bila je kandidatkinja na izbornoj listi političke stranke Hrvatski rast – Hrast.
Konzervativne udruge
Udruga “Homeschooling Hrvatska” također je povezana i s konzervativnim američkim Udruženjem za pravnu obranu škola u kući (Home School Legal Defense Association, HSLDA).
Radi se o organizaciji koja se bori za “jačanje slobode roditelja da svoju djecu školuju doma”, a koja se opisuje kao “kršćanska organizacija”. Konta je gostovala u njihovom podcastu u kojem je pričala o obrazovanju od kuće i situaciji s homeschoolingom u Hrvatskoj.
Radi se o neprofitnoj organizaciji koja se bavi zagovaranjem, ali nudi i pravnu pomoć, što uključuje i sredstva za pravne bitke. Uz homeschooling, HSLDA se još bavi vjerskim (uglavnom kršćanskim) slobodama i pravima roditelja.
Zagovaraju neupitni autoritet roditelja, što manje regulacije i nadzora, kao i to da se država drži podalje od ove teme.
Početkom 1980.-ih u SAD-u su samo tri savezne države dopuštale homeschooling. Do 1990.-ih je svih 50 saveznih država usvojilo različite legislative koje dopuštaju ovu praksu. Rezultat je to pravnih bitki koje je vodio HSLDA, kao i drugi zagovaratelji ovog modela.
HSLDA je poznat i po pravnom zastupanju roditelja koji žele svoju djecu obrazovati kod kuće. Pomogli su obitelji iz Njemačke koja je htjela kod kuće obrazovati svoju djecu da dobije azil u Sjedinjenim Američkim Državama. U Njemačkoj je obrazovanje kod kuće potpuno zabranjeno od 1919. godine.
Kritike koncepta
Kritičari homeschoolinga i oni koji zagovaraju njegovu jaču kontrolu spominju negativne aspekte obrazovanja kod kuće, poput društvene izolacije, nedostatka socijalizacije ili činjenicu da to mogu, i znaju, koristiti roditelji koji žele kontrolirati svoju djecu, vjerski fundamentalisti ili obiteljski nasilnici.
Pitanje nasilja u obitelji potaknula je i jedna sudionica na predavanju. Nju je zanimalo kakve bi mjere kontrole trebalo implementirati kako bi se osigurali da se prepozna zlostavljanje djece i intervenira. Točan odgovor nije dobila.
Za razumijevanje ciljeva i namjera inicijative za homeschoolingom vrlo je važno razumjeti njezinu političku i ideološku pozadinu. Smatra to i Ristić Dedić.
“Sama ideja proširivanja školovanja kod kuće može se smatrati prilično radikalnom. Homeschooling zapravo zahtijevaju vrlo male i vjerojatno specifične grupe roditelja. Većina roditelja želi za svoju djecu smislenije, relevantnije i ugodnije obrazovno iskustvo, unutar škola koje pohađaju. Umjesto trošenja naših ograničenih javnih resursa u homeschooling, predlažem znatno veći angažman obrazovnog sustava, ali i šire zajednice na osiguravanju inkluzivnijeg, kvalitetnijeg obrazovanja za svu djecu unutar javnog školskog sustava, kao i na iznalaženju produktivnijih modela suradnje i partnerstva škole i roditelja”, zaključuje.
