Možda ću to učiniti, možda to neću učiniti, nitko ne zna što ću učiniti – rečenica je koja je obilježila tjedan.
Izrekao ju je američki predsjednik Donald Trump u srijedu kada su novinari od njega pokušavali dobiti odgovor na pitanje hoće li se Sjedinjene Države pridružiti Izraelu u napadu na Iran.
Izrael je prije tjedan dana napao Iran kao odgovor na, kako tvrde, pokušaj Irana da razvije nuklearno oružje. U četvrtak je, naime, Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) izašla s rezolucijom u kojoj Iran optužuje za nedovoljnu suradnju u provođenju kontrole nad iranskim nuklearnim programom, a radi čega ta agencija ne može potvrditi da se program provodi isključivo u mirnodopske svrhe.
Samo dan kasnije Izrael je pokrenuo operaciju “Uspravni lav”, masovne zračne napade u kojima je pogodio više stotina lokacija unutar Irana, uključujući strateška postrojenja za obogaćivanje urana u Natanzu, Isfahanu i Fordowu, targetirajući ne samo iranske vojne zapovjednike, već i znanstvenike koji rade na nuklearnom programu – poginulo ih je najmanje 14. U granatiranju je zapaljena i zgrada iranske televizije.
IAEA bila je prisiljena samo dan nakon objave svoje rezolucije poslati apel o opasnostima koje predstavljaju zračni napadi na nuklearna postrojenja, ali za sada ne izgleda da ih itko sluša.
Iran je uzvratio projektilima po Izraelu. Do vremena pisanja ovog teksta, u Iranu je smrtno stradalo više od 600 civila, dok se brojke koje objavljuju izraelske vlasti kreću na dvadesetak poginulih civila. Pogođena je i bolnica u Ber Šebi, što je izazvalo bijes i apele svijetu iz Izraela iako je ista ta zemlja bešćutno uništila bolnice u Gazi. Izraelski ministar obrane Israel Katz kod teško oštećene bolnice rekao je kako iranskom vođi ajatolahu Ali Hamneiju „ne bi trebalo dozvoliti da postoji“, što zvuči kao poziv na egzekuciju, te da je naredio pojačanje napada kako bi se srušio režim u Iranu.
Izraelu treba oružje koje ima samo SAD
Izravno uključenje Amerike u ovaj napad na Iran priziva se zato što ta zemlja ima oružje koje bi se moglo probiti do iranskih postrojenja za obogaćivanje urana, prije svega postrojenja Fordow koje je ukopano duboko pod zemlju. Naime, koliko za Izrael u ovom ratu igra potpora saveznika poput SAD-a, toliko za Iran igra geografija i odluka da se kritična postrojenja sakriju pod planinske lance.
Zadatak probijanja tla bio bi povjeren ograničenom broju američkih bombardera dovoljno velikih da ispuste bombu tešku 13 600 kilograma, poznatu kao GBU-57 E/B Massive Ordnance Penetrator (MOP), najmoćniju nenuklearnu bombu na svijetu, objašnjava Financial Times. Ispuštena iz radarima nevidljivog bombardera B2, bomba MOP, dužine šest metara, navodno može probiti više od 60 metara tla i stijena prije nego što eksplodira.
Ipak, to možda ne bi bilo dovoljno za uništenje postrojenja u Fordowu, koje se nalazi unutar planine i prekriveno je slojem stijene i zemlje debelim čak 80 metara. Rafael Grossi, čelnik IAEA, izjavio je da bi neke od najosjetljivijih instalacija u Fordowu mogle biti zakopane i do 800 metara pod zemljom. “Bio sam ondje mnogo puta. Tamo se dođe spiralnim tunelom koji se spušta sve niže i niže”, rekao je Grossi.
Neizvjesno je, dakle, bi li čak i uspješan napad, bilo pojedinačni udar ili niz bombi, uspio uništiti većinu ili sav postojeći nuklearni materijal u Fordowu.
Iduća dva tjedna su ključna
Vrdajući od jedne izjave do druge, predsjednik Trump u četvrtak navečer rekao je da će odluku o eventualnom izravnom uključenju u sukob donijeti u roku od dva tjedna. Time, navodno, želi dati prostor diplomaciji dok se istovremeno procjenjuje može li i to moćno američko oružje postići efekt kakvom se nadaju, a u ovom je trenutku otklonjena mogućnost korištenja američkog taktičkog nuklearnog oružja u uništavanju iranskih postrojenja.
No Trumpu, kao što smo se uspjeli uvjeriti tijekom prvih šest mjeseci njegovog vladanja – nije za vjerovati.
Prije samo tri mjeseca Trump se držao stava da iranski nuklearni program ne predstavlja opasnost. Američki su se mediji raspisali o opaskama koje je Trump sada iznio na račun šefice nacionalne obavještajne službe Tulsi Gabbard.
Tulsi Gabbard, bivša kongresnica iz redova Demokratske stranke, prešla je lani na stranu Trumpa te ju je on – iako s obavještajnim službama nije imala drugog iskustva osim što su nju pratili zbog američkoj administraciji kontroverznih izjava i putovanja – početkom godine imenovao da nadzire obavještajnu zajednicu od 18 agencija i bude njegova glavna savjetnica za obavještajna pitanja.
Gabbard je u ožujku pred Kongresnim odborom za obavještajna pitanja branila stav kako ne postoji potreba da SAD intervenira oko iranskog nuklearnog programa. „Iran širi svoj utjecaj na Bliskom istoku. No bez obzira na to, obavještajna zajednica i dalje procjenjuje kako Iran ne razvija nuklearno oružje, a vrhovni vođa Homeini nije autorizirao program razvoja nuklearnog oružja koji je suspendirao 2003. godine“, kazala je Gabbard tada, a The New York Times upozorava da je vjerojatno mislila na Hamneija, s obzirom na to da je ajatolah Homeini odavno mrtav (od 1989.).
Uklopila se tako u stav kojeg je imao i Trump koji je prošlogodišnju kampanju zasnivao na tome da je on „mirotvorac“ koji se neće, poput svojih prethodnika, miješati u krizna žarišta po svijetu. Od ožujka do danas Trump je promijenio mišljenje i sada tvrdi kako je Iran na rubu toga da razvije bombu te je od Irana zatražio „bezuvjetnu predaju“. Upitan za izvještaj Gabbard iz ožujka, Trump je rekao: „Nije me briga što je rekla“. Međutim, tu promjenu smjera nisu s oduševljenjem prihvatili njegovi MAGA sljedbenici, uključujući i stratega Stevea Bennona i Tuckera Carlsona koji kritiziraju mogućnost američkog napada na Iran.
Iranski program
Iran tvrdi kako svoj program razvija isključivo za mirnodopske svrhe, ali za to im nije potrebno obogaćivanje urana do čak 60 posto, do kuda je stigao njihov program. Ako se dodatno obogati do 90 posto, taj materijal može za vrlo kratko vrijeme poslužiti za izradu nuklearnih bombi. Kako je za Index pojasnio stručnjak za nuklearnu sigurnost dr. sc. Zdenko Šimić iz švicarskog instituta Paul Scherrer, IAEA je u svojoj rezoluciji ustvrdila da Iran ne omogućuje dovoljnu kontrolu nuklearnog materijala da bi se potvrdilo da zadovoljava zahtjeve kontrole proliferacije, ali ti se prigovori, tumači, odnose i na nedavno razdoblje i na razdoblje prije 2003. godine. K tome, „valja imati na umu da za nuklearno naoružanje, da bi bilo ozbiljna prijetnja, treba osigurati mogućnost njegova korištenja. Zemlje koje imaju nuklearno naoružanje, uključujući i Izrael, to rade tako što imaju velik broj bojevih glava i višestruke mogućnosti upotrebe. To uključuje podmornice, avione i balističke lansere – stacionarne i pokretne”, kaže Šimić.
“To nije nedostižno, ali zahtijeva dodatno znanje i vrijeme. Prema obavještajnim podatcima SAD-a, Iran ne radi na tome od 2003.”, dodao je.
Postavlja se stoga pitanje ima li išta posebno novo u ovoj situaciji ili je riječ uglavnom o političkom pritisku i pogodnom trenutku kojeg je prepoznao Izrael, zemlja čije je posjedovanje nuklearnog oružja, kako je svojedobno pisao Guardian, javna tajna.
Dilema Bush
Prije nešto više od dvadeset godina, američki predsjednik George W. Bush također je izbore osvojio „izolacionističkom“ kampanjom, da bi se našao suočen s dvojbom razvija li Irak nuklearno oružje ili ne koja ga je, bez konkretnih dokaza, dovela do rata koji je imao posljedice koje nisu prevladane ni do danas. Uspostavilo se, naknadno, kako tog oružja u Iraku nije bilo.
„Promjena režima teža je nego izgleda. Samo pitajte Georgea W. Busha. Odluka o Iranu koja je sad pred predsjednikom Donaldom Trumpom, da li da pokuša srušiti neprijateljsku vladu, ista je ona s kojom su se prethodni vrhovni zapovjednici hrvali od Iraka do Kube – često s katastrofalnim posljedicama “, sugerira USA Today.
Te su katastrofalne posljedice uključivale 4 480 mrtvih američkih vojnika i još oko 32 tisuće ranjenih, dok je u Iraku poginulo preko 100 tisuća civila. Financijska je šteta bila najmanje 806 milijardi dolara. Rušenje Iraka dovelo je do ISIL-a.
Irak je i dalje razrušen. A Iran je daleko veća zemlja, s 90 milijuna stanovnika i znatno većim utjecajem na Bliskom istoku.
Nadopuna (22.6.2025.): U noći sa subote na nedjelju SAD je izveo operaciju pod nazivom Operation Midnight Hammer u sklopu koje je tzv. bunker buster bombama gađao postrojenja u Fordowu i Natanzu, dok je istovremeno projektilima Tomahawk gađao Isfahan. Američko vodstvo tvrdi da su ta postrojenja u potpunosti uništena, a Iran da je na vrijeme izvukao materijal, što je spriječilo radijaciju u okruženje. Iran je uzvratio udarima na Tel Aviv.
