Tijekom saborske rasprave o izmjenama Zakona o obrani, koja je vrlo brzo otišla u smjeru drugih tema, zastupnica Možemo! Ivana Kekin postavila je ministru obrane Ivanu Anušiću iduće pitanje:
“Mene zanima nešto drugo. Neki dan ste rekli prilikom jednog medijskog istupa, citirat ću Vas: ‘Bilo je to više od koncerta i u ovom trenutku neke stvari će se početi nepovratno mijenjati u politici i društvu kada govorimo o hrvatskoj svijesti i hrvatskom narodu.’ Ja bih Vas molila da meni i svim građanima i građankama objasnite kako i u kojem smjeru će se to točno po Thompsonovom koncertu Hrvatska početi mijenjati? Što će se točno nepovratno mijenjati u mojoj svijesti i svijesti drugih građana? Koje ste metode zamislili za tu primjenu i što će biti s nemalim brojem onih koji se mijenjali ne bi na Vaš zamišljeni način?”
Ministar Anušić je zastupnici Kekin potom odgovorio iduće:
“Prvo želim naglasiti da ne podnosim niti jednu vrstu ekstremizma, a posebno vašu lijevu vrstu ekstremizma. Vi ste ekstremna ljevica. Ne podnosim ni ekstremnu desnicu, ali ekstremna ljevica je posebno nešto što je toliko loše za društvo naše i toliko loše toga sijete u našem društvu da je to strašno. Odgovor na vašu politiku je pola milijuna ljudi, mladih ljudi, koje je pjevalo o domovini, koje je pjevalo o herojima Domovinskog rata i koje je pjevalo o kršćanskim vrijednostima. Ja sam se na to referirao i za to sam rekao: stvari će se početi nepovratno mijenjati. Vaša politika, koja u biti treba biti komunalna, jer ste vi izabrani za komunalnu politiku u Zagrebu, ni tu najjednostavniju i najnižu politiku niste u stanju voditi kako treba. Zagreb vam izgleda kao nekakav istočni grad na Dalekom istoku u ne znam kojoj zemlji. Tako Zagreb izgleda. Pitajte ljude u Zagrebu što misle kako Grad Zagreb izgleda.
Ministar navodi kako ne podnosi ekstremnu desnicu, ali je priznao da je na povik “Za dom” na koncertu Marka Perkovića Thompsona odgovorio “Spremni!”.
Međutim, Anušić nije u pravu kada tvrdi da Kekin pripada ekstremno lijevoj političkoj opciji.
Što je zapravo ekstremna ljevica?
Kako je Faktograf ranije izvještavao ne postoji univerzalna definicija, ali ekstremna ljevica se obično prepoznaje po odbacivanju postojećeg sustava i zalaganju za temeljnu društvenu revoluciju (1, 2, 3, 4). Konkretnije, ekstremna ljevica ili radikalna ljevica politički je pojam koji označava ideologije, pokrete i stavove koji se nalaze na krajnjem lijevom spektru političke osi. Ekstremna ljevica se bitno razlikuje od umjerene ili socijaldemokratske ljevice jer teži radikalnoj promjeni ili potpunom ukidanju kapitalističkog sustava, često zagovarajući revolucionarne metode, kolektivno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, te ukidanje klasnih razlika.
Ključne značajke su antikapitalizam (odbacivanje tržišne ekonomije i privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju), proleterski internacionalizam (često promiče ideju ujedinjenja radničke klase širom svijeta), revolucionarni pristup (smatra da se sustav ne može reformirati već da ga treba srušiti i izgraditi novi), socijalna i ekonomska jednakost (zagovara radikalno izjednačavanje društva, uključujući ukidanje ili drastičnu promjenu klasnih struktura) te antiimperijalizam (često se protivi zapadnim vojnim intervencijama, NATO-u i sličnim strukturama).
Gledajući povijesno, primjer su boljševici u Rusiji, maoisti u Kini, anarhosindikalisti u Španjolskom građanskom ratu. Ekstremnom ili radikalnom ljevicom danas bi se mogli smatrati neki dijelovi autonomne ljevice, neki marksističko-lenjinistički ili anarhistički pokreti te radikalne komunističke partije.
Cipek: “Možemo! je stranka liberalnog centra”
Što se tiče političke stranke Možemo!, politolog i redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Tihomir Cipek, tvrdi kako ona nikako ne spada pod ekstremnu ljevicu.
“Riječ je o strankama liberalnog centra. Osnovna ideja ljevice je jednakost. A te se stranke temelje na ideji poticanja razlike. Svaki pojedinac svoju posebnost treba dokazivati posebnom potrošnjom. Ljevica je nekada bila za ukidanje privatnog vlasništva, jer je smatrala da je ono izvor nejednakosti. Danas se ljevica zalaže za državnu intervenciju (progresivno oporezivanje, zdravstveno osiguranje itd.) koja bi trebala ublažiti nejednakosti koje proizvodi tržište.”
Cipek zaključuje kako je u Hrvatskoj jedina stranka ljevice Radnička fronta. Sve ostale stranke su, napominje, stranke “ekstremnog centra” koje se razlikuju samo prema tumačenju povijesnih zbivanja. Uputio nas je i na svoje osvrte (1, 2) na djela njemačkih sociologa Andreasa Reckwitza i Wolfganga Streecka u časopisu Politička misao iz 2022. koji idu u prilog činjenici da danas zapravo ne postoji sukob ljevice i desnice, već borba za kulturnu hegemoniju te sukob između neoliberalizma i koncepta države-nacije.
Zaključno ministar obrane i potpredsjednik Vlade, Ivan Anušić, netočno navodi kako saborska zastupnica Ivana Kekin pripada "ekstremnoj ljevici".
Nadopuna (21.7.2025.): Sigurnosno obavještajna agencija (SOA) objavila je, nakon izlaska ovog teksta, svoje godišnje javno izvješće. U njemu se ekstremizam definira kao “aktivnosti i ideje koje su protivne ustavnom poretku RH ili se zalažu za njegovo nasilno rušenje”. Navode kako lijevi ekstremisti/anarhisti “ne predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti zbog malobrojnosti, neorganiziranosti i slabe potpore javnosti”.
“Glavni pokretački faktori ekstremne ljevice su promoviranje anarhizma i antiglobalizma. Nakon izraelske intervencije u Gazi, izražen je i propalestinski i anti-izraelski aktivizam koji ponekad može poprimiti i nasilne oblike ili širiti antisemitizam. Posljednjih godina u Europi jačaju i ekstremističke nasilne aktivnosti unutar klimatsko-ekoloških skupina”, navodi se u izvješću.
Što se tiče ekstremne desnice u Hrvatskoj, koja je Anušiću prihvatljivija od ekstremne ljevice, za nju SOA navodi iduće: “Na ekstremno desnoj sceni i dalje je izražen trend antisistemskog ekstremizma, odnosno onog koji želi ukidanje postojećeg demokratskog ustavnog poretka RH. Pri tome postoje namjere i pokušaji paravojnog organiziranja, provedbe vojne obuke i nabavke naoružanja, a s krajnjim ciljem promjene ustavnog poretka RH.” Pišu i kako dio ekstremne desnice promiče neonacističku ideologiju, uz pojave animoziteta prema migrantima i stranim radnicima u RH. “Iako je prijetnja od nasilja ekstremno desnih skupina niska, postoji mogućnost pojedinačnih incidenata samoradikaliziranih pojedinaca, koji mogu, ali i ne moraju imati poveznicu s ekstremističkim grupacijama”, navodi SOA.
Da je ekstremna desnica u Hrvatskoj aktivnija pokazuje i primjer jednog hrvatskog državljanina koji je u siječnju uvršten na američku listu globalnih terorista kao pripadnik međunarodne nasilne ekstremno desne online mreže Terrorgram Collective koja je stavljena na listu terorističkih skupina.
