Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić ovaj tjedan posjetio je Norvešku na poziv svog norveškog kolege. Cilj je tog posjeta osnažiti bilateralnu obrambenu suradnju Hrvatske i Norveške. Dvojica ministara razgovarala su o mogućnostima suradnje, o sigurnosnoj situaciji na jugoistoku Europe, kao i na arktičkom području, te o mogućnostima povezivanja domaćih obrambenih industrija.
„Razmijenili smo i iskustva oko obveznog vojnog osposobljavanja koje i Hrvatska ponovno uvodi nakon punih 17 godina. Norvežani imaju obveznu vojnu obuku i za muškarce i za žene u trajanju od 6 do 18 mjeseci, a odaziv na služenje im je stopostotni“, izjavio je, među ostalim, Anušić nakon sastanka s Toreom O. Sandvikom, norveškim ministrom obrane.
Izjavu ministra obrane o odazivu na služenje obvezne vojne obuke u Norveškoj manipulativnom je ocijenio Marin Živković, saborski zastupnik Možemo!.
Kako je u statusu na svom Facebook profilu napisao, Anušić tvrdnjom o stopostotnom odazivu mladih na vojnu obuku u Norveškoj manipulira.
„Norveška u vojsku poziva samo oko 25 % mladih za koje nakon testova utvrde da su motivirani i da to žele. Naravno da je odaziv 100 % kad si već izabrao one koji žele doći. I onda Anušić uzme norveški rezultat i prodaje ga kao argument za hrvatski model i za prozivanje mladih. Norveška ne prisiljava, nego Norveška pokazuje što znači smislena selekcija. Norveška bira. Hrvatska prisiljava“, napisao je Živković reagirajući na Anušićevu izjavu.
Ministar Anušić kada govori o odazivu mladih na služenje vojnog roka u Norveškoj ne iznosi sve podatke – pa podatak o stopostotnom odazivu jest manipulativan.
S druge strane, i Živković nepotpuno i neprecizno iznosi podatke.
U Norveškoj je vojni rok obavezan za sve, ali naposljetku unovače jednog od šest registriranih
U Norveškoj je vojni rok obavezan i za muškarce i za žene u dobi između 18 i 19 godina. Ta je zemlja, inače, bila prva članica NATO-a koja je uvela koncept univerzalne vojne obveze. Naime, 2013. godine tamošnji je parlament donio propis prema kojem su i žene od 2015. dužne proći vojnu obuku. Prva generacija ročnika u kojima su bile i žene s obukom je krenula 2016. godine (1, 2, 3, 4, 5).
Iako je vojna služba u Norveškoj obavezna i za muškarce i za žene u dobi između 18 i 19 godina, samo se mali dio Norvežana doista i poziva na odsluženje vojnog roka. Naime, oružane snage regrutiraju žene i muškarce koji su najprikladniji i najmotiviraniji, prvo putem online procjena, a potom i fizičkih testova.
Kako je koncem 2025. godine naveo norveški ministar obrane, tamošnjim oružanim snagama godišnje je potrebno između osam i deset tisuća regruta iz bazena od oko 63 tisuće mladih koji svake godine postaju obveznici služenja vojnog roka.
U teoriji, svi bi oni mogli proći obaveznu vojnu obuku.
U praksi, bira se jednog od šest, naveo je Sandvik, objašnjavajući kako se oko 16 do 17 posto svake generacije doista i pozove te „započinje osnovnu obuku na temelju fizičkih i mentalnih sposobnosti i motivacije“.
Dakle, iako je vojni rok u Norveškoj obavezan za sve žene i muškarce u dobi od 18 do 19 godina života, obuku prolazi 16 do 17 posto svih obveznika. Međutim, Norveška je u travnju 2024. godine najavila planove za povećanje broja regruta na 25 posto svih obveznika po generaciji, a taj porast udjela polaznika vojne obuke trebao bi se realizirati do 2036. godine.
Gdje je sve u Europi obavezan vojni rok?
Obavezno služenje vojnog roka propisano je u 10 članica Europske unije. Osim Hrvatske, koja od ove godine vraća obvezu služenja vojnog roka (nakon što je “zamrznuta” 2008. godine), obavezan vojni rok imaju Austrija, Danska, Cipar, Estonija, Finska, Grčka, Švedska, Latvija i Litva (1, 2). Izvan EU, vojni je rok obavezan i u Švicarskoj.
Kao i u Norveškoj, koja nije članica EU, vojni rok je i za muškarce i za žene obavezan u Švedskoj, a u Danskoj, Finskoj i Estoniji žene ga mogu služiti dobrovoljno.
U Švedskoj se, primjerice, regrutacija ročnika obavlja na sličan način kao i u Norveškoj pa se svi švedski 18-godišnjaci trebaju registrirati online i dati osobne podatke vojsci. Godišnje se iz kontingenta 18-godišnjaka regrutira njih pet do 10 posto.
Danska, pak, na specifičan način bira ročnike iz bazena 18-godišnjaka. Regrutira ih putem lutrije, što je vjerojatno posljedica činjenice da su godišnje potrebe za ročnicima oko četiri tisuće, a dobrovoljno ih se prijavi duplo više. Iako je Danska jedna od zemalja u kojima žene dobrovoljno mogu služiti vojni rok to se mijenja i uskoro će i za njih postati obavezan.
U zemljama, gdje ga ima, na različite je načine regulirano civilno služenje vojnog roka, a u brojnima civilno služenje traje duže – kao što je to sada regulirano i u Hrvatskoj.
Dio članica EU koje sada nemaju propisanu obvezu služenja vojnog roka razmišlja o njegovom uvođenju. Primjerice, vojni rok će od ljeta iduće godine biti obaveza za sve Nijemce koji navrše 18 godina.
Zaključno, ministar obrane Anušić manipulativno navodi kako je odaziv Norvežana za obavezan vojni rok stopostotan. I muškarci i žene u dobi od 18 do 19 godina vojni su obveznici u Norveškoj, ali tek manji dio njih doista i služi vojni rok. U toj se zemlji obavlja „probir“ populacije novih ročnika pa se 16 do 17 posto svake generacije doista i pozove na služenje vojnog roka. Stoga nije potpuno točna ni tvrdnja Živkovića kako Norveška u vojsku pozove oko 25 posto mladih. Plan je norveških obrambenih snaga da se taj udio poveća na 25 posto do 2036. godine.
