U redakciju Faktografa stigla je informacija o neprimjerenim uvjetima smještaja stranih radnika, uz poruku kako je u jednoj kući nedaleko od Zagreba smješteno oko 30 stranih radnika, dok je njih još 16 smješteno u četiri kontejnera. U kontejnerima je, rečeno nam je, jako vruće, posebno tijekom visokih temperatura, a radnicima nisu bile instalirane klime.
Kako smo saznali, riječ je o radnicima koji rade u IKEA-inom skladištu, odnosno radnici su to koji nisu zaposleni u samoj toj velikoj firmi, već ih IKEA unajmljuje preko posrednika.
Faktograf je posjetio navedenu lokaciju i razgovarao s radnicima. Iako se vidi da se kuća održava čistom, u dijelovima je na zidovima vidljiva plijesan, kao i u pomoćnom objektu pokraj kuće koji se ne koristi, dok je kuhinja unutar kuće trošna.
Međutim, najveći problem radnicima s kojima smo razgovarali bili su kontejneri. Oni koji su u njima bili smješteni požalili su nam se da im tijekom vrućih ljetnih dana nesnosno vruće, od čega im zna biti mučno. Kao privremenu pomoć instalirali su si ventilatore, ali klima bi im donijela više olakšanja, kazali su nam tada.
“Dobri Samaritanci”
Firmi ZAP POSAO za koju nam je rečeno da je poslodavac radnicima obratili smo se s nizom pitanja. Zanimalo nas je jesu li uvjeti smještaja u skladu s novim izmjenama i dopunama Zakona o strancima koje su na snagu stupile sredinom ožujka.
ZAP Posao posluje od 2021. godine (te godine liberaliziran je Zakon o strancima). Prema podacima Poslovne Hrvatske, u 2024. godini imali su 110 zaposlenih, a godinu prije njih samo 19.
Razgovarali smo s aktualnim i bivšim direktorom firme Filipom Debanićem i Fabijanom Gjergjajem te Leonardom Gjergjajem koji je s njima poslovno povezan i preko drugih subjekata. Objasnili su nam kako se njihova tvrtka usredotočila na zapošljavanje stranih radnika koji su već u Hrvatskoj i koji traže novi posao ili ga žele promijeniti.
Iako su se odlučili zapošljavati radnike koji su već ovdje, upravo zbog činjenice da procedure izdavanja vize i dolaska radnika dugo traju, svejedno su nam se požalili da i u Hrvatskoj proces izdavanja dozvole za rad i boravak jako dugo traje, u prosjeku tri do četiri mjeseca.
Vezano za uvjete smještaja, odgovaraju kako je smještaj za radnike izrazito teško naći te su nam ustvrdili da su kuća i kontejneri u kojima se trenutno nalaze radnici privremeno rješenje, da bi se usput i požalili kako su ih najmodavci smještaja kojega su unajmili prije trenutnog tužili te kako sada moraju platiti veliku kaznu jer su, prema njihovim riječima, radnici ondje sve uništili.
Radnici inače, što se smještaja tiče, mogu birati hoće li izabrati ono što im nudi poslodavac ili potražiti svoj smještaj. Ako se odluče na to da sami unajme smještaj, sredstva za to isplaćuju se radnicima kao dodatak na plaću.
Sebe opisuju kao “dobre Samaritance”. Budući da proces izdavanja dozvole za boravak i rad traje jako dugo, oni radnicima za koje rješavaju dokumentaciju, dok su u procesu čekanja plaćaju smještaj, tako da je trošak koji moraju podnijeti da bi radnici uopće počeli raditi “jako velik”, govore nam. Radnici koji za njih rade u prosjeku su kod njih zaposleni dvije godine.
Suradnja s IKEA-om
Radnici rade u skladištu u IKEA-i Hrvatska, a ona od svih tvrtki s kojima surađuje traži, odgovorili su nam iz IKEA-e, da poštuju IWAY standard – “naš kodeks suradnje s dobavljačima koji obuhvaća temeljna radna prava, uključujući pravo na slobodne dane, pravednu isplatu plaće, mogućnost profesionalnog razvoja te primjerene radne i životne uvjete”.
“U sklopu suradnje redovito održavamo sastanke s vanjskim partnerom, a do sada nismo zaprimili nikakve službene pritužbe radnika na uvjete smještaja”, dodali su iz IKEA-e u svom odgovoru Faktografu.
Od ukupno 945 zaposlenika koje IKEA Hrvatska zapošljava, 58 stranih radnika zaposleno je u skladištu od kojih je 40 radnika zaposleno putem vanjske tvrtke s kojom surađuju, dok je njih 18 zaposleno izravno u tvrtki IKEA Hrvatska, pojašnjavaju.
Slučajno ili ne, nekoliko dana nakon našeg razgovora, iz firme ZAP Posao potvrdili su nam da su radnicima instalirane klime te su nam poslali i fotografije. Skoru ugradnju klime spominjali su nam i u prijašnjem razgovoru.
I Faktografovi izvori potvrdili su da su klime instalirane te je time stvarno i poboljšan položaj radnika koji su u njima smješteni.
I dalje se nadzire samo smještaj sezonaca
Kako bismo dobili više informacija o uvjetima smještaja stranih radnika, od Državnog inspektorata probali smo saznati broj nadzora koje su napravili u toj domeni. Također nas je zanimalo jesu li postupali nakon najnovijih izmjena i dopuna Zakona o strancima te koliko je nadzora provedeno.
Od izmjena Zakona o strancima iz sredine ožujka ove godine “nije utvrđena osnovana sumnja u počinjenje navedenog prekršaja u odnosu na sezonske radnike državljane trećih zemalja, u smislu neprimjerenosti istog”, kažu iz Državnog inspektorata.
Naime, prema zakonu, smještaj radnika koji osigurava poslodavac ili je poslodavac posrednik u osiguravanju smještaja državljanina treće zemlje za kojeg podnosi zahtjev za dozvolu za boravak i rad “mora biti primjeren”, recimo, prostoru koji je namijenjen boravku, spavanju i pripremi hrane može boraviti najviše šest sezonskih radnika, a oprema i uređaji u objektu ne smiju biti dotrajali i oštećeni.
Međutim, sve se to odnosi tek na sezonske radnike koji su državljani trećih zemalja.
U svom odgovoru Državni inspektorat navodi kako je novelom Zakona koja je stupila na snagu 15. ožujka ove godine, tj. važećim Pravilnikom o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj “za sada uređen samo smještaj sezonskih radnika državljana trećih zemalja i uvjeti kojima isti mora udovoljavati te je Pravilnik u postupku izmjena i dopuna”.
Za daljnja pitanja uputili su nas na nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova.
Prebacivanje odgovornosti
Naime, ni nakon što su sredinom ožujka ove godine na snagu stupile izmjene Zakona o strancima, a četiri godine nakon njegove liberalizacije, ne postoji pravilnik po kojem institucije mogu postupati i raditi nadzor smještaja stranih radnika koji nisu sezonski radnici.
Od Ministarstva unutarnjih poslova nismo dobili konkretan odgovor na naše pitanje mogu li uopće nadležne institucije poput Državnog inspektorata, raditi nadzor smještaja stranih radnika u Hrvatskoj, osim smještaja sezonskih radnika.
Iz MUP-a su samo istaknuli kako je propisano da će se Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj uskladiti s izmjenama Zakona u roku od šest mjeseci od dana njegova stupanja na snagu te da je isti u postupku izrade i donošenja.
Na naš dodatni upit na temelju kojih propisa su do sada provjeravali smještaj stranih radnika koji nisu sezonski radnici te koliko su takvih nadzora imali, samo su nam kratko odgovorili kako je on “u nadležnosti Državnog inspektorata”.
Iz odgovara dviju institucija proizlazi da si Ministarstvo unutarnjih poslova i Državni inspektorat prebacuju lopticu odgovornosti.
Smještaj varira
Nedovoljno regulirani zakonodavni okvir dovodi do nesigurnog i neadekvatnog smještaja stranaca, tj. državljana trećih zemalja. Smatraju to predstavnici vlasti, javnih poduzeća, sindikati, poslodavci i radnici s kojima je u sklopu svog istraživanja razgovarala znanstvena suradnica u Institutu za istraživanje migracija Margareta Gregurović.
Neki poslodavci oslanjaju se na najam privatnih kuća i stanova, a agencije, recimo, mogu pružati i kolektivne kapacitete u obliku hostela i sličnih tipova smještaja. Uvjeti smještaja znaju varirati i prema sektoru u kojem su radnici zaposleni, pa tako bolje uvjete znaju nuditi poslodavci iz sektora turizma i ugostiteljstva, posebice hotelijeri. Poslodavci iz prerađivačke industrije, pak, često imaju smještajne kapacitete organizirane u krugu ili u sklopu tvornica i pogona. Građevinske tvrtke unajmljuju privatne kuće ili stanove za smještaj svojih radnika, opisuje znanstvenica.
Međutim, i Gregurović smatra da navedeni nedostatak zakonodavnog okvira, tj. nepostojanje pravilnika prema kojima se uopće mogu raditi nadzori uvelike utječe na to “da se smještaj migrantskih radnika iz trećih zemalja još uvijek ne može inspekcijski regulirati, budući da nema službene osnove za utvrđivanje nepravilnosti. To, na žalost, ostavlja prostora za neadekvatno smještanje prevelikog broja ljudi u premalim kapacitetima i lošim uvjetima stanovanja”.
“Neki od sugovornika u istraživanju ističu da je situacija sve bolja i bolja, no da i dalje postoje poslodavci koji smještaju svoje radnike u loše stambene uvjete. Ono što bi moglo biti problematično je nedostatak inspektora koji bi taj nadzor mogli/trebali raditi stoga postoji rizik da problem u nekim slučajevima ili lokacijama i dalje ostane nedetektiran, iako je donesena pravna osnova za njegovo rješenje”, zaključuje Gregurović.
