Aktivnosti Svjetske zdravstvene organizacije (SZO ili WHO) već su dulje vrijeme predmet brojnih dezinformacijskih narativa. Ovoga puta povod su novi međunarodni dogovori o zdravstvenoj sigurnosti koji se netočno prikazuju kao prijetnja državnom suverenitetu i uvođenje globalne kontrole.
Portal Epoha, poznat po učestalom širenju netočnih informacija, 18. srpnja objavio je članak (arhivirano ovdje) pod naslovom „Velike farmaceutske tvrtke počevši od sutra u potpunosti preuzimaju globalno zdravstvo“ u kojemu se tvrdi da izmjene Međunarodnih zdravstvenih propisa omogućuju dužnosnicima Svjetske zdravstvene organizacije da preuzmu nacionalne zdravstvene politike.
„Počevši od 19. srpnja 2025., neizabrani dužnosnici WHO-a u Ženevi dobit će obvezujuće ovlasti za intervenciju u nacionalne zdravstvene politike država članica WHO-a (ukupno njih 194) koje su obvezane IHR-om – što znači gotovo sve zemlje svijeta.“ navodi se u članku.
Točno je da je 19. srpnja završilo razdoblje tijekom kojeg su države članice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) imale mogućnost pregledati, odbaciti ili priložiti prigovor na izmjene Međunarodnih zdravstvenih propisa (IHR) iz 2005. godine, dogovorene 2024. godine. No, kako je ranije pisao portal Lupa, taj datum ne označava trenutak kada Svjetska zdravstvena organizacija preuzima kontrolu nad zdravstvenim politikama država.
Izmjene IHR-a ne daju WHO-u izvršne ovlasti nad državama članicama, već predviđaju da se njihova provedba odvija kroz nacionalne zakonodavne i političke procese. Drugim riječima, završetak navedenog roka odnosi se isključivo na zaključavanje perioda predviđenog za formalne prigovore, a ne automatski prijenos ovlasti.
Izmjene IHR-a čine dio šireg međunarodnog okvira za jačanje globalne zdravstvene sigurnosti zajedno sa Sporazumom o pandemijama, ugovora također obavijenog brojnim dezinformacijama (1, 2, 3, 4, 5). Pandemijski sporazum i izmjene Međunarodnih zdravstvenih propisa dva su komplementarna procesa pod vodstvom SZO-a. Pokrivaju srodna, ali ne identična područja te su oboje oblikovani kako bi se ojačala sposobnost svijeta u pripremi i odgovoru na buduće pandemije.
Međunarodni zdravstveni propisi predstavljaju ključni međunarodni instrument za upravljanje javnim zdravljem, utemeljen na Ustavu WHO-a. Kako je objašnjeno na službenoj stranici, svrha IHR-a je sprječavanje, kontrola i odgovor na međunarodno širenje bolesti, na način koji je razmjeran i ograničen na stvarne prijetnje javnom zdravlju. Sporazum o pandemijama WHO-a osmišljen je tako da bude usklađen s IHR-om i da ga nadopunjuje.
Kao što je Faktograf već pisao, međunarodni zdravstveni propisi objavljeni od strane Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) prihvaćeni su i ugrađeni u zdravstvenu regulativu većine zemalja članica, uključujući Hrvatsku.
Prema prihvaćenim propisima, zemlje su dužne osigurati sustav koji će omogućiti sprečavanje, pravovremeno otkrivanje i suzbijanje zdravstvenih događaja od međunarodnog značaja, tj. koji predstavljaju međunarodnu zdravstvenu prijetnju. IHR uključuje zdravstveni i nezdravstveni sektor (državnu upravu, civilnu zaštitu, veterinarsku djelatnost, djelatnost kemijske i radiološke zaštite, policiju, inspekciju, pomorski, zračni i kopneni promet), no najaktivniji je u području zaraznih bolesti, objašnjava Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) na svojim internetskim stranicama.
Izmjene IHR-a, 2024. godine prihvatilo je svih 194 članica SZO-A. Međutim, Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo zdravstva i socijalnih usluga SAD-a službeno je objavilo u petak da SAD odbacuje nove amandmane. Kao cilj odluke državni tajnik Marco Rubio i ministar zdravstva i socijalnih usluga Robert F. Kennedy Jr. u zajedničkoj izjavi naveli su da „prema izmijenjenom IHR-u, WHO ima ovlasti narediti globalna zatvaranja, ograničenja putovanja i druge mjere koje smatra prikladnima kao odgovor na nejasne potencijalne prijetnje javnom zdravlju“ te je ovaj potez „sprječavanje međunarodnih birokrata da oblikuju američku unutarnju politiku“.
Ovaj stav nije iznenađujuć s obzirom na odluku predsjednika Donalda Trumpa o izlasku SAD-a iz WHO-a do siječnja 2026. i stavove ministra Kennedyja i njegovu sklonost neutemeljenim tvrdnjama o cijepljenju i ostalim zdravstvenim pitanjima, objašnjava Reuters.
Izmjene Međunarodnih zdravstvenih propisa
„Što se točno mijenja?
SZO ima zakonsko ovlaštenje u svakoj zemlji članici za:
- Proglašavanje izvanrednih zdravstvenih stanja – čak i ako nema zaraze na lokaciji
- Uvesti mjere poput karantene, kampanja cijepljenja ili ograničenja putovanja
- provoditi digitalne zdravstvene dokumente koji će služiti kao globalni digitalni identifikacijski dokument
Najopasniji detalj je taj što je prethodni zahtjev da mjere moraju ‘poštovati ljudska prava, dostojanstvo i temeljne slobode’ uklonjen iz teksta ugovora. Zamijenjen je nejasnim izrazima poput ‘pravde’, koji otvaraju vrata prisili i kontroli“, nabraja se u članku.
Novi amandmani, koji stupaju na snagu 19. rujna 2025. godine, izrađeni su na temelju lekcija naučenih iz nedavnih globalnih zdravstvenih kriza te su usmjereni na poboljšanje spremnosti za buduće pandemije nakon nepovezanog globalnog odgovora tijekom pandemije COVID-19. Ono što se doista mijenja u Međunarodnim zdravstvenim propisima je nadogradnja globalnih pravnih okvira za upravljanje pandemijama i drugim zdravstvenim krizama, što čini najznačajnije promijene propisa od 2005. godine. Kako je naglašeno na službenim stranicama SZO, to ne znači da SZO dobiva ovlasti nametati zdravstvene mjere stanovništvu bilo koje zemlje što uključuje lockdown ili druge vrste ograničenja poput ograničenja kretanja.
Prije svega, novim amandmanima uvodi se pojam „pandemijske hitne situacije“ koji omogućuje učinkovitiju međunarodnu suradnju u slučaju prijetnje ili pojave pandemije. Pandemija se definira kao zarazna bolest koja se brzo širi na više država, prijeti nadmašivanjem kapaciteta zdravstvenog sustava u tim državama, uzrokuje značajne društvene i ekonomske poremećaje, uključujući međunarodni promet i trgovinu te zahtjeva brzu pravednu i koordiniranu međunarodnu reakciju.
Izmjene također donose obvezu solidarnosti i jednakosti kroz jačanje pristupa medicinskim proizvodima i financiranju, uključujući uspostavu Koordinacijskog financijskog mehanizma za podršku zemljama u razvoju. Osnovat će se Odbor država članica radi promicanja i olakšavanja provedbe izmijenjenih pravila i jačanja suradnje država. Osim toga, uspostavljaju se Nacionalna tijela za provedbu IHR-a kako bi se unaprijedila koordinacija pri implementaciji propisa u državama.
Suprotno tvrdnjama autora članka, izmjene IHR-a ne uklanjaju obvezu poštovanja ljudskih prava. U najnovijem tekstu IHR-a, kao i u usvojenom tekstu Sporazuma o pandemijama, jasno je naglašeno da se sve javnozdravstvene mjere moraju provesti „s punim poštovanjem dostojanstva, ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba“.
Formulacija se nalazi u Pandemijskom sporazumu članku 3., stavku 2, dok se u Međunarodnim zdravstvenim propisima nalazi u članku 3., stavku 1. Izmjenama ona nije uklonjena niti zamijenjena nejasnim terminima poput „pravde“, nego se dodatno potvrđuje i proširuje obveza poštovanja ljudskih prava. Novi tekst IHR-a izričito dodaje da se implementacija pravila ne provodi samo uz poštovanje dostojanstva i ljudskih prava, već se sada mora i „promicati jednakost i solidarnost među državama članicama“.
Sporazum o pandemijama prihvaćen u svibnju
O međunarodnom Sporazumu o pandemijama Faktograf je pisao u više navrata (1, 2, 3, 4, 5), budući da se dezinformacije o njemu šire otkad je prvi put predložen, prije pet godina.
Podsjetimo, izradu međunarodnog ugovora ili Sporazuma o pandemijama prvi je predložio predsjednik Europskog vijeća Charles Michel na Pariškom forumu za mir u studenome 2020. godine.
Konsenzus o pokretanju sporazuma, konvencije ili instrumenta o pandemijama na temelju Ustava WHO-a postignut je između 194 zemlje članice u prosincu 2021. godine, kako bi se spriječilo ponavljanje globalnih zdravstvenih, ekonomskih i društvenih posljedica poput onih koje je uzrokovala pandemija COVID-19. O samom sporazumu pregovarale su delegacije članica, odnosno Međuvladino pregovaračko tijelo sastavljeno od predstavnika država članica WHO-a.
Prema stranicama Europskog vijeća, sporazum je usmjeren na poboljšanje sprečavanja budućih pandemija na globalnoj razini, kao i pripravnosti i odgovora na njih.
Međunarodnom konvencijom, sporazumom ili drugim međunarodnim instrumentom o pandemijama podupiru se i u fokus stavljaju sljedeći aspekti: rano otkrivanje i sprečavanje pandemija, otpornost na buduće pandemije, odgovor na sve buduće pandemije, posebno osiguravanjem univerzalnog i pravednog pristupa medicinskim rješenjima kao što su cjepiva, lijekovi i dijagnostika, jači međunarodni zdravstveni okvir s WHO-om kao koordinacijskim tijelom za globalna zdravstvena pitanja te pristup “jedno zdravlje” (eng. One Health), kojim se povezuje zdravlje ljudi, životinja i našeg planeta, navodi Europsko vijeće.
Sporazum su 20. svibnja ove godine usvojile države članice Svjetske zdravstvene organizacije. Kako se navodi na stranicama Svjetske zdravstvene organizacije, “Sporazum jača globalnu suradnju, kako bi se osigurao snažniji i pravedniji odgovor na buduće pandemije”.
Zaključno, tvrdnje da SZO preuzima kontrolu nad zdravstvenim politikama država i ukida ljudska prava su netočne. Izmjene IHR-a, paralelno sa Sporazumom o pandemijama, rezultat su međunarodnih procesa koje su države članice Svjetske zdravstvene organizacije pokrenule nakon pandemije COVID-19. Oba instrumenta usmjerena su na jačanje globalne suradnje i spremnosti za buduće krize, a sve mjere i dalje se moraju provoditi uz puno poštovanje ljudskih prava.
