Od države blagostanja do “države slučaja”. Posljednjih godina Švedsku se u rubnim, ali i nekim mainstream medijima opisuje kao državu koja polako, ali sigurno klizi u propast.
Jedan od češćih narativa na koje nailazimo je da je broj silovanja u toj državi strelovito porastao otkako je ona primila veći broj migranata i tražitelja azila. Teza je to i članka (arhiviran ovdje) naslovljenog “Broj prijavljenih silovanja u Švedskoj i dalje raste”, kojega je objavio rubni portal Epoha, čest širitelj dezinformacija.
Autor članka objavljenog na Epohi, Peter Imanuelsen, poznatiji i kao Peter Sweden, poznato je lice krajnje desnice. U članku iznosi informacije kako u Švedskoj trenutno postoji kriza silovanja te kako Švedska ima najveću stopu silovanja u svijetu.
“Čak 10.167 prijavljenih silovanja zabilježeno je 2024. godine – novi rekord i povećanje od 7% u odnosu na 2023. godinu. U usporedbi s 2015. godinom, to je povećanje od 68%”, piše Imanuelsen.
Navodi također kako je 4524 od prijavljenih silovanja počinjeno nad osobama mlađim od 18 godina – “odnosno nad djecom”, dok je “17,9% djevojčica u 9. razredu (15 godina) prijavilo je da su bile žrtve seksualnog zločina u Švedskoj 2023. godine”.
Iznosi još statistiku kako je 1975. u Švedskoj prijavljeno 421 silovanje, a 2024. godine bilo je 10.167 prijava, što predstavlja porast od preko 2300% u nešto manje od 50 godina.
“Migranti i politika otvorenih granica uništili su moju zemlju”, zaključuje Imanuelsen.
Različite statistike
Švedska je zbog visokog broja zabilježenih silovanja i načina vođenja statistike postala lakom metom dezinformativnih kampanja krajnje desnice, piše istraživačica na Sveučilištu u Gothenburgu Mathilda Åkerlund koja se bavi upravo krajnje desnim diskursom u Švedskoj, mizoginijom, incelima, kao i teorijama zavjere.
Točno je da je Švedska po broju silovanja prva u Europi, sa zabilježenim 57,21 slučajem na 100,000 stanovnika, ali kako navodi Åkerlund, navedene brojke “nužno ne oslikavaju točnu sliku stvarnog broja silovanja u Švedskoj ili drugdje”.
Svaka država statistiku o počinjenim kaznenim djelima, pa tako i silovanjima, vodi zasebno. Ne postoji, dakle široko primijenjen način vođenja statistike o određenom kaznenom djelu na, primjerice, europskoj razini. Stručnjaci stoga upozoravaju kako je problematično uspoređivati statistike oko silovanja zasebnih država, a da se pritom u obzir ne uzmu specifičnosti svake države, načina kako vodi statistiku, kao i zakonodavnog okvira.
Ističu to i iz Švedskog nacionalnog vijeća za prevenciju zločina (Brå) u svom odgovoru Faktografu.
“Statistike o seksualnim zločinima su uvijek kompleksan problem i jako je komplicirano raditi usporedbe između država zbog razlika u legislativi i metodama vođenja statistike o zločinima”, piše Brå u odgovoru.
Švedska, uz to što vodi sveobuhvatnu i opsežnu statistiku, silovanje definira široko, puno šire nego brojne druge države – od toga da se kao silovanje vode slučajevi u kojima nije došlo do eksplicitnog pristanka do onih u kojem je iskorištavana posebno ranjiva pozicija žrtve. U brojnim drugim državama se djelo, pak, kvalificira kao silovanje jedino ako je došlo do spolnog čina, a ponekad je potrebna i upotreba nasilja.
“Također, neke države imaju legislativu koja je rodno specifična (dakle, žene ne mogu biti počinitelji silovanja, a muškarci ne mogu biti žrtve), dok se u drugim silovanje ne može dogoditi u braku”, dodaju iz Brå.
Sama statistika, tj. definicija kriminalnog djela se mijenja, širi, kao što je slučaj u Švedskoj, ili pak sužava. Zato i te stvari treba uzeti u obzir kada se promatra statistika oko zločina ili kriminalnih radnji.
Švedska je također posebna i poznata i po tome da statistiku o silovanju vodi tako da se svaki zasebni slučaj zasebno broji.
Primjerice, da žena prijavi supruga da ju je silovao svaki dan dva tjedna, švedska policija će to voditi kao 14 zasebnih instanci silovanja, dok će druge države to voditi kao jednu instancu ili neće uopće to procesuirati kao silovanje, jer država, recimo, nije uopće kriminalizirala silovanje u braku.
Također, u Švedskoj, u kojoj je svijest oko prijave silovanja i drugih zločina na visokoj razini, žene češće prijavljuju seksualne napade i silovanja, dok u drugim državama gdje je stigma veća to nije slučaj.
Dodatno, spolni čin s osobom mlađom od 15 godina također se klasificira kao silovanje, budući da u švedskom zakonodavstvu djeca ne mogu legalno dati pristanak.
Sve to treba uzeti u obzir pri usporedbi statistika različitih država.
Iako se radi o članku iz 2017. godine kojega je objavio švedski portal The Local, citirat ćemo ga ovdje jer iznosi bitnu statistiku koja se odnosi na tvrdnje kako je s dolaskom migranata Švedska postala “svjetska prijestolnica silovanja”.
Prema podacima Švedskog nacionalnog vijeća za prevenciju zločina, broj silovanja na 100,000 stanovnika u toj državi bio je te 2017. stabilan već gotovo desetljeće.
Tako je u 2016. prijavljeno 67 silovanja na 100,000 stanovnika, 60 u 2015. godini, 69 u 2014., 63 u 2013., 66 u 2012., 69 u 2011., 64 u 2010 i 2009., 59 u 2008. i 52 u 2007. godini.
Kako dalje piše The Local, statistika pokazuje da je zapravo 2015. godine došlo do 12-postotnog pada u broju prijavljenih slučajeva, a to je bila godina u kojoj je Švedska primila rekordnih 163,000 tražitelja azila tijekom vrhunca tzv. “migrantske krize”.
Promjene u legislativi
Kako su nam pojasnili iz Švedskog nacionalnog vijeća za prevenciju zločina, uistinu je u prošloj godini došlo do povećanja silovanja kada gledamo usporedbu s godinom prije, tj. s 2023. godinom. Međutim, i oni upozoravaju kako treba “oprezno donositi zaključke o fluktuacijama u statistici koja se dogode u godinu dana”.
Također, točno je i da je u razdoblju od 1975. godine do 2024. godine došlo do povećanja od 68 posto, kao što to tvrdi Imanuelsen. To se “djelomično može objasniti promjenama u legislativi”, kažu iz Švedskog nacionalnog vijeća za prevenciju zločina.
Naime Švedska je 2005., 2013., 2015. i 2018. uvela značajne promjene u legislativi o silovanju. Tako je 2015. zakonodavstvo promijenjeno tako da je u definiciju silovanja uključilo i čin u kojem je došlo do iskorištavanja ranjivog položaja žrtve, dok je 2018. kao čin silovanja definirala i slučajeve u kojima nije eksplicitno dan pristanak.
Iz Švedskog nacionalnog vijeća za prevenciju zločina stoga upozoravaju kako treba biti oprezan u interpretaciji promjena u prijavi zločina, tj. ne treba ih interpretirati kao promjene povezane samo s određenom statističkom brojkom, već u obzir treba uzeti i širu sliku.
Dodatno, na službenim stranicama švedske vlade o temi navodnog velikog broja silovanja u toj državi navodi se kako je studija koju je također objavio Brå pokazala da kada bi zakonski uvjeti i statističke metode u Švedskoj bili isti kao u Njemačkoj, prema Eurostatovoj statistici Švedska bi bila negdje po sredini po broju silovanja.
Dodatno je potrebno istaknuti i kako je je udio osumnjičenika za silovanje viši među migrantima, ali taj broj se nije povećao s povećanjem imigracije u recentnim godinama..
Politizacija silovanja
Visok broj prijavljenih silovanja i seksualnih zločina koristi se za politizaciju i kako bi se Švedska prikazala kao država koja klizi u kaos, dok prijave silovanja samo dodatno ilustriraju prijetnje koje imigracija donosi.
Istraživačica Mathilda Åkerlund u svom članku “Kumulativne dezinformacije putem citiranja: Istraživanje longitudinalne konstrukcije Švedske kao svjetske ‘prijestolnice silovanja'” (eng. Cumulative disinformation through citation: Investigating the longitudinal construction of Sweden as the ‘rape capital’ of the world) ističe kako je migrantska kriza 2015. reaktivirala mit koji je duboko ukorijenjen u švedskom društvu, a to je onaj o navodnoj prijetnji koju muslimani kao grupa predstavljaju (bijelim) ženama.
Akteri s krajnje desnice tako imigraciju koriste kako bi je predstavili kao prijetnju ženskim pravima.
Desnica sve više, ističe Åkerlund, diskurs ženskih prava koristi za svoje političke agende. Iako to čini pod krinkom zaštite i borbe za žene, zapravo se navedeni mit jedne strane koristi za stigmatizaciju i kriminalizaciju migranata, posebice muslimana, dok se s druge koristi za kontrolu i dominaciju nad ženama koje je potrebno “zaštititi”.
U svom članku Rasijalizacija silovanja: Alat krajnje desnice za stvaranje prekodržavnih granica (The Racialisation of Rape: A Far-Right Tool for Boundary-Creation Across Borders) Åkerlund ističe kako se silovanje prikazuje kao relativno novi zločin koji ili nije postojao ili nije bio toliko raširen dok migranti nisu došli u Europu.
“Mi” protiv “njih”
Akteri s krajnje desnice tako imigraciju predstavljaju kao prijetnju ženskim pravima, muslimani se konstruiraju kao silovatelji, a zapadnjačke vrijednosti koje se izjednačavaju s napretkom, progresivnošću i jednakosti postavljaju se u suprotnosti s navodnim dogmatizmom i nazadnošću Islama.
Uspostavlja se narativ “nas” protiv “njih”, dok se u korpusu tekstova koje je Åkerlund analizirala žrtve silovanja često prikazuju kao “idealne žrtve” – bijele, Šveđanke, plave, i često mlade, a muslimani se, pak, često povezuju s pojmovima poput “džihad”, “smeđ”, “islamski”, “predgrađe”, “stranac”, kao i sa slučajevima grupnog silovanja ili silovanja djece.
Pritom se bijeli muškarci strateški brišu ili zanemaruju kao prijetnja ženama.
Silovanje, tvrdi Åkerlund konstruira se kao zločin koji je nastao van granica nacije, u ovom slučaju švedske, te ga desnica koristi i za rekonfiguraciju temeljnih i historijskih problema s rodnim nasiljem – kako u švedskom, tako i u američkom društvu, pa i šire. Bijeli muškarci pritom se “brišu” kao prijetnja ženama.
Zaključno, točno je da je Švedska statistički država u Europi s najvećim prijavljenim brojem silovanja. Međutim, pogrešno je uspoređivati međusobno države s različitom statistikom i različitom legislativom. Švedska silovanje definira šire od brojnih drugih država, a od 2018. godine kao silovanje se klasificira i čin u kojem nije dan eksplicitni pristanak.
