“Naši dostavljači mogu voziti osam sati dnevno, a ovi mogu i malo više. I po šesnaest sati. Znači, oni mogu voziti koliko god hoće, a naši dostavljači osam sati, pauza, gotovo je, nema više”, tvrdnja je koja se širi Facebookom (arhivirano ovdje), a koju je izrekao Ivo Šošić, predstavnik takozvanih Narodnih reportera.
Zakon o radu ne dijeli radnike na strane i domaće
Tvrdnja prema kojoj domaće zakonodavstvo različito tretira radnike državljane Hrvatske i strane radnike potpuno je netočna i manipulativna. Zakon o radu, osnovni dokument koji regulira radne odnose, ne dijeli radnike na one koji su državljani Hrvatske i radnike iz trećih zemalja (izvan prostora EU) već se zakonske odredbe, pa i one u pogledu radnog vremena, na jednak način primjenjuju na sve radnike koji se zapošljavaju u Hrvatskoj.
Kada govori o dostavljačima, Šošić se referira na rad putem digitalnih radnih platformi. Zadnjim izmjenama Zakona o radu Hrvatska je regulirala platformski rad. Izmjene koje se odnose na rad putem digitalnih radnih platformi u primjeni su od početka 2024. godine. Istodobno su na snagu stupili i podzakonski propisi (Pravilnik o evidenciji rada korištenjem digitalnih radnih platformi, Pravilnik o načinu i rokovima provjere visine isplaćenih primitaka ostvarenih radom putem digitalnih radnih platformi, Pravilnik o jedinstvenoj elektroničkoj evidenciji rada). Njima je detaljnije razrađen način vođenja evidencije rada korištenjem digitalnih radnih platformi. Ta se evidencija vodi putem informacijskog sustava Jedinstvene elektroničke evidencije rada (sustav JEER).
Prema odredbama Zakona o radu, digitalna radna platforma definirana je kao pravna osoba koja pruža usluge koje se, na zahtjev primatelja usluge, pružaju korištenjem digitalne tehnologije, a u okviru organizacije rada u kojem fizičke osobe posao obavljaju na daljinu pomoću elektroničkog sredstva (internetska stranica, mobilna aplikacija i sl.) ili izravno na određenoj lokaciji. Drugim riječima, to je platforma koja korištenjem digitalne tehnologije organizira rad fizičke osoba koja obavlja poslove na određenoj lokaciji, poput dostava ili taxi prijevoza, ili na daljinu pomoću elektroničkog sredstva.
Nadalje, prema zakonskim odredbama, agregator je fizička ili pravna osoba koja obavlja djelatnost zastupanja ili posredovanja za jednu ili više digitalnih radnih platformi. Radniku poslodavac može biti digitalna radna platforma izravno ili agregator kao njezin posrednik.
Osim u radnom odnosu, pod propisanim uvjetima, dozvoljeni su i drugi oblici obavljanja tzv. platformskog rada (npr. samozapošljavanje, ugovor o djelu ili sličan obveznopravni ugovor).
Da bi na tržištu legalno obavljali registriranu djelatnost platforme i njihovi agregatori moraju se upisati u Registar, koji je dio informacijskog sustava Jedinstvene elektroničke evidencije rada (JEER).
Izvješće o platformskom radu za 2024. godinu
Prema Izvješću o platformskom radu u Hrvatskoj za 2024. godinu u toj su godinu u Registar digitalnih radnih platformi i agregatora registrirale četiri digitalne radne platforme s ukupno 3 048 agregatora. Od ukupnog broja agregatora, 1.743 čine obrtnici, a 1.305 su pravne osobe, odnosno trgovačka društva.
“Iako ovi podaci ukazuju na iznimno velik broj agregatora, ovdje je potrebno napomenuti kako znatan broj agregatora često zapošljava tek jednog do dva člana vlastite obitelji koji povremeno ili privremeno uz njih rade putem digitalne radne platforme”, navodi se u Izvješću.
Platformski rad u 2024. godini odnosio se isključivo na vožnju (taxi prijevoz) i dostave. Pritom je taxi prijevoz dominantan u platformskom radu pa je prema toj vrsti posla u evidenciji sustava JEER zabilježeno 70 posto obavljenih nasuprot 30 posto poslova dostave.
Izvješće: Većina radnika su hrvatski državljani
Kako se objašnjava u Izvješću, osobe koje obavljaju rad putem digitalne radne platforme su radnici koji imaju sklopljene ugovore o radu s platformama ili agregatorima te ostale fizičke osobe koje na temelju drugih ugovornih odnosa obavljaju rad za digitalnu radnu platformu ili agregatora. To su primjerice obrtnici, osobe koje rade putem ugovora o djelu, studenti…
„U 2024. godini, ukupno je 22 083 osoba tijekom cijele godine ili u nekom razdoblju radilo putem digitalnih radnih platformi. Od ukupnog broja osoba koje obavljaju rad putem digitalne radne platforme, najveći broj čine hrvatski državljani, odnosno njih 16 382. Broj stranih državljana je 5 104. Za 597 osoba nema tog podatka u sustavu“, stoji u Izvješću. Kada je riječ o stranim državljanima, najveći broj radnika na digitalnim platformama dolazi iz Indije i Nepala. Među ostalim državama prema broju osoba još se ističu Bangladeš, Uzbekistan, Egipat, Bosna i Hercegovina, Filipini, Turska i Sjeverna Makedonija.
Kada je riječ o vrsti angažmana u prošloj godini, najveći broj osoba radio je putem ugovora o radu, od kojih je glavnina, odnosno njih 19 593 sklopljenih s agregatorom. Ugovor o radu direktno s platformom imalo je svega 36 osoba.
Nadalje, od 4 174 obrta, njih 2 988 poslove je obavljalo putem ugovornog odnosa sklopljenog izravno s platformom, dok je 1 186 obrta poslove obavljalo putem agregatora. Kada je riječ o samozaposlenim osobama u trgovačkim društvima, izravno s platformom ugovorni odnos sklopilo je 115 osoba dok je njih 133 sklopilo ugovorni odnos s agregatorom.
„Ugovor o djelu s agregatorom sklopilo je 495 osoba, dok je samo jedna osoba sklopila ugovor o djelu izravno s digitalnom radnom platformom“, navodi se nadalje u Izvješću koje otkriva i kako je 634 studenata radilo preko agregatora te njih četvero izravno za platformu. I učenici su lani radili putem digitalnih platformi te ih je 36 imalo sklopljen ugovor s agregatorom, a niti jedan učenik nije radio na temelju ugovora sklopljenog s digitalnom radnom platformom.
Ugovoreni rad po pozivu poslodavca
Zbog specifičnosti platformskog rada radniku i poslodavcu (platformi ili agregatoru) omogućeno je da u slučaju nepredvidivog obrasca rada ugovore rad po pozivu poslodavca. U Izvješću se ugovori o radu u kojima nije ugovoren rad po pozivu poslodavca označavaju kao „klasični ugovori o radu“. U sustavu mirovinskog osiguranja tako je omogućena prijava radnika s ugovorenim radom po pozivu poslodavca. Cjeloviti podaci o broju radnika prema „klasičnim“ ugovorima i onima s radom po pozivu bit će poznati za tekuću godinu.
No za potrebe Izvješća za 2024. godinu analizirani su ugovori u periodu od 31. listopada do 31. prosinca 2024. godine. U tom je razdoblju 8 280 radnika radilo putem „klasičnog“ ugovora o radu, uključujući dodatni rad .
„Ugovore o radu na neodređeno vrijeme sklopilo je 4 045 radnika, dok je približno sličan broj radnika radio na određeno vrijeme, odnosno njih 4 251. Na puno radno vrijeme radilo je 2 952 radnika, dok je na nepuno radno vrijeme radilo čak 5 335 radnika“, navodi se u Izvješću koje otkriva kako je 96 radnika sklopilo ugovor o radu s ugovorenim radom po pozivu poslodavca (12 radnika na neodređeno vrijeme, a 84 na određeno vrijeme).
Pritom je u punom radnom vremenu s radom po pozivu radilo je 92 radnika, a u nepunom radnom vremenu radila su samo četiri radnika.
„S obzirom na to da jedan radnik može imati sklopljena dva ili više ugovora s dva ili više poslodavca, broj ‘klasičnih’ ugovornih odnosa nešto je viši od broja radnika te iznosi 8 357, a broj ugovornih odnosa sklopljenih s radom po pozivu poslodavca jednak je broju takvih radnika, odnosno iznosi 96“, stoji u Izvješću za prethodnu godinu.
Prema podacima iz tog dokumenta, ugovore o dodatnom radu (izvan punog radnog vremena kod matičnog poslodavca) sklopilo je 950 radnika.
Platformski radnici prosječno radili četiri sata dnevno
Što se tiče prosječnog radnog vremena osoba koje rade za digitalne platforme, u izvješću je promatrano razdoblje od srpnja do kraja godine (zbog šestomjesečne prilagodbe na nove zakonske odredbe). Cjelokupni podaci tako će biti poznati za tekuću godinu.
Prema podacima o platformskom radu, osobe koje voze taxi ili obavljaju dostave putem platformi rade daleko ispod punog radnog vremena. Zakonski, tjedno puno radno vrijeme iznosi 40 sati.
Platformski radnici su prema podacima iz Izvješća u drugoj polovini 2024. godine prosječno radili 4 sata i 10 minuta dnevno, odnosno 20 sati i 49 minuta tjedno. Uz ogradu da se u izvješću radi o prosjeku, to je mnogo manje nego u Šošićevoj izjavi da strani radnici rade 16, a domaći 8 sati dnevno. Na mjesečnoj razini, piše u izvješću, riječ je o prosječno 75 sati i 57 minuta.
Izvješće, nadalje, pokazuje kako je rad putem digitalne radne platforme zabilježen u svim hrvatskim županijama dok je najveći broj pojedinačno odrađenih poslova obavljen u Gradu Zagrebu te Splitsko-dalmatinskoj županiji, a najmanji broj poslova obavljen je u Virovitičko-podravskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji.
Zaključno, nije točna izjava da domaći radnici koji rade na digitalnim platformama mogu raditi osam sati dnevno, dok strani radnici mogu 16. Hrvatski Zakon o radu ne dijeli radnike na one koji su državljani Hrvatske i radnike iz trećih zemalja već se zakonske odredbe, pa i one u pogledu radnog vremena, na jednak način primjenjuju na sve radnike koji se zapošljavaju u Hrvatskoj. Također, niti iz izvješća Ministarstva rada ne može se iščitati razlika u radnom vremenu domaćih i stranih radnika već samo da su, u drugoj polovini 2024. godine, prosječno radili 4 sata i 10 minuta dnevno, odnosno 20 sati i 49 minuta tjedno, na mjesečnoj razini riječ je o prosječno 75 sati i 57 minuta. Zbog toga izjavu ocjenjujemo netočnom.
