“Naši zahtjevi su da nitko ne smije dobiti hrvatski javni novac bez da potpiše izričito da poštuje Deklaraciju o Domovinskom ratu. Ne može hrvatski porezni obveznik financirati one koji pjevaju o popu Đujiću. Tko želi novac hrvatskih građana, mora poštivati istinu o nastanku Hrvatske”, rekao je, između ostalog, dragovoljac Marko Rogić, okupljenima na splitskoj Rivi prošle subote. U Splitu je održan prosvjed u organizaciji Torcide i udruga branitelja nakon što je policija privela devetoricu napadača koji su prekinuli program Dana srpske kulture u prostorijama gradskog kotara Blatine u Splitu (1, 2).
Ovog petka ukinut je istražni zatvor devetorici koji su uhićeni nakon tog incidenta. U obrazloženju Izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Splitu stoji da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje istražnog zatvora, odnosno da više nema opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, kao ni utjecaja na svjedoke.
Braniteljski apel za poštivanjem Deklaracije na splitskom prosvjedu nadovezao se na neke ranije inicijative da se pronađe zakonsko rješenje koje bi sankcioniralo ono što branitelji smatraju kao vrijeđanje njih i Domovinskog rata. Stoga je ovog četvrtka u organizaciji Odbora za ratne veterane i njegova predsjednika Josipa Đakića u Saboru održan okrugli stol pod nazivom Zakonska zaštita Deklaracije o Domovinskom ratu.
Inicijativa za zakazivanje tog skupa, kako je pojasnio HDZ-ov Đakić, zapravo je došla od Zorice Gregurić. predsjednice Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara.
Gregurić je konstatirala da Deklaracija ima velik politički i moralni značaj, ali nema dovoljnu pravnu i institucionalnu zaštitu. Izrazila je svoje nezadovoljstvo udžbenicima i medijima koji “izjednačavaju žrtvu i agresora“ te rekla kako “sve to ukazuje na nužnost stvaranja pravnog okvira kako bi se Deklaraciju zaštitilo od proizvoljnih tumačenja i zloupotreba“. Predložila je da Sabor donese Zakon o vrijednosti Deklaracije o Domovinskom ratu ili Zakon o Domovinskom ratu. Deklaraciju treba proglasiti temeljnim državnim aktom koji ima obvezujuće značenje za sve institucije RH te bi se tako utvrdila pravna odgovornost za javno poricanje, iskrivljavanje ili omalovažavanje odredbi Deklaracije, kazala je.
Gregurić: Treba nam institucionalni mehanizam nadzora
Istaknula je da bi se „u obrazovni sustav uveo obvezni sadržaj o Domovinskom ratu u skladu s Deklaracijom i uspostavio institucionalni mehanizam nadzora nad primjenom i zaštitom vrijednosti Domovinskog rata“, dodajući kako se time ne bi ograničavala slobodu govora, već bi se štitila povijesna istina.
Tijekom okruglog stola koji je potrajao duže od dva sata redali su se i drugi branitelji i predstavnici udruga branitelja, uključujući i Miju Crnoju, najkratkovječnijeg hrvatskog ministra koji je na toj dužnosti ostao svega šest dana 2016., a otišao je nakon afere s barakom koju je prijavio kao prebivalište. Odjeven u uniformu, pitao je smatra li se on koji je iz Jajca braniteljem jer je branio svoj dom ili pak agresorom. “Ako sam bio agresor mjesto mi je u Remetincu ili u Haagu ili gdje već. A ako sam bio branitelj, zašto me se vrijeđa? Zašto me se sotonizira? Zašto me se progoni? Zbog čega? Zato što sam branio svoj dom? Ja bih volio da se to jasno kaže i zbog toga je potrebno dići ovu deklaraciju na zakonsku razinu“, rekao je.
Ladislav Plantić, predsjednik udruge Veterani 145. brigade Dubrava rekao je da je ova rasprava došla u dobrom trenutku jer da oni upravo pripremaju kolektivnu tužbu “prema ovima što pljuju po nama” te je izvijestio kako su za to već skupili nekih 200 potpisa iz veteranskih organizacija “protiv svih ovih koji kleveću po hrvatskim braniteljima i po Domovinskom ratu“. Ova rasprava je na vrijeme došla, a “ovo ako se ostvari onda nemamo potrebe, ali u svakom slučaju to ostaje u zraku”, upozorio je.
Na sjednici prisutan zastupnik SDP-a Arsen Bauk podsjetio je da je Deklaracija o Domovinskom ratu donesena 2000. godine stranačkim konsenzusom (protiv su bili samo zastupnici HSP-a) te zapitao je li stvarno državu i njene temeljne vrijednosti ugrožava “ako je netko nešto napisao na Facebooku, a netko je lajkao“.
“Abolirali smo one koji su pucali, a sad bi kažnjavali nekog tko je nešto rekao“, kazao je Bauk, na što to mu je HDZ-ov zastupnik Stipan Šašlin dobacio da “riječ može biti opasnija od puške“.
“Riječi su i dovele do prošlog rata i zato je bolje spriječiti nego liječiti“, rekao je.
Na okruglom stolu bili su prisutni i državna tajnica Ministarstva pravosuđa Vedrana Šimundža Nikolić te glavni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja Ivica Akmadža.
Oboje su biranim riječima pozdravili raspravu na ovu temu, ali zapravo poručili kako se zaštita Deklaracije može ostvariti kroz postojeće zakone i propise – Kazneni i Prekršajni zakon, a neki dijelovi i kroz Zakon o hrvatskim braniteljima.
Kazneni zakon već štiti ugled Republike Hrvatske, i danas i od vremena i prije nego je donesena Deklaracija, u 32. glavi – Kaznena djela protiv Republike Hrvatske, gdje postoji kazneno djelo povreda ugleda Republike Hrvatske. “Tko javno izvrgne ruglu ili grubom omalovažavanju Republiku Hrvatsku, njenu zastavu grb ili himnu kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine“, protumačila je Vedrana Šimundža Nikolić. Kroz te se odredbe, navodi, može štititi i Domovinski rat. Smatra da Deklaraciju treba učiniti vidljivijom u društvu, ali ne nužno zakonski sankcionirati njezino kršenje.
Okrugli stol zaključio je Đakić riječima kako će se s ministarstvima usuglasiti zaključci pa će vidjeti što bi se u budućnosti moglo učiniti – odnosno hoće li se mijenjati zakon tako da se u Kazneni zakon uz povredu grba i zastave ubaci i kršenje Deklaracije.
Tekst Deklaracije
A što zapravo piše u tekstu Deklaracije koja je 2000. godine, u vrijeme vlade Ivice Račana, donesena na zahtjev tada oporbenog HDZ-a koji je politički zastupao braniteljske udruge?
Zastupnički dom ju je donio, kako se u tekstu navodi “radi zaustavljanja radikalne politizacije Domovinskog rata i zabrinjavajućeg polariziranja hrvatskoga društva, što može imati dalekosežne posljedice“, a što je opis koji se može odnositi i na današnje stanje u Hrvatskoj.
Najprije se konstatira kako su stvaranjem Republike Hrvatske, kao samostalne i suverene države u međunarodno priznatim granicama, “ostvarene stoljetne težnje hrvatskoga naroda i građana RH za svojom državom na temelju zajedništva hrvatskog naroda u Domovini i svijetu” pa se dodaje “s plebiscitarno izraženom voljom u Ustavu iz 1990. godine da temeljne vrednote ustavno-pravnog poretka budu sloboda, pravda, vladavina prava, mirotvorstvo s nacionalnom ravnopravnošću i poštovanje prava čovjeka”.
Konstatira se kako je RH vodila “pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni rat” u kojem je “branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica”. Uspješna obrana s konačnim oslobodilačkim vojnoredarstvenim operacijama Bljesak i Oluja te mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja, stvorila je “sve pretpostavke za skladan razvitak Republike Hrvatske kao zemlje koja prihvaća demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta i otvara brojne mogućnosti približavanja tom svijetu u političkom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom smislu”.
“Temeljna vrijednost Domovinskog rata jest uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske, čime su stvorene pretpostavke za djelovanje pravne države i vladavine prava te zakonito funkcioniranje državnih tijela kao najbolji način za daljnju afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata”, navodi se.
U nastavku kaže kako će “u skladu s temeljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, RH u okviru materijalnih mogućnosti” osigurati svim hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata punu zaštitu, dostojanstvo i skrb. Dodaje se, međutim, i kako je “radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje”.
Tadašnji Zastupnički dom Sabora pozvao je sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, te obvezao sve dužnosnike i sva državna tijela RH da na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, “kao zalog naše civilizacijske budućnosti”.
Kao što je, dakle, vidljivo iz samog teksta Deklaracije, u njoj se zaziva vladavina prava, demokratske vrijednosti i zakonito funkcioniranje državnih tijela kao najbolji način za afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata – a ne izuzimanje od zakona bilo kojeg dijela društva.
Bi li novo zakonsko reguliranje bilo ustavno?
Deklaracijom o ratu Hrvatski je sabor poslao političku poruku o važnosti i dignitetu Rata, ali i istovremeno naglasio da se hrvatska država uspostavlja kao republika, kao država vođena vladavinom prava koja će građanima nastojati omogućiti slobodu od dominacije. Deklaracija nema pravnu učinkovitost. Ona je simbolički čin, važnog političkog, ali samo slabog pravnog značaja, pisao je za naš portal prije dva mjeseca Matija Miloš, docent na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci.
„Zahtjevi da se sada donese zakon kojim bi se posebno zaštitili ‘stupovi hrvatskog društva’, da se dijelu Deklaracije pruži pravni učinak, prije svega su odraz kontinuiteta. Takvim bi se propisom simboličko pretopilo s učinkovitim, nastojeći ga podrediti sebi. Pitanje je koliko bi takav zakon mogao biti u skladu s Ustavom. Ako bi zahtijevao uskrsavanje političkih progona, cenzura i verbalnih delikata, drugim riječima, oživljavanje represije koju smo navodno napustili, teško je zamislivo da bi učinkoviti Ustav bio blagonaklon prema njemu“, naveo je.
Izrazio je bojazan da bi se time nastavio graditi represivni aparat koji nema veze s jednakošću građana pred zakonom, s nizom temeljnih prava koja uz to jamstvo dolaze, niti s republikom. “Njime bi se rat još više uglavio kao trajno simboličko stanje koje nikada ne dopušta državi da zatvori svoju strukturu. Zbog stalne borbe za autentičnost, institucije nikada ne bi smjele potpuno redovito funkcionirati niti bi građani mogli sasvim predvidivo živjeti, jer protiv neprijatelja se konstantno treba boriti. Donekle paradoksalno, ovaj bi novi režim zasjenio Domovinski rat, poništivši državu koju je navodno stvorio. Pothvat usvajanja zakona o autentičnosti povijesti stoga bi upravo tu povijest prognao na margine. Ponizio bi sve žrtve, obezvrijedio sva razaranja i učinio jednu privilegiranu skupinu nanovo vrjednijom od drugih. Republika Hrvatska ostala bi projekt u stalnom nastanku i stalnom iščekivanju pravde kojoj se neće dopustiti stabilnost. To ga, također, čini nespojivim s Ustavom koji upravo ide za kompletiranjem države i otvaranjem građanstva budućnosti. Pristajanjem uz alternativnu viziju ujedno pristajemo uz institucije koje to nisu“, napisao je.
