„Tu nema nikakve trgovine, nema ničeg protuustavnog, nema ničeg protuzakonitog i neuobičajenog“, ustvrdio je predsjednik HDZ-a i Vlade Andrej Plenković nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a u ponedjeljak, zamoljen od novinara da komentira reakcije koje su uslijedile nakon Plenkovićevog ranijeg uvjetovanja izbora predsjednika Vrhovnog suda s izborom novih ustavnih sudaca.
Plenković inzistira da vladajući biraju dva, a oporba jednog ustavnog suca na mjesto trojice sadašnjih sudaca kojima je istekao mandat.
„Mi na njih (suce op.a.) ne utječemo, ali ono što želimo, naša je pozicija da sastav Ustavnog suda treba reflektirati, u svjetonazorskom smislu, poruku hrvatskih birača i hrvatskih građana koja je izražena na izborima za Hrvatski sabor 2024.“, dodao je Plenković kasnije te ustvrdio kako se ta „ponuda HDZ-a“ oporbi neće mijenjati.
Plenković navodi kako je na taj način želio ubrzati proceduru imenovanja preostala tri suca Ustavnog suda i izbora predsjednika Vrhovnog suda. Poručio je kako je HDZ takvim potezom dao recept drugim političkim strankama kako da se dođe do rješenja te drži i da će kod oporbe, kako je naveo, prevladati razum.
Otišao je čak toliko daleko da je pred novinarima stao nabrajati imena sudaca Ustavnog suda – koji su lijevi, a koji desni – te zaključio da je trenutačni omjer 7:6 u korist ljevice.
Na novinarsko pitanje gdje točno u Ustavu ili Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu piše da je zamišljeno da se rezultat izbora mora reflektirati na sastav Ustavnog suda, Plenković je odgovorio kako: „postoji dobra praksa“.
Dvotrećinska većina ciljala je na dogovor, ne na kvote
Nije točna tvrdnja Andreja Plenkovića da njegov „recept“ ne predstavlja poziv na političku trgovinu. Nigdje u Ustavu izbor ustavnih sudaca ne veže se ni na koji način s pozicijom predsjednika Vrhovnog suda koji predstavlja čelnu osobu treće, sudske vlasti. Jedina je poveznica to što i o sucima Ustavnog suda i o predsjedniku Vrhovnog suda odlučuje Sabor. Plenković ovim uvjetovanjem zapravo veže potporu većine kandidatu ili kandidatkinji za predsjednika Vrhovnog suda, kojeg predlaže predsjednik Zoran Milanović, s pristankom oporbe na izglasavanje HDZ-ove većine u Ustavnom sudu.
Ruke opozicije HDZ-u su potrebne jer se ustavni suci biraju dvotrećinskom većinom.
„2010. su bile ustavne promjene kojima se uvela dvotrećinska većina za izbor ustavnih sudaca upravo zato da ne bi vladajuća većina, kao što je to na primjer za izbor glavnog državnog odvjetnika, sama odlučivala“, kazao je u programu N1 profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu Aleksandar Maršavelski.
Ideja je bila da to budu ugledni stručnjaci i pravnici oko kojih postoji konsenzus. Očito je da namjera nije bila da o sastavu odlučuje samo ona opcija koja je odnijela, odnosno sastavila većinu na provedenim parlamentarnim izborima.
Da je ideja da Ustavni sud mora odražavati sastav većine, mandat sucima ne bi bio osam godina kao što to piše u Ustavu (dakle dva redovita mandata Vlade nakon dvojih provedenih izbora koji ne moraju uvijek izaći s istim izbornim pobjednikom). Mandat od osam godina upućuje upravo na namjeru da suci djeluju neovisno o trenutačnoj većini u Saboru, odnosno Vladi.
Međutim, podsjetio je i Maršavelski, odluka o dvotrećinskoj većini potrebnoj za izbor sudaca, paralizirala je izbor pa su se političke snage dogovorile da će svatko predložiti svoje.
To jest politička trgovina. Ona se, dakle, i do sada događala, ali nikada ovako otvoreno kako to sada normalizira Plenković, naglašavajući kako to radi u ime HDZ-a, jedne od stranaka u pregovorima, a ne Vlade.
Vezivanjem dvaju izbora na takav način izigrava se Ustav
Na novinarsko pitanje je li vezivanje izbora predsjednika Vrhovnog suda s izborom ustavnih sudaca ustavno, Maršavelski je odgovorio: „To je protuustavno. U svakom slučaju izigrava ustavne i zakonske odredbe. Iako u konačnici rezultat se dobiva tom političkom trgovinom – da su izabrane pozicije – ali to nije način, ratio legis, kada su se propisivale te odredbe nisu na taj način zamišljene da se rade dealovi između određenih kandidata.“
Da je ideja bila da Ustavni sud odražava političku većinu, „onda bi Ustavni sud postao gornji dom Sabora“, kaže profesor te na kraju zaključuje da nam onda ne treba Ustavni sud ako će se tako birati kandidati.
I ustavni stručnjak Đorđe Gardašević smatra da takav prijedlog nije u skladu s Ustavom.
„Vidim da se ideja o tome da izbor predsjednika Vrhovnog suda s jedne te ustavnih sudaca s druge strane treba povezati i dalje zastupa u nekim javnim izjavama. Isto kao i ideja da izbor ustavnih sudaca treba vezati uz odgovarajuće ‘kvotne’ prijedloge parlamentarne većine i opozicije.
Takva stajališta nemaju veze s vezom, a još manje s konceptom ustavne države, u okviru kojega dužnosnike treba birati po sposobnostima i profesionalnim postignućima, a ne po političkim kriterijima ili stranačkim preferencijama“, napisao je na svom Facebooku.
„Ustavni sud nije predstavničko tijelo. On nije gornji dom Sabora. Na njemu nije da predstavlja složenosti hrvatskog društva niti po jednoj osnovi, niti da udara ‘ideološki balans’. Na njemu je da pruži prostor kvalitetne stručne argumentacije u visoko političkim pitanjima (…) Ustavni bi sud trebao djelovati kao zajednica ravnopravnih stručnjakinja i stručnjaka čije odnose definira argumentirana rasprava, a ne brojčana prevlast ili stranačka vjera“, smatra i Matija Miloš, docent na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, uz zaključak: „Ako politička pripadnost treba odrediti ishode, nema stručnih argumenata i nema vladavine prava“.
Navedimo i kako Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH u svom članku 16. navodi kako „sudac Ustavnog suda ne smije biti član nijedne političke stranke niti svojim javnim djelovanjem i postupanjem smije iskazivati osobnu naklonost prema bilo kojoj političkoj stranci“.
Zanimljivo je i kako je Plenković u razgovoru s novinarima kada je bila riječ o izboru diplomata – Milanoviću poručio da se oni moraju imenovati dijalogom, a ne podjelom brojeva između Vlade i predsjednika. Jednako pravilo ne prepoznaje kada je riječ o izboru ustavnih sudaca.
Zaključno se može konstatirati kako nisu točne Plenkovićeve riječi da u njegovom uvjetovanju izbora predsjednika Vrhovnog suda s izborom novih ustavnih sudaca u omjeru dva iz „kvote“ vladajućih, a jedan iz oporbe nema pokušaja političke trgovine. Također, pravnici i ustavni stručnjaci upućuju kako takav ultimatum nije u skladu s Ustavom. Sastav Ustavnog suda ne mora odražavati sastav većine koja je osvojila izbore. U Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu izrijekom se navodi kako sudac Ustavnog suda ne smije svojim javnim djelovanjem i postupanjem iskazivati osobnu naklonost prema bilo kojoj političkoj stranci.
