U ponedjeljak navečer, za lošeg vremena, zapalio se Vjesnikov neboder koji je do kraja idućeg dana najvećim dijelom i izgorio. U trenutku pisanja ovog teksta, Vjesnikovi ostaci nisu se dovoljno ohladili pa statičari još nisu mogli iznijeti svoj sud je li statika nebodera narušena do te mjere da prijeti urušavanje dijelova nebodera na najprometniju zagrebačku ulicu, Slavonsku aveniju.
Poneki stručnjaci otvoreno su iznijeli stav da bi puno lakše bilo sve srušiti pa potom iznova graditi. Ako dođe do rušenja, otvoreno je pitanje što će se na toj prestižnoj lokaciji zapravo graditi.
Simbolika
Da je točna ispala jedna od prvotnih teorija po kojoj je požar u Vjesnikovom neboderu izazvao udar groma u kišovitoj noći, izgledalo bi to kao filmska kulminacija u kojoj ogromni požar u prah i pepeo pretvara zapravo samu ideju print novinarstva.
Jer, podsjetit će mediji, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina Vjesnikova kuća, u svom tadašnjem obliku kao NIŠPRO Vjesnik, bila je simbol moći pisane riječi. Ta najveća izdavačka kuća u bivšoj Jugoslaviji u svojim zlatnim danima izdavala je uz dnevne novine Vjesnik, Večernji list i Sportske novosti, iznimno važne političke tjednike VUS pa Start i Danas, magazine kao što su Arena, Vikend, Svijet te revijalna izdanja i stripove, uključujući Alana Forda koji je odredio cijelu jednu generaciju.
Zapošljavala je 6 000 radnika – novinara i urednika, grafičara, daktilografa, radnika u tiskari i u popratnim službama koje su išle od vozača u distribuciji i radnika restorana pa do zaposlenih u vlastitoj zdravstvenoj stanici.
Do druge polovice osamdesetih se, kada je riječ o unutarnjoj politici – odgonetalo uglavnom “između redaka“, ali su u Vjesniku stasali vanjskopolitički novinari bili takvog kalibra da se kasnije od njih stvorilo ono najbolje što je diplomacija samostalne Hrvatske ikada u vanjskoj službi imala. Pred kraj osamdesetih, uz uspon Slobodana Miloševića u Srbiji upravo su komentatorice Danasa zahtijevale od tadašnjeg vrha hrvatske Partije da okonča uzaludnu “hrvatsku šutnju“, na stranicama lista koji je na naslovnicama donosio društvenu kritiku iz olovke neponovljivog Mirka Ilića. Dugački intervjui koji su se objavljivali u Startu spadaju u sam vrh tog žanra.
Pa čak i nakon propasti tog društvenog sustava, odnosno raspada Jugoslavije i izbijanja rata pa do kraja devedesetih, kada je pokrenut novi dnevni list – Jutarnji list, naklade najtiražnijih dnevnika, Večernjeg i Jutarnjeg lista, prelazile su 100 tisuća primjeraka.
Danas se preostali tisak prodaje u nekoliko tisuća komada. Čitaju ga samo oni koji to zbog posla moraju ili ih je tako davno odgojilo – sami novinari, zaposlenici institucija te starci. S obzirom na to da im internetske stranice još uvijek ne donose dovoljnu zaradu, vlasnici novina pokušavaju se koprcati, pokreću razne projekte, ali ih nema, zapravo, tko nositi. Dok su u vrijeme zlatnog doba Vjesnika etablirani novinari kao važni “društveno politički radnici“ dobivali stanove, danas napuštaju posao jer bolje zarađuju kao konobari na sezoni, dostavljači ili vozači taksija.
Smrt tiska najvećim je dijelom posljedica digitalizacije, ali u hrvatskom slučaju i mutnih privatizacija te favoriziranja interesa oglašivača i političkih i gospodarskih lobija pred interesom čitatelja.
“Zgrada Vjesnika je bila simbol modernizacije u doba socijalizma, a kasnije je postala simbol tranzicije“, citirala je Mirjana Rakić, doajenka hrvatskog novinarstva na N1 riječi neimenovanog kolege.
Patetika
Nema tko od preživjelih starijih novinara, urednika i fotografa nije ostavio svoj komentar ili svoju fotografiju iz tog doba na društvenim mrežama ili u medijima, bilo da je radio u zgradi Vjesnika u njegovo najbolje vrijeme ili je tek bio redoviti posjetitelj Vjesnikove arhive, tog najboljeg googla koji je za novinare profesionalce ovdje postojao.
I potpisnica ovih redaka, koja je u krugu Vjesnikovih aneksa i bočnih baraka provela 14 godina, mogla bi se sad prisjećati kako je upravo osnovnoškolski izlet u zgradu Vjesnika ranih osamdesetih, sav taj muving, neboder i lift, odredio njen izbor budućeg zanimanja te kako se u tom krugu oko nebodera kasnije ostvarilo sve ono najbolje što se može očekivati od novinarskog posla, ali i sve ono najgore.
Istina je, međutim, da je Vjesnikova zgrada – kojoj tepaju da je od svog prvog useljenja 1972. godine bila jedan od najljepših poslovnih nebodera uopće – sad već više od desetljeća prljava i napuštena stajala na svojem starom mjestu kao avet. Još davne 2011. godine kada se Večernji list iz aneksa u svom vlasništvu iz nikad razjašnjenih razloga preselio u unajmljeni prostor na periferiji blizu Buzina, zaostatak redakcije koji je tada radio u tjedniku Forum.tm, od uprave je na primjedbe da se prostor ne čisti i da je grozan dobivao poruke da “hodamo sredinom hodnika pa se tako nećemo zaplitati u paučinu“.
Zadnjih godina dio aneksa preuzelo je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, uložilo je nekoliko milijuna i obnovilo prostor kojeg koriste njihovi službenici, ali ostatak kompleksa, sam neboder, bio je u derutnom stanju.
Gostujući u emisiji Otvoreno na HRT-u, Kornelije Hećimović, producent i voditelj na radiju Laganini koji je bio još jedini medij koji je djelovao u kompleksu na 16. katu rekao je da je na nižim katovima nebodera živjela obitelj kuna (životinja, ne novca) te da dozvoljava mogućnost da su možda kune i pregrizle kablove.
U vrijeme tog njegovog gostovanja izašle su tek prve vijesti da požar nije uzrokovan gromom, već s izbijanjem požara ima neke veze grupa mladih osoba koja je bez problema ušla u zgradu.
“To je toliko apokaliptično bilo i to je slutilo na zlo. Lako je biti pametan kasnije. Sve je to meni jasno. (…) ali da je to izgledalo sigurno, apsolutno nije. Da je to izgledalo sigurno, mi se ne bismo zaključavali na 16. katu, jer se i prije znalo dogoditi da je netko ušao u zgradu tko tamo ne pripada”, ustvrdio je, a tijekom gostovanja je rekao da je zaštitara možda u teoriji bilo, ali da je u zgradu mogao zapravo ući tko god želi.
Njihov radio u potpunosti je izgorio, ali su se do kraja tjedna uspjeli privremeno smjestiti na drugu lokaciju i vratiti u eter. Sreća je bila da je požar buknuo u kasnim satima kada u prostorijama radija nije nikog bilo pa tako u nesreći nije bilo žrtava.
Odgovornost
“Kad biste ušli u taj neboder osjećali biste se kao da ste ušli u vremeplov koji vas je vratio u neke sedamdesete godine gdje je vrijeme stalo. Mi se s tim možemo šaliti, ali je to bilo vrlo ozbiljno i vrlo nezgodno. Ugostili smo brojne političare, brojne ljude s pozicija moći iz Zagreba, države, a i premijer je bio kod nas prošle godine u gostima. Svi oni kad su ulazili u taj neboder bili su strašno začuđeni kako on to izgleda. Kada su prolazili kroz sve te katove da bi došli do nas uvijek je bio šok: ‘Pa zar je ovo moguće? Kako ovo nitko ne obnavlja? ..’ Kada su izašli, na brzinu su to zaboravili i smetnuli s uma. Taj šok je bio iskren. Ja vas uvjeravam da oni nisu to glumili, ali se nakon toga ništa nije dogodilo“, rekao je.
Hrvatska država većinski je vlasnik kompleksa, s preko 60 posto vlasništva, a u dijelu kompleksa smješteni su i, kako smo već naveli, službenici Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Ministarstvo rada tamo je imalo arhivu koja je u požaru izgorjela, kao i dio arhive Porezne uprave. Spominje se kako je u zgradi bio zbrinut i dio namještaja iz Sabora koji je u obnovi. Tim je smješnije čuđenje političara, pa i premijerovo, kada bi ušli u taj zapušteni prostor kojim su, zapravo, trebali upravljati.
Kompleks Slavonska avenija – Odranska ulica prostire se na 32 558 metara kvadratnih. Uz državu koja je svoje vlasništvo podebljala nakon propasti tiskare 2022. godine, manji suvlasnici su nasljednici bivših kompanija koje su u prostoru Vjesnika ranije djelovale. Uz Plavi radio, čije je vlasništvo radio Laganini koji je stradao u požaru, suvlasnici su FNG Nekretnine d.o.o. (kao sljednici Todorićevog Tiska koji s bavio distribucijom novina), VLM Cvjetno nekretnine (ostatak Styrijinog Večernjeg lista), ALLEGHENY FINANCIAL D.O.O kojeg zastupa Damir Farkaš, a dovodio se u vezu s Ninoslavom Pavićem i Miroslavom Kutlom, Hrvatski olimpijski odbor te pojedinačni vlasnik Krešo Čuljak.
Vjesnikov neboder nikad nije bio registriran kao kulturno dobro, potvrdilo je ponovo i Ministarstvo kulture. Predstavlja, dakle, tek prostor na dobroj lokaciji koji je opterećen brojnim hipotekama.
Iako se godinama najavljivalo kako će država pokušati riješiti vlasničke odnose, prostor do sada nije niti etažiran.
“Razgovarali smo sa suvlasnicima s kojima održavamo redovite sastanke i izrazili im naš stav da bismo mi otkupili sve dijelove ostalih suvlasnika i zadužili Visoko procjeniteljsko povjerenstvo da procijeni vrijednost ovog kompleksa. Procjenu smo dobili i dostavili je suvlasnicima, trajao je proces usuglašavanja s njima, no, u međuvremenu se dogodilo ovo što se dogodilo, nažalost, i sada je situacija drugačija”, tumači sada javnosti ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić.
Tonči Glavinić, državni tajnik u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine kazao je u Otvorenom da je početkom godine ministar Bačić obnovu zgrade Vjesnika stavio u strateške projekte. Na proljeće je bio naručen i procjembeni elaborat od Visokog procjeniteljskog povjerenstva RH.
“Dostavljen nam je početkom listopada, a ponude su nakon toga poslane ostalim suvlasnicima. Rok je bio za očitovanje do kraja ovoga tjedna, 21. studenog, a sve u cilju ne bi li otkupili ostale suvlasničke dijelove i krenuli u realizaciju obnove Vjesnika“, kazao je Glavinić.
Višegodišnje zapuštanje zgrade na dobroj lokaciji i neriješeni vlasnički odnosi doveli su do toga da je prva misao većine zainteresiranih bila da je požar podmetnut zbog nečijeg poslovnog interesa. Prva uhićenja i priopćenja policije daju naslutiti da je Vjesniku presudio najobičniji nemar te obijest grupe mladih počinitelja, ali što se zapravo dogodilo još ne znamo.
Ono što vidimo je, ponovo, preusmjeravanje umjesto preuzimanja odgovornosti.
Ministar Bačić tvrdi kako je nadzor zgrade bio na upravitelju zgrade, tvrtki BDM iz Sesveta. Navodno je 24 sata dnevno tamo trebalo biti po dva čuvara. U kompleks se može ući na više od dva ulaza, a pitanje je i je li u trenutku izbijanja požara tamo bio ikoji zaštitar. Prema prvim izjavama vatrogasaca, dojavu o izbijanju plamena dobili su od jednog građanina, susjeda koji je uočio plamen, a nikakvi se zaštitari niti njihova sudbina u požaru ne spominju u izvještajima vatrogasaca koji su odmah izašli na teren.
Prema podacima Poslovne Hrvatske, tvrtka BDM je tijekom 2025. iz državnog proračuna do sada dobila 317 712 eura, od čega najviše upravo od Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, preko 300 tisuća. Prošle je godine iz proračuna dobila 1 449 088 eura, značajno više nego u godinama ranije.
Zgrada Vjesnika bila je osigurana. Telegram je u četvrtak izašao s preslikom ugovora i tvrdnjom da je bila osigurana kao obična stambena zgrada, što znači manju premiju, ali i isplatu u slučaju požara.
Ministar Bačić u petak je to demantirao. “Cijeli ovaj kompleks od ukupno 43 000 kvadrata, osiguran je policom na 53,5 milijuna eura. Sama zgrada je 20 posto tog kompleksa, oko 8000 kvadrata, i naknada štete će biti isplaćena za poslovnu zgradu, što ona i jest, temeljem čega smo i definirali visinu premije”, poručio je Bačić, uz konstataciju: “Dakle, premija za ovaj objekt je plaćena za poslovni kompleks”. Nije zgorega ni pripomenuti da i u Croatia osiguranju svoje udjele ima država, tako da će gubiti bez obzira tko iz ove priče izvuče deblji kraj.
Ponovo simbolika
Policija je u petak poslije podne objavila priopćenje u kojem navode kako su dovršili kriminalističko istraživanje nad dvojicom 18-godišnjaka zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela “Teška kaznena djela protiv opće sigurnosti“ u vezi s kaznenim djelom “Dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom”.
“Sumnja se da je prvoosumnjičeni u ponedjeljak, 17. studenoga, oko 21.50 sati na Slavonskoj aveniji, zajedno s drugoosumnjičenim 18-godišnjakom, došao do zgrade Vjesnika gdje su zajedno preskočili ogradu i ušli u krug navedenog trgovačkog društva. Nakon toga, sumnja se, zajedno s još jednim maloljetnikom, ušli su u samu zgradu te se popeli na 15. kat zgrade gdje ih je dočekalo dvoje maloljetnika.
Sumnja se da je zatim prvoosumnjičeni izazvao požar na način da je u hodniku upaljačem zapalio kartonsku kutiju ispunjenu papirom, a nakon čega je drugoosumnjičeni također zapalio papir iz navedene kutije i potom ga odbacio, uslijed čega je ubrzano došlo do širenja požara na okolne prostorije, čime je počinjena materijalna šteta velikih razmjera.
Nakon provedenog kriminalističkog istraživanja, osumnjičeni su predani pritvorskom nadzorniku te je kaznena prijava podnesena nadležnom državnom odvjetništvu”, priopćila je policija.
Jutarnji list donosi zanimljivu informaciju koja nas ponovo vraća na teren simbolike: simbolu printa presudio je TikTok izazov. Prema pisanju tog lista, na ideju o ulasku u zgradu Vjesnika su došli, “zahvaljujući dokolici i želji za izazovima te su gledajući po društvenim mrežama pronašli grupe o napuštenim objektima ili onima koji se slabo koriste.
Naime, cilj je u objekte neprimjetno ući, snimiti se za izazov i ostaviti potom prostor neoštećen za nove avanturiste koji dolaze. U slučaju 18-godišnjaka i njegovih prijatelja stvari su se vidno zakomplicirale”.
Zanimljivo je kako malo treba da se država i njena imovina izvrgnu ruglu koje je u obliku izdignutog crnog kostura vidljivo iz velikog dijela grada.
Nadopuna (24.11.2025.): Zgradu Vjesnika trebat će ukloniti zbog opasnosti od urušavanja, kazao je u ponedjeljak ministar Branko Bačić, rekavši kako je to zaključak Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
