Smije li se vezati izbor čelne osobe Vrhovnog suda za izbor troje sudaca Ustavnog suda? Ne. Suprotni odgovori polaze od iskrivljenog razumijevanja Ustava, prava općenito, ali i demokracije.
Primjer je toga izjava potpredsjednika Vlade Branka Bačića, u kojoj se, između ostaloga, ističe da se imenovanja sukladno Ustavu ne smiju provoditi kao rezanje salame, „šnita po šnita“. Legitimno je, smatra on, sva imenovanja rješavati zbirno, uz dominaciju volje vladajuće većine.
Problem je sa stavovima poput ovog Bačićevog dvostruk. Prvo, iako se nominalno poziva na višestranačje i najbolje demokratske prakse, Bačićev je stav odjek jednostranačkog mentaliteta kojega se ne bi posramio niti najtvrdokorniji socijalistički režim. Tko je jači, taj kvači. Mandat dobiven na izborima ujedno je ovlast poravnavanja institucija. Sve se moraju pokoriti stranci koja „provodi volju birača kroz zakone“.
Tvrdnja da se volja birača provodi kroz zakone pokazuje, pak, drugi problem Bačićevog stava.
Kada je Republika Hrvatska postigla neovisnost, usvojivši Božićni ustav i raskrstivši sa socijalističkim shvaćanjem prava, napustila je ujedno način razmišljanja koji Bačić zagovara. Ne samo da je usvojila tumačenje demokracije u kojoj su izbori samo početak procesa formuliranja političkih većina po pojedinim pitanjima, već je usvojila i nešto što nazivamo vladavinom prava.
U državi vođenoj vladavinom prava, nije bitno što bi htjela stranka niti neki njezin aparatčik. Bitno je što traži pravo, pa i ustav neke države. Volja birača ne provodi se kroz zakone, volja birača završava s usvajanjem zakona, kada propis treba dobiti neovisnost od volje većine i primjenjivati se sukladno zahtjevima struke.
Izbori o kojima je riječ moraju se provesti „šnitu po šnitu“
Ustav Republike Hrvatske propisuje da se čelnu osobu Vrhovnog suda bira u jednom postupku, a sutkinje i suce Ustavnog suda u drugom.
Štoviše, hrvatsko pravo predviđa da svaki pojedinačni sudac, odnosno sutkinja Ustavnog suda mora dobiti zasebnu dvotrećinsku većinu. Dakle, u ovom slučaju, u kojem se bira tri suca, Sabor mora tri puta postići dvotrećinsku većinu zastupnica i zastupnika. Ne samo da se izbori o kojima je riječ mogu provesti „šnitu po šnitu“, oni se samo tako i smiju provesti. Sve je drugo protuustavno, i to radikalno protuustavno.
Pojedini komentatori, poput docenta Mate Palića s Pravnog fakulteta u Osijeku, tvrdili su da u prijedlozima vezivanja izbora čelne osobe Vrhovnog suda te sutkinja i sudaca Ustavnog suda nema ništa neuobičajeno. Navode kako smo i prije birali nositelje tih funkcija. Problem je što ne uočavaju bitnu novinu, a to je pokušaj otvorenog povezivanja izbora za te dvije funkcije.
U tome nema ničega normalnoga. Ono je nastojanje da se stranačkim dogovorom potisne Ustav kao najviši akt Republike Hrvatske jer, kao što sam ranije napisao, Ustav predviđa postupke izbora kao nešto sasvim odvojeno. Zato svaki pravnik mora priznati da je njihovo povezivanje protuustavno.
Napad na vladavinu prava
Posebno je perverzno što se to hoće napraviti u imenovanju nositelja funkcija u tijelima vlasti presudnima za vladavinu prava, Vrhovnom sudu kao najvišem sudu u državi i Ustavnom sudu kao konačnom tumaču Ustava. U tome nema ničega što se može otpisati tvrdnjom da se to „jednostavno tako radi“. Naprotiv, treba utvrditi da se nedvojbeno radi o izravnom i bezobraznom napadu na vladavinu prava.
Povezivanje ovih izbora normalno je utoliko što je još jedno širenje političkih praksi mimo prava. Ustavi nikada nisu sasvim protivni političkim praksama, već stvaraju okvire za njih. Međutim, Ustav uvijek mora ostati okvirom političkog tumačenja, nikada se ne smije podrediti. Ako se taj odnos snaga ne može održati, nije moguće zadržati niti privid vladavine Ustava. Zato mandat na koji se Bačić poziva jest mandat za vršenje vlasti, ali vlasti koja je uvijek privremena i ograničena Ustavom.
Taj mandat ni u kojem slučaju nije mandat za nadilaženje temeljnog akta u ime stranačke volje. Nema tih međustranačkih pregovora koji mogu opravdati podrivanje Ustava Republike Hrvatske.
