Otkako je krenuo u kino distribuciju, film “Svadba” (arhivirano ovdje) zagrebačkog redatelja Igora Šeregija izazvao je veliki interes javnosti, a samim time i brojne rasprave na društvenim mrežama.
Tako je jedan korisnik Instagrama, 22. siječnja, dva dana nakon zagrebačke premijere ovog filma, objavio fotografiju (arhivirano ovdje) koja se sastoji od plakata “Svadbe” i plakata filma Jakova Sedlara „260 dana“. Na plakatu “Svadbe” dopisano je “800.000€ iz Ministarstva kulture”, dok na plakatu “260 dana” stoji “0€ iz Ministarstva kulture“.
Objava je do trenutka pisanja ovog teksta prikupila više od 1.200 lajkova i preko 50 komentara, a dio korisnika u komentarima se okomio na Ministarstvo kulture i medija i vladajući HDZ: „buljavu je anemični postavio!“; „Sramota ,srbska propaganda dobi novac ,a nas dtvarni Film dobi 0 eura .Pa koja je to drzava ,.Dajte vise kad je dosta“; „gospoja ministarka siri ‘kulturu’“; „To je naše ministarstvo kulture ,kojem je sve dobro ako nije Hrvatsko jer od naših tragedija njih boli briga“; „Pitaj mo se tko u ustinu vlada Hrvatskom?!“; „Pocrkali svi koji lipu daju da pogledaju tu srbočetničku okupatorsku propagandu.“; „Hdz nas polako i neprimjetno uvodi u novi savez sa Srbijom.“
Isti kolaž plakata može se pronaći i na društvenoj mreži X (arhivirano ovdje) uz opasku: „Jedino rješenje je bojkot tog nakaradnog smeća i političkog pamfleta od filma“.
Ministarstvo kulture i medije ne financira filmove
Međutim, Šeregijev film nije dobio 800.000 eura od Ministarstva kulture i medija. Putem natječaja, s tim ga je iznosom financirao Hrvatski audiovizualni centar (HAVC). To tek djelomično, ali netočno, objašnjava i sam autor objave na Instagramu. Nazivajući film “tihom velikosrpskom propagandom” koji ima poruku “ko nas bre zavadi” u statusu što prati fotografiju, piše da je film “financiran našim novcem preko Ministarstva kulture” te da „grant Hrvatskog audiovizualnog centra za ovaj projekt iznosi oko 800.000 €. Dok se publika smije, tihi utjecaj i propagandne poruke se provode kroz kulturu“.
“S druge strane, ‘260 dana’ – film o patnji hrvatskog naroda i svjedočanstvo najtežih dana rata, koji prikazuje brutalnost velikosrpske agresije, nije dobio ni euro iz Ministarstva kulture. Projekt je realiziran isključivo privatno i zahvaljujući pojedincima koji su ga podržali. Drugim riječima: država je odbila financirati istinu o patnji hrvatskog naroda, ali dala je značajna sredstva filmu koji šalje poruke koje podrivaju našu povijest i identitet“, navodi se u objavi.
No, film “260 dana” nije ni mogao „dobiti euro“ iz Ministarstva kulture i medija s obzirom na to da se ovo ministarstvo niti ne bavi financiranjem filmova.
To su nam potvrdili i iz samog ministarstva u odgovoru na naš upit.
“Podsjećamo da proizvodnja audiovizualnih djela, uključujući i proizvodnju dugometražnih igranih filmova, nije obuhvaćena javnim pozivima Ministarstva kulture i medija s obzirom na to da Hrvatski audiovizualni centar putem javnih poziva raspodjeljuje sredstva za poticanje audiovizualnih djelatnosti i stvaralaštva. Ministarstvo kulture i medija, dakle, nema natječaje za proizvodnju filmova niti ih financira”, objasnili su u odgovoru na Faktografov upit.
To je ujedno odgovor i na pitanje koje su proteklih mjeseci postavljali pojedini portali i njihovi kolumnisti (arhivirano ovdje, ovdje i ovdje).
Sam HAVC nezavisna je javna ustanova osnovana 1. siječnja 2008. godine na osnovu Zakona o audiovizualnim djelatnostima te ga se stoga ne može izjednačavati s Ministarstvom kulture.
Kako je zakonom definiran HAVC?
Osnovna je svrha HAVC-a, prema tom zakonu, poticanje audiovizualnog stvaralaštva u Hrvatskoj, a osnivačka prava i obveze u ime Republike Hrvatske ostvaruje Vlada RH. U opisu djelatnosti u spomenutom se zakonu, između ostalog, navodi priprema i provođenje Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva; prikupljanje i putem javnog natječaja raspodjelu sredstva za poticanje audiovizualnih djelatnosti; podupiranje i poticanje proizvodnje filmova mladih autora i debitanata, poticanje i organiziranje audiovizualnih festivala i manifestacija; razvoj i promicanje audiovizualne kulture.
Zakonom se određuje i kako će se sredstva za rad HAVC-a osiguravati iz državnog proračuna, ali i obavljanjem djelatnosti Centra, kao i iz drugih izvora u skladu sa zakonom. Propisano je i da, kada u obavljanju svojih djelatnosti HAVC ostvari dobit, ta sredstva moraju upotrijebi za razvoj djelatnosti u skladu sa svojim statutom.
Također, navodi se tko i na koji način ima obavezu izdvajanja sredstava za financiranje audiovizualnih djelatnosti. Osim iz državnog proračuna, dio ukupnog godišnjega bruto-prihoda ostvarenog obavljanjem audiovizualnih djelatnosti trebaju, primjerice, izdvojiti Hrvatska radiotelevizija (2%), nakladnici televizijskih programa na nacionalnoj razini (0,8%), nakladnici televizijskih programa na regionalnoj razini (0,5%), operatori sustava kabelske distribucije (0,5%), operatori u nepokretnim i pokretnim telekomunikacijskim mrežama te davatelji usluga pristupa internetu (1%), kao i osobe koje javno prikazuju audiovizualna djela (0,1%).
Tim su zakonom koji je jednoglasno usvojen u Saboru 2007. godine određena i tijela HAVC-a – Upravni odbor, ravnatelj te Hrvatsko audiovizualno vijeće. Upravni odbor ima pet članova, od čega četiri člana, uključujući i predsjednika, imenuje Ministarstvo kulture, no ne iz svojih redova, nego iz redova istaknutih umjetnika i kulturnih djelatnika. Njih predlažu isključivo neovisne udruge građana na temelju javnog poziva. Preostalog petog člana biraju radnici Centra iz svojih redova.
Kod Hrvatskog audiovizualnog vijeća stvari su nešto složenije. Naime, prema zakonu njegove članove čine po jedan predstavnik: Hrvatske radiotelevizije; svakog nakladnika televizije s nacionalnom koncesijom; Hrvatskog društva filmskih djelatnika; Društva hrvatskih filmskih redatelja; Hrvatske udruge producenata; Hrvatske udruge filmskih snimatelja; Nacionalne udruge televizija; Strukovne grupacije kinoprikazivača pri Hrvatskoj gospodarskoj komori; Strukovne grupacije distributera pri Hrvatskoj gospodarskoj komori; svih operatora sustava kabelske distribucije; svih operatora u nepokretnim i pokretnim telekomunikacijskim mrežama te davatelja usluga pristupa internetu; svih visokih učilišta iz područja audiovizualnih djelatnosti; Hrvatske kinoteke te Hrvatskog filmskog saveza.
Tko odlučuje koji će film dobiti sredstva?
Upravo ovo Vijeće na temelju prijedloga ravnatelja raspisuje javne pozive za dodjelu sredstava za poticanje audiovizualnog stvaralaštva i komplementarnih djelatnosti sukladno Nacionalnom programu.
Zadaća Vijeća je i da imenuje umjetničke savjetnike, koji djeluju kroz Umjetničko vijeće te razmatraju i vrednuju programe i projekte prijavljene na javne pozive. Na ovom mjestu dostupan je njihov popis, odnosno imena aktualnih savjetnika. Prijedlog liste prioriteta koje u konačnici utvrdi Umjetničko vijeće podnosi se Hrvatskom audiovizualnom vijeću, a potom na temelju odluke o dodjeli sredstava ravnatelj Centra zaključuje ugovor s nositeljem programa u kojem se osobito uređuju uvjeti, rokovi i način korištenja sredstava, način obavljanja nadzora nad provedbom ugovora i prava na reviziju. Tim ugovorom regulira se i pravo HAVC-a na udio u dobiti od sufinanciranog djela, u srazmjeru s uloženim sredstvima.
U prijevodu, HAVC će zbog iznimno velike gledanosti “Svadbe” poprilično profitirati, što bi se, shodno tome, u budućnosti trebalo pozitivno odraziti i na hrvatski film u cijelosti. Vrijedi napomenuti i kako se u zakonu posebno uređuje pitanje sukoba interesa.
Sve to, naravno, ne znači da su odluke HAVC-a izuzete od javne ili stručne kritike, nego da se u ovom slučaju tvrdnje o izravnom financiranju i političkom upravljanju filmom ne mogu činjenično potvrditi.
Dakle, ukratko, među osnovnim djelatnostima HAVC-a su razvoj, proizvodnja, distribucija i prikazivanje hrvatskih audiovizualnih djela, što su upravo stavke, odnosno javni pozivi na koje su se prijavili tvorci filma “Svadba” te uspješno ostvarili financiranje za film, koji danas ruši hrvatske rekorde u gledanosti.
HAVC je “Svadbu” financirao s 852 tisuće eura
Vezano uz ovu temu Faktograf je kontaktirao i HAVC s upitom koliko je ukupno sredstava dodijeljeno “Svadbi” i na točno kojim javnim pozivima.
“Na javnim pozivima HAVC-a za poticanje audiovizualnih djelatnosti i stvaralaštva film ‘Svadba’ odobren je u sljedećim kategorijama: Javni poziv za poticanje razvoja scenarija u 2017. godini – 3.981,68 €; Javni poziv za poticanje razvoja projekata u 2019. godini – 13.272,28 €; Javni poziv za poticanje proizvodnje filmova u 2023. godini – 800.000,00 €; Javni poziv za poticanje distribucije filmova u 2025. godini – 35.000,00 €“.
Ukupno se za različite svrhe, dakle, radi o 852.253,96 eura.
Javni poziv iz 2023. na kojem je “Svadba” dobila 800 tisuća eura
Na javnom pozivu za poticanje proizvodnje filmova u 2023. godini umjetnički savjetnici za dugometražni igrani film bili su redateljica i filmska kritičarka Višnja Pentić, urednik i scenarist Dean Šoša te višestruko nagrađivani redatelj i scenarist Juraj Lerotić, čiji je film “Sigurno mjesto” godinu ranije bio hrvatski kandidat za Oscara. Na javni poziv prijavilo se ukupno 40 projekata, točnije 15 debitantskih dugometražnih igranih filmova i 25 dugometražnih igranih filmova.
“Intrigantnih žanrovskih filmova, prvenstveno kriminalističkih i komedija, nedostaje jednako kao i dječjih filmova”, zaključili su tada umjetnički savjetnici (arhivirano ovdje) koji u svom obrazloženju navode kako bi “Svadba” zbog “teme, načina izlaganja priče i humora” mogla biti izrazito zanimljiva domaćoj kino publici, dok se u samom opisu prijavljenog filma navodi kako se radi o “budućem hrvatskom i regionalnom blockbusteru”.
Osim “Svadbe”, na tom javnom pozivu s 900.000 eura podržana je i komedija “Hajka” za koju scenarij potpisuje Jelena Paljan, a režiju Nevio Marasović, čije je snimanje tek započelo u studenom prošle godine. Treći financirani film (550.000 eura) je “Sitni lopovi” krimi-komedija Mate Ugrina koja je, prema zadnjim informacijama, u fazi postprodukcije.
Na kasnijem javnom pozivu iste godine, u rujanskom roku, za sufinanciranje je odabrano još pet filmova – “Drugi Dnevnik Pauline P.” Nevena Hitreca (900.000 eura), “Crni Labud” Hrvoja Hribara (950.000 eura), “Petlja” Antonia Nuića (525.000 eura), “Zg90” Eduarda Galića i Istvana Filakovityja (900.000 eura) te debitantski dugometražni igrani film Miroslava Sikavice “Muzara” (660.000 eura). Uz izuzetak Hitrecovog filma, ostali filmovi su još u fazi pretprodukcije, snimanja ili postprodukcije, a dio njih bi trebao u kina stići ove godine.
Nije samo HAVC financijski podupro snimanje “Svadbe”
Na koncu, Faktograf je poslao upit i Eclectici, produkcijskoj kući “Svadbe”.
„Film je sufinanciran javnim sredstvima. Odobreno mu je spomenuto financiranje u iznosu od 800.000 eura od Hrvatskog audiovizualnog centra, a ne Ministarstva kulture i medija, na javnom pozivu za financiranje proizvodnje s rokom u ožujku 2023. godine“, objasnili su iz Eclectice, koja na svojim stranicama navodi i da je “Svadba” ranije financijski podržana od HAVC-a za razvoj scenarija i projekta, ali i iz drugih izvora – Program Kreativna Europa – MEDIA Europske unije i “presale” Hrvatske radiotelevizije, odnosno predotkup prava za televizijsko emitiranje.
Ogromno zanimanje za “Svadbu”
Inače, “Svadbu” je u pet dana od premijere u hrvatskim kinima pogledalo 170.496 gledatelja, uz dodatnih 49.067 gledatelja u Bosni i Hercegovini, dok u Srbiji počinje igrati tek 29. siječnja. Da je interes i u Srbiji vrlo velik, pokazuje činjenica da beogradsko kino Ada Mall prvi dan projekcije ima 14 projekcija “Svadbe”, dok će se u istom kinu tijekom petka i subote film prikazati 37 puta.
Usporedbe radi, sve hrvatske filmove prošle godine je u kinima pogledalo 328.526 gledatelja što je bila druga najuspješnija godina od osnutka HAVC-a. Godinu ranije, 2024. godine, sve hrvatske filmove u kinima je pogledalo ukupno 141.689 gledatelja, a “Svadbu” je u samo pet dana vidio znatno veći broj građana.
Najgledaniji domaći film u 2025. godini bio je sa 74.250 gledatelja “Drugi Dnevnik Pauline P.” koji je odabran za sufinanciranje iste godine kao i “Svadba”. Film “260 dana” Jakova Sedlara, kojeg se u spomenutoj objavi na Instagramu navodi kao film kojem Ministarstvo kulture i medija “nije dalo ni eura”, drugi je najgledaniji film prošle godine sa 63.814 gledatelja.
Sedlar izjavio da je tražio novac HAVC-a za postprodukciju “260 dana”
HAVC ne objavljuje prijavljene programe i projekte na javne pozive koji nisu dobili financiranje pa nismo mogli tako utvrditi je li, i za koje kategorije, Sedlar svoj film prijavljivao. No, u jednom intervjuu iz prošle godine spomenuo je da je tražio od HAVC-a pomoć za postprodukciju filma.
“Tražili smo minimalna sredstva. Ni to nisu dali”, rekao je tada Sedlar, napominjući da je ranije predlagao da se HAVC privremeno ukine.
“Moj prijedlog je prije nekoliko godina bio da se ukine HAVC na dvije godine, da vidimo tko će snimiti film. Neće nitko od ovih koji sad snimaju! Zato jer ne mogu naći nigdje ništa, ni jedan euro, zato jer te filmove nitko ne gleda. Nikoga ne zanimaju. To je nešto što je potpuno irelevantno čak i u našem okruženju, a da ne govorim uopće u Europi. Gdje su naši filmovi u Europi ili po svijetu? Gdje to igra?”, poručio je u tom intervjuu.
No, ova Sedlarova izjava u suprotnosti je s kino rezultatima “Svadbe” i “Drugog Dnevnika Pauline P.”, te recentnim uspjesima filmova „Fiume o morte“ koji je dobio “europskog Oscara” i “Čovjeka koji nije mogao šutjeti” koji je Europsku filmsku nagradu dobio godinu ranije te je nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu i bio nominiran za Oscara.
Sedlar se na izostanak financiranja, ali i činjenicu da svoj film prikazuje u sportskim dvoranama, prije mjesec dana žalio i u intervjuu Novom listu.
“Ovaj film od početka je izvan hrvatskih kanona: nema državnih institucija koje su nam pomogle, kao što pomažu članove svoga plemena, ovaj film nastao je od strane privatnog investitora Alexandera Hrkača kojemu je bio cilj napraviti za povijest istinitu priču o tome kako je stvorena neovisna Hrvatska. Osim toga, CineStar uzima skoro 70 posto prihoda od prodaje ulaznica, što može biti prihvatljivo samo onima koji su financirani državnim novcem i koje nitko ne pita koliko je film zaradio na blagajni, gdje je prodan i koliko ga je ljudi gledalo. U sportskim dvoranama osjećamo se sjajno, jer su prepune i publika uživa kao i u kinima“, istaknuo je u tom razgovoru, optužujući Ministarstvo kulture i medija za “antihrvatsku rabotu“.
Da “260 dana” nije dobio “sufinanciranje HAVC-a ni HTV-a”, navodi se i u izvještaju sa zadarske projekcije filma koja je održana u dvorani Višnjik gdje je bilo 5.060 gledatelja. Podršku Sedlaru je tada dao zadarski gradonačelnik Šime Erlić u vidu besplatnog cjelodnevnog zakupa dvorane, dok je, izvještava lokalni portal 057, Županija kupovala ulaznice.
Kroz post na Instagramu, kao i u komentarima pod objavu, ali i u spomenutim intervjuima Jakova Sedlara, provlači se i teza da se u Hrvatskoj ne financiraju filmovi koji tematiziraju Domovinski rat. Prema istraživanju tjednika Nacional, objavljenom u listopadu prošle godine, HAVC je od 2020. do 2025. godine filmove o Domovinskom ratu financirao s oko 1,655 milijuna eura. Osim toga, navodi se u tom istraživanju, od 2014. godine Ministarstvo hrvatskih branitelja financira književna i audiovizualna umjetnička djela za što je utrošeno oko 1,3 milijuna kuna. Nacional napominje i kako značajan dio filmova koji su od Ministarstva hrvatskih branitelja dobili novac nikada nije dovršen. “Od 124 filma koja je ministarstvo financiralo od 2014. godine, njih čak 45 još uvijek nije dovršeno. To čini 36 posto, odnosno svaki treći film o Domovinskom ratu”, objašnjava se u Nacionalovom istraživanju.
Zaključno, tvrdnje s društvenih mreža o financiranju filmova „Svadba“ i „260 dana“ utemeljene su na netočnom i manipulativnom prikazivanju sustava financiranja audiovizualnih djela u Hrvatskoj. Ministarstvo kulture i medija ne financira proizvodnju filmova, dok se sredstva dodjeljuju putem javnih poziva Hrvatskog audiovizualnog centra. Zbog toga ocjenjujemo da je status s početka teksta djelomično netočan.
