„Sada u vrijeme energetske krize? Kako? Odakle? Odakle vi mislite da mi nalazimo te novce? Di su ti novci? Kako ćemo imati mjere koje će spriječiti energetski udar na građane, pa i članove i članice sindikata javnoga sektora ili gospodarstva, i još pritom imati novca za povećanje osnovice?“, zagrmio je u ponedjeljak navečer Andrej Plenković na novinarski upit hoće li se pronaći mjesta za zahtjeve sindikata (1, 2, 3).
Ovu subotu, 21. ožujka, šest sindikata javnih službi organizira prosvjed na zagrebačkom Europskom trgu pod nazivom „Sindikalno proljeće počinje“. Udružili su se Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama RH, Školski sindikat Preporod, Radnički sindikat Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Sindikat zaposlenih u kulturi i Sindikat Zajedno.
Šest sindikata nezadovoljno je socijalnim dijalogom, kako na nacionalnoj razini kada je riječ o pregovorima o Temeljnom kolektivnom ugovoru (TKU) tako i granskim razinama. Osim toga, sindikati traže i izmjenu Uredbe o koeficijentima, odnosno redefiniranje pojedinih koeficijenata u javnim službama (1, 2), ali i rast osnovice za izračun plaća kolektivnim pregovaranjem, a ne jednostranim odlukama Vlade.
„Može li malo onoga što Englezi zovu ‘a sense of realism‘“, zapitao je Plenković pozivajući sindikate „na osjećaj za stvarnost“.
„Moramo imati neke realne okvire, ne štampamo mi novac. Ne mogu ja osigurati da nam ostane dva posto BDP -a više fiskalnog prostora za stvarne prioritete u proračunu, a istodobno se ponašati kao rasipnik“, dodao je predsjednik Vlade.
Pritom je podsjetio kako je u njegovom mandatu, u devet i pol godina, osnovica porasla 52 posto te da je Vlada, kako je kazao, pregovarala i dogovorila s državnim i javnim sindikatima povećanje jedan posto osnovice 1. travnja, jedan posto 1. kolovoza i jedan posto 1. prosinca, sveukupno 3 posto na razini godine.
Novac u proračunu nije osiguran
Upravo je taj ovogodišnji rast osnovice za izračun plaća razlog nezadovoljstva sindikata javnih službi.
U siječnju ove godine Vlada je postigla dogovor s dva sindikata državnih službi o rastu osnovice tri puta po jedan posto u ovoj godini. Iako su odvojeni pregovori s reprezentativnim sindikatima u državnoj te javnim službama započeli na vrijeme, još u lipnju prošle godine, u 2026. godinu se ušlo bez ikakvog dogovora. Međutim, pred kraj siječnja državna služba pristala je na vladinu ponudu, a Vlada odmah donijela i odluku o visini osnovice za obračun plaća u javnim službama, kako bi se i na njih primjenjivao jednak rast osnovice u tekućoj godini.
Povećanje plaća u tekućoj godini, tri puta po jedan posto, trebalo bi koštati oko 300 milijuna eura. Ta sredstva nisu osigurana u proračunu, već bi trebala biti osigurana njegovim rebalansom, kao i lani.
Situacija u kojoj Vlada postigne dogovor s državnom službom, a naknadno i s javnima nije neuobičajena. I ranije je bilo situacija kada je državna služba pristala na manje, i ako bi Vlada sa sindikatima u javnim službama naknadno dogovorila veći rast od dogovorenog s državnim službama – taj povoljniji dogovor bi se primjenjivao i na njih. Ovog puta, Vlada je nastavila pregovore s javnim službama i nakon što je donijela odluku da se dogovor s državnom službom primjenjuje i na njih. Bio je to jasan znak da do dogovora s javnim službama neće doći. I nije došlo. Nakon sedam mjeseci pregovori vlade i javnih službi su propali, a sindikati su jasno poručili da neće šutjeti (1, 2, 3).
I od tada pripremaju teren za sindikalne akcije.
Kolektivnog pregovaranja nema godinama
Na subotnji prosvjed u Zagreb bi trebali stići povjerenici i članovi sindikata iz svih županija, a prema riječima Željka Stipića, predsjednika Sindikata Preporod, poruke predsjednika Vlade samo su neodlučne potaknuli da se ipak odazovu sindikalnom pozivu.
„Na neki način nama je ta izjava dobrodošla u ovom trenutku, jer ako je bilo onih neodlučnih koji su se možda pitali gdje im je mjesto u subotu – sad znaju gdje im je mjesto, jer će to biti jedna od najvažnijih poruka našeg prosvjeda na Europskom trgu“, komentirao je Stipić početkom tjedna.
Ne muče sindikate javnih službi, među kojima nisu samo predstavnici socijalne skrbi, pred koji mjesec propali pregovori s Vladom oko visine osnovice za izračun plaća u tekućoj godini. Problem je i što već godinama nema kolektivnog pregovaranja na granskoj razini i većina granskih kolektivnih ugovora u djelatnosti kulture, socijalne skrbi, osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, znanosti i visokog obrazovanja, kao i zdravstva – odavno je istekla. Odnosno, odlukom Vlade od prije dvije godine produžena je njihova pravna primjena do sklapanja novih kolektivnih ugovora. Većina je kolektivnih ugovora za te djelatnosti istekla prije šest godina, a vladinom odlukom od prije dvije godine produžena je njihova pravna primjena do sklapanja novih kolektivnih ugovora.
Obrazovni sektor, iz čijeg je društva još u vrijeme kada se pregovaralo o novom sustavu plaća ispao Sindikat hrvatskih učitelja, nezadovoljan je i zbog činjenice da Vlada ignorira sporazum postignut u lipnju 2025. godine. Tim sporazumom su se tri sindikata i Vlada obvezali da će, među ostalim, rješavati nelogičnosti proizašle iz novog sustava koeficijenata koji u praksu nije proveo načelo „jednake plaće za jednak rad“.
Nakon usvajanja novog sustava plaća, protiv kojeg se najviše bunio obrazovni sektor, kolektivno pregovaranje na granskim razinama svedeno je gotovo na nulu. Sindikatima su, naime, vezane ruke jer se glavnima sadržaja kolektivnog ugovora regulira Zakonom o plaćama i uredbama o koeficijentima te je malo prostora za ugovaranje dodatnih „povlastica“ kroz kolektivne ugovore.
„U interesu nam je rješavanje problema, ako možemo sjesti za stol neće biti potrebe ni za prosvjedima, ni za štrajkovima. Sada druge alternative nema“, poručio je, među ostalim, Matija Kroflin, glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (1, 2). Međutim, on upozorava kako vlada ne želi razgovarati sa sindikatima.
„Iz istog razloga drugu godinu zaredom nemamo dodatak Temeljnom kolektivnom ugovoru koji regulira visinu plaće svih zaposlenih u javnim službama. Vlada ne poštuje ni preuzetu obvezu da sa sindikatima obrazovanja razgovara o koeficijentima i drugim bitnim pitanjima zbog kojih su prosvjetari u proteklih godinu i pol nekoliko puta prosvjedovali i štrajkali. Vlada to apsolutno ignorira, a kad premijer pita zašto prosvjed i odakle novac, mi njega možemo pitati dokle da čekamo rješavanje nataloženih problema“, veli Kroflin, dodajući kako vlast želi određivati stvari samostalno i jednostrano i nema razumijevanja za interese svojih zaposlenika u javnim službama.
Premijer docira, smatra Stipić
„Na prosvjed nas motivira i sam premijer koji se više puta osvrnuo na najavu prosvjeda s visoka docirajući o porastu osnovice od 50 posto, a na prosvjedu će se čuti koliko je u tih devet godina na koje se poziva poskupilo gorivo, kruh i potrošačka košarica pa će biti jasno da ono što premijer predstavlja kao velebne uspjehe su zapravo neuspjesi“, dodao je Stipić, naglašavajući kako razloga za iskazivanje nezadovoljstva ima mnogo. Podsjetio je na vladino jednostrano utvrđivanje visine osnovice za tekuću godinu, ali i da je kroz pregovore trebala biti ugovorena naknada za prehranu te da im je Vlada na zadnjem sastanku poručila kako od toga neće biti ništa.
Sindikati javnih službi neće stati na subotnjem prosvjedu, ali će taj prosvjed biti test za njihove buduće sindikalne akcije.
Uvod je to i u, vjerojatno veći, prosvjed kojeg su za 18. travnja najavile tri sindikalne centrale – Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), Nezavisni hrvatski sindikati (NHS), Matica hrvatskih sindikata (MHS) – uz Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) (1, 2, 3).
Kako navode sindikalne centrale, cilj je prosvjeda upozoriti na neizdrživo financijsko stanje velike većine građana Hrvatske, „a sve kao rezultat pohlepe vlasnika kapitala, koji beskrajno iscrpljuju naše resurse ne vodeći računa o budućnosti Hrvatske i preživljavanju običnog ‘malog’ čovjeka“. Pritom, ističu podatak kako je u razdoblju od 2015. do 2024. godine neto dobit poduzetnika porasla za čak 336 posto, dok je prosječna plaća zaposlenih porasla 72 posto.
„Radnici su zaradili tvrtkama povećanje dobiti, ali pravednu nagradu nisu dobili“, poručuju tri sindikalne centrale i SUH, pozivajući sve da im se pridruže na prosvjedu „Hrvatska zajedno za veće plaće i mirovine“.
Po cijenama šesti, po plaćama devetnaesti u EU
Ti sindikati ističu kako čak 750 tisuća ljudi prima mirovine ispod praga siromaštva od 617 eura, što znači da mirovinom ne mogu pokriti mjesečne troškove stanovanja, hrane, higijene, odjeće. Još je gore, dodaju, umirovljenicima koje žive kao samci jer njih u siromaštvu živi čak 61,4 posto.
Nadalje, upozoravaju kako Hrvatska zauzima visoko šesto mjesto u Europskoj uniji po cijenama hrane, dok je po visini prosječne plaće tek na 19. mjestu. Udio hrane u životnim troškovima u RH iznosi 26,7 posto, „dok je u usporedivim zemljama Sloveniji 16,5 posto te u Njemačkoj 12,5 posto“.
Ukazuju i na stambenu krizu i činjenicu da je mladima sve teže napustiti roditeljski dom jer su, u posljednjih pet godina, cijene kvadrata stambenog prostora i za najam i za kupnju porasle za više od 60 posto pretvarajući tako pravo na dom u nedostižan luksuz.
Sve su to problemi koji su Hrvatsku mučili i u godinama iza nas pa je nejasno zbog čega su sindikati upravo proljeće 2026. godine izabrali kako bi Vladi pokazali „zube“. Odgovor možda leži u podatku da je 2026. godina izborna godina za SSSH pa je, iz te pozicije, dobra prilika izlaskom na ulice vladajućima ukazati na probleme koji nisu novi. Kao što nije ni korupcija na koju će se na prosvjedu ukazati i zbog koje „Hrvatska godišnje gubi milijarde eura“, milijarde eura oduzetih „bolnicama, školama, dječjim i umirovljeničkim domovima, vatrogascima…“.
