Putnici koji su početkom travnja iz Splita putovali za Zagreb svjedočili su vrlo neugodnom događaju. Autobus jednog domaćeg linijskog prijevoznika kasnio je u startu, a kada je stigao na dolazni peron, vozač je putnike obavijestio da neće krenuti dok se on ne odmori. U polasku su kasnili sat vremena, a jedan je putnik „zabrinut za psihofizičko stanje vozača“, stranog radnika iz Nepala koji je bio vidno umoran, pozvao policiju. Policija je autobus zaustavila na autoputu i zabranila vozaču daljnju vožnju. Neki putnici su se snašli i s drugim prijevoznicima nastavili put, a dio je čekao satima da prijevoznik pošalje zamjensko vozilo.
Taj je slučaj otvorio pitanje iskorištavanja stranih radnika u linijskom putničkom prijevozu. Hrvatskoj nedostaje vozača autobusa i neki prijevoznici angažiraju strane radnike za koje je upitno koliko su upoznati s propisima u pogledu radnog vremena vozača. Ti radnici nerijetko, kao što je slučaj s vozačem iz Nepala kojeg je policija isključila iz prometa, slabo govore engleski jezik, a hrvatski im je potpuna nepoznanica.
U ovom slučaju, inspektori cestovnog prijevoza obavili su inspekcijski nadzor nakon što im je stigla predstavka građana. Nadzor je obavljen nakon više od dva tjedna od spornog događaja, odnosno 17. travnja.
„Provedenim nadzorom utvrđeno je više prekršaja iz Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, slijedom čega će Inspektorat sigurnosti prometa i cesta resornog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture poduzeti zakonom propisane prekršajne mjere, sukladno svojim ovlastima“, navode iz resornog ministarstva.
Podaci s tahografa
Retroaktivno utvrđivanje prekršaja u slučajevima radnog vremena vozača i obaveznih odmora moguće je provjerom kartice vozača kao i podataka prikupljenih na tahografu. Te podatke vozači su dužni čuvati 56 dana pa inspektori mogu provjeriti koliko je vozač proveo vremena za volanom ne samo na dan nadzora već i za 56 dana unatrag. Moguće je i da vozača zaustavi policija u nekoj drugoj državi EU te ga, nakon pregleda podataka, kazni za prekršaj koji je počinio danima ranije.
Naime, iz kartice vozača te tahografa moguće je vidjeti pregled vremena vožnje, pregled radnog vremena vozača, pregled dnevnih i tjednih odmora te stanki ili pauza, naknadu tjednog odmora. Vidljivi su i podaci o pravilnom korištenju tahografa. Vozač, dakle, te podatke treba čuvati 56 dana dok ih tvrtka za koju radi čuva tri godine.
Prema zakonskim odredbama, puno radno vrijeme mobilnih radnika je 48 sati tjedno, a može se produžiti na 60 sati tjedno, ali samo onda ako prosjek od 48 sati nije prekoračen unutar razdoblja od četiri mjeseca.
Zakon, nadalje propisuje da vozač nakon šest sati neprekidnog rada treba napraviti pauzu od najmanje 30 minuta, ako ukupni zbroj do tada obavljenih radnih sati iznosi između šest i devet sati. Stanku od najmanje 45 minuta mora napraviti ako ukupni zbroj radnih sati iznosi više od devet sati. Stanke se, pritom, mogu rasporediti na više razdoblja tijekom radnog vremena, s tim da svaka od njih traje najmanje 15 minuta.
Odredbe o radnom vremenu i obaveznim odmorima mobilnih radnika su dosta komplicirane pa je, primjerice, moguće da unutar jednog dana vozač zaključi vožnju za taj dan i krene u vožnju u novom danu. Moguće je i da u autobusu, uz obavezne pauze, provede, 15 sati u danu.
U praksi bi maksimalno vrijeme vožnje trebalo iznositi 4,5 sati nakon čega slijedi odmor, odnosno prekid vožnje od 45 minuta (i u tom se vremenu ne smiju obavljati nikakvi drugi poslovi ili vožnje). Dnevno maksimalno vrijeme vožnje iznosi devet sati, ali postoji iznimka pa je dva puta tjedno moguća maksimalna dnevna vožnja od 10 sati. Ukupno tjedno vrijeme vožnje iznosi maksimalno 56 sati, dok se u dva uzastopna tjedna smije voziti maksimalno 90 sati.
Zakonske odredbe daju prostor da, primjerice, u istom danu jedan vozač odradi relaciju Zagreb – Split – Zagreb i zbog toga mnogi prijevoznici na toj relaciji imaju posadu od samo jednog člana. Međutim, problem nastaje kada se zbog prometne nezgode ili vremenskih uvjeta uobičajeno trajanje vožnje produži. A to se dogodilo u slučaju premorenog Nepalskog vozača koji je zbog bure morao skrenuti s autoceste i voziti alternativnim pravcem. U toj dužoj vožnji kasnio je u dolasku i vjerojatno „izgubio“ prostor za pauzu prema zakonskim odredbama.
U nepredvidivim situacijama, poput prometne nesreće, zastoja, zatvaranja ceste vozač može odstupiti od pravila vremena vožnje i odmora. U tom slučaju, vozač kada stigne do najbližeg prikladnog mjesta za stajanje treba obavit ispis iz tahografa (ili u slučaju starih tahografa izvaditi tahografski listić) i na njega napisati razloge zbog kojeg je odstupio od pravila vremena vožnje i odmora.
Pitanje je, međutim, jesu li strani radnici koji rade za linijske prijevoznike u Hrvatskoj uopće upoznati sa zakonskim odredbama i potezima koje trebaju odraditi u slučaju nepredvidivih okolnosti. S druge strane, ako vozač uredno evidentira razlog zbog kojeg je za volanom proveo više od dozvoljenog vremena, kako kam kaže jedan od prijevoznika, pitanje je hoće li ti razlozi, u slučaju kontrole, biti i uvaženi. A kažnjen će biti i vozač i poslodavac za kojeg radi. Tako je i u splitskom slučaju, vozač dobio kaznu od oko 260 eura.
Koliko ima vozača iz trećih zemalja
O cijelom slučaju premorenog vozača, pitali smo i prijevoznika za kojeg radi. Iz odgovora kojeg smo dobili iz resornog ministarstva, kod tog prijevoznika očito nije sporna samo vožnja s početka travnja jer je utvrđeno više prekršaja. Međutim, unatoč požurnici, odgovor nismo dobili. Zanimalo nas je zbog čega na liniji na kojoj su putnici pozvali policiju i tako spriječili da premoreni vozač odvozi preko 400 kilometara, imaju posadu s jednim članom te je li tom vozaču osiguran odmor prema zakonskim odredbama. Zanimalo nas je i koliko vozača iz trećih zemalja zapošljavaju.
Prema podacima Agencije za komercijalnu djelatnost (AKD), koja je nositelj javne ovlasti izdavanja memorijskih kartica tahografa, kartice autotaksi vozača i kvalifikacijske kartice vozača, do sredine travnja izdali su ukupno 7 364 kartica vozača.
Većina vozača hrvatski su državljani. Naime, podaci AKD-a kazuju kako je državljanima Hrvatske izdano 6 956 kartica vozača. Državljanima drugih članica EU izdane su 22 kartice. Prema tim podacima trenutačno u Hrvatskoj voze i 342 vozača iz trećih zemalja (vozači dolaze iz čak 37 zemalja izvan prostora EU).
Kada je riječ o vozačima iz trećih zemalja najveći broj vozačkih kartica izdan je državljanima Ukrajine (50), Nepala (49), Indije (45) i Bangladeša (39). Potom slijede Srbija (28), Bosna i Hercegovina (25), Egipat (16) i Sirija (12).
Kartica vozača izdaje se na period od pet godina i služi za identifikaciju vozača te omogućuje pohranu podataka o radnom vremenu i aktivnostima vozača. Vozač smije koristiti isključivo karticu koja glasi na njegovo ime, dok zlouporaba kartice podliježe kaznenoj odgovornosti.
Pravila o vremenu vožnje i obaveznim odmorima trebala bi eliminirati situacije „izgaranja“ vozača. Splitski slučaj, ako je i nastao zbog nepredviđenih vremenskih okolnosti koje su produžile vrijeme vožnje, pokazuje kako neki prijevoznici nastoje „loviti u mutnom“ pogotovo s radnicima koji zbog jezičnih barijera nisu niti upoznati s pravilima kojih se trebaju pridržavati. Zakon je, kako će nam reći jedan prijevoznik, dobar jer štiti putnike i same vozače, ali je i u neku ruku „glup“ jer priječi vozača sjesti za volan autobusa i onda kada realno nije umoran od vožnje. Kao primjer iznosi vožnju od Zagreba do Karlovca. Iako je imao pauzu od devet sati, sutradan ne smije ponovo sjesti za volan jer će biti u prekršaju.
Inspektori utvrdili preko 3 000 prekršaja u 2025.
Inspektori sigurnosti cestovnog prometa i cesta, koji djeluju pod Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture tijekom 2025. godine obavili su preko 3,5 tisuća nadzora i utvrdili preko tri tisuće prekršaja kada je riječ o poštivanju odredbi o radnom vremenu i obveznim odmorima mobilnih radnika kao i odredbi o korištenju uređaja za bilježenje u cestovnom prijevozu, odnosno tahografa. Ti se podaci odnose na prijevoz putnika u cestovnom prijevozu, odnosno na tvrtke i vozače autobusa.
„Od ukupnog broja nadzora, 1 681 proveden je nad hrvatskim prijevoznicima, pri čemu je utvrđen 891 prekršaj. Nadalje, 503 nadzora provedena su nad prijevoznicima s poslovnim nastanom na području Europske unije, pri čemu su utvrđena 303 prekršaja, dok je 1 125 nadzora provedeno nad prijevoznicima s poslovnim nastanom iz trećih zemalja, kod kojih je utvrđeno ukupno 507 prekršaja“, navode iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture na naš upit. Pritom, dodaju i kako je 198 nadzora provedeno u prostorijama tvrtki te je u tim nadzorima utvrđeno preko 1,4 tisuće prekršaja.
Inspektori sigurnosti cestovnog prometa i cesta zaduženi su za kontrolu poštivanja odredbi Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu. Tim se zakonom, među ostalim, uređuje radno vrijeme i obvezni odmor mobilnih radnika i vozača u cestovnom prijevozu, vremena vožnje, prekidi vožnje i dokumentacija kao i „pravila o upućivanju vozača, način, uvjeti i postupak stjecanja dozvole za radionice, memorijske kartice i uvjeti za njihovo izdavanje“.
Dakle, inspektori sigurnosti cestovnog prometa, lani su ukupno proveli 3 507 nadzora i na temelju tih nadzora izdali 1 341 prekršajnu mjeru, a u proračun je uplaćeno kazni u vrijednosti preko 1, 86 milijuna eura.
„Također, izrečene su 24 upravne mjere od kojih je 17 rješenja o otklanjanju nedostataka te sedam rješenja o zabrani upravljanja vozilima“, navode iz resornog ministarstva. Iako nas je zanimalo i koliko je inspekcijskih nalaza obavljeno u ovoj godini taj podatak nismo dobili, kao niti podatke o tome koliko je domaćih vozača autobusa, a koliko vozača iz trećih zemalja tijekom nadzora zatečeno u nezakonitom radu.
Rad autobusnih prijevoznika kontrolira i Državni inspektorat. Međutim, kako se evidencija inspekcije rada o obavljenim inspekcijskim nadzorima i poduzetim mjerama vodi prema područjima iz Nacionalne klasifikacije djelatnosti – NKD 2025. (područje H – Prijevoz i skladištenje), Državni inspektorat ne raspolaže posebnim podacima o inspekcijskim nadzorima autobusnih prijevoznika.
„Ali, činjenica je da su po službenoj dužnosti obavljeni inspekcijski nadzori inspektora rada Državnog inspektorata u navedenoj djelatnosti te, ovisno o utvrđenom činjeničnom stanju, poduzimane propisane mjere“, navode iz Državnog inspektorata. Pritom ističu kako su u nadzorima obavljenim tijekom prošle i ove godine najčešće utvrđene nezakonitosti kod poslodavaca: neprijavljivanje radnika na obvezno mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje, uključujući i prijavljivanje nakon proteka propisanog roka; neizdavanje radnicima pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada kada ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku; rad odnosno zapošljavanje državljanina treće zemlje bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada; nedostavljanje radnicima isprava o plaći, naknadi plaće ili otpremnini te sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme protivno odredbama Zakona o radu.
