Čini se da više nema tih dimnih mašina, reflektora, konfeta, cirkona, šljokica i perja koji bi ove godine, na bečkoj pozornici, uspjeli prikriti činjenicu da je Eurovizija duboko politiziran događaj.
Organizator, Europska radiodifuzna unija (EBU), silno pokušava održati privid neutralnosti i apolitičnosti, no stvarnost ga demantira na svakom koraku: od ispražnjenih mjesta u backstageu koja su trebala popuniti izaslanstva država u bojkotu, preko najavljenih prosvjednih akcija, do agresivnih koordiniranih digitalnih kampanja koju provode pojedine sudionice.
Nikada prije nije se čak pet zemalja povuklo s natjecanja zbog druge države. Odluka EBU-a kojom Izrael nastavlja biti dio natjecanja natjerala je Španjolsku, Nizozemsku, Irsku, Sloveniju i Island da ga bojkotiraju. Uopće ga neće emitirati naša susjeda Slovenija, kao i Španjolska, koja je kao dio “Velike petorke” ostvarivala direktan plasman u finale, te Irska, koja je dosad osvojila sedam pobjeda.
“Nećemo prenositi Eurosong”, još u travnju je najavila Ksenija Horvat, direktorica RTV Slovenija. Umjesto toga, emitirat će ciklus “Glasovi Palestine” s palestinskim dokumentarcima i igranim filmovima. Irska i Španjolska također spremaju alternativne sadržaje.
Uz pojačane sigurnosne mjere i jake političke tenzije, ovo je za mnoge presudan trenutak u sedam desetljeća dugoj povijesti natjecanja koji tradicionalno okuplja milijune gledatelja.
Ostanite s nama u Tjednom retrovizoru, čiji će odraz dobaciti i do još nekih, ranijih, slučajeva političkog eksploatiranja muzičkog spektakla.
“Licemjerno korištenje glazbe”
Prema pravilima organizatora, koji inzistira na sloganu “Ujedinjeni glazbom”, na Eurosongu nisu dopuštene “političke ili ideološke poruke”, “komercijalna promocija ili oglašavanje” te “uvredljiv, diskriminirajući ili na drugi način neprikladan sadržaj”.
Dok su se neke države, poput Turske ili Mađarske povukle iz Eurovizije jer tamošnje vlasti smatraju da ne dijele iste vrijednosti (za Mađarsku je navodno natjecanje bilo “previše gej“), drugima sudjelovanje omogućuje da time dobiju legitimitet i potvrdu pripadnosti modernom, zapadnom, “civiliziranom” svijetu.
Izraelu, prvoj neeuropskoj zemlji koja je sudjelovala na Eurosongu, 1973. godine, iznimno je važno biti dio tog kruga – dok je istovremeno optužen za genocid pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ), a njegov su državni vrh lica s tjeralice Međunarodnog kaznenog suda (ICC).
“Izrael zaslužuje biti zastupljen na svakoj pozornici diljem svijeta, cilj kojem sam u potpunosti i aktivno predan. Drago mi je što će Izrael ponovno sudjelovati na Eurosongu i nadam se da će natjecanje ostati ono koje promiče kulturu, glazbu, prijateljstvo među narodima i prekogranično kulturno razumijevanje”, pisao je izraelski predsjednik Isaac Herzog nakon što je u prosincu odlučeno da ta zemlja ipak sudjeluje.
Nju ove godine predstavlja pjevač Noam Bettan, s pjesmom “Michelle”, koji je u prvoj polufinalnoj večeri izborio prolazak u finale. Tijekom nastupa iz publike su mu dovikivali uz zvižduke i povik “Zaustavite genocid”.
Očekuje se oko 3 000 prosvjednika na skupu u bečkom Resselparku u petak povodom palestinskog Dana Nakbe, a na dan velikog finala Eurosonga, bečka policija očekuje isti broj ljudi na maršu solidarnosti s Palestinom. Alternativni propalestinski koncerti održavaju se diljem Europe ovog tjedna.
Oglasila se i jedna od najpoznatijih međunarodnih organizacija za ljudska prava Amnesty International koja ističe da izraelsko sudjelovanje na Eurosongu toj zemlji daje “platformu za pokušaj odvraćanja pozornosti od genocida u okupiranom pojasu Gaze i normalizacije istog”.
Ni muzičari više ne pristaju biti neutralni zabavljači. Raniji švicarski pobjednik Nemo, izjavio je da vraća svoj trofej u znak prosvjeda zbog nastavka sudjelovanja Izraela na tom događaju. Za njim se poveo i irski pobjednik iz 1994. godine, Charlie McGettigan.
Preko 1 100 izvođača i glazbenika diljem svijeta uključilo se bojkotu Eurosonga pod sloganom “No Music For Genocide” uključujući poznate bendove Massive Attack, Paramore, IDLES i Kneecap. Šezdesetak potpisa došlo je i s hrvatske glazbene scene, među kojima su IDEM, Seine, Krešo Bengalka te Sara Renar.
“Dok cionističko nasilje prati i utišava živote, od Palestine do Libanona i Irana, odbacujemo licemjerno korištenje glazbe na Eurosongu kako bi se pokušali ugušiti zločini u ime ‘apolitičke’ harmonije”, poručuje inicijativa “No Music For Genocide”.
“Glasajte 20 puta!”
Veliki kulturni događaji nisu samo estetski doživljaji, oni su i odraz političke i ekonomske moći – bilo da se radi o paviljonima na Bijenalu ili delegaciji na Euroviziji. Države koje provode vojnu agresiju, okupaciju ili krše ljudska prava često ulažu ogroman novac u kulturne manifestacije (primjerice, to čine Rusija, Saudijska Arabija i Kina) kako bi poboljšale svoj imidž u svijetu. To se naziva “art-washing” (kulturno pranje), a Izrael je višekratno za njega optužen (1, 2, 3).
Nedavna istraga The New York Timesa pokazala je kako je Izrael obilato trošio na marketing Eurosonga te iskorištavao lobiste i diplomaciju za promociju na Eurosongu. Sredstva su za to koristili propagandni ured premijera Benjamina Netanyahua (“Hasbara”) i Ministarstvo vanjskih poslova.
Njujorške su novine zamijetile da je 2024. godine izraelski pjevač osvojio drugo mjesto u glasovanju i predvodio u mnogim zemljama gdje je propalestinski sentiment snažan, a Izrael izrazito nepopularan. Prošle je godine Izrael osvojio drugo mjesto i pobijedio u glasovanju, ponovno u zemljama u kojima se otvoreno kritiziralo njegovu politiku.
Analiza glasova pokazuje da bi u nekim zemljama – primjerice Španjolskoj, koja je Izraelu prošle godine dala maksimalnih 12 bodova – bilo potrebno samo nekoliko stotina ljudi da preokrenu glasove naroda, što zauzvrat može oblikovati konačni ishod zbog sustava glasovanja natjecanja.
Naime, prošle su godine pravila EBU-a dopuštala da jedan korisnik (odnosno jedan broj telefona ili jedna bankovna kartica kod online glasanja) pošalje do 20 glasova. To bi omogućilo maloj, ali visokomotiviranoj, skupini ljudi da umjetno podigne plasman neke zemlje.
Kako piše NYT izraelska vlada platila je oglase na više jezika, pozivajući ljude da glasaju za izraelsku natjecateljicu do maksimalno 20 puta. Sam Netanyahu na društvenim je mrežama pozivao ljude da glasaju 20 puta.
Zbog sumnje na izraelski utjecaj na glasove naroda, neki su javni servisi zatražili da EBU provede istragu. EBU je nakon nekog vremena rekao kako Izrael nije utjecao na ishod iz 2025. godine, ali nije ponudio nikakve detaljne podatke.
Izraelska televizija dobila opomenu
Ove godine EBU je promijenio pravila: maksimalni broj glasova po osobi smanjen je s 20 na 10. Međutim, Izrael je ponovno izašao s pozivima da se iskoristi maksimalno pravo glasova. KAN, izraelski javni servis prekršio je pravila glazbenog natjecanja kada je na društvenim mrežama podijelio videe kojima je pozivao obožavatelje da podrže Bettana sa svih svojih 10 dodijeljenih glasova.
Ta je poruka navodno snimljena na nekoliko jezika, uključujući francuski, njemački, engleski, grčki i talijanski. Kanovo promoviranje tih videa ocijenjeno je kao kršenje novih pravila osmišljenih kako bi se ograničile kampanje trećih strana.
Inače, ta se televizija, zanesena navijanjem, narugala hrvatskim kandidatkinjama, grupi Lelek, što je odjeknulo u internetskoj zajednici, posebice među pratiteljima showa (1, 2, 3). Na društvenim je mrežama objavila kadar iz televizijskog prijenosa nastupa Leleka uz opis: “Kad pretjeraš s henna tetovažama u Eilatu” – referirajući se na privremene dekoracije na tijelu poznate kao mehndi te na luku Eilat na jugu Izraela.
Lelekice su ti komentari uznemirili, posebice “izrugivanje sa ženama koje pjevaju o ženskoj boli i patnji, dok se istovremeno pokazuje potpuni nedostatak suosjećanja i poštivanja patnje drugih”. KAN je vrlo brzo maknuo post, a sljedeći se dan ispričao.
Ispričao se prošle godine i armenskom kandidatu zbog komentara u liveu, a godinu ranije predstavnica Irske Bambie Thug žalila se da je komentar Kana o njoj (o tome kako izgleda te kako “govori negativno o Izraelu”) prekršio pravila Eurosonga.
Prošle je godine više od 70 bivših natjecatelja Eurosonga potpisalo otvoreno pismo u kojem zahtijevaju da se Izraelu i njegovoj nacionalnoj televizijskoj postaji KAN zabrani sudjelovanje na natjecanju, ističući kako je ta televizija “suučesnik u izraelskom genocidu nad Palestincima u Gazi i višedesetljetnom režimu apartheida i vojne okupacije protiv cijelog palestinskog naroda”.
Eurovizija je odavno politička
Da Eurovizija nije puka refleksija glazbenog ukusa vidjelo se i ranije. Grčka je 1975. godine bojkotirala zbog turske invazije na Cipar, a sljedeće godine Turska nije sudjelovala. 2012. godine Armenija je odbila sudjelovati u susjednom Azerbajdžanu zbog napetosti oko sukoba u Nagorno-Karabahu.
Ne zaboravimo i najeksplicitniji politički pozet: izbacivanje Rusije iz natjecanja 2022. godine, svega nekoliko dana nakon početka invazije na Ukrajinu. EBU je tada pozvao na zaštitu ugleda natjecanja i vrijednosti javnog servisa, no brojni promatrači ističu kako je to ilustracija dvostrukih standarda, jer EBU ne čini isto kada je u pitanju Izrael.
Politika je prisutna i na pozornici i na “biralištima”. Desetljećima je poznat fenomen “susjedskog glasovanja“. Skandinavski blok, balkanske zemlje i baltičke države redovito razmjenjuju najviše bodove, neovisno o kvaliteti pjesme.
Svjedočimo i evoluciji tog trenda u obliku “sućutnih glasova”. U ovim slučajevima, publika ne glasa za pjesmu, već šalje poruku solidarnosti s državom koja prolazi kroz krizu ili rat. Ukrajinski bend Kalush Orchestra pobijedio je 2022. godine, što je jasan pokazatelj podrške ratom razorenoj naciji.
Isto tako, budući da EBU strogo zabranjuje eksplicitne političke govore ili parole, različiti akteri razvili su svoj jezik simbola kako bi na pozornicu dovukli “politiku”. Tamo gdje riječ “rat” ili “okupacija” ne smije biti izgovorena, progovaraju metafore ili vizualni identitet.
Ukrajina je 2016. nastupala s pjesmom “1944” koja opisuje deportaciju Krimskih Tatara koju je 1940-ih godina provodio Sovjetski savez, a mnogi su ju povezali s Ruskom aneksijom Krima 2014. godine.
Švedski pjevač Eric Saade je na otvaranju natjecanja 2024. godine oko ruke privezao kefiju (tradicionalnu palestinsku maramu), a organizatori natjecanja zbog toga su se ispričali publici.
Iste je godine izraelska natjecateljica htjela nastupati s pjesmom “October Rain”, što je bila izravna referenca na napad Hamasa 7. listopada 2023. godine. EBU je prisilio delegaciju na promjenu teksta i naslova u “Hurricane”.
Uostalom, i za domaći bend Let 3 koji je 2023. godine sudjelovao na Eurosongu, postoje opravdane sumnje da su u pjesmi “Mama ŠČ” koristili metafore i satiru kako bi zaobišli pravila natjecanja i progovorili o ruskoj agresiji na Ukrajinu.
S obzirom na to da nekim izvođačima uspije skrivanje političkog sadržaja, analitičari ističu kako odluke EBU-a u tim slučajevima ukazuju na određeni stupanj nedosljednosti te da provedba nepolitičkog pravila natjecanja često ovisi o kontekstu, tonu i percepciji javnosti, a ne o jasnim kriterijima.
Da nemaju jasne kriterije priznao je – dvije godine nakon izbacivanja Rusije, a usred genocida u Gazi – Noel Curran, generalni direktor Europske radiodifuzne unije kada je izjavio da su “usporedbe između ratova i sukoba složene i teške” i da ih oni kao “nepolitička medijska organizacija” ne mogu praviti.
Ipak, pet država u ovogodišnjem bojkotu pokazuje da se ne radi o toliko kompliciranoj procjeni.
