Članak portala HOP širi stare netočne tvrdnje da se preko nanočipova, tajno ubačenih u ljudski organizam, može upravljati mozgom. HOP portal, kojeg je Faktograf više puta spominjao u kontekstu širenja dezinformacija, u novoj je objavi od 3. lipnja 2026. podijelio članak naslova “Umjetna inteligencija daljinski upravlja ljudskim mozgom i slobodnom voljom preko nanotehnologije” (arhiviran ovdje).
U članku objavljenom istog datuma (arhiviran ovdje) tvrdi se da se u ljude “nanočestice ubacuju preko cjepiva, ali i zraka, hrane i vode”, a poanta svega je “daljinsko upravljanje ljudskom moždanom aktivnošću”.
Kao jedan od argumenata za ovu tvrdnju navode članak nizozemskog zapovjednika Kraljevske nizozemske mornarice Cornelisa van der Klaauwa iz 2023. te citiraju:
“Razlog zašto kognitivni napadi prolaze nezapaženo od strane svojih meta jest taj što kognitivne aktivnosti zaobilaze svjesni um i izravno ciljaju podsvijest osobe. Zapravo, unutar podsvijesti, primarna meta je amigdala. …, neuronska nanotehnologija može se koristiti za dovođenje nanorobota blizu neurona putem krvotoka i omogućavanje izravnog povezivanja ljudskog mozga (tj. bez presretanja naših osjetila) s računalom, koristeći pritom umjetnu inteligenciju. Dok druge domene mogu osigurati taktičke i operativne pobjede, ljudska domena je jedina domena u kojoj možemo osigurati potpunu pobjedu.”
Potom navode da “moderna neurotehnologija koristi grafen kao antenu za pojačavanje učinka elektromagnetskog zračenja na aktivnost neurona u mozgu”, a onda navode odlomak iz europskog Akta o umjetnoj inteligenciji za koji tvrde da “skriva činjenicu da se moderne neurotehnologije mogu koristiti za daljinsko upravljanje ljudskim mislima”:
“Manipulativne tehnike omogućene umjetnom inteligencijom mogu se koristiti za nagovaranje osoba na neželjena ponašanja ili za njihovu prevaru prisiljavanjem na donošenje odluka na način koji podriva i narušava njihovu autonomiju, donošenje odluka i slobodne izbore. To bi se moglo olakšati, na primjer, sučeljima stroj-mozak.”
Spominju i izvještaj UNESCO-vog Međunarodnog odbora za bioetiku, objavljen 2022., koji je navodno “potvrdio” da bi se umjetna inteligencija mogla koristiti “za poticanje ljudi na počinjenje zločina bez da za njih snose odgovornost”.
Objava je prikupila više od 30 dijeljenja, šest komentara i više od 10 reakcija.
Ljudima se ne upravlja putem nanočestica
U članku na portalu HOP tvrdi se da se u ljude “nanočestice ubacuju preko cjepiva, ali i zraka, hrane i vode” te se tako upravlja njihovom moždanom aktivnošću. Teorije zavjere o tome da se cjepivima ili PCR testovima u ljude implementiraju mikročipovi šire se već dugo i Faktograf je takve navode više puta demantirao (1, 2, 3, 4).
Vrhunac dezinformacija o ugrađivanju čipova za kontrolu misli ili za potpuno ukidanje sposobnosti samostalnog mišljenja pojavio se u pandemiji kad su se mjere za suzbijanje zaraze tumačile kao namjera “nekolicine ljudi da kontrolira svijet”, “suspendiranje demokracije”, “tiranija” i “želja za istrebljenjem ljudske vrste”. Kao što smo tad pisali, to su bile neobvezujuće preporuke Svjetske zdravstvene zajednice koje su vlasti država članica organizacije mogle, ali i nisu morale uvesti.
Uglavnom se radilo o netočnom tumačenju podatka da se u cjepivu protiv Covida-19 nalaze lipidne nanočestice, a one su zapravo potrebne kako bi djelatna tvar iz cjepiva (mRNA) nakon cijepljenja u organizmu stigla do stanične citoplazme. Bez zaštite unutar lipidne nanočestice djelatna tvar bi se u organizmu vrlo brzo razgradila i cjepivo ne bi bilo djelotvorno. Ono što je zajedničko lipidnim nanočesticama i nanotehnologiji je prefiks nano koji označava veličinu čestice (između 1 i 100 nanometara).
Jednako tako, nanotehnologija se koristi u medicini, posebno u liječenju karcinoma. Takozvani pametni lijekovi protiv raka rade tako da nanočestice, promjera oko 1000 puta manje od debljine vlasi kose, na sebi nose molekule citostatika “zapakirane” u specijalni biorazgradivi kalup koji se u tijelu razgrađuje nakon nekoliko dana oslobađajući postupno lijek koji ciljano ubija tumorske stanice. Dakle, te nanočestice nemaju sićušne mikročipove.
Citati izvađeni iz konteksta
Članak potom navodi niz “argumenata”, odnosno citata iz raznih članaka, izvještaja i dokumenata, no prenose ih selektivno, u skraćenom obliku i bez konteksta. Drugim riječima, iz postojećih su izvještaja i dokumenata izvukli samo citate koji odgovaraju tonu članka i narativu koji su htjeli postići.
Prvi je spomenut nizozemski časnik Kraljevske nizozemske mornarice Cornelis van der Klaauw za kojeg se tvrdi da je u članku 2023. godine ustvrdio da se “neuronska nanotehnologija može koristiti za dovođenje nanorobota blizu neurona putem krvotoka i omogućavanje izravnog povezivanja ljudskog mozga (tj. bez presretanja naših osjetila) s računalom, koristeći pritom umjetnu inteligenciju”.
HOP portal prenosi tri rečenice iz njegovog izvještaja objavljenog u časopisu kojeg izdaje Združeno borbeno središte (Joint Warfare Centre) NATO-a u Norveškoj, u listopadu 2023. Klaauw u članku “Kognitivno ratovanje” (originalno: “Cognitive Warfare: The 21st-Century Game Changer”) detaljno razlaže i analizira oblike ratovanja s kojima se danas suočavamo. Međutim, HOP je prvu rečenicu izvukao s druge stranice izvještaja, drugu rečenicu iz sredine i treću iz zaključka. Svi detalji u kojima se objašnjavaju prenesene teze i u kojima Klaauw objašnjava svoje zaključke, preskočeni su i izostavljeni jer ne bi odgovarali zaključku HOP-ovog članka.
Prenesene tri rečenice citata sugeriraju ugrađivanje nanorobota u ljudski mozak u svrhu kontrole misli jer je “ljudska domena jedina domena u kojoj možemo osigurati potpunu pobjedu”. No, cilj Klaauwovog izvještaja je da “kognitivno ratovanje više nije znanstvena fantastika” te da svatko, ne samo vojnik već i civil, može biti meta. Radi se o “iskorištavanju emocija ukorijenjenih u našoj podsvijesti, zaobilazeći svjesni um”, i to ciljanjem “predrasuda, zabluda i emocija ukorijenjenih u podsvijesti”. “U kognitivnom ratovanju krajnji je cilj promijeniti našu percepciju stvarnosti i prevariti naš mozak kako bi se utjecalo na naše donošenje odluka”, napisao je u izvještaju.
Kognitivno ratovanje utječe na to kako mislimo, što osjećamo i kako djelujemo, piše Klaauw. Cilja ono nesvjesno – emocije – uglavnom preko društvenih i digitalnih mreža za neuroprofiliranje pojedinaca.
“Društvene mreže slabe naše kognitivne sposobnosti sadržajem koji podilazi emocijama; dizajnirane su za izazivanje ovisnosti; idealne su za prikupljanje osobnih podataka, želja i preferencija; okuplja ljude u ‘balončiće’ isključivo s ljudima koji dijele njihovo mišljenje – a ignoriraju informacije koje se ne uklapaju taj narativ. … Neki su ljudi ranjiviji na ovo od drugih, primjerice oni koji nemaju osjećaj pripadnosti, koji su marginalizirani, koji ne znaju izraziti osjećaje i koji su uvjereni da im se krše ljudska prava”, objašnjava Klaauw nudeći i rješenja poput borbe protiv dezinformacija, jačanje kritičkog mišljenja i borbe protiv populizma. “Ratovanje više nije isključivo vojni koncept. Postalo je mnogo šire i složenije”, zaključuje.
Grafen nije antena za mozak
HOP dalje u članku tvrdi da “moderna neurotehnologija koristi grafen kao antenu za pojačavanje učinka elektromagnetskog zračenja na aktivnost neurona u mozgu”. Da se radi o dezinformaciji, o tome smo više puta pisali na Faktografu (1, 2).
Grafen je sloj grafita debljine jednoga atoma i duljine do nekoliko mikrometara, dvodimenzionalna mreža ugljikovih atoma heksagonalne strukture. Zbog iznimnih mehaničkih svojstava kao što su velika gustoća, čvrstoća, elastičnost, električna vodljivost te prozirnost najtanji je materijal ikad otkriven, najbolji vodič topline i električne struje i koristi se u različitim industrijama.
Nema nikakvih dokaza da se grafen na bilo koji način koristi za bilo kakvo upravljanje mozgom. Tijekom pandemije više puta smo pisali o tome da grafen nije sastojak cjepiva, kao ni grafen oksid.
Akt o umjetnoj inteligenciji ne skriva manipulaciju mislima
Pred kraj članka HOP citira Akt o umjetnoj inteligenciji, sveobuhvatni regulatorni okvir čija je konačna verzija u obliku Uredbe 2024/1689 objavljena u Službenom listu Europske unije u srpnju 2024., a stupila je na snagu 1. kolovoza 2024: “Manipulativne tehnike omogućene umjetnom inteligencijom mogu se koristiti za nagovaranje osoba na neželjena ponašanja ili za njihovu prevaru prisiljavanjem na donošenje odluka na način koji podriva i narušava njihovu autonomiju, donošenje odluka i slobodne izbore. To bi se moglo olakšati, na primjer, sučeljima stroj-mozak.”
Između prve i druge rečenice koju su citirali, ispustili su čitav odlomak u kojem se govori o opasnosti takvih manipulativnih tehnika, o “štetnim učincima na fizičko ili psihološko zdravlje, odnosno financijske interese” i u kojem se naglašava da bi “stavljanje na tržište, u upotrebu ili korištenje takvih AI sustava … trebalo zabraniti”.
“U takvim se AI sustavima upotrebljavaju subliminalne komponente kao što su zvučni i slikovni podražaji te videopodražaji koje osobe ne mogu percipirati jer nadilaze ljudsku percepciju ili se upotrebljavaju druge manipulativne ili prijevarne tehnike kojima se podriva ili narušava autonomija, donošenje odluka ili slobodan izbor osobe na način da ljudi svjesno ne percipiraju te tehnike ili zbog kojih su, ako ih i jesu svjesni, svejedno prevareni ili ih ne mogu kontrolirati niti im se oduprijeti”, piše u Aktu o umjetnoj inteligenciji, a sučelja mozak-računalo i virtualna stvarnost spominju se kao “viši stupanj kontrole toga koji se podražaji prikazuju osobama”. Time se upravo želi izbjeći manipulativno i nepošteno korištenje umjetne inteligencije.
UNESCO nije potvrdio korištenje AI-ja za poticanje ljudi na zločine
Još jedan dokument na koji se pozivaju u tekstu je “Etička pitanja neurotehnologije” Međunarodnog odbora za bioetiku UNESCO-a, prihvaćenog u prosincu 2021. I za taj dokument tvrde da potvrđuje mogućnost korištenja “umjetne inteligencije za poticanje ljudi na počinjenje zločina bez da za njih snose ikakvu stvarnu odgovornost”.
Prenose citat u kojem se kaže: “Vanjski alati koji mogu ometati naše odluke, mogu dovesti u pitanje ili čak osporiti slobodnu volju pojedinca, a posljedično i odgovornosti pojedinca. Na taj način, neurotehnologija bi mogla utjecati na slobodu misli, donošenja odluka i djelovanja. Zajedno, to bi moglo imati dubok utjecaj na pravosudne sustave i društvene organizacije.”
Ono što su propustili pritom naglasiti jest da je to samo jedna od nabrojanih stavki u 6. poglavlju dokumenta “Preporuke”. Na početku poglavlja ističu: “U okviru ovog izvješća utvrdili smo koristi koje mogu proizaći iz razvoja neurotehnologije, ali i neke temeljne ljudske karakteristike i s njima povezana ljudska prava koja bi ova tehnologija mogla dovesti u pitanje.” Nakon toga navode područja na koja treba obratiti pažnju, na koja bi neurotehnologija mogla utjecati, pozitivno ili negativno – ljudsko dostojanstvo, osobni identitet, sloboda misli i volje (odlomak koji je prenesen na portalu HOP), mentalna privatnost, diskriminacija i pristranost itd.
Tako su opet iz službenog dokumenta izvukli pojmove koji im odgovaraju (“osporiti slobodnu volju”, “sloboda misli”…) bez da su objasnili da se problem i spominje kako bi ga se adresiralo, analiziralo i osmislilo rješenje.
Zaključno, nema nikakvih dokaza da umjetna inteligencija daljinski upravlja ljudskim mozgom i slobodnom voljom preko nanotehnologije, kao ni da u ljudski organizam netko putem cjepiva, vode i hrane ubacuje nanočestice kojim se onda kontrolira razmišljanje. Citati kojima se argumentira teza izvučeni su iz konteksta, preneseni su selektivno i ništa ne dokazuju.
