Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, general-pukovnik Tihomir Kundid žrtva je najnovijeg političkog sukoba na relaciji Vlade i predsjednika države, sukoba koji je žestoko kulminirao ovaj tjedan zbog poziva Hrvatskoj da sudjeluje na vojnom mimohodu u Parizu 14. srpnja povodom Dana državnosti Francuske. Načelnik Glavnog stožera poslušao je predsjednika države Zorana Milanovića, koji ne želi da vojska ide na taj mimohod, a Ivan Anušić, potpredsjednik Vlade i ministar obrane dao mu je nekoliko dana vremena da promijeni mišljenje o slanju vojnika u Pariz na mimohod, prije no što Vlada odluči o daljnjim potezima. Za sada iz Vlade samo poručuju kako je Kundid „izgubio povjerenje Vlade“.
Ovogodišnje obilježavanje Dana pada Bastille Emmanuel Macron, predsjednik Francuske, odlučio je politički ojačati pozivom članicama „koalicije voljnih“ da njihovi vojnici sudjeluju u mimohodu. Dan uoči mimohoda održat će se i sastanak „koalicije voljnih“, neformalnog saveza koji su okupile Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo s ciljem davanja sigurnosnih jamstava Ukrajini.
Predsjednik države i vrhovni zapovjednik vojske Zoran Milanović otvoreno kritizira „koaliciju voljnih“ i ne želi da hrvatski vojnici na bilo koji način sudjeluju u inicijativama za pomoć Ukrajini (1, 2, 3) i upravo je to razlog zbog kojeg je načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga naredio da u Pariz ne šalje pripadnike počasno-zaštitne bojne, iako je prema Zakonu o obrani slanje vojnika preko granice u protokolarne i ceremonijalne svrhe odluka u nadležnosti ministra obrane.
Ova eskalacija sukoba posljedica je i nesuradnje Vlade s predsjednikom države kada je riječ o vanjskopolitičkim i vojnim pitanjima koja bi zajednički trebali kreirati. U tvrdoj kohabitaciji Vlade i predsjednika države, Vlada redovito krši Ustav ne razgovarajući s predsjednikom države o tim pitanjima već ga dovodi pred gotov čin.
Vlada o pozivu u Pariz nije razgovarala s Milanovićem
Cijela priča počela se kuhati prije tjedan dana, kada je Ivan Anušić potvrdio da je Hrvatska pozvana sudjelovati na vojnom mimohodu u Parizu te da je „pozvana kao članica NATO-a, kao članica Europske unije i kao strateški saveznik Republike Francuske“. Tu je vijest dva dana ranije objavio RTL Danas navodeći i kako je iz Glavnog stožera Oružanih snaga na Pantovčak poslan zahtjev za suglasnost za slanje počasno-ceremonijalne bojne u Pariz. Vlada je poziv dobila još u svibnju i očito nije našla za shodno o tome na vrijeme obavijestiti predsjednika Republike.
Milanovićev odgovor stigao je početkom tjedna s Brača, gdje je sudjelovao na svečanoj sjednici Gradskog vijeća grada Supetra u povodu obilježavanja Dana Grada i blagdana sv. Petra i Pavla. U izjavi nakon događaja čekao je novinarsko pitanje o mimohodu u Parizu, a kada nije stiglo – sam je novinare zapitao što ih to ne zanima pa se potom oštro obrušio na Vladu.
„Po Ustavu i zakonu, hrvatske oružane snage predstavlja vrhovni zapovjednik u zemlji i inozemstvu“, poručio je tada, među ostalim, Milanović, dodajući kako Hrvatska nije članica koalicije voljnih (1, 2).
„Članica smo NATO-a. Makedonija je članica NATO-a, nju do danas nisu pozvali. Međutim, što ćemo mi tamo? (…) Kad nam netko lupi petom o pod, mi trčimo s Počasno-zaštitnom bojnom u Pariz i tamo se postrojavamo u špaliru od 37 nacija koje se pripremaju za intervenciju. Gdje? U Ukrajini“, rekao je Milanović. Kao razloge zabrane odlaska vojske na mimohod u Parizu, naveo je francusko nesudjelovanje na prošlogodišnjem mimohodu u Zagrebu gdje su bile pozvane članice NATO-a i prodaju vojnih zrakoplova Srbiji.
Dodao je i kako Hrvatska s Francuskom nema ozbiljniju vojnu suradnju, ali postoji „komercijalni odnos“, s obzirom na to da „kupujemo francusko“. Osim toga, naveo je kako Francuzi mimohod reklamiraju kao „izgradnju spomenika odlazećem predsjedniku i promociju koalicije voljnih“.
S Hvara mu je promptno odgovorio Andrej Plenković, predsjednik Vlade, navodeći kako je odluka o slanju vojnika preko granice prema članku 69. Zakona o obrani u nadležnosti ministra obrane. Dodao je i kako mimohod u Parizu nije „vojna misija, operacija niti je ‘koalicija voljnih’, nego smo tamo pozvani kao država koja s Francuskom ima sporazum o strateškom partnerstvu kojem pak on uopće nije pridonio“.
Predsjednik Vlade u ponedjeljak je jasno zaprijetio načelniku Glavnog stožera Tihomiru Kundidu.
„I mi ćemo inzistirati, tj. ministar obrane će inzistirati prema načelniku Glavnoga stožera (Tihomiru) Kundidu. Ukoliko se dogodi da ovaj izda neku nepostojeću, u ovom kontekstu, usmenu zapovijed, ja već sada unaprijed govorim da u tom slučaju, ako načelnik Glavnog stožera ne ispuni ovo što je ministar Anušić najavio u petak, da on od tog trenutka više nema moje povjerenje i da očekujem njegovu ostavku“, rekao je Plenković.
Vrhovni zapovjednik koji može sve
„Nema drame“, uzvratio je s vojne vježbe u Slunju Milanović (1, 2) navodeći kako će načelnik Glavnog stožera provest zapovijed vrhovnog zapovjednika. Predsjednik države je zatražio razgovor s predsjednikom Vlade, ali je on taj razgovor odbio.
„Priča s vrhovnim zapovjednikom je potpuno obesmišljena. Mi zapovijedanje vojskom pretvaramo u upravni postupak. Nema ministar tu što, uz svo dužno poštovanje. Zna se koga vojnik mora slušati i kada ne smije poslušati nikoga“, rekao je Milanović, dodajući kako se u svakoj drugoj situaciji provodi zapovijed i gleda tko je viši.
„Maltretirali su ga”, kazao je Milanović, optužujući bivšeg ministra obrane Damira Krstičevića da si je 2018. godine kriomice člankom 69. Zakona o obrani ubacio ovlasti te se „osjećao kao vrhovni zapovjednik“.
To je, kaže, bio pokušaj da se predsjednika Republike kao vrhovnog zapovjednika isključi iz prizemnih poslova.
„To je potpuni promašaj. Jer, dođe li do prijepora, opet će predsjednikova biti zadnja”, poručio je, naglasivši i da se po Ustavu može umiješati svaki put, što nije radio, ali sad jest.
„Pitanje galamdžijama. Što uopće smijem raditi? Napišite mi, pa ću vam savjetovati da formirate nacionalnu gardu, žandarmeriju, pa s njom zapovijedajte. Vojskom će zapovijedati jedna osoba“, rekao je Milanović.
Rasprava u vrijeme pogreba generala Stipetića
U vrijeme kada je Milanović bio premijer, a predsjednik države Ivo Josipović, Zakonom o obrani smanjene su ovlasti predsjednika države. Te zakonske izmjene provedene su 2013. godine.
Kada je Zakon o obrani mijenjan 2018. godine pa je, među ostalim, unesena odredba da „odluke o prelasku granice radi protokolarno-ceremonijalnih aktivnosti te postrojbi razine voda i niže donosi ministar obrane“, državu je vodila Kolinda Grabar- Kitarović.
O tadašnjim zakonskim izmjenama provedena je rasprava u dva čitanja, prvi put u siječnju, a potom i ožujku, kada je zakon i izglasan sa 107 glasova zastupnika i zastupnica „za“ (uz pet „protiv“ i tri „suzdržana“). Prema saborskoj arhivi, niti u prvom, a niti u drugom zakonskom čitanju nije bilo značajnije rasprave o zakonskim izmjenama, nitko u raspravama dopune članka 69. nije spominjao. Međutim, prilikom glasanja o zakonu, Franko Vidović, tadašnji zastupnik SDP-a, među ostalim je izrazio nezadovoljstvo terminom u kojem se raspravljalo o zakonu u drugom čitanju – „utorak u vrijeme pogreba našeg pokojnog generala Petra Stipetića kad smo svi koji smo zainteresirani za ovu tematiku i bavimo se njome, prednost dali ispraćaju našeg pokojnog generala“.
Ustavni stručnjaci ne daju za pravo Milanoviću
Milanovićevo tumačenje odredbi Zakona o obrani komentirali su i ustavni stručnjaci.
„Ovo što je rekao predsjednik Republike, da on predstavlja vojsku u zemlji i inozemstvu, nije točno. On predstavlja Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu i vrhovni je zapovjednik vojske. To su dvije odvojene uloge koje imaju drugačije implikacije. Što se tiče Zakona o obrani, on zaista predviđa da u slučaju protokolarno-ceremonijalnih događaja, ako vojska tad treba prijeći granicu, onda je za to potrebna odluka ministra obrane”, naveo je Matija Miloš, ustavni stručnjak s riječkog Pravnog fakulteta gostujući na N1.
Kako je objasnio, Zakon predviđa brojne situacije u kojima je potrebna suradnja predsjednika i ministra, ali one predviđaju oružani sukob. “U ovakvoj situaciji u kojoj nije poanta da se vojska aktivira u nekakvoj akciji i gdje se samo očekuje da se pojavi i proparadira, dovoljna je odluka ministra obrane. A po Zakonu, ako ministar donese takvu odluku, načelnik stožera je mora provesti. Ne može je ne provesti, to je protuzakonito”, objasnio je Miloš.
„Ako se predsjednik Republike ne slaže sa Zakonom, onda se mora provesti postupak za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom“, rekao je.
Vrlo slično razmišlja i Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Prema njoj, stvar je pravno jasna jer Ustav ne definira ovlasti predsjednika države kao vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga u odnosu na odlazak vojske preko granice radi počasno-ceremonijalnih aktivnosti, već je to regulirano Zakonom o obrani.
„Ustavnopravno je Vlada RH u pravu, a tko sumnja u ustavnost zakona, može pokrenuti postupak ocjene ustavnosti zakona, a ne nepoštovati (odbiti poštivati) zakon koji je na snazi. O tom djelu Zakona o obrani nemam sumnju u neustavnost, ta odredba nije ustavnopravno sporna“, napisala je među ostalim Barić na svom Facebook profilu navodeći kako „ovaj slučaj nije primjer uzurpacije ovlasti od strane vlade u odnosu na predsjednika države, već primjer nečeg drugog, izvanpravnog, političkog i svakako neprimjerenog“. Dodala je i kako zakone treba poštivati, a u sukobe ne uvlačiti oružane snage.
“Ustavnopravno je situacija jasna – predsjednik Republike je vrhovni zapovjednik, no njegove su ovlasti na temelju Ustava u sferi vojnih i humanitarnih angažmana oružanih snaga. Ceremonijalni i počasni aranžmani regulirani su Zakonom o obrani, odnosno tu je relevantan resorni ministar obrane istaknula je i Anita Blagojević s osječkog Pravnog fakulteta za rtl.danas.
Milanovićeva vlada smatrala je drukčije
Vladajuća stranka iskoristila je Milanovićeve izjave pa je iz arhiva izvukla njegovu izjavu iz vremena kada je bio predsjednik Vlade, kao i izjavu tadašnjeg ministra obrane Ante Kotromanovića iz 2015. godine. U to vrijeme vlada se sporila s predsjednicom Grabar-Kitarović oko mimohoda na 20. obljetnicu Oluje – predsjednica je bila za održavanje centralne proslave u Kninu, a Vlada za mimohod u Zagrebu (1, 2, 3, 4, 5, 6).
Tada je Kotromanović rekao kako je zakonom jasno utvrđeno upravljanje oružanim snagama u ratu i miru, pa tako u ratu načelnik Glavnoga stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske (OS RH) prima i provodi odluke predsjednika Republike, a u mirnodopskim uvjetima odluke Vlade te ustvrdio kako svatko, uključujući i predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović, mora provoditi zakon.
Na kraju je otvoren dijalog između Banskih dvora i Pantovčaka te je Vlada, na prijedlog predsjednice, osnovala Odbor za obilježavanje 20. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja. Sa sjednice Vlade Milanović je poručio kako „Vlada mora na kraju donijeti odluku jer je odgovorna za sve to“. U konačnici je održan mimohod u Zagrebu i proslava u Kninu.
U aktualnom političkom sukobu Vlade i predsjednika države, najveći je pritisak na načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga Tihomiru Kundidu. Prema tvrdnjama Anušića, on je bio donio odluku o slanju vojnika u Pariz, ali ju je povukao na zahtjev predsjednika države.
„On je rekao da pod pritiskom predsjednika države nema drugog izbora nego ne poslušati i ne ispoštovati odluku, a samim time i ne poštivati zakon Republike Hrvatske“, kazao je Anušić (1, 2, 3, 4).
Ministar obrane je poručio kako još postoji mogućnost da se odluka ministra obrane provede do 14. srpnja, kada se u Parizu održava tradicionalni vojni mimohod, ali je već je u četvrtak najavljena mogućnost slanja pripadnika policije, umjesto vojske.
„Još ima vremena da načelnik Glavnog stožera postupi po odluci i uputi vojnike u Pariz. Hoće li to učiniti ili neće, u ovom trenutku ne znam“, kazao je Anušić, dodajući kako će, ako se odluka ne provede, o daljnjim potezima odlučivati nakon konzultacija s mjerodavnim institucijama.
„Iskoordinirali smo se s institucijama, s ljudima koji razumiju zakone i ovlasti i konsekvence. I predsjednik države i načelnik Glavnog stožera će morati u ovom slučaju snositi konsekvence. Nije to kaznena prijava, postoje mogućnosti unutar sustava Oružanih snaga i MORH-a“, poručio je potom Anušić.
O tome je progovorio i Damir Habijan, ministar pravosuđa.
„Razmatramo različite opcije. Nekad je dobar i efekt iznenađenja“, kazao je Habijan na upit što će se dogoditi ako se načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga ne predomisli i ustraje na predsjednikovoj odluci. Na izravan novinarski upit je li to najava iznenađenja za predsjednika Milanovića, Habijan je potvrdno odgovorio.
Je li Kundid mogao izbjeći poštivati odluku vrhovnog zapovjednika?
Zakon o službi u oružanim snagama navodi da su “pripadnici oružanih snaga dužni u obavljanju službe postupati u skladu s Ustavom, zakonom, međunarodnim ratnim i humanitarnim pravom te općim i posebnim pravilima postupanja u Oružanim snagama”.
Istovremeno se navodi i kako su vojne osobe obavezne provoditi zapovijedi i naloge nadređenih osoba u vezi sa službom. Iznimno od te odredbe, vojna osoba nije obvezna provoditi zapovijedi i naloge nadređenih osoba „čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo te zapovijedi i naloge nadređenih osoba koji bi bili protivni međunarodnom ratnom i humanitarnom pravu“. Takva odredba nalazi se i u Zakonu o obrani. Milanović je u svom obraćanju u petak, u zaštitu Kundida, težište stavio upravo na taj dio Zakona o oružanim snagama, a slično smatraju i neki pravnici.
Prema odredbama Zakona o obrani, načelnik Glavnog stožera ima ovlast punog zapovijedanja u Oružanim snagama na temelju zapovijedi i naredbi Predsjednika Republike, odluka ministra obrane te odredbi Zakona o obrani.
Predsjedniku Republike odgovoran je za provedbu zapovijedi i naredbi, a ministru obrane za provedbu njegovih odluka, a o provedbi akata na temelju tih zapovijedi i odluka „kojima se regulira uporaba ili korištenje Oružanih snaga“, dužan je istodobno izvijestiti Predsjednika Republike i ministra obrane.
Dakle, načelnik Glavnog stožera odgovoran je i Milanoviću i Anušiću. Pitanje je, dakle, je li on poslušavši zapovijed svog vrhovnog zapovjednika, a ne ministra, prekršio vojnu stegu.
Moguće posljedice
Vlada ne može samostalno smijeniti načelnika Glavnog stožera. Njegovo imenovanje i razrješenje regulirano je člankom 7. Zakona o obrani koji navodi kako predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga imenuje načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga na prijedlog Vlade i nakon pribavljenog mišljenja Odbora za obranu Hrvatskog sabora. U ovlasti predsjednika spada i razrješenje načelnika Glavnog stožera, izravno ili na prijedlog Vlade i nakon pribavljenog mišljenja Odbora za obranu Hrvatskog sabora. Milanović sasvim sigurno neće pristati na razrješenje Kundida zbog poštivanja zapovjedi koje mu je sam dao.
Ministar Anušić spominjao je da postoje mogućnosti sankcioniranja unutar sustava Oružanih snaga i MORH-a, čime je sugerirao moguće pokretanje stegovnog postupka.
Prema Zakonu o službi u oružanim snagama, kršenje vojne stege može biti lakše i teže, pri čemu lakše kršenje vojne stege predstavlja stegovnu pogrešku, a teže stegovni prijestup. Neizvršenje ili odbijanje izvršenja zapovijedi, odluka ili naloga nadređenog teže je kršenje vojne stege, odnosno stegovni prijestup.
Nejasno je, međutim, kojom bi procedurom ministar obrane pokrenuo takav postupak. Predsjednik Milanović ustvrdio je kako je Predsjednik Republike jedini civil koji vojsci izdaje zapovijedi i naloge te je poručio da se generala Kundida ostavi na miru (1, 2). Kada bi se takav stegovni postupak i proveo, predsjednik Republike ima zakonske ovlasti da ga pomiluje.
„Prste i prljave šake dalje od Kundida. Onaj tko ga spomene još i jednom, taj je za mene kriminalac! Ovo je namjera da se zemlja obezglavi. On ostavku nikad neće dati. Nije lojalan predsjedniku Vlade, njegov odnos prestaje one sekunde kad sam ga ja imenovao na tu dužnost. On odgovara meni, kom krivo, kom pravo. Tako sustav funkcionira, osobna lojalnost“, kazao je Milanović.
Na novinarski upit može li ministar obrane pokrenuti stegovni postupak protiv Kundida, Milanović je rekao da nema nikakvog stegovnog postupka, a smatra i da ministar neće posegnuti za umirovljenjem Kundida.
Što se tiče samog Milanovića, njegova se smjena može tražiti ako krši Ustav i to uz dvotrećinsku većinu u Saboru i u Ustavnom sudu, što vladajuća stranka ipak ne bi mogla postići.
Govoreći o mogućim sankcijama za Kundida, predsjednik Vlade je, pak, iz Đakova poručio da Vlada u Pariz šalje policijske snage te da je za Kundida „najgore ako izgubi povjerenje“, ne spominjući ništa drugo.
