„(…) Crno brdo kod Biljana Donjih. Dakle, ona ogromna hrpa koja je stajala uz autocestu, ne hrpa, nego, rekao bih veliko crno brdo. Troska. Također sanirana. Tko je sanirao? Sanirala je ova Vlada putem Fonda za zaštitu okoliša. Crnog brda više nema“, ustvrdio je Andrej Plenković, predsjednik Vlade.
Točno je da je ilegalno odlagalište 140 do 150 tisuća tona troske, takozvano „crno brdo“ u Biljanima Donjim sanirano, a da je tako potvrdio je Luka Balen, direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost gostujući u programu televizije N1. Kako je kazao Balen, 20 godina star problem u Biljanima Donjim sada je riješen – „troske više nema“.
Sanacija ilegalnog odlagališta troske u Biljanima Donjima završena je tako prije roka. Naime, tvrtka Kemokop koja je odabrana za posao uklanjanja i zbrinjavanja otpadne troske taj je posao trebala dovršiti do studenog 2026. godine, ali je posao dovršen ranije.
Otpad je Biljanima Donjim stajao od 2010. godine
Međutim, priča o tonama industrijskog otpada kojeg je još 2010. godine tvrtka MLM Group iskrcala u Ravne Kotare, nije tako plošna kako je Plenković želi prikazati. O otpadu koji je odložen nadomak kuća u Biljanima Donjim nakon rušenja šibenske Tvornice elektroda i ferolegura (TEF) pisali smo u nekoliko navrata.
Do 2018. godine vlasnik nelegalno odložene troske u Biljanima Donjim bila je zagrebačka tvrtka MLM, s kojom je Šibenik 2007. godine potpisao ugovor o sanaciji silikomanganske i feromanganske troske. Ta je tvrtka sanaciju obavila pukim iskrcavanjem troske u Ravne Kotare.
Od 2018. godine, troska na ilegalnom odlagalištu u vlasništvu je države. Države, koja je u sanaciju odlagališta krenula tek nakon što ju je 2023. godine Europska komisija po drugi put tužila Sudu Europske unije, a ta je tužba lani rezultirala kaznom pa je Hrvatska platila paušalnu kaznu od milijun eura te već više od godinu dana plaća kaznu od 6500 eura po danu. Dnevna kazna plaća se do okončanja sanacije „crnog brda“, a kako je ta sanacija okončana ranije, država će ušparati nešto eura.
Europska komisija je pritužbu vezanu uz odlaganje troske u Biljanima Donjim zaprimila u rujnu 2013. godine, a u veljači 2014. godine Hrvatsku je po prvi put upozorila i ukazala na mogućnost da se otpadom ne gospodari u skladu Okvirnom direktivnom o otpadu.
Tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i prirode naložilo je 2015. tvrtki MLM Group da trosku ukloni do kraja te godine. Unatoč izrečenim kaznama, to se nije dogodilo. Kako smo ranije pisali Tvrtka MLM je 2017. podnijela prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe. Država je, kao jedini vjerovnik, postala vlasnik spornog odlagališta troske.
U rješenju iz 2018. kojim se ukida obveza MLM-a da ukloni trosku, tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike navodi da je zaprimilo „vještački nalaz Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta iz lipnja 2018.“, iz kojeg proizlazi da se „sukladno odredbama Zakona o rudarstvu, troska odložena na lokaciji Biljane Donje smatra mineralnom sirovinom“ te se „može koristiti kao građevinski materijal“.
Dva tjedna nakon toga, Ministarstvo državne imovine pokušalo se riješiti troske odlukom da je ustupi Ministarstvu obrane za potrebe rekonstrukcije i dogradnje Zračne luke Zemunik, ali MORH nikada nije preuzeo trosku.
EK 2018. godine tužila Hrvatsku
EK nije prihvatila argumente da je riječ o mineralnoj sirovini te je 2018. godine tužila Hrvatsku Sudu EU. Taj je sud godinu dana kasnije donio odluku prema kojoj je Hrvatska prekršila obvezu država članica EU-a da osiguraju zaštitu zdravlja ljudi i okoliša, odnosno da je u Biljanima Donjim nelegalno odložen otpad, a ne „nusproizvod“.
Hrvatska je u presudu iz 2019. godine ignorirala, a „pokrenula se“ mjesec dana nakon što se EK 2023. godine po drugi put obratila Sudu EU. Drugo upućivanje slučaja Sudu rezultiralo je financijskom kaznom pa je Hrvatska osim paušalne kazne od milijun eura od ožujka 2025. godine plaćala i 6,5 tisuća eura kazne dnevno do potpune sanacije opasnog odlagališta. Ugrubo, Hrvatska je zbog nečinjenja platila oko 4,4 milijuna eura kazne.
Plan države je bio „preduhitriti“ Sud EU-a te zbrinuti „crno brdo“ prije donošenja presude ili u što kraćem roku nakon njenog donošenja. U siječnju 2024. godine Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost objavio je natječaj za sanaciju „crnog brda“ te se predviđalo da taj posao bude okončan do kolovoza 2025. godine.
Iako su ponude otvorene u ožujku 2024. godine izvođač radova je odabran četiri mjeseca kasnije, a Vlada je tek u travnju 2025. godine dala suglasnost Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da s tvrtkom Kemokop iz Dugog Sela sklopi ugovor o uklanjanju otpadne silikomanganske i feromanganske troske.
Pobuna građana protiv obrade u Sisku
Uz zbrinjavanje, Kemokopu je odobrena i oporaba otpadne troske, odnosno izdvajanje frakcija koje se mogu koristiti kao sirovina u građevinskoj industriji. Kemokop tu trosku obrađuje u svojim pogonima u ulici Nikole Tesle u Sisku. Zbog toga su se građani Siska pobunili te su pokrenuli peticiju protiv troske u Sisku.
Tvrtka Kemokop odgovorila je da će se u Sisku obrađivati isključivo silikomanganska troska, koja je službeno klasificirana kao neopasan otpad, a obrada će se, kako su naveli, provoditi mehanički – bez kemikalija – kako bi se dobio građevinski materijal, uz kontrolu prašine i zbrinjavanje svih procesnih voda. Nakon obrade, troski je ukinut status otpada te se obrađeni materijal upućuje na daljnje korištenje kao građevinski materijal u cestogradnji.
Zaključno, točno je da je „crno brdo“ u Biljanima Donjim sanirano. Međutim, država je u pripremu za sanaciju odlagališta, ilegalno deponirane troske tijekom 2010. godine, krenula 2023. godine - deset godina nakon prvog upozorenja Europske komisije. Točnije, nakon što je EK po drugi put tužila Sudu EU, a druga tužba za sobom povlači i novčanu kaznu. Sud EU-a je u ožujku 2025. godine Hrvatsku kaznio s milijun eura paušalno te s još 6,5 tisuća eura po danu do sanacije odlagališta. Sanacija je krenula u ljeto 2025. godine te je dovršena ovih dana.
